MARIO RADIĆ: ‘Kad je u pitanju budućnost EU-a, Domovinski pokret dijeli stajališta Slovenije, Mađarske, Poljske i Češke’

Autor:

Luka Mjeda

Mario Radić, vršitelj dužnosti predsjednika Domovinskog pokreta, otkriva što je bilo pravi okidač zahtjeva za ostavkom Miroslava Škore, najavljuje temeljitu financijsku reviziju te se nada da Miroslava Škoru ipak neće morati kazneno goniti

Vršitelj dužnosti predsjednika Domovinskog pokreta Mario Radić ima težak zadatak očuvanja stranke nakon iznenadnog i ne do kraja objašnjenog odlaska njezina utemeljitelja i predsjednika Miroslava Škore. Domovinski pokret najčešće se smatra Škorinim projektom, ali nije tajna da je i Radić, Škorin dugogodišnji prijatelj i politički suradnik od prvog dana, imao veliku ulogu u profiliranju i organizaciji stranke, zbog čega su ga neki mediji prozvali “strategom projekta Škoro”. Taj 51-godišnji Vukovarac podrijetlom iz Imotskog u Domovinskom ratu doživio je teške tragedije: u rujnu 1991. poginuo mu je stric, a 18. studenoga, na dan okupacije grada, ubili su mu oca. U prvoj polovini devedesetih Radić se preselio u Osijek, gdje je s vremenom ostvario uspješnu karijeru, najprije s tvrtkom Dicentra, a nekoliko godina kasnije i s tvrtkom Filir, koja na hrvatskom tržištu zastupa niz inozemnih brendova. Istodobno, suvlasnik je trgovačkog lanca Pevex. Dokazano je uspješan poduzetnik i organizator, a sada će te vještine morati testirati i u spašavanju teško uzdrmanog Domovinskog pokreta, čiji je javni ugled na najnižim razinama od osnivanja. No Radić takve ocjene ne prihvaća pa u intervjuu za Nacional iznosi svoju interpretaciju trenutnog stanja u stranci i predviđa razvoj situacije u sljedećim mjesecima.

NACIONAL: Trenutni je dojam o Domovinskom pokretu da postoje saborski zastupnici i lokalni vijećnici stranke, ali ne postoji stranka.

Dojam vara, a i pitanje je čiji je. Takva situacija mogla bi odgovarati našim političkim suparnicima, ali nema veze s onim što se zaista događa. Domovinski pokret i te kako postoji, a nakon kraće ljetne krize ponovo rastemo i u anketama. Dodamo li tome i neke druge stranke koje će nam se uskoro pridružiti, vjerujte mi da ćemo se brzo vratiti na poziciju broj tri u nacionalnoj političkoj areni. Stranačka tijela DP-a besprijekorno funkcioniraju; održavamo sastanke, imali smo Domovinski odbor, održali smo sjednicu Predsjedništva stranke. U javnosti se govori o nekakvom raskolu, što je netočno i površno i tek je želja onih koji priželjkuju naš slom, no taj film neće gledati. Kad iz stranke odu samo brat i sestra – i još nekoliko članova koji nisu čak ni vijećnici ili su nezadovoljni vlastitim neuspjesima na zadnjim izborima – ne može se govoriti o raskolu. U odnosu na to koliko je javnost vezala naš pokret uz lik Miroslava Škore, situacija ni izdaleka nije onakva kakvom je se predstavlja u tzv. mainstreamu, kojemu ionako nikada nismo bili osobito dragi. Zapravo, sad se vidi da napadi koje je u zadnje dvije godine doživljavao Domovinski pokret, nisu na nas bili usmjereni zbog bivšeg predsjednika, već ponajprije zbog ideje koju zastupamo i političkih ciljeva za koje se borimo.

NACIONAL: Ali Škoro je bio utemeljitelj i predsjednik, glavno lice DP-a, kandidat stranke za predsjednika Republike, premijera i gradonačelnika Zagreba. Umanjujete ozbiljnost krize, cijeli taj lom u stranci.

Ne umanjujem, nego drugi preuveličavaju. Sve to što ste rekli bilo bi utemeljeno da je gospodina Škoru, kada je napustio stranku, slijedilo više zastupnika, vijećnika i članova stranke. Ovako, stranku su napustili Miroslav Škoro i njegova sestra. Pazite, kada Predsjedništvo i Domovinski odbor jednoglasno prihvate njegovu ostavku, kada de facto svi ljudi koji su mu bili bliski daju do znanja da on više nije čovjek kojega smo slijedili… Svi njegovi bliski suradnici, koje je on sam izabrao, poslali su poruku da DP ide dalje, ali bez Miroslava Škore. Paradoksalno je da danas na Škorinom liku inzistiraju oni koji su govorili da nam je upravo on uteg. Tzv. analitičari koji su govorili da mora otići nakon tri “poraza“, sada govore da bez njega nema stranke – ispada da su u svađi sami sa sobom.

 

‘Nakon što je bivši predsjednik sluganski poljubio ruku bivšoj predsjednici, koja mu je ne tako davno pokazala srednji prst, i još zabavljao one koji su mu vrijeđali obitelj, od njega su digli ruke i oni malobrojni…’

 

NACIONAL: Nešto slično rekli ste i nedavno na konferenciji za novinare. Želite okrenuti novu stranicu i krenuti dalje.

Nema se tu što dodati. Tako će i biti.

NACIONAL: Ali sada ste obezglavljeni. Što slijedi u stranci? Kada se mogu očekivati izborna skupština, izbor novog predsjednika i sve ostalo?

To je opet vaš dojam. Stranka je konsolidirana, a nakon što je bivši predsjednik pred svjetlima reflektora sluganski poljubio ruku bivšoj predsjednici, koja mu je ne tako davno pokazala srednji prst, i još zabavljao one koji su mu vrijeđali obitelj te se tako i politički i osobno ponizio, sada su od njega digli ruke i oni malobrojni koji su mu možda vjerovali. Prošloga tjedna održali smo Domovinski odbor, usvojili smo dokumente koji nam tek sad omogućuju da idemo dalje u proces regeneriranja stranke. Imamo desetak županija u kojima smo i ranije, neovisno o sadašnjoj situaciji, morali održati izbore: gospodin Stipo Mlinarić podnio je ostavku u Vukovarsko-srijemskoj županiji i vratio se u Zagreb, pa u Vukovaru imamo povjerenika; u Zagrebačkoj županiji i Zagrebu također imamo povjerenike; tako je i u Bjelovaru, Krapinsko-zagorskoj županiji… Moramo obaviti što više izbora na nižim razinama da bismo mogli sazvati Sabor i izabrati novog predsjednika. To je proces koji je zadan našim unutarstranačkim aktima i kao legalisti ne možemo ga zaobilaziti.

NACIONAL: Tim ritmom, mogli bi proći mjeseci…

Ni govora. Cijeli proces teče jedno usporedo s drugim. Nijedna županijska organizacija ne ovisi o drugoj. Vjerujem da ćemo sve to uspjeti dovršiti do polovine rujna.

NACIONAL: Možete li naznačiti rok u kojem očekujete da bi stranka mogla dobiti predsjednika?

Nadam se, do početka ili polovine listopada.

NACIONAL: To zvuči jako optimistično.

Živi bili pa vidjeli.

NACIONAL: Je li Škoro počinio ijedno kazneno djelo?

“Kazneno djelo” je teška riječ. Nisam ni sudac ni Državno odvjetništvo, a nisam ni bombaš samoubojica, kako je gospodin Bubalo nazvao bivšeg predsjednika stranke. Jednostavno, njegovo ponašanje u posljednje vrijeme bilo je takvo da nije priličilo dužnosti koju je obnašao. Svi njegovi potezi bili su nedolični.

NACIONAL: Nacional je temeljito rekonstruirao razloge zbog kojih je bio prisiljen otići. Recite vi, tko je i kako od Škore tražio da ode? Tko ga je suočio sa zahtjevom da ode iz stranke?

Sastanku o kojem govorite prethodila je odluka gospodina Škore o ukidanju svih putnih naloga i vozila za zastupnike i dužnosnike stranke, jer se stranka našla u teškoj financijskoj situaciji. Tu odluku donio je četiri ili pet dana prije samog sastanka i ona je bila poticaj predsjedniku Nadzornog odbora da pregleda financije, jer do tada nije dobivao nikakvu dokumentaciju o stranačkom poslovanju. Otišao je u računovodstvo i pogledao papire. Tada je prvi put vidio izvode za vino i ostale stvari o kojima su pisali Nacional i drugi mediji. Sazvao je hitan sastanak s gospodinom Škorom, o kojem je izvijestio i mene i još neke ljude. Došli smo u Vlašku i tamo je izbila žustra rasprava. I nije to bio nikakav tajni sastanak, održan je u stranačkim prostorijama, a bilo nas je više, osmero ili devetero. Škoro je na sastanku ponovio da će dati ostavku jer je to javno najavio već mjesec dana ranije. Usuglasili smo se o tome, napisali tekst ostavke, a ostalo znate. Nije se dogodilo ništa osim toga. Okidač cijele priče bila je Škorina odluka o ukidanju svih putnih naloga i vozila. Ona je praktički značila blokadu stranačkog rada i normalnog funkcioniranja. Najvažniji podatak koji se tada doznao jest da računovodstvo u posljednja dva i pol mjeseca nije primalo papire o poslovanju stranke. Gospođa iz računovodstva zvala je Škoru i gospođicu Brajković da joj pošalju sve te izvode, ali bez rezultata. Stranka je bila de facto blokirana. Ako poslujete, morate računovodstvu slati izvode, to je abeceda normalnog poslovanja.

 

‘Računovodstvo u posljednja dva i pol mjeseca nije primalo papire o poslovanju stranke. Gospođa iz računovodstva zvala je Škoru i gospođicu Brajković da joj pošalju izvode, ali bez rezultata’

 

NACIONAL: Je li time dionica Škore s DP-om konačno završena ili imate namjeru protiv njega poduzimati pravne korake?

Ovih dana desetak ljudi u stranci užurbano slaže papire i pregledava izvode, rekonstruiraju što se zapravo sve događalo. Još uvijek nismo dobili putne naloge od gospođice Brajković. Kada dobijemo cjelovitu reviziju i forenziku, znat ćemo točno o čemu se radi i kako dalje postupati.

NACIONAL: Drugim riječima, ne isključujete kaznene prijave i druge pravne korake protiv bivšeg predsjednika?

Duboko se nadam da do toga neće doći.

NACIONAL: Je li točno da je vrh stranke prisluškivao Matu Radeljića? Znate li je li Miroslav Škoro znao išta o tome?

Nisam imao takve informacije, a poznavajući lik i djelo Mate Radeljića, njega uvijek netko prisluškuje, prijeti mu ili ga opstruira. Bujna mašta radi svašta.

NACIONAL: Za manje od mjesec dana počinje zasjedanje Sabora. Koliko zastupnika imate?

Osmero. Otpalo je dvoje, brat i sestra.

NACIONAL: Miroslav Škoro je potpredsjednik Sabora. Što će biti s tim? Mogli biste izgubiti to mjesto.

Domovinski pokret nije osnovan da bi imao mjesto potpredsjednika Sabora i jednu fotelju. Fotelje nam naprosto nisu u fokusu. Mediji potpredsjedničko mjesto u ovom trenutku nameću kao nešto što je nama bitno ili od životne važnosti, a zapravo nitko od naših zastupnika nije još ni izrazio želju da bude potpredsjednik. Nemamo, dakle, ni kandidata za taj položaj. Vidjet ćemo, na kraju, koliko će naš klub uopće imati zastupnika, s obzirom na to da aktivno radimo na povećanju, a ne smanjivanju broja članova kluba.

NACIONAL: Jeste li već s nekim razgovarali?

S mnogo ljudi, ali ništa još nismo dogovorili.

NACIONAL: Iskreno, s obzirom na situaciju, čini se da bi se vaš Klub prije mogao smanjivati nego povećavati.

Mislim da ste na krivome tragu, nemamo nikakve signale da bi se takvo što moglo dogoditi. Mediji su aludirali na gospodina Davora Dretara i gospođu Vukovac, ali koliko ja znam – a znam – oni su čvrsto uz Domovinski pokret. Mi nismo osnovani kao „fan klub“ Miroslava Škore, nego kao ozbiljna politička stranka sa svojim ciljevima i programom. To što je od početka naš zastupnički klub bio meta, posve je normalno, s obzirom na način funkcioniranja najvećih političkih stranaka, zapravo, ključnih karika postojećeg sustava, onoga što poznajemo kao tzv. duboku državu.

NACIONAL: Privlačna moć HDZ-a u Saboru i lokalnim skupštinama višestruko je i nedvosmisleno potvrđena. Kako ćete u potpuno amorfnoj stranačkoj situaciji, na rubu raspada, spriječiti da vam ljudi otkažu lojalnost DP-u i da se, na bilo koji način, približe HDZ-u?

Opet vi o raspadu, kao da imate priviđenja. U statutu stranke jasno stoji da mandati osvojeni na izborima pripadaju stranci, ali naravno da je to u praksi neprovedivo i postavljeno tako da oni koji u našoj državi diktiraju politički tempo, mogu loviti u mutnom. Pravo je svakog čovjeka da raspolaže mandatom koji je osvojio. Spriječiti ne možete nikoga da napravi nešto nečasno, to je jasno i potvrdilo se već milijun puta. Ali uvjeravam vas da trenutno nema ničega što bi se moglo smatrati takvom pojavom u Domovinskom pokretu. Uostalom, imali smo situaciju u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gdje su svi očekivali da ćemo s Kerumom podržati kandidata HDZ-a, pa nismo. Premda, tu jest došlo do nesuglasica uslijed kojih je jedan naš član glasao mimo stranačkog dogovora.

‘Sad se vidi da napadi koje je u zadnje dvije godine doživljavao Domovinski pokret nisu bili usmjereni na nas zbog bivšeg predsjednika, već zbog ideje koju zastupamo i političkih ciljeva za koje se borimo’, kaže Radić. PHOTO: Luka Mjeda

NACIONAL: To su te situacije u kojima se, ako stranka nije homogena, lojalnost lako raspada.

Događa se to i strankama koje na sceni postoje već desetljećima i koje su homogenije. Sve su to ljudi sa svojim osobnim sudbinama. Mi smo na zadnjim lokalnim izborima osvojili oko 450 mjesta u raznim vijećima u cijeloj Hrvatskoj i ostvarili treći rezultat. Naravno da tu postoji određena mogućnost da se netko postavi na svoju ruku, međutim, ako se odmetne troje od 450 vijećnika, to se uistinu ne može nazvati raspadom i tu smo mi homogeniji čak i od najstarijih političkih stranaka u Hrvatskoj, no njih mediji ne seciraju kao nas.

NACIONAL: Današnji politički dojam o DP-u jest sljedeći: stranka je stvorena zato da stvori alternativu HDZ-u, a dogodilo se to da mu je postala lak plijen. Nije li to fijasko ideje?

To se apsolutno ne događa jer HDZ-u nakon zadnjih događaja u DP-u nije porastao rejting, a i oni sami imaju mnogo većih problema, samo što se o tome ne govori niti piše. Osim toga, nismo mi nastali kao alternativa HDZ-u, već kao njegov politički antipod, na idejama i svjetonazoru koje je HDZ napustio: suverenizmu, antiglobalizmu, modernom konzervatizmu, europskom slobodnjaštvu i borbi protiv korupcije. Ako itko misli da je DP nastao da bi bio tek blijeda kopija HDZ-a, to nije točno i potpuno je deplasirano. Nastali smo kako bismo branili vlastite ideje i svoj program, na tome ćemo ustrajati i uspjeti.

NACIONAL: Ali recite mi, po čemu se ideje o kojima govorite razlikuju od HDZ-ovih? Navedite mi barem jednu ključnu razliku. Govorite o suverenizmu i antiglobalizmu. O suverenizmu najviše govori Plenković, a kad je o antiglobalizmu riječ, znači li to da ste za izlazak iz EU-a i NATO-a?

Kad Plenković govori o suverenizmu, to je kao da je registrirao lažni profil na Facebooku. Nemojte se šaliti, politika ove vlade je sve samo nije antiglobalistička, ona je hladno-birokratska i briselska, zapravo, poltronska, a naša je jasno nacionalna i suverenistička. Domovinski pokret, kada je u pitanju budućnost EU-a, dijeli stajališta Slovenije, Mađarske, Poljske i Češke, kao i još nekih zemalja čijim je vladama interes naroda i države ispred interesa Europske komisije. Na pozicijama smo onih koji žele zaštititi svoj dom i provesti vlastite ideje, nasuprot diktata globalističkih centara moći i poslušnog provođenja politika koje štete našem nacionalnom korpusu.

 

‘Zar da se odreknemo i hrvatske himne zato što su je koristile ustaše?! Što se insignija HOS-a u Domovinskom ratu tiče, za nas o tome nema rasprave. To je za nas zadnja crta obrane preko koje nećemo prijeći’

 

NACIONAL: Treba li zabraniti ustaški pozdrav?

To je kao da kažete treba li ukinuti kunu. Neki će to sada elegantno pokušati učiniti uvođenjem eura, mimo narodne volje, no kada je kuna uvođena, predsjednik Tuđman imao je slične otpore, ali nije popustio – i nikome ništa, vodio je računa o tradiciji hrvatskog naroda, a to što je i ustaški pokret baštinio dio nacionalne tradicije ne može biti razlog apsolutnog odricanja. Zar da se odreknemo i hrvatske himne zato što su je koristile ustaše?! Što se insignija HOS-a u Domovinskom ratu tiče, za nas o tome nema rasprave. To je za nas zadnja crta obrane preko koje nećemo prijeći. Ti su ljudi ginuli pod tim znakovljem i o tome nema razgovora, ne odstupamo ni milimetar. Što se samih zabrana tiče, one su uvijek nepopularne i kontraproduktivne; treba li zabraniti crvenu zvijezdu petokraku? Treba li zabraniti kokardu? Simpatizeri Domovinskog pokreta reći će vam da treba. A zbog pritiska koalicijskog partnera, vladajući HDZ ne govori o zabrani kokarde, već o zabrani ZDS-a. To je neprestano ucjenjivanje kojemu neće biti kraja. Što je sljedeće? Da se prekrije krov crkve Sv. Marka zato što je tamo grb s prvim bijelim poljem, hrvatski grb pod kojim su postrojeni prvi hrvatski redarstvenici?!

NACIONAL: Treba li uvesti covid-putovnice kao uvjet za ulazak u javne prostore, kao što je Njemačka napravila ovoga tjedna?

Nisam za covid-putovnice. Domovinski pokret je protiv segregacije ljudi po bilo kojoj osnovi. Covid-putovnice narušavaju ljudska prava i mislim da nisu rješenje.

NACIONAL: U srijedu ste objavili priopćenje kojim se Domovinski pokret rezolutno protivi dolasku afganistanskih izbjeglica u Hrvatsku. Ne bi li, u ovakvoj situaciji, trebalo spasiti što se više ljudi može? Mnogima u Afganistanu prijete smrt i teror.

Ljudima u nevolji može se pomoći na razne načine. Ali pogledajte zemlje u regiji, bliske Afganistanu, poput Saudijske Arabije ili Ujedinjenih Arapskih Emirata, ne vidim kod njih baš neku veliku volju da prihvate izbjeglice iz Kabula. Kad netko hoće privremeno otići iz svoje zemlje, ne bježi preko cijelog svijeta, na druge kontinente, nego u susjednu zemlju, da bi bio što bliže napuštenom domu i da bi se što prije vratio. Pa jesu li Hrvati tijekom velikosrpske agresije odlazili u Afganistan?!

NACIONAL: Poduzetnik ste. Kako vidite hrvatsku ekonomiju godinu i pol nakon lockdowna? Što zemlju čeka i prijeti li nam gospodarska katastrofa?

Teško je to reći. Što se lockdowna tiče, od početka smo bili kritični prema mjerama Stožera i Vlade. Mi smo mala zemlja s maksimalno otvorenim gospodarstvom i sigurno je da će nas zaljuljati svaki poremećaj na svjetskom tržištu. Pogledamo li kako u ovom trenutku rastu cijene, vidimo da su neki proizvodi poskupjeli i sto posto. Mislim da moramo pronaći način da podupremo svoju proizvodnju, da stabiliziramo prerađivačku industriju i kapacitete, a ne vidim da se na tome radi. To je naslijeđeni problem, čak nije od ove vlade. Mi smo 2000. godine proizvodili prehrambene proizvode u vrijednosti od 28 milijardi kuna, sada je 19, i to uz sve mjere i poticaje. To očito nije pravi put. S druge strane, postoje vrlo vrijedni dokumenti na temelju kojih bi se mogli razraditi konkretni planovi, ali ih vlada ne uzima u obzir. S druge strane, u energetskom sektoru znamo da je važno ići prema zelenim politikama, ali narodu treba jasno reći što to znači: skuplju energiju. Već ove godine imali smo debalans od tristo milijuna po poticaju za zelene izvore, u odnosu na prihode. Bude li ta komponenta i dalje rasla, cijena će se svaliti na krajnjeg potrošača: za nekoliko godina možemo očekivati dvostruko poskupljenje energije.

NACIONAL: Protivite se Europskom zelenom planu?

Europski zeleni plan u samoj biti nije zamišljen toliko loše, ali ga treba znati dobro iskoristiti. Zato sve prvo treba dobro odvagnuti. Bez plana, ad hoc, ovako kako se sada radi, moglo bi dovesti do loših posljedica. Ne može plan biti isti za svaku europsku zemlju. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti. Najviše mi smeta to što nema široke javne rasprave ni o čemu što mi u Hrvatskoj radimo. Nemamo strateške dokumente, nemamo planove, pa srljamo grlom u jagode pa neka ispadne kako ispadne. Nekad imamo više, nekad manje sreće. Sljedećih godina Hrvatskoj će biti na raspolaganju veliki iznosi novca, ali ne vidim da Hrvatska ima jasnu analizu i planove o tome što treba napraviti i kako do novca doći. Bude li se opet išlo stihijski, moglo bi doći do problema.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.