Odvjetnik Marko Golubić je, uz Josipa Mađarića, zastupao supruga Dragice Ivankić koja je, kao i njezina beba, preminula 21. siječnja 2002. u KB-u Sveti Duh, a sada objašnjava zašto zastupa obitelj u slučaju smrti rodilje u istoj bolnici 23. siječnja 2024.

Partner rodilje o čijoj je sumnjivoj smrti na Svetom Duhu nedavno pisao Nacional odlučio je, u dogovoru s ostalim članovima obitelji pokojne žene, izaći javno s imenom njihova odvjetnika, stručnjaka za medicinsko pravo Marka Golubića. S njim obitelj kreće u bitku za dokazivanje da je smrt te rodilje rezultat niza liječničkih pogrešaka i velikog nemara, a višestruko je sporan i obdukcijski nalaz koji je u posjedu obitelji i Nacionala. Oni vjeruju da je pitanje trenutka kada će se DORH morati ozbiljnije uključiti u ovaj slučaj, a obitelj i njihov odvjetnik ne isključuju ni pravnu borbu na europskim sudovima.

Prema glavnom Nacionalovu izvoru koji je ginekološke struke, u večernjim satima, 22. siječnja 2024., počinjeno je niz grešaka od prijema spomenute trudnice u Kliniku za ginekologiju i porodništvo KB-a Sveti Duh, preko carskog reza i oporavka nakon carskog reza do revizijske operacije kojoj je podvrgnuta prekasno. Naime, unatoč tomu što je prema službenoj verziji bolnice uzrok smrti bio tromboza i plućna embolija, prema tvrdnjama Nacionalova izvora iz ginekoloških krugova rodilja je krvarila od otprilike 9:30 ujutro, kada je završen carski rez, do otprilike 14:30 kada je započet revizijski operacijski zahvat. Na revizijsku je operaciju upućena zbog toga što je pri dovršetku carskog reza počinjena greška zbog čega je neprestance, tijekom otprilike pet sati, krvarila iz maternice na rodnicu. Osim toga, kako je objasnio isti izvor, tijekom noći s 22. na 23. siječnja nije dobila nikakvu terapiju za tlak, unatoč jako visokim vrijednostima tlaka, tj. unatoč preeklampsiji kao potencijalno iznimno opasnom stanju u trudnoći i porodništvu, a ujutro 23. siječnja dobila je neadekvatnu terapiju za tlak, lijek cordipin, koji se daje trudnicama s visokim tlakom, a ne rodiljama u fazi indukcije porođaja. Zbog toga je dobila eklamptički napadaj i završila na hitnom carskom rezu koji je nestručno dovršen.

Nacional je naknadno, nakon objave prvog teksta o ovoj temi, saznao od dva izvora da ženu za nju kobnog dana oko 12 sati nije pregledao samo mladi liječnik za koga se tvrdi da joj je to jutro dao neadekvatnu terapiju za tlak te je vrlo vjerojatno počinio grešku prilikom dovršetka carskog reza, nego da je i glavni operater, dakle liječnik koji je započeo operaciju i napustio salu zbog hitne situacije u rađaoni, također došao nakon poziva primalje oko 12 sati na Jedinicu intenzivnog liječenja gdje je žena završila nakon carskog reza. Niti jedan ni drugi nisu prepoznali hitnost njezina stanja, iako je krvarila iz maternice na rodnicu daleko više nego što je uobičajeno i unatoč upozorenjima primalja i anesteziologa.

Dodatni izvor Nacionala tvrdi kako postoje i ozbiljne indicije koje se ne mogu dokazati posredstvom medicinske dokumentacije, da je treći liječnik, koji nije bio uključen u carski rez, također vidio nesretnu ženu na Jedinici intenzivnog liječenja i ipak donio odluku, nakon telefonske konzultacije s četvrtim liječnikom, sebi nadređenim, da u podne toga dana u operacijsku salu ide druga pacijentica, za čije stanje se tvrdi da nije bilo hitno.

Zbog toga je žena rođena 1992. u iznimno lošem stanju čekala konzilijarni sastanak u 14:15 na kojem se odlučilo da nakon tog sastanka ide na revizijski zahvat. Prema mišljenju našeg izvora iz ginekoloških krugova, da je na revizijsku operaciju poslana u podne vjerojatnost njezina preživljavanja bila bi jako visoka. Tijekom revizijskog zahvata reanimirana je prvi put, a nakon toga još tri puta, pri čemu je zadnja reanimacija trajala 90 minuta, kako nalaže protokol. Smrt je službeno proglašena u 18:05.

‘U ovom slučaju nije postojao nijedan razlog da ne prihvatim profesionalni izazov obrane pravnih interesa obitelji, a posebno ne sada kada želim zaštititi i obraniti pravne interese obitelji preminule osobe’

Odvjetnik Marko Golubić je, uz Josipa Mađarića, zastupao supruga Dragice Ivankić koja je, baš kao i njezina beba, preminula 21. siječnja 2002. na KB-u Sveti Duh, i to zbog iskrvarenja koje je bilo posljedica liječničkih pogrešaka i nemara, a neki su liječnici kasnije optuženi i za zataškavanje i falsificiranje medicinske dokumentacije. Odšteta koju je suprug Dragice Ivankić dobio zbog kamata je narasla na 3 milijuna kuna. Priču o tom slučaju iz 2002. Nacional je imao dan nakon toga. Recentni slučaj smrti rodilje na Svetom Duhu 23. siječnja 2024., prema mišljenju naših dvaju izvora, ima dodirnih točaka s tim slučajem medicinski gledano i kada je riječ o možebitnom zataškavanju onoga što se dogodilo i uzroka smrti.

Marko Golubić rođen je 1978. u Koprivnici. Završio je 2006. studij prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a pravosudni ispit položio je 2008. Radio je u Odvjetničkom društvu „Mađarić i Lui“ od 2007. do 2015., a od 2015. radi u Odvjetničkom uredu Marko Golubić.

NACIONAL: Pretpostavljam da imate jasne kriterije za prihvaćanje ili neprihvaćanje nekog slučaja kada vam se javi neka obitelj koja smatra da je oštećena, bilo da je rezultat onaj najgori, smrtni ishod, ili nešto drugo. Koji su vaši kriteriji i zašto ste prihvatili braniti ovu obitelj?

Nakon ovakvih tragičnih događaja obitelji se često osjećaju bespomoćnima i ono što im je u prvim trenucima najbitnije jest dobiti potpune, cjelovite i jasne odgovore zašto se desio neki neočekivani i neželjeni ishod liječenja. Na žalost, vrlo često takve odgovore ne dobiju u zdravstvenoj ustanovi ili npr. čekaju na medicinsku dokumentaciju više mjeseci i onda to sve pobudi sumnju i tada se obraćaju odvjetniku za pomoć, čak u prvom trenutku nisu ni fokusirani prvenstveno na pokretanje sudskih postupaka, već žele dobiti odgovore na brojna pitanja koja si u takvim trenucima postavljaju. Puno puta sam se u praksi susreo s ovakvim i sličnim situacijama i smatram da mogu pomoći obitelji u situaciji u kojoj su se, na žalost, zatekli i pružiti im punu pravnu podršku u dobivanju svih odgovora i u svim eventualnim postupcima koji mogu biti posljedica ovakvog tragičnog događaja. Tim više, prema Zakonu o odvjetništvu i odvjetničkoj etici, odvjetnici su dužni pružiti pravnu pomoć svakomu tko im se obrati za pravnu pomoć, naravno uz određene iznimke kao što su primjerice da nemaju dovoljno iskustva u toj grani prava, a u konkretnom slučaju nije postojao niti jedan razlog da ne prihvatim profesionalni izazov braniti pravne interese obitelji.

NACIONAL: KB Sveti Duh je Nacionalu poslao demanti u kojem su napisali da bolnica ne smije objaviti nalaz obdukcije i da je uzrok smrti dio medicinske dokumentacije i podliježe tajnosti. Je li to u kontradikciji s time što je predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo Ratko Matijević četiri dana nakon smrti žene rekao ispred medija da je uzrok smrti tromboza i embolija?

Ako je KB Sveti Duh zaista želio u potpunosti zaštiti privatnost pacijentice i njene obitelji, tada naravno nisu trebali uopće govoriti o utvrđenom uzroku smrti jer i taj podatak proizlazi iz dijela medicinske dokumentacije koja, kako ste naveli, podliježe tajnosti. Ovako proizlazi da su ipak iznijeli dio sadržaja medicinske dokumentacije koji im je, prema njihovu mišljenju, odgovarao da bi opravdali svoj stav o tome da su u liječenju u cijelosti postupili prema pravilima struke, a kada su im mediji postavljati dodatna pitanja, tada su se pozvali na tajnost i zaštitu privatnosti. Iznošenje podataka iz medicinske dokumentacije koji su zaštićeni profesionalnom tajnom ili potrebom za zaštitom privatnosti pacijenta i njegove obitelji, također može imati pravne posljedice.

NACIONAL: Koji su vam daljnji koraci?

Pribavit ćemo neovisne stručne ekspertize, čak i eksperata izvan RH, prvenstveno u želji za dobivanjem odgovora na brojna pitanja i sumnje u postupke liječenja koji potencijalno nisu bili prema pravilima struke, a tada ćemo razmotriti i odlučiti o pravnim koracima.

‘Ni za jednog odvjetnika ovakav slučaj nije jednostavan u smislu razumijevanja za tugu i strahove obitelji s kojima se susreću u pravnim koracima’, Nacionalu je izjavio odvjetnik Marko Golubić Photo Sasa ZinajaNFoto

NACIONAL: Obitelj već ima opširno, anonimno, mišljenje jednog inozemnog specijalista sudske medicine. Je li anonimno mišljenje dovoljno da se ide na DORH, možete li načelno reći koliko je toga dovoljno da DORH preuzme neki takav slučaj?

Ako bi DORH već iz medijskih napisa zaključio da postoje osnove sumnje u počinjenje kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, kao što je to ovdje slučaj, već to bi bilo dovoljno za poduzimanje nekih radnji. Do sada nemamo informaciju o tome je li DORH već poduzeo neke radnje. I sama bolnica je u svom priopćenju navela da je obdukcija rađena u Zavodu za sudsku medicinu i da je time slučaj automatski prijavljen DORH-u. Mislim da takva izjava baš i nije u potpunosti točna i da sama činjenica da je obdukcija rađena na Zavodu ne podrazumijeva da je slučaj automatski prijavljen DORH-u, no kako sam već rekao, DORH već sad ima zakonske mogućnosti i ovlasti poduzeti određene radnje, a pri tome im mišljenje stranog eksperta zasigurno može biti od pomoći.

NACIONAL: U čemu je problem s ovim obdukcijskim nalazom?

U dosadašnjoj odvjetničkoj karijeri vidio sam mnogo obdukcijskih nalaza i moram priznati da je ovaj, najblaže rečeno, neuobičajen. Naime, obdukcijski protokol, odnosno obdukcijski zapisnik, mora sadržavati sve bitne kliničke i laboratorijske podatke o umrlome, zapisnik o nalazima obdukcije, zatim nalaze histološke analize uzoraka tkiva uzetih prilikom sekcije te popis patoanatomskih i patohistoloških dijagnoza uz posebno obilježenu osnovnu bolest i neposredni uzrok smrti, a ne da se u nalazu komentira liječenje i daje mišljenje o pravovremenosti i ispravnosti dijagnostičkih i terapijskih postupaka koji su prethodili. U konkretnom slučaju nalaz obdukcije više sliči na sudskomedicinsko vještačenje jer se u njemu komentiraju postupci liječenja koji su prethodili i to na način da se konstatira da su određeni postupci učinjeni „prema protokolu“, a u tom nalazu bi trebala biti samo objektivna utvrđenja, bez subjektivnih opažanja o stručnosti liječenja.

NACIONAL: Nacional je poslao upit Zavodu za sudsku medicinu MEF-a i saznao da je obducent koji je radio obdukciju u ovom slučaju specijalizant, a ne specijalist sudske medicine. Je li to sporno? Je li sporno i to što je na revizijski zahvat išla ista ekipa koja je radila carski rez, uz voditelja službe tog dana, a nisu poslani najiskusniji liječnici?

Ako je točno da je obdukciju u ovom slučaju radio specijalizant i ako je bio pod nadzorom mentora, tada pravno ne vidim ništa sporno. Sporno bi bilo da je rađeno bez nadzora mentora. Ovlasti specijalizanata za samostalan rad se mijenjaju ovisno u kojoj fazi specijalizacije se nalaze, a ipak većim dijelom specijalizacije rade uz nadzor mentora. Dakle, čak i ako to pravno nije sporno, ipak smatram da se u ovako osjetljivoj situaciji trebalo biti mudriji i obdukciju prepustiti nekom od najiskusnijih specijalista sudske medicine, kakvih na Zavodu zasigurno ima više. Na taj način bi se, vjerujem, svi bolje osjećali i ne bi imali nikakvih sumnji. Što se pak tiče pitanja o tome da je na revizijski zahvat išla ista ekipa liječnika koja je radila carski rez, a nisu poslani najiskusniji liječnici, smatram da je to ipak pitanje za medicinske vještake i to će se sigurno utvrđivati i utvrditi.

NACIONAL: Bili ste angažirani na slučaju Ivankić prije 22 godine. Možete li usporediti ova dva slučaja? S današnjim odmakom, što se moglo učiniti da pravda bude brža?

Da, odvjetničko društvo u kojem sam tada radio zastupalo je pravne interese obitelji Ivankić pa sam i osobno nekoliko godina sudjelovao u određenoj fazi i građanskog i kaznenog postupka. Ova dva slučaja su donekle slična, radilo se o istoj zdravstvenoj ustanovi, s time da je u slučaju Ivankić, na žalost, došlo do letalnog ishoda i po majku i po novorođenče, a ima i određenih medicinskih sličnosti. Nadam se jedino da neće biti slični u duljini traganja za odgovorima i pravdom. Na duljinu trajanja ovakvih postupaka često utječe činjenica da se provodi više medicinskih vještačenja, pa se desi da su mišljenja vještaka različita u nekim dijelovima, pa se provode nadvještačenja, no svakako nema opravdanja da slučajevi traju desetak i više godina. Vjerujem da to nije u interesu niti jednoj strani u postupku.

NACIONAL: Koji je sudski epilog slučaja Ivankić, odnosno građanskog i kaznenog postupka?

Građanska odgovornost je u slučaju Ivankić dokazana, dakle utvrđeni su određeni propusti u liječenju i bolnica je odgovarala za naknadu štete, dok su u kaznenom postupku liječnici oslobođeni od odgovornosti.

NACIONAL: U slučaju Ivankić imali smo s jedne strane medicinsku razinu, liječničke pogreške i nemar, a s druge strane zataškavanje i falsificiranje dokumenata kao kazneno djelo. Je li i u kojoj mjeri u ovom slučaju došlo do zataškavanja i falsificiranja dokumenata?

U slučaju Ivankić je, osim kaznenog postupka zbog nesavjesnog liječenja, vođen i kazneni postupak zbog, kako ste rekli, falsificiranja dokumenata, no taj postupak je zbog zastare obustavljen. Smatram da je prerano govoriti je li u ovom slučaju bilo zataškavanja i falsificiranja dokumenata, no vrijeme će zasigurno pokazati.

NACIONAL: Može li se, ako zatreba, ići i na europske instancije?

Slučaj može u konačnici i na europske sudove, no u pravilu nakon što se iscrpe pravna sredstva u RH. Postoje već neke odluke europskih sudova u sličnim predmetima. Odlučivalo se upravo o tome je li domaće pravosuđe pružilo objektivnu i cjelovitu istragu.

U potpunosti razumijem interes javnosti, a pogotovo interes vas novinara za slučaj vašeg kolege, no teško mi je bilo što konkretnije komentirati s obzirom na to da o ovom slučaju imam saznanja samo iz medija. No ako me sjećanje dobro služi, bio je jedan kazneni postupak prije više godina u kojem je liječnica pravomoćno osuđena na zatvorsku kaznu, ovaj put ne zbog kaznenog djela nesavjesnog liječenja, već zbog kaznenog djela nepružanja medicinske pomoći u hitnim stanjima, a radilo se također o telefonskim konzultacijama i razgovorima na temelju kojih je ona zaključila da pacijentu nije potrebna hitna zdravstvena skrb. Ne kažem da je situacija činjenično ista, ali me je na nju podsjetila.

NACIONAL: Mediji često u ovakvim slučajevima izvrše određenu važnu ulogu, senzibiliziraju javnost, ubrzaju trome institucije. No ponekad se, kada se obrađuju ovakve teme, objave imena liječnika, što Nacional svjesno nije napravio iz više razloga. Prvo, za neke se liječnike koji su bili uključeni u ovaj slučaj i možebitno počinili pogreške i nemar to može više dokazati, a za druge manje. Također, uloga medija nije lov na vještice, posebice kada vidimo neke prijeteće komentare na račun spomenutog mladog liječnika ispod članaka u medijima koji su prenijeli Nacionalovo otkriće. S druge strane, netko bi mogao reći da javnost, odnosno konzumenti zdravstvenih usluga, imaju pravo biti informirani kako bi znali donijeti odluku o tome kojemu liječniku ići, a kojemu ne. Koje je vaše mišljenje o ovom složenom pitanju?

Često sam razmišljao o ulozi medija u ovakvim situacijama, no moram priznati da nikad nisam došao do jednoznačnog zaključka, baš kao što i vi navodite u pitanju. Smatram da mediji nekad spriječe zataškavanje određenih događaja i u tome je njihova pozitivna uloga. No ovo područje je vrlo osjetljivo zbog potrebe za zaštitom privatnosti pacijenata i njihovih obitelji kao vulnerabilnih sudionika, a opet s druge strane i potrebom za sprečavanjem linča liječnika, pogotovo u fazi kada još nije sigurno razjašnjeno koji liječnik je sudjelovao u kojoj fazi liječenja i tko je donosio odluke, a često iz medicinske dokumentacije općenito proizlazi da je više liječnika različitih specijalnosti sudjelovalo u liječenju. Svi mi u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti ponekad pogriješimo, samo je bitno da te greške nisu drastične i nepopravljive. Isto tako, smatram da nije nužno loš liječnik netko komu se u određenom trenutku desi neki propust, no imamo nekad slučajeva da se greške dešavaju istim liječnicima i da su drastične i teške u tolikoj mjeri da možemo postaviti pitanje kompetentnosti takvog liječnika. Radom na kvaliteti zdravstvene zaštite i mjerenjem ishoda liječenja i zadovoljstva pacijenata moglo bi se doprinijeti tomu da pacijenti saznaju o kvaliteti pojedinog liječnika i bolje da saznaju na taj način nego da mjerilo budu propusti u liječenju.

NACIONAL: Kako vi kao stručnjak za medicinsko pravo razgraničujete liječničke pogreške i nemar, tj. što liječnici smiju, a što ne smiju učiniti?

Liječnici u svakom slučaju, kao i odvjetnici i sve druge profesije, u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti moraju postupati prema pravilima struke. Kada su u pitanju profesionalne pogreške, naravno da su liječnici tu izloženiji jer o njihovu postupanju ili nepostupanju ovisi zdravlje pacijenata pa i životi. Pri tome, u slučaju neželjenog ishoda liječenja moramo razlikovati je li neželjeni ishod liječenja posljedica liječničke pogreške, odnosno postupanja koje je protivno pravilima struke, ili je pak do neželjenog ishoda liječenja došlo zbog komplikacija u liječenju unatoč pravilno i pravovremeno poduzetom liječenju. U slučaju da je do štete po pacijentovo zdravlje došlo zbog komplikacije u liječenju, tada to neće imati nikakvih pravnih posljedica, no u slučaju da je do toga došlo zbog liječničke pogreške tada je moguća i građanska odgovornost, odgovornost za naknadu štete, i kaznena odgovornost, za kazneno djelo nesavjesnog liječenja, pa i disciplinska odgovornost pred Časnim sudom Hrvatske liječničke komore. Tu želim posebno naglasiti da nije svaka liječnička greška kazneno djelo. Da bi se radilo o kaznenom djelu nesavjesnog liječenja mora se raditi o gruboj povredi dužne pažnje, o drastičnom propustu i zanemarivanju pacijenta, dok je za građansku odgovornost dovoljna i obična nepažnja u postupanju, dakle građanska odgovornost šira je i lakše ju je pacijentima dokazati.

NACIONAL: Je li ovaj slučaj za vas profesionalni izazov i zašto? S kakvim se izazovima suočava odvjetnik, specijaliziran za medicinsko pravo, kada radi na ovakvim slučajevima i zastupa obitelj?

Ovaj slučaj zasigurno je profesionalni izazov jer je, na žalost, došlo do vrlo tragičnog ishoda, prvenstveno za obitelj. Naravno da ovakav slučaj niti za jednog odvjetnika nije jednostavan u smislu razumijevanja za tugu i strahove obitelji s kojima se susreću u pravnim koracima, a s druge strane potrebe za čvrstim održanjem objektivnosti i profesionalnosti. Također, često je vrlo složeno u profesionalnom smislu donijeti odluku imate li uopće elemenata za pokretanje nekog sudskog postupka, jer se u praksi sretnemo sa situacijom da u istoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, u istom postupku, imamo dva različita mišljenja medicinskih vještaka o tome je li tijekom liječenja učinjena greška ili nije. Sve to zahtijeva iskustvo i dobru i temeljitu pripremu predmeta i donošenje odluke zajedno s klijentima nakon što ih u cijelosti informirate o mogućim ishodima nekog postupka i mogućim troškovima koje će imati u slučaju gubitka spora, a koji u ovakvoj vrsti predmeta znaju biti vrlo visoki. Dakle, slično kao i liječnici prije operativnog zahvata, tako smatram da i mi odvjetnici moramo dobiti informirani pristanak od klijenta za pokretanje nekog postupka.

‘Imao sam više sličnih slučajeva jer se u RH, a i u svijetu, najveći broj sudskih postupaka vezanih uz liječničke pogreške vodi baš zbog pogrešaka pri porodu i ginekolozi porodničari su najizloženiji’

NACIONAL: Koliko vi morate biti i jeste upućeni u medicinu? Kako ste se u tom smislu dodatno usavršavali?

Naravno, bez ikakvih iluzija da znam išta od medicine, dogode vam se situacije u sudskoj praksi koje se ponavljaju i iz kojih nešto naučite i o medicini, barem terminologiju da razumijete o čemu liječnici uopće pričaju. Pri tome se uvijek zalažem da se i odvjetnici kontinuirano i dodatno usavršavaju i školuju kako bi mogli pružiti što kvalitetniju pravnu zaštitu svojim strankama u grani prava koju prakticiraju. U tom smislu sam se osobno stručno usavršavao i završio poslijediplomski specijalistički studij iz menadžmenta kvalitete u zdravstvu, što je zapravo medicinski studij, a ne pravni. Na taj način želio sam još dublje i detaljnije shvatiti procese u zdravstvu vezano uz sigurnost pacijenta, ishode liječenja, izbjegavanje neželjenih ishoda liječenja i dr. Naravno, uz takvo formalno obrazovanje, posljednjih petnaestak godina redovito aktivno sudjelujem na svim stručnim skupovima i kongresima vezanim uz medicinsko pravo.

NACIONAL: Jeste li u karijeri imali neke druge slučajeve slične ovome i kako su oni riješeni?

Na žalost, imao sam više sličnih slučajeva jer je poznato da se i u RH, a i u svijetu, najveći broj sudskih postupaka vezano uz liječničke pogreške vodi baš zbog pogrešaka pri porodu i u tom smislu su ginekolozi porodničari najizloženiji. Ima europskih zemalja koje imaju posebno kazneno djelo „rezervirano“ za ginekologe. Naravno da uvijek svi očekujemo da porod završi na način da se porodi živo i zdravo dijete i da majka završi porod zdrava, no ponekad se dese komplikacije na koje liječnici nisu mogli utjecati, a ponekad se desi i niz propusta koji se dokažu u sudskom postupku i koji onda imaju pravne posljedice. Liječnike po prirodi stvari ne može uvijek obvezivati tzv. „standard izlječenja“ jer ponekad se dese komplikacije na koje ne mogu utjecati, no zasigurno ih uvijek obvezuje „standard postupanja“ koji govori da uvijek moraju postupati pravovremeno i u skladu s pravilima struke, a povreda tog standarda može imati pravne posljedice.