Maris Špero iz Građanske inicijative Maksimir za Zagreb tvrdi da Gradska uprava koristi neusklađenosti GUP-a i prostorno planske dokumentacije u realizaciji nauma da u Zagrebu otvori spalionicu u naseljenom mjestu iz koje bi se sve štetne emisije raspršivale po gradu

Udruga Zelena akcija i građanska inicijativa Maksimir za Zagreb nedavno su pozdravile odluku o izuzimanju spaljivanja otpada u novom GUP-u. Nakon toga reagirao je gradonačelnik Tomislav Tomašević, rekavši da se od spalionice u Resniku nije odustalo i pojasnio da se radi “o jednoj tehničkoj ispravci, zato što je ona, prije svega, definirana u Prostornom planu”. Slijedom događaja Zagreb News je razgovarao s Maris Špero iz Građanske inicijative Maksimir za Zagreb, kako bi komentirala stav gradske uprave.

Ona smatra kako je gradonačelnik Tomašević dolaskom na poziciju gotovo preko noći zaboravio što spalionice rade ljudima i okolišu. “Termička obrada je potpuno isključena iz GUP-a Grada Zagreba, granica GUP-a je oko Resnika pa umjesto da se zauzme zajednički strateški stav oko termičke obrade otpada, gradonačelnik iznalazi rješenje u neusklađenosti GUP-a i prostorno planske dokumentacije u realizaciji nauma da pod svaku cijenu gurne Zagrebu spalionicu u naseljenom mjestu i uz izrazito nepovoljno strujanje zraka koje će sve emisije iz spalionice raspršivati po gradu. Postoje samo dvije mogućnosti tumačenja ovog, jedno je neznanje, a drugo je lobiranje oko velikog ulaska spalionica kao spasonosnog rješenja za otpad, što one uistinu nisu”, ispričala je Maris Špero.

Upitana kako tumači Tomaševićevu izjavu “mogućnost postrojenja za termičku obradu je definirana u Prostornom planu i to izvan zone GUP-a, tako da se ovdje radi o tehničkom ispravku, a čak i da ga nema u izmjenama GUP-a, opet je Prostorni plan grada Zagreba plan višeg reda i on je zapravo na snazi, čak i kada je kontradiktoran s nekim odredbama GUP-a” ona je odgovorila: “U ovom gradu opetovano gledamo rješenja koja se provlače preko upitnih zakonskih okvira kroz ušicu igle i koja to zapravo nisu. Koliko su rješenja loša dovoljno govori i činjenica da su na brojnim primjerima građani odlučili uzeti stvari u svoje ruke. Gradonačelnik spašava svoju političku poziciju i u tom spašavanju donosi odluke koje su dugoročno – pod dugoročno misli se na 30 i više godina – iznimno štetne za građane ovog grada. Prostorni plan je plan višeg reda za koji je Grad prošle godine izglasao da ide u izmjene. To je situacija u kojoj novi Prostorni plan treba uskladiti s GUP-om, Zakonom o prostornom uređenju i Zakonom o gospodarenju otpadom na ovoj konkretnoj temi. Stoga, provlačenje ove situacije kroz Prostorni plan je višestruko štetno”.

Ljudi okupljeni oko Maksimira za Zagreb i Zelene inicijative protiv su bilo kakvog oblika spaljivanja otpada. Maris Špero ih uspoređuje s restoranima brze hrane koji postoje na svakom uglu grada, naizgled rješavaju problem hranjenja i gladi značajno brzo, ali čine, smatra, nesagledivu štetu za ljudsko zdravlje i okoliš. “Da štetnost spalionica nije kapilarna slučajnost potvrđuju i svježi nalazi biomonitoringa koje sprovodi međunarodna nevladina organizacija ToxicoWatch, s vrhunskim ekspertima, doktorima znanosti, specijalistima za ovakva pitanja. Njihovi nalazi jasno potvrđuju ono što naša struka u Građanskoj inicijativi Maksimir za Zagreb tvrdi, a to je da su emisije iz spalionica, unatoč zakonskom okviru i navodno tehnologiji po najvišim europskim standardima, kobne za ljude i okoliš. Osim njihova biomonitoringa postoje brojne studije u posljednji 15 godina koje su sagledale štetnost sadržaja emisija iz spalionica. Dioksini i furani, dušikovi oksidi, poliaromatski i policiklički aromatski ugljikovodici te fine čestice PM2.5 i PM10 su samo neki spojevi koji su kod i najmanjeg kontinuiteta izloženosti najmanjim količinama izuzetno štetni za zdravlje, posebice djece i osjetljivih skupina. Osim toga, spaljivanje otpada sa značajnim udjelom klora (dezinficijens) uzrokuje nepotrebno nastajanje visoko toksičnih spojeva”, objasnila je Maris Špero.

Umjesto spalionica predlaže tzv. održiva lokalna rješenja koja maksimalno smanjuju otpad, ponovno ga koriste i recikliraju. Za Zagreb smatra kako bi se u njemu trebala provoditi Zero Waste strategija iz koje proizlazi i Zero Waste plan gospodarenja otpadom. Kao najvažnije je istaknula što se u Zagrebu ne vidi smanjenje proizvodnje otpada i trostruko potrebno povećanje recikliranja. “Zagreb takve mjere nije uveo, ne sprovodi ih i, ono najvažnije, nije aktivirao mehanizme edukacije građana koje bi i kratkoročno i dugoročno dovele do ciljeva. Građani su najvažniji dionik uspješnih rješenja gospodarenja otpadom, a Grad Zagreb nema ni jednu akciju u smjeru edukacije i uključivanja građana u donošenje uspješnih rješenja. Zero Waste strategiju su uspješno adaptirali i sproveli i Barcelona i München, a pregovori su u tijeku za druge europske gradove, stoga izgovor ne može biti da takva strategija nije moguća radi količina otpada”, rekla je Maris Špero.

No u tom scenariju postoji i dio otpada koji nije moguće reciklirati, a njega je potrebno negdje pohraniti. Upitana o kolikom dijelu se radi i gdje bi se taj otpad pohranjivao, Maris Špero je odgovorila: “Europski ciljevi koji su obavezni za sve zemlje članice su svakako povećanje recikliranja i to 50 posto do 2025., 60 posto do 2030. i 65 posto do 2035. kao i ograničenje udjela koji bi se odlagao na 10 posto do 2030., odnosno do 2035. Hrvatska svojim pristupom kasni, odnosno gotovo uopće ne ispunja ciljeve koje je potpisala, što će zasigurno rezultirati penalizacijom. Ako pričamo o 10 posto stabiliziranog ostatka koji bi se odlagao, više iz sigurnosnih razloga nego iz štetnosti, otpad uvijek treba biti odložen na iznimno sigurnoj udaljenosti od ljudi i onih resursa koji imaju neposredan utjecaj na okoliš.”

GI Maksimir za Zagreb proizašao je iz inicijative građana “Stop spalionici Rebro” koja je okupila zajednicu pojedinaca u aktivnoj borbi protiv izgradnje pogona spalionice u četvrti Maksimir u centru Zagreba. Kako se o toj spalionici gotovo više i ne govori, Maris Špero je upitana smatra li to uspjehom inicijative i jesu li imali podršku aktualne gradske vlasti: “U prvoj verziji projekta spalionice 2022.-23. na Rebru gradska uprava je potpuno krivo tumačila GUP, pod pritiskom nadležnog ministarstva i iako je tada njihovo naknadno tumačenje dovelo do rušenja prvotnog projekta, takvo tumačenje, također, nije u skladu s GUP-om, Prostornim planom i Zakonom o prostornom uređenju”.

Dodala je kako KBC Zagreb nije sprovodio mjere po hijerarhiji gospodarenja otpadom koje bi dovele do smanjenja proizvodnje otpada, a nove postpandemijske smjernice WHO-a jasno kažu da je odvoženje kroz reverzibilnu logistiku sigurnije i bolje od svih drugih opcija radi zaraza i stručnosti pristupa gospodarenju otpadom koje nije dio funkcije bolnica. “KBC Zagreb nije odustao od izgradnje spalionice, a iako su informirani o svim štetnim posljedicama, ne odustaju od nanošenja štete za zdravlje ljudi i okoliš, što je paradoksalno za jednu organizaciju koja bi trebala čuvati ljudsko zdravlje. KBC Zagreb protivno važećem GUP-u i svim pozitivnim stručnim tumačenjima po političkoj volji odlučio je tumačiti prostorno plansku dokumentaciju prema potrebi. Zakon o prostornom uređenju, kao najviši akt prostornog planiranja, jasno kaže u članku 42. stavku 7. da građevina za gospodarenje otpadom od državnog značaja, što spalionica nedvojbeno jest, ne može biti unutar granica naseljenog mjesta. Dakle, KBC Zagreb želi graditi spalionicu na Rebru potpuno protuzakonito”, zaključila je Maris Špero.