Marko Antun de Dominis bio je svestrani učenjak, ugledni predstavnik hrvatskog i europskog humanizma, visoki crkveni prelat i diplomat koji je rođen 1560. na Rabu, a umro je u Rimu 1624. Bio je polihistor, matematičar, fizičar, filozof, isusovac i teolog. Od 1600. do 1602. bio je senjski biskup, a od 1602. do 1616. splitski nadbiskup i primas Dalmacije i cijele Hrvatske. Potječe od rapske plemićke obitelji Dominis koja po predaji vuče korijene od krčkih knezova Frankopana. Školovao se u Italiji, gdje je kasnije predavao logiku, retoriku, filozofiju, matematiku i prirodopis. Ima reputaciju preteče ekumenizma zbog njegove želje za jedinstvom Katoličke crkve. Ipak, njegove ideje bile su opasne za ono vrijeme pa je 1624. došao u sukob s inkvizicijom i bio proglašen heretikom. Zatočen je u dvorac Sant’Angelo i tamo je umro prirodnom smrću. Nakon smrti inkvizicijskom je odredbom njegov leš izvađen iz lijesa, provučen ulicama Rima i javno spaljen u Campo di Fiore, nakon čega je bačen u rimsku rijeku Tiber s njegovim pisanim djelima u prosincu 1624.

Te su biografske crtice samo dio onog što se o Marku Antunu de Dominisu može saznati na izložbi „Marko Antun de Dominis: Pogled u novo doba“ koja se može pogledati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici do 29. listopada, nakon čega će biti otvorena u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, uz prigodni znanstveni kolokvij posvećen ovom velikom učenjaku. Izložba je dio manifestacije ”Dani europske baštine” i planira se postaviti u Splitu, u kojem je bio nadbiskup četrnaest godina, zatim u njegovu rodnom Rabu i nakon toga planira se njeno daljnje postavljanje u više gradova u zemlji i inozemstvu. Priređena je u povodu 400. obljetnice smrti Marka Antuna de Dominisa i 130. obljetnice utemeljenja Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK u Zagrebu, u kojoj se čuvaju Dominisova djela te je prilog i obilježavanju 130. obljetnice Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Marijana Borić je viša znanstvena suradnica na Odsjeku za povijest prirodnih i matematičkih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Kako je istaknula, svojim je znanstvenim opusom i ugledom u crkvenom, društvenom i političkom životu Dominis izazivao divljenje u elitnim europskim krugovima, ali i otvoreno neprijateljstvo nekih suvremenika:

„Zbog bogatstva, raznolikosti i dosega njegova opusa i djelovanja ubraja ga se među najistaknutije duhovne i intelektualne pojava Europe na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Ostvarivao se u raznim aspektima života i bio je primjerom iznimno uspješnoga i svestranoga renesansnog čovjeka utjelovljenog pojmom homo universalis. Djelovao je u mladosti na isusovačkim učilištima u Padovi, Bresci i Veroni kao predavač-lektor matematike, retorike, logike, književnosti, filozofije i prirodopisa. Pisao je i zapažena djela iz područja prirodne filozofije-fizike, a kasnije osobito iz teologije, koja je bila u fokusu njegova djelovanja. Bio je isusovac, potom senjski biskup, a dok je bio splitskim nadbiskupom, nosio je časnu titulu Primasa Dalmacije i Hrvatske, naslov najvišeg prelata Katoličke crkve u Hrvata, što je do konca života s ponosom isticao. Trajnim interesom za znanost koji je pokazivao još u ranoj mladosti, ostvario je zapažene rezultate u tumačenju plime i oseka mora, kao i oblika Zemlje. Posebno se zanimao za područje optike. Eksperimentirajući s lećama prvi je objavio teoriju dalekozora, tada novog instrumenta, koji je znanosti otvorio prostranstva svemira i doveo do konačnog prihvaćanja Kopernikove teorije. Dominisovo tumačenje duge spominju s pohvalama istaknuti učenjaci 18. i 19 stoljeća kao što su Newton, Voltaire, Goethe i drugi. Njegovi optički rezultati prenošeni su u sveučilišnim udžbenicima iz 19. stoljeća pa su ih tako mogli upoznati i profesori i studenti na području Hrvatske.“

Kako je rekla, sukladno širokom rasponu tema kojima se tijekom života bavio Marko Antun de Dominis, priređena izložba obuhvaća tematski raznolike priloge o njegovim intelektualnim interesima, objavljenim djelima, diplomatskom djelovanju, životnom putu i usponu u crkvenoj hijerarhiji te o intelektualnoj i kulturnoj povijesti njegova doba.

„Obuhvaćen je i niz znanstveno relevantnih tema kao što su Dominisov doprinos novovjekovnim prirodnim znanostima i filozofiji, a osobito razvoju teološke misli. Izložena su izvorna Dominisova djela, njihovi pretisci, prijevodi i znanstvena, stručna i popularna djela o Dominisu. Za potrebe ove izložbe NSK koji posjeduje i čuva najveći broj sačuvanih Dominisovih djela obradio je postupkom digitalizacije i tako ih načinio još dostupnijima te se sada mogu detaljno pregledati ne samo na ovoj izložbi, već su s lakoćom i trajno dostupna novim istraživačima jer je život ovog velikana kao i drugih hrvatskih humanista još uvijek ispunjen mnogim nepoznanicama, nedoumicama i nesuglasjima. Na izložbi prvi put javnosti su prikazani faksimili nekih rukopisa i dokumenata koje je ustupio Državi arhiv u Zadru. Prikazani su i grbovi obitelji Dominis, zatim optički instrumenti povezani uz njegove prinose optici i tumačenje dalekozora te umjetnička djela nadahnuta Dominisom. Također, za potrebe izložbe, osobito za one koji se prvi put susreću s Dominisom, ili za one koji su skloni koristiti nove medije i spajati edukaciju uz zabavu, priređena je bogata računalna igraonica koja vodi kroz upoznavanje Dominisova života i rada kroz 22 slagalice i 6 igara poput pamtilica strukturiranih prema različitim tematskim cjelinama i nadbiskupovim intelektualnim interesima te se kroz njih obrađuje 48 različitih tema iz Dominisova života i rada“, rekla je naša sugovornica.

Kako je ispričala Marijana Borić, Dominis je senjski biskup bio formalno svega dvije godine, a dok je bio splitski nadbiskup započeo je pisati opsežnu kritiku povijesne uloge Crkve, zbog koje je iz Rima zatraženo njegovo uhićenje, pa je on u rujnu 1616. tajno iz Mletaka krenuo na tromjesečno putovanje pod imenom dubrovačkog trgovca Matije Lukarevića, u pratnji engleskog plemića Roberta Barnsa i svog nećaka Žvana.

„Na putovanju koje je nazvao ‘hodočašće’, putovali su prvo mletačkim teritorijem u pravcu Brescia – Bergamo, pa odatle na sjever do Basela u Švicarskoj, odakle je dolinom Rajne nastavio za Heidelberg. Tamo se dulje zaustavio i objavio svoj ranije napisani proglas ‘Marko Antun de Dominis, splitski nadbiskup’, objašnjava plan svog odlaska, svoju buntovnu deklaraciju i ispovijest o pobudama koje su ga navele da napusti svoju nadbiskupiju, u kojoj osuđuje papinstvo i rimokatoličko nastupanje isključivo s pozicije apsolutne nadmoći te pledira za jedinstvo svih crkava. Potkraj te godine proglas je pretiskan na latinskom jeziku i u engleskom prijevodu u Londonu. Čim se pročulo da je ‘pobjegao’, u Rimu su javno spalili lutku koja predstavlja njegov lik, a papa Pavao V. je ustanovio sudski postupak protiv njega in absentia. Dominisa je očekivalo vrlo opasno putovanje iz Heidelberga kroz katoličke porajnske zemlje, jer je u međuvremenu u studenom 1616. Rimska kurija stavila na indeks zabranjenih djela ne samo njegov proglas, nego i sve što ubuduće bude objavio i dala nalog svojim predstavnicima u inozemstvu da poduzmu sve kako bi ga uhitili. Prešavši La Manche u ratnom brodu, koji je nizozemski princ Maurice odredio posebno za njegov prijevoz, Dominis je u prosincu 1616. stigao u London, a njegov je dolazak uglavnom bio shvaćen kao važna potvrda autoriteta Anglikanske crkve“, rekla je.

‘Izložena su izvorna Dominisova djela i prijevodi te znanstvena i popularna djela o Dominisu’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Domis je odlučio otići u London, navodi dalje naša sugovornica, jer mu se Anglikanska crkva, pod kraljem Jakovom I., doimala manje ekstremna od radikalnih kontinentalnih protestantskih crkava kojima nije bio sklon, a pored toga Englezi su u svojim odnosima s katoličkim zemljama pokazivali sklonost za kompromis i spremnost da izglade svoj spor sa Španjolskom.

„Odmah po dolasku, Dominis počinje pripremati za tisak svoje kapitalno djelo ‘O crkvenoj državi’. Na jesen 1617. izišao je prvi svezak i izazvao snažan dojam i mnoge komentare u čitavoj Europi, rimsku zabranu čitanja i mnoštvo polemičnih spisa i pamfleta. Dominis tada odlazi u posjetu engleskim sveučilištima i u Cambridgeu mu je svečano dodijeljen doktorat iz teologije, čime je postao prvi Hrvat koji je dobio tu titulu na nekom engleskom sveučilištu. Kralj mu je u svibnju 1618. na iznenađenje mnogih engleskih prelata dodijelio titulu dekana kraljevskog kaptola u Windsoru, čime je postao kraljev privatni kapelan. To je snažno uzdiglo njegov socijalni profil, ugled i utjecaj, a nosilo je i velik redovit prihod. Imenovanjem je stekao položaj koji je bio u rangu biskupa i osigurao mu mjesto na dvoru, a kao uvjet morao je položiti formalnu prisegu kralju, prihvaćajući njegovu vrhovnu jurisdikciju ne samo u svjetovnim, već i u crkvenim pitanjima. Smatralo se da je tom je prisegom de facto postao članom Anglikanske crkve. Dominisov nagli uspon izazvao je neprijateljstvo i zavist okoline, a time započinju njegovi novi problemi. Imenovanje za windsorskog dekana bilo je vrhunac njegova uspona i početak njegova dramatičnog pada“, ispričala je Marijana Borić.

Objasnila je da su već rana Dominisova teološka djela izazvala žestoke napade Rimske kurije i katoličkih krugova, a nakon njegova odlaska u Englesku, gdje je tiskao većinu svojih djela, taj se jaz još se produbio. Premda je u Engleskoj, istaknula je, dočekan s počastima, njegove teološke ideje o fundamentalnom jedinstvu Crkve ne prolaze dobro kod radikalnih protestanata koji ne žele čuti o rimskom katoličanstvu i s podjednakim žarom kao i katolici, ali s drugih pozicija napadaju Dominisa i njegovo učenje. Kako je rekla Marijana Borić, kada je napustio Veneciju i otišao u London, osuđivala ga je katolička polovica Europe, a pet godina kasnije kada je napustio Englesku i vratio se u Rim napadala ga je i druga polovica Europe.

Ona kaže da je bit njegovih duhovnih stremljenja sažela nedavno preminula doktorica znanosti Vesna Tudjina koja ga je desetljećima istraživala i pisala o njemu, pa tako navodi njezine riječi:

„Za Dominisa je postojalo jedno bitno pitanje – povijesna uloga Crkve u vremenu širenja reformacije i kada je Europa vjerski, duhovno i politički bila dezintegrirana. Svi Dominisovi teološki, politički i životni nesporazumi, a i okvir i bit cjelokupnoga njegova opusa, izviru iz osnovnoga stava da Crkva više nije ostvarenje izvorne zamisli Kristove, da je postala previše svjetovna na štetu svoje duhovne biti, a glavni uzrok tome vidi u papinu primatu, koji proglašava protupravnom uzurpacijom i poriče ga kao tuđa izvornom kršćanstvu. Cjelokupnu kritiku Crkve temelji na sustavnom proučavanju Svetog pisma, patristike, crkvenih kanona, zaključaka starih koncila i ostalih tradicijskih kršćanskih izvora. Tražeći način kojim bi Crkva trebala reformirati svoj pojavni oblik, primjereniji njenoj duhovnoj naravi, Dominis rješenje nalazi u njezinu pročišćenju od svega svjetovnog. Dominisov put zacrtan je idejom sjedinjenja svih religija, odnosno crkvenih institucija jer drži da bi se kreativnim pomirenjem tada postojećih kršćanskih denominacija maksimalno približilo izvornim patrističkim koncepcijama o djelovanju Crkve kao širiteljice Kristova nauka. On inzistira na povratku temeljima kršćanstva jer drži da samo duhovne zajednice osnovane na demokratskim načelima prvotnoga kršćanstva mogu dovesti ljude do mira i slobode. Izmirenje i sjedinjenje svih crkava Dominis postavlja kao svrhu i krajnji cilj svog djelovanja, jer samo mir i jedinstvo među svim crkvama i kršćanskim narodima, temeljeni na osnovnim idejama istine, ljubavi i slobode, omogućuju smislen i svrhovit život i za pojedinca i za ljudsku zajednicu.“

Marijana Borić poviješću znanosti i hrvatskom znanstvenom baštinom bavi se tridesetak godina, osobito istraživanjem razvoja matematičkih metoda i koncepcija koje su omogućile nastanak novovjekovne znanosti i filozofije, a kroz to i Dominisom koji je svojim znanstvenim djelima između tradicionalnog i novovjekovnog pristupa istraživanju prirode. Njezino istraživanje Dominisa dio je projekta ”Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu”. Projekt je osmišljen prije desetak godina i kontinuirano djeluje u Zavodu za povijest i filozofiju znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kako bi rezultate naših istraživanja iz hrvatske znanstvene baštine afirmirali ne samo u akademskoj zajednici, već i popularizirali u širim krugovima različitim aktivnostima u zemlji i na međunarodnoj razini. Do sada su u sklopu projekta obuhvaćene različite teme vezane uz život i djela velikana kao što su Herman Dalmatin, Faust Vrančić, Marin Getaldić, Marko Antun de Dominis, Ruđer Bošković, Nikola Tesla i drugi.