Mark Zuckerberg, mladi student s Harvarda, bio je gotovo anoniman, no 4. veljače 2004. godine stvorio je nešto što će zauvijek promijeniti krajolik internetskog društva – Facebook. Mark je site postavio preko vikenda, da bi ga sveučilište do ponedjeljka ujutro moralo ugasiti. Toliko se, naime, raširio među studentima da su ovi preopteretili fakultetski server. Tvorac stranice o kojoj su svi pričali uz to se morao javno ispričati onima koji su negodovali da je njihove fotografije bez odobrenja stavio na internet. Bez obzira na tu neugodnost, momak je shvatio da postoji veliki interes za programom koji bi povezivao studente.

Zuckerberg je iz svoje studentske sobe lansirao Facebook, program koji je prvobitno bio namijenjen samo polaznicima Harvarda. Shvativši da stvar postaje velika, Zuckerberg je uz pomoć cimera Dustina Moskovitza raširio program na sveučilišta Dartmouth, Stanford, Cornell, New York University, Penn, Brown i Yale, a potom i na srednje škole koje su održavale društvene kontakte s Harvardom.

Kad je postalo jasno da Facebook nije samo studentska razbibriga, Zuckerberg je odlučio reći Harvardu zbogom. S vjernim Moskovizom i nekolicinom kolega koji su im pomagali u stvaranju nove društvene mreže, preselio se u Palo Alto, srce Silicijske doline. Ondje je unajmio kuću koju je preuredio u uredski prostor, te se povezao s financijerima voljnima uložiti lovu u projekt koji je imao sve više korisnika i obećavao značajnu dobit. U to vrijeme odbio je nekoliko primamljivih ponuda da proda Facebook, što će kasnije objasniti riječima: “To je moje dijete i htio sam ga gledati kako raste i razvija se. Ni meni ni mojim suradnicima nije bilo do novca; htjeli smo stvoriti platformu na kojoj ljudi mogu slobodno razmjenjivati informacije. Da smo prepustili Facebook u ruke medijskih korporacija, one bi ga u kratkom vremenu uništile”.

U jesen 2006. godine Facebook je otvoren za širu javnost.