Kako se približava superizborna godina, tako se sve više spekulira tko će s kim. Činjenica jest da je praktičkim nestankom nekada utjecajnih stranaka HSLS-a i HSS-a, ostala praznina na centru. Centar zauzima stranka Ivice Puljka, koja se tako i zove, ali u centru se vide i neki pobjednici s terena koji su osvojili vlast sa svojim nezavisnim listama. Jedan od njih je i Marko Jelić, koji je na lokalnim izborima 2021. u Šibensko-kninskoj županiji pobijedio HDZ-ova favorita i dugogodišnjeg župana Gorana Pauka.

Prije toga učinio je to i na lokalnim izborima u Kninu, gdje je 2017. godine postao gradonačelnik, a njegova lista pobijedila je i 2021. i sada njegovi zamjenici vode grad. On je nedavno osnovao stranku znakovita imena AP, što je kratica od Akcija za promjene. Sve se češće čuje da će Jelić s međimurskim županom Matijom Posavcem formirati koaliciju za parlamentarne izbore.

Po obrazovanju doktor znanosti molekularne biologije i biokemije, Marko Jelić je poslijediplomski i doktorski studij odradio na njemačkim sveučilištima Christian Albrehts u Kielu i Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu. Kao znanstvenik i profesor u trajnom zvanju, prije no što se počeo baviti politikom bio je dekan na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Iako je mogao ostati profesor i u Njemačkoj te raditi u puno boljim uvjetima, odlučio se vratiti tamo gdje su grobovi njegovih predaka. Otac je četvero djece i kaže da je u svom gradonačelničkom mandatu činio sve kako bi zaustavio iseljavanje mladih obitelji. O aktualnim temama Marko Jelić govorio je u intervjuu za tjednik Nacional i Radio Nacional.

NACIONAL: U javnosti ste postali prepoznatljivi kao gradonačelnik Knina koji je, nakon desetljeća dominacije, kao nezavisni kandidat 2017. godine prvi put pobijedio HDZ. Što vas je kao znanstvenika natjeralo u politiku?

To me svi pitaju. No razlog sigurno nije bio financijske prirode, jer plaće u politici, u odnosu na one na tržištu rada, ako imate kompetencija i znanja, doista nisu velike. Doduše, nisu ni male za hrvatske prilike, ali odgovornost je velika i zato plaća ne može biti motiv. Razlog mog uključivanja u politiku bio je prije svega taj što nisam podnosio to gledanje svisoka i podcjenjivanje, a nisam želio upasti u apatiju i rezignaciju. Rekao sam lokalnim političarima: sve što sam predlagao, niste prihvatili. E, sad ću ja to provesti sam. I jesam – i u Gradu Kninu i sada u Županiji. Ne samo ja, naravno, već ekipa mojih zamjenika koja je sada na čelu grada. Stvari se vidno mijenjaju i dokazali smo da se može. Ono što stalno ponavljam, u svim svojim intervjuima i javnim nastupima, jest jednakost. Ne možete živjeti u liberalnoj demokraciji ako ona ne pruža jednake mogućnosti za sve. To je razlog zbog kojeg je 10 posto najpotentnijeg stanovništva napustilo Hrvatsku: više nisu osjećali nikakvu mogućnost mijenjanja svijeta oko sebe. A čovjek je kreativno biće i stalno traži promjenu, naravno, nabolje.

NACIONAL: Pobijedili ste i na izborima za Šibensko-kninsku županiju. Rekli ste da ste se malo bojali jer je prvi put netko tko nije iz Šibenika postao župan. Kako su vas primili Šibenčani? Jesu li „grezi“ prema vama?

Ma nisu. Te predrasude vjerojatno svuda postoje. Šibenik jest najveći grad u Županiji i imaju oni jedan svoj ponos. Uostalom, iz Šibenika je jako puno značajnih ljudi u svim aspektima – i umjetnika i znanstvenika. Svi su mi govorili: pazi se, sa Šibenčanima će ti biti teško. Međutim, ja sam od tih ljudi do sada doživio samo najbolje. Naravno, uvijek ima netko tko ima neku frustraciju ili problem, no ja to prihvaćam i okrećem obraz. Često me pitaju: dokad ćeš okretati obraz? A ja kažem: dok me udaraju!

NACIONAL: Iako su vas u Šibeniku lijepo primili, u vašoj županiji ne cvate cvijeće; štrajkaju radnici tvrtke Ceste Šibenik, koji su preselili štrajk iz kruga upravne zgrade na prostor ispred zgrade Šibensko–kninske županije, a u štrajku su im se u petak pridružili i kolege cestari iz 11 podružnica diljem Hrvatske. Oni se bune da bi im, prema novom Pravilniku, trebao biti isplaćeno 70 posto osnovne plaće dok će 30 posto ovisiti o učinku. Mislite li da iza tog štrajka postoji neki politički poticaj?

Od 21 tvrtke koliko ih se bavi cestama u državi, samo četiri nisu privatizirane i potpuno su u vlasništvu regionalne samouprave. Evo o čemu se radi. U svakoj privatnoj tvrtki zaposleni moraju odraditi određeni posao kako bi zaradili svoju plaću i kako bi vlasnik vidio u tome neku poslovnu logiku. Međutim, ono što nam se dogodilo jest da su Ceste – zagrebačke, sisačke i karlovačke županijske tvrtke – izgubile poslove na natječajima za održavanje cesta od konkurencije. Sada je od oko 650 radnika, koliko ih radi u tim poduzećima, barem pola u problemu jer nemaju dovoljno poslova. Mi želimo da 120 radnika Cesta Šibenik d.o.o. budu učinkoviti i održivi, a oni to, nažalost, zasad nisu dovoljno. Cijeli naš razgovor sveo se na to da radnici predlože model po kojem će mjeriti učinkovitost da to bude održivo. Nikada u povijesti Županija nije izvlačila dobit iz te tvrtke, već se sve ulagalo u radnu opremu i plaće radnika. Ti ljudi moraju biti svjesni toga da se nalaze na tržištu i da ne mogu tržišni i ekonomski problem rješavati politički. I zato sam, nakon puno godina, shvatio da je moja logika da država mora imati određeni dio državnog poduzetništva, možda pogrešna. Da je tvrtka u privatnom vlasništvu, nitko ne bi dolazio protestirati ispred Županije, a to je samo dokaz da ekonomski problem prebacujemo u političku sferu. Te su tvrtke na liberalnom tržištu i ne mogu se postavljati u poziciju da politikom ucjenjuju župana ili županijsku upravu. To nije strateška tvrtka i ona postoji isključivo da bi ti ljudi u njoj radili i od nje živjeli. Zato bi se morali truditi da svoju učinkovitost povećaju s 30 na 70 posto, kako bismo bili održivi. Gdje god se politika miješala u struku ili ekonomiju, to je propalo.

NACIONAL: Jesu li HDZ-ovci koji su izgubili izbore u Šibensko-kninskoj županiji ljuti na vas? Ipak je to dugo bilo njihovo leno?

Neki jesu, ali mislim da ih ima sve manje. Neki su, zapravo, sretni jer su odahnuli. Čini mi se da oni kao velika stranka unutar sebe imaju problem – a to je da ne mogu promijeniti određene strukture sami. Sve dok ne izgube izbore. Ako se pogledaju brojke s posljednjih izbora, može se iščitati da je za našu nezavisnu listu glasala četvrtina građana koja inače glasa za HDZ. Oni su se odlučili za nas jer su očito željeli promjene. Osim toga, ne znam zašto naši političari toliko dugo ostaju na funkcijama. Ja sam uvijek do sada, na kojoj god funkciji bio, ostajao samo jedan mandat. Zato što se čovjek uljulja u tu svoju poziciju i osjećaj moći.

NACIONAL: Nedavno ste osnovali stranku znakovita imena AP. Akcija za promjene. Bez sumnje, aluzija je to na inicijale premijera Andreja Plenkovića koji se spominju u transkriptima iz predmeta Rimac-Žalac. Kakvu ste poruku željeli time poslati?

Prva naša ideja je bila da se stranka zove Akcija za promjene, jer promjene želimo donijeti. Naravno da smo trebali kraticu, a onda su se naši marketinški stručnjaci, koji su stvarno dobri, odlično dosjetili kako privući pažnju medija i javnosti. I tako su umjesto kratice AZP predložili AP, što je odmah izazvalo niz reakcija jer je to određena marketinška provokacija. I stavlja naglasak na promjene. Dokaz da su ti marketinški stručnjaci stvarno dobri jest i činjenica da mi o tome danas razgovaramo. Inače, ta naša stranka formirana je da ide samo na državne i europske izbore, ona ima supredsjedatelje, upravo da bi se izbjegao taj kult vođe, kult ličnosti, koji postoji u velikim strankama.

NACIONAL: Premijer je nedavno održao sastanak Vlade sa županima i predstavnicima Udruge gradova i Hrvatske zajednice općina, kako bi im objasnio benefite svoje porezne reforme, odnosno, ukidanje prireza, čemu se protive svi gradonačelnici velikih gradova u kojima HDZ nije na vlasti. Premijer tvrdi da time daje veće ovlasti lokalnoj samoupravi, kojoj prepušta na upravljanje i državne nekretnine. Kako komentirate tu poreznu reformu koja to nije?

Što se tiče prepuštanja državnih nekretnina na upravljanje lokalnoj samoupravi, apsolutno to pozdravljam, jer to sam i sam predlagao još dok sam bio gradonačelnik. Mi smo tražili od Vlade da to učini puno prije, jer nas je zakočila u razvoju upravo tim državnim nekretninama na koje do sada nismo imali utjecaj. Sada samo treba paziti da se zemlja ne rasprodaje, već daje u koncesiju, a osobito me brinu prostori za obnovljive izvore energije i gospodarenje njima. Nad time vlasništvo moraju zadržati županije, gradovi i općine, jer to ne pripada nama, to mora ostati našoj djeci. Ne bih prodavao ni nekretnine – vojarne i slično. Koncesija na 30, 50 ili 100 godina da, ali prodaja ne.

NACIONAL: Dobro, tu ste pohvalili premijera. A što je s prirezom?

Tu ga neću pohvaliti, bio sam među najglasnijim kritičarima, i to zato što takvo rješenje nema zdravu logiku. Što god netko radio, ako je u pravu, pa makar smo politički na suprotnim stranama, pohvalit ću ga. Zato što je to ispravno, časno, moralno i u krajnjoj liniji – kršćanski. Ali ovo stvarno nije u redu. Ono što je Vlada napravila ukinuvši prirez jest povećanje plaća građana za nekih neznatnih 10 ili 20 eura, ali pritom je oduzela sredstva lokalnoj samoupravi koja tim građanima mora osigurati komunalne usluge, vrtiće, prijevoz, asfaltirati cestu… Zbog toga će „zli“ gradonačelnici, kao i još „lošiji“ i još više „zli“ župani, koji moraju osigurati novac za zdravstvenu skrb i obrazovanje, biti prisiljeni povećati porez na dohodak. I nakon toga će građani dobiti još manju plaću i krivit će njih. To je doista nepotreban potez Vlade i na neki način podsmjehivanje građanima.

‘Većina nas, 90 posto građana, ne želi čuti ustaški pozdrav ‘za dom spremni! Dižu nam se želudac i kosa na glavi od takvih priča’, rekao je župan Marko Jelić Nacionalovoj novinarki Zrinki Vrabec Mojzeš. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: To je očito predizborni PR Vlade, samo pitanje je zašto misle da ih građani neće prozreti?

Možda jest PR trik, a možda postoji i pozadinska priča, koja je puno zanimljivija, dok je ova „patka“ poslužila za odvlačenje pažnje. Moguće je da se planira nešto što se dugo izbjegava – a to je porez na nekretnine i kuće za odmor. Ne znam zašto se to do sada nije uvelo, za određene neiskorištene nekretnine, jer je to stvarno potrebno oporezovati. I ne znam zašto to Vlada ljudima ne kaže jasno i glasno. Ne možete imati nekretninu i za nju ne plaćati porez. To je svuda u svijetu normalno.

NACIONAL: Nedavno je opet odgođena sudska rasprava u predmetu Josipe Čuline, bivše Rimac, „kraljice Knina“ koju ste vi zamijenili na mjestu gradonačelnika, jer njena obrana tvrdi da su dokazi prikupljeni nezakonito. Kako komentirate taj slučaj i vjerujete li da bi istraga mogla dovesti do premijera? Boje li se toga u HDZ-u?

Ja sam dužnosnik i ne komentiram pravomoćne presude kao ni tekuće procese ili istrage. S druge strane, vi znate da ja dolazim iz jako malog grada, gdje svi znaju svakoga. Protivim se tome da zbog nečije greške ili krivnje bude stigmatizirana cijela obitelj. Taj slučaj zato ne bih komentirao, no ono što je važno jest da se istraga vodi neovisno i da istražitelji i suci budu slobodni od političkih pritisaka. Osim toga, ovaj postupak je dijelom i u nadležnosti OLAF-a. Onaj tko je kriv neka odgovara za sve što je učinio. Ne znam boje li se neki pojedinci onoga što bi mogla otkriti istraga, ali vjerujem da se mnogi u HDZ-u boje i imaju razloga za to. Čim je optužen netko iz vaših redova, to vas sigurno opterećuje, bili vi krivi ili ne. Taj negativni publicitet sigurno im ne treba.

NACIONAL: Nedavno je skidanje hrvatske zastave u Kninu opet uzburkalo duhove i izazvalo oštre rasprave u Saboru. Kako komentirate taj čin u gradu kojem ste bili gradonačelnik, jesu li ti mladići zaslužili najstrože kazne, što bi s njima trebalo učiniti?

To će odlučiti pravosudni sustav, no čini mi se da je većina građana shvatila da se radi o jednom nerazboritom činu, bez shvaćanja odgovornosti i posljedica koje on može uzrokovati. Ti mladići, istina, zastavu nisu uništili ni otuđili, već su je vratili. Usprkos tome, tom snimkom sve su nas uzrujali, pa tako i srpsku zajednicu koja je taj čin osudila. To mi je osobito drago. Mi u tom kraju živimo zajedno, imamo iste probleme i ne bismo željeli nakon svega što smo proživjeli ponovo dizati tenzije. Počinitelje svakako treba kazniti, edukativno, kako bi znali za drugi put, da im nešto slično ne padne na pamet, ali ne treba taj čin potencirati. Takvi incidenti događaju se rijetko, naravno da ih ima jer se radi o kraju koji je teško stradao u Domovinskom ratu. Čim se nešto dogodi u Kninu, Kijevu, Škabrnji, Vukovaru, to dobiva drugu dimenziju. Mislim da ti mladići nisu bili ni svjesni što će takvim postupkom izazvati, a sad će to na neki način i platiti.

NACIONAL: Kao gradonačelnik Knina uvijek ste, nakon proslave Dana pobjede, sudjelovali na komemoracijama za civilne žrtve srpske nacionalnosti stradale u Oluji. To je vrlo znakovita gesta, za koju državni vrh uglavnom nema hrabrosti.

Naravno da sam odlazio i odlazim na te komemoracije, koje nisu na sam Dan pobjede, već koji dan kasnije. Odlazit ću i kada neću biti ni na kojoj funkciji, jer smatram da se treba sjetiti svake žrtve s pijetetom. Netko plače za tim osobama i smatram da je kršćanski ispravno činiti takva djela, jer je uvijek netko tužan. Rat malo kome donosi dobro.

NACIONAL: Kakva je situacija u Kninu, postoje li i dalje podjele, koliko se građana srpske nacionalnosti vratilo?

Prošlo je previše godina i tko se mislio vratiti, vratio se. Mladih ima, neki od njih vratili su se s roditeljima, neki su od njih rođeni u Hrvatskoj. Bitno je da gradska uprava sustavno ulaže u poduzetničku infrastrukturu i da gaji tu ideju jednakosti u mogućnostima. I to se osjeti. Mislim da više nitko ne gleda tko je koje nacionalnosti, na kulturna događanja u organizaciji Pravoslavne Crkve ili Srpskog narodnog vijeća svi dolaze i jednako su posjećena kao događaji koje organizira netko drugi. Mislim da se rade dobre stvari i da je Knin primjer dobrog načina zajedničkog života. Namjerno ne kažem suživota, jer mi nismo u paralelnim svjetovima, već živimo zajedno. Uvijek govorim da Hrvatska mora biti i jest domovina svih svojih građana i da se svi građani u njoj trebaju osjećati ravnopravno i jednako i, naravno, poštovati svoju domovinu. Mislim da je sve ostalo bespredmetno i besmisleno.

NACIONAL: Je li među glasovima koje ste dobili na izborima bilo i onih pripadnika srpske nacionalne manjine?

Jako puno. Naravno, od njihove ukupne populacije, koja je, moramo priznati, značajno manja nego prije rata. Mislim da su oni prepoznali ta nastojanja, kao i ono što smo mi u Šibensko-kninskoj županiji napravili. Napokon smo počeli govoriti o temama koje su dugo bile gurane pod tepih, u ime nekog kvazi-domoljublja koje potenciraju kvazi-desničari. Njih zapravo ima jako malo, oni potenciraju takve teme. Ja sam dijete hrvatskog branitelja, koji je i umro od posljedica invaliditeta stečenog na prvoj liniji. Ali mi nismo odgojeni tako. Domovina nam je svetinja, no to nikako ne uključuje mržnju prema bilo kojem građaninu. Iako mnogi, i Hrvati i Srbi, nisu sretni s vlašću i atmosferom u društvu, ali svi vole hrvatsku zemlju. To je politički problem svih nas koji se bavimo politikom, a osobito onih koji obnašaju vlast. Nije dovoljno samo pokazivati pozitivne statističke podatke. Često pitam ljude: jeste li vi sretni u ovoj državi? Još nisam nikoga sreo tko mi je rekao da jest. Dakle, nešto nije u redu. Upali smo u neku apatiju, rezignaciju, nesigurnost. A mislim da je to prije svega uzrokovano pustim aferama koje su, u ovom trenutku, vezane uz HDZ. Netko to mora zaustaviti.

NACIONAL: Korupcijske afere proizvodi HDZ koji je najdulje na vlasti, mediji odrađuju svoj posao, razotkrivaju korupciju, no posljedica uglavnom nema, a HDZ-u je rejting stabilno na 30 posto. Kako je to moguće?

Mislim da je to mjehur od sapunice. Jer s jedne strane im je rejting 30 posto, a s druge je 75 posto građana nezadovoljno radom Vlade i smjerom kojim ide država. Mislim da HDZ do sada nije imao prave konkurencije. HDZ je postao velika stranka zato što je preko 70 posto bivših članova Komunističke partije odmah prešlo k njima. SDP je narastao iz male Komunističke partije u relativno veliku stranku kroz poslijeratno vrijeme nakon II. svjetskog rata – i to su ostali nakon Domovinskog rata, a svi ostali bili su i ostali mali.

NACIONAL: Dugo se spekuliralo da ćete s međimurskim županom Matijom Posavcem i primorsko-goranskim Zlatkom Komadinom zajedno na listu za izbore. Komadina je to demantirao. Što je s tim?

Gospodin Komadina, s kojim sam u dobrim odnosima i koji je stvarno divan čovjek, nema takvih planova, kao ni ja. Ne znam kako su nas spojili u tu priču i tko ju je lansirao. Više puta smo je demantirali i on i ja, jer uopće o tome nismo razgovarali.

NACIONAL: Najavili se okupljanje stranaka centra. Možete li vi postati prava konkurencija HDZ-u? I koje bi to bile male stranke centra? Je li vam Most prihvatljiv?

Vi spominjete stranke na nacionalnoj razini. Mi zasad s njima nismo u komunikaciji. Nama su zanimljive one manje koje su regionalnog karaktera, kao što su, naprimjer, Fokus, Nezavisna lista mladih, Nezavisni u Đurđevcu ili LIPO. Naša je logika povezati se s tim malim strankama koje su se dokazale na lokalnim razinama, postigle rezultate i promijenile svoje sredine nabolje. Vjerujem da je to osnova za buduću političku suradnju, ne isključujući one pojedince koji su se pokazali kao časni i pošteni ljudi bez obzira na to koje stranačke pripadnosti bili i bez obzira na svjetonazore.

NACIONAL: Koliko vam je ideologija važna?

Važna nam je samo u smislu poštenja i časti. Ideologija ne smije biti brana za zajedničku promjenu društva nabolje. Jer onda zapravo tražimo alibi da nešto ne radimo. Kao što je to bilo proteklih 30 godina. Samo se govorilo: ovi su lijevi, ovi su desni, ovi su ustaše, ovi su partizani i na to se trošila energija. Mislim da se pošteni ljudi mogu lako dogovoriti o tome što je bitno, odnosno, što je meritum. Smatram da Hrvatskom treba zavladati meritokracija. Dosta je bilo aristokracije, oligarhije, ovoga i onoga. Mi moramo imati meritokrate koji znaju što rade. I to ne samo u smislu ekonomije i financija već i socijalnih mjera, koje trebaju biti u službi građana. Zato mi ne razgovaramo o strankama, već o pojedincima. Dakle, pametni, sposobni ljudi koji su u svojim sredinama dokazali da znaju i mogu.

NACIONAL: I onda biste s njima na listu za parlamentarne izbore?

Mi imamo svoj koncept lista. Na njima vidimo puno ljudi koji nisu političari, nisu načelnici ni gradonačelnici, već se žele aktivirati i zainteresirani su za tu priču.

NACIONAL: Nije li to malo utopistički?

To me svi pitaju. A kako mislite mijenjati svijet? Einstein je rekao: nećete dobiti drugačiji rezultat ako koristite istu metodu. Neka netko proba neki drugi pristup osim ovog stranačkog koji sada imamo i koji ne daje konkretne rezultate. Umjesto toga, svi se osjećamo nesretno.

NACIONAL: Potencijalni koalicijski partneri rekli su da vas jako poštuju, ali da ste dali naslutiti da biste bili spremni na koaliciju s HDZ-om. Je li to točno?

Ne, ja sam govorio o pojedincima, ali iz nekog razloga mediji su se za to uhvatili. Valjda takvi naslovi prodaju novine i donose klikove. HDZ ima duboki problem i taj problem oni moraju prije svega riješiti unutar sebe. To je važno za Hrvatsku. A za to im je potrebno da se barem jedan mandat odmore od vlasti.

NACIONAL: Na Danu Šibensko-kninske županije nazočio je predsjednik Republike Zoran Milanović. U kakvim ste odnosima s njim i kako komentirate njegove stavove oko Ukrajine ili Dodika i razinu komunikacije s Plenkovićem?

U svakom slučaju, to nije moj način komunikacije. No predsjednika cijenim, on je jedan izuzetno obrazovan i načitan čovjek, vrlo elokventan. O puno toga razmišlja i ponekad u toj svojoj elokvenciji pretjera. Inače sam u dobrim odnosima i s premijerom, uvažavamo se međusobno. No predsjednik Republike, kao najviši dužnosnik izravno izabran od naroda, mora imati stavove. U većini stvari koje iznosi, on ima pravo. Problem je, ponekad, samo način na koji to radi. Mislim da građani to shvaćaju. Vjerojatno im smeta ta vrsta komunikacije, ali se u biti slažu s predsjednikom.

NACIONAL: Predsjednik je usporedio pozdrav „slava Ukrajini!“ s ustaškim pozdravom „za dom spremni!“ Je li to primjereno u ovom trenutku?

Ne znam što bih vam na to rekao. Činilo se da taj pozdrav ima takve konotacije, ali onda nam je nekoliko dana kasnije ukrajinski veleposlanik poslao objašnjenje da se doista radi o starom ukrajinskom pozdravu.

NACIONAL: U Kninu na godišnjicama Oluje znalo se čuti „za dom spremni!“ i nosile su se crne majice i ustaška ikonografija. Zašto to nije u Kaznenom zakonu?

U Kninu vam toga više na Dan pobjede nema, i to od 2017. kada sam prvi put dobio izbore i kada smo preuzeli grad. Jasno sam dao na znanje da ja to ne mogu tolerirati. Otada Dan pobjede slave s nama i predstavnici srpske manjine, sudjeluju na svim događanjima i navečer se na koncertu osjećaju kao ravnopravni građani svog grada i svoje domovine. Ja sam antifašist, ali i antikomunist. Odnosno, protiv sam svakog totalitarizma koji isključuje pravo na odabir. A je li „za dom spremni!“ u Prekršajnom ili Kaznenom zakonu, manje je važno. Ono što je presudno jest da mi kao društvo to ne želimo slušati. Većina nas, 90 posto građana, to ne želi! Dižu nam se želudac i kosa na glavi od takvih priča jer ne želimo to imati u svojoj civilizaciji. Mi smo kršćanska civilizacija koja cijeni osjećaje drugoga i pokazuje empatiju.