Marko Ciciliani rodio se u Zagrebu 1970. godine, ali se s roditeljima već godinu kasnije preselio u Njemačku. Njegovo umjetničko djelovanje prepoznato je i cijenjeno širom svijeta, a radi u područjima kompozicije, intermedijske i audiovizualne umjetnosti, performansa i umjetničkog istraživanja. Njegov fokus je na skladanju izvedbene elektroničke glazbe u audiovizualnom i transmedijskom kontekstu. Interaktivni video, dizajn svjetla i laserska grafika, kao i virtualni 3D prostori ili narativne strukture, elementi su njegovih skladbi i instalacija koje su izvedene u više od 45 zemalja Europe, Azije, Oceanije te Sjeverne i Južne Amerike. Ciciliani je danas sveučilišni profesor računalne glazbene kompozicije i dizajna zvuka na Institutu za elektroničku glazbu i akustiku (IEM) Sveučilišta za umjetnost i izvedbene umjetnosti u Grazu, a u Zagrebu će u sklopu Muzičkog biennala Zagreb predstaviti svoj novi projekt SkylAR: multimedijski koncert s elementima instalacije.

Djelo SkylAR sastoji se od pet skladbi ili, kako ih naziva, minijatura za proširenu stvarnost. Taj će se svijet otključati svim zainteresiranim prolaznicima putem QR koda na plakatima postavljenim u javnim prostorima Zagreba, dva tjedna prije finalne prezentacije projekta u Tehničkom muzeju Nikola Tesla. Ciciliani će tako na plakate postaviti likove iz stripova u formi SF stripa, karakterističnoj za tehnofilsko razdoblje 1950-ih te vizualno razumljivoj i atraktivnoj gotovo svakom prolazniku. Tekstovi koje ti likovi izgovaraju moći će se poslušati kao snimljeni stvarni ili sintetizirani glasovi u slojevitom zvučnom okružju. U sklopu izvedbe uživo u Tehničkom muzeju Nikola Tesla Ciciliani će izvesti različite dijelove iz pet minijatura koristeći projekcije, live-streaming i heterogeni višekanalni sound system, za koji su stručnjaci s Instituta za elektroničku glazbu i akustiku Sveučilišta za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu pripremili prototip sferičnih zvučnika. Uz Cicilianija će nastupiti i Jennifer Torrence, udaraljkašica i umjetnica eksperimentalne glazbe iz Osla.

NACIONAL: U Zagrebu ćete predstaviti projekt SkylAR kroz pet kompozicija proširene stvarnosti, koje čine glavnu komponentu tog projekta. Što su zapravo kompozicije proširene stvarnosti?

Proširena stvarnost je tehnologija koja se u mom slučaju koristi na mobitelu, usmjeravanjem kamere na određene slike. Aplikacija prepoznaje te slike i na njihovom mjestu na ekranu mobitela stvara virtualne objekte, kao i različite zvukove. Za razliku od virtualne stvarnosti, proširena stvarnost ne zauzima cijelo vidno polje ekrana, već prekriva samo dio scene s virtualnim slikama ili objektima. Osim toga, moguća je interakcija sa zvukovima i virtualnim objektima. Koristim medij proširene stvarnosti kako bi preko nje publika mogla doživjeti niz audiovizualnih kompozicija.

NACIONAL: Za ovaj projekt inspirirali su vas američki SF strip 50-ih godina i naglašeni tehnooptimizam koji je predstavljen kao rješenje svih problema ljudske vrste. Što vas je zaintrigiralo u tim stripovima?

Općenito su mi stripovi fascinantni zbog svog izravnog ekspresionizma. Premda se radi o vizualnom mediju, stripovi su također multimedijalni s obzirom na to različitim tehnikama sugeriraju zvuk, pokrete i brzine. Kao skoro svi kulturni fenomeni, i SF stripovi 40-ih i 50-ih godina iz SAD-a izražavaju njihovo doba koje je, s jedne strane, bilo pod utjecajem pobjede u Drugom svjetskom ratu, a s druge strane hladnog rata. Iako su teme SF stripova daleko od tih povijesnih događaja, indirektno se osjete sporna pitanja moralne i tehnološke superiornosti koja su se pojavila pred pozadinom tadašnje situacije. Fascinantno mi je promatrati te fenomene iz današnje perspektive te pokušavati im dati novo značenje stvarajući nove kontekste.

NACIONAL: SkylAR je svojevrsna sinteza vašeg djelovanja kroz instalacije, umjetnost zvuka i interdisciplinarnost, jer koristite i projekcije, live streaming i heterogeni višekanalni sound system s posebnim prototipom sferičnih zvučnika, kao i plakate i QR kodove. Koliko je teško sve to objediniti u cjelinu i predstaviti kao umjetničko djelo?

Već sam prije nekih 20 godina počeo raditi s vizualnim medijima, prvo rasvjetom a zatim videom. Dugo sam se bavio audiovizualnim pristupom kompoziciji. Postupno se korištenje medija još više razgranalo tako da danas često koristim heterogenu mješavinu medija, uključujući različite vrste narativa i „storytellinga“. Umjetnička motivacija koja stoji iza toga jest da u novijim radovima želim publici stvoriti višeslojnu situaciju, nudeći niz različitih pristupa kompoziciji. Zato ne postoji samo jedna verzija djela koja je ista za cijelu publiku. Primjerice, u projektu SkylAR možete birati želite li pristupiti kompoziciji putem proširene stvarnosti tražeći plakate SkylAR-a po gradu te doživjeti pojedinačne kompozicije na privatnom mobitelu ili posjetom koncertu 15. travnja u Tehničkom muzeju ili, pak, prije i poslije koncerta istraživati proširenu stvarnost u instaliranoj situaciji.

NACIONAL: Ta vaša specifična otvorena forma multimedijalnog i interdisciplinarnog djelovanja zapravo je započela na Muzičkom biennalu u Zagrebu 2005. godine kroz projekt „Map of Marble“. Kakve su tada bile reakcije na taj projekt?

Dosta vremena je prošlo od tada tako da se ne sjećam dobro kakve su bile reakcije. No svakako mogu reći da mi je „Map of Marble“ bilo važno iskustvo, stvarajući takozvanu „durational performance“ od nekoliko sati s elementima instalacije. Iz današnje perspektive rekao bih da sam tada prvi put istraživao umjetnički potencijal takvih hibridnih situacija koje su danas u središtu mog rada.

NACIONAL: Koliko je, po vašem mišljenju i općenito po saznanju i razgovoru s kolegama, Muzičko biennale Zagreb danas poznato u svijetu i kakav utjecaj ima na suvremena glazbena događanja?

MBZ je općenito poznati i cijenjeni festival po svojoj dugoj povijesti i jedinstvenom geografskom položaju.

Za projekt Skylar Cicilijanija je inspiriraO američki SF strip 1950-ih godina. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Rođeni ste u Zagrebu, ali ste se već u ranom djetinjstvu preselili u Njemačku. Jeste li se u međuvremenu upoznali s ranim radovima elektroakustične glazbe i pionirima glazbenih eksperimenata poput Ive Maleca, Branimira Sakača, Milka Kelemena, Dubravka Detonija i drugih koji su još od ranih 60-ih eksperimentirali s elektroničkom glazbom?

Poznata su mi pojedinačna djela svih tih skladatelja, ne samo elektroničke glazbe nego također instrumentalne kompozicije.

NACIONAL: Nakon školovanja u Njemačkoj, preselili ste se sredinom devedesetih u Nizozemsku te upisali poslijediplomski studij na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu, gdje vam je jedan od mentora bio skladatelj elektroakustične glazbe Clarence Barlow. Koliko je on utjecao na vaš odabir elektroničke glazbe kao skladateljskog usmjerenja?

U Nizozemsku sam se preselio već 1996. Rad s Clarenceom Barlowom bio mi je vrlo zanimljiv i inspirativan, no nisam ga smatrao toliko skladateljem elektroničke glazbe koliko sam ga cijenio zbog potpuno individualnog i jedinstvenog pristupa kompoziciji i stvarajućih novih tehnika i koncepata. Iako je Barlow koristio računalo za gotovo sve svoje skladbe, rezultat je često bila instrumentalna kompozicija. Zato ga ni nisam toliko vidio u kontekstu povijesti elektroničke glazbe.

NACIONAL: Znači da Barlow zapravo i nije izvršio neki značajan utjecaj na vas što se tiče elektroničke glazbe?

Skoro na početku svog studija u nekim skladbama koristio sam elektroniku, što mi je utoliko bilo prirodno jer sam već kao tinejdžer u bendovima svirao sintesajzere. Elektronikom sam se intenzivnije počeo baviti kroz dugogodišnju suradnju s američkim skladateljem Jeffom Kowalkovskim, s kojim sam između 1995. i 2000. stvorio „elektroničku operu“ „Bosch tapped the Gas Pedal and the Caprice moved forward“. U Amsterdamu sam se također bavio improvizacijom s elektronikom i od 2001.do 2005. s Anne LaBerge vodio sam koncertnu seriju „Kraakgeluiden“ za elektro-akustičnu improvizaciju. Tako sam upoznao vrlo različite pristupe korištenja elektronike izvan akademskih okvira.

NACIONAL: A rave kultura i techno partiji koji su obilježili to vrijeme?

To me doista fasciniralo, ali sam, nažalost, puno premalo sudjelovao u toj kulturi. Žalim zbog te propuštene prilike.

NACIONAL: Jeste li i sami nastupali u to vrijeme kao DJ, unatoč potpuno drugačijem pristupu elektroničkoj glazbi?

Ne, nisam.

Marko Ciciliani izvodi svoju audiovizualnu instalaciju ‘Why Frets?’. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Prije Nizozemske otišli ste u New York kako biste surađivali s Nilsom Vigelandom, bliskim suradnikom Johna Cagea. Što vas je toliko privuklo glazbi Johna Cagea i po čemu pamtite suradnju s Vigelandom?

U SAD-u sam bio tijekom 1993. i 1994. godine. Rad Johna Cagea i Mortona Feldmana tada me fascinirao. Za mene su obojica na svoj način predstavljala skladateljske pristupe koji se jako razlikuju od europskih tradicija nakon Drugog svjetskog rata. Inkluzivnost kod Cagea i procesualnost te intimnost u Feldmanovom izrazu, bili su mi velika inspiracija. Nažalost, Cagea nisam upoznao jer je preminuo godinu dana prije mog dolaska u New York, ali studiranje kod Nilsa Vigelanda bilo mi je jako zanimljivo, ne samo zato što je bio suradnik Cagea i Feldmana, nego i zbog njegove impresivne osobnosti. Zanimljiva je bila i cijela situacija u New Yorku 90-ih godina. Proveo sam isto toliko vremena na downtown sceni kao na uptown akademiji i djelovali su na moj rad jako oslobađajuće. Bilo mi je to vrlo važno iskustvo.

NACIONAL: Tijekom dvijetisućitih počeli ste se paralelno baviti i značajem svjetla u glazbi. Štoviše, na Sveučilištu Brunel obranili ste disertaciju na tu temu. Koliko je, po vašem mišljenju, svjetlo važno za potpuni dojam glazbeno-scenskog djela?

Kao što sam već opisao, rad sa svjetlom bio je samo prvi korak u radu s različitim medijima, što sam drugom prilikom nazvao „Glazba u proširenom polju (Music in the Expanded Field)“. I danas često koristim svjetlo u svom radu i smatram da rasvjeta snažno utječe na atmosferu svake koncertne ili instalativne situacije. U disertaciji sam sistematski istraživao u kojoj se mjeri glazbene izraze može primijeniti na organizaciju svjetla. Tako sam naišao na pitanje može li se prevesti fenomen noisea u svjetlo, što se na prvi pogled činilo apsurdnim kako se svjetlo često povezuje sa suprotnošću, odnosno, s čistoćom ili čak božanstvom. To me dovelo do razumijevanja noisea ne kao određene boje zvuka, nego općenito kao elementa koji se ne uklapa u prevladavajući sustav i organizaciju materijala i time stvara određenu iritaciju. Takav apstraktniji koncept noisea vrlo dobro se da primijeniti i na korištenje svjetla.

NACIONAL: Moram vas pitati i za ansambl koji ste osnovali 2010. godine i nazvali Bakin zub te ga ugasili četiri godine kasnije. S tim ansamblom fokusirali ste se na multimedijska djela koja kombiniraju instrumentalne dionice, živu elektroniku i vizualno. Zašto ste ugasili Bakin zub?

Osnovao sam ansambl zapravo već 2005. godine, a posljednji nastup bio je 2014. Glavni razlog osnivanja bio je želja da se fokusiram na multimedijalni rad u kombinaciji s instrumentima. Po mom iskustvu, teško je bilo realizirati takve projekte s drugim ansamblima zato što raspored proba i postojeća infrastruktura nisu dopuštali da se pored glazbe posvetimo i vizualnim aspektima skladbe. Tako sam došao do zaključka da samo s vlastitim ansamblom imam dovoljno kontrole nad procesom proba da se možemo podjednako usredotočiti na glazbu i ostale vizualne razine. Iako je ansambl inicijalno imao šest članova, s vremenom sam shvatio da mi je zanimljivije raditi s manjim i intimnijim grupama. Postupno sam smanjivao sastav u godinama nakon osnivanja te sam na koncu uglavnom radio s određenim solistima pa mi ansambl više nije bio potreban.

NACIONAL: Jedan od vaših posljednjih velikih projekata, ili bolje reći dostignuća, razvoj je metode za analizu izvedbenih praksi u elektroničkoj glazbi. Možete li ukratko opisati o čemu se radi?

Posljednji umjetnički istraživački projekt bio je GAPPP (http://gappp.net) u kojem sam s timom umjetnika i znanstvenika od 2016. do 2021. ispitivao muzički potencijal elemenata računalnih igara u kontekstu eksperimentalnih audiovizualnih skladbi. Dugi niz kompozicija i pismenih publikacija nastao je u okviru te istrage, u kojoj sam također razvio metode za analizu ne samo elektroničke glazbe, već općenito multimedijskih sustava ili glazbenih aspekata koji su porijeklo igara. Metode analize korisne su jer vam omogućuju da se usredotočite na specifične aspekte kompozicije, a kako smo se kretali u neobičnom području kreativnosti između igara i audiovizualnih kompozicija, nismo se mogli poslužiti postojećim metodama.

NACIONAL: U većini svojih radova, pa tako i u recentnom SkylAR-u, na neki način pokušavate kroz multimedijalno i interdisciplinarno djelovanje preispitati i razgraditi forme samih skladbi u odnosu na ljudske emocije. Zašto?

Mislim da sam na to pitanje već djelomično odgovorio. Jedan aspekt koji mi je tijekom posljednjih godina postajao sve važniji jest da pažljivo oblikujem kako publiku usrećuje i kako doživljava umjetničko djelo. Kakva je atmosfera prostorije? Može li se publika slobodno kretati ili sjedi na određenim pozicijama? Može li utjecati na tijek događaja putem interakcija? Vjerujem da su to jednako važni aspekti kompozicije kao i tradicionalni glazbeni parametri. Posljedica takvoga pristupa je da se svaki projekt sastoji od različite zbirke medija i korištenja prostora, što također utječe na formu projekta.

NACIONAL: Kako teku pripreme za projekt SkylAR i što očekujete od nastupa na Muzičkom biennalu Zagreb u travnju ove godine?

Skoro sve je spremno za prezentaciju projekta u Zagrebu. Jako sam zahvalan cijeloj ekipi MBZ-a koja je pokazala puno strpljenja i razumijevanja za moje ponekad neobične potrebe te općenito na povjerenju i podršci umjetničke ravnateljice Margarete Ferek-Petrić.