Mario Plenković, otac premijera Andreja Plenkovića, izabran je u Europskoj akademiji znanosti i umjetnosti za delegata, odnosno predstavnika hrvatskih članova Akademije. Riječ je o prestižnoj funkciji jer Mario Plenković time pred Europskom akademijom znanosti i umjetnosti, čiji je član od 2014. godine, sada predstavlja svih 27 hrvatskih članova, među kojima su i rektor zagrebačkog sveučilišta Damir Boras, bivši ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, muftija dr. Aziz Hasanović, predsjednik Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj, politolog Dejan Jović, psihijatar Miro Jakovljević, ekonomist Velimir Srića, neurokirurg Krešimir Rotim, ginekolog Asim Kurjak i još osamnaest osoba.

Nacionalu je tu vijest službeno potvrdila Doris Klinda iz Odjela međunarodnih odnosa i marketinga Europske akademije znanosti i umjetnosti, koja je navela: “Profesor Mario Plenković izabran je kao delegat za Hrvatsku krajem srpnja 2021. od Senata Europske akademije znanosti i umjetnosti. Delegati vode delegacije svih članova pojedine zemlje u suglasnosti s Predsjedništvom, a u tehničkim pitanjima također s dekanima akademskih klasa. U slučaju Hrvatske, svi članovi iz vaše zemlje bili su pozvani od Ureda da se prijave za delegate. Od dvojice kandidata koji su se prijavili, Senat Akademije tajnim je glasovanjem izabrao profesora Plenkovića.”

Profesor komunikologije Mario Plenković, koji je 1998. zbog zataškane afere morao otići s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, član je Europske akademije znanosti i umjetnosti još od 2014. godine, a sada predstavlja sve hrvatske članove Akademije i koordinira aktivnosti Europske akademije u Hrvatskoj. PHOTO: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Iz Akademije nisu otkrili tko je bio drugi kandidat koji se također sam prijavio za delegata. No naveli su koji su bili uvjeti za izbor delegata i koliko članova iz Hrvatske imaju:

“Uz znanstvene kompetencije, kriterij za izbor bio je i dokumentirano iskustvo u uspostavljanju veza i umrežavanju na nacionalnoj i međunarodnoj razini, što je nužno za dužnost delegata. Europska akademija znanosti i umjetnosti trenutno ima 27 članova iz Hrvatske od ukupno 1860 članova.”

Ta je vijest, međutim, prošla u potpunoj tišini i nigdje nije službeno objavljena, osim što je na stranicama Europske akademije znanosti i umjetnosti ime Marija Plenkovića navedeno na popisu delegata za pojedine zemlje. Moguće da je sam Plenković stariji odlučio to tako odigrati, u tišini, vjerojatno svjestan toga da je njegovo prethodno imenovanje u počasno zvanje professor emeritus na Sveučilištu u Zagrebu izazvalo više negativnih reakcija među njegovim bivšim kolegama politolozima, a i u javnosti. Ubrzo se otkrilo i zašto su te reakcije bile negativne, odnosno da je Mario Plenković godinama skrivao mračne tajne iz svoje prošlosti i prave razloge zbog kojih je 1998. napustio Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, gdje je vodio studij komunikologije, i otišao u Maribor. Te tajne povezane su s optužbama bivših studentica i studenata Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu na račun Plenkovića, koji je 1998. u misterioznim okolnostima napustio taj fakultet na kojem je početkom 90-ih obnašao i funkciju direktora.

O tim optužbama, koje su se odnosile na seksualno uznemiravanje studentica, ali i na iskorištavanje studenata koji bi Plenkoviću prevodili dijelove stranih radova koje bi on poslije uvrštavao u svoje knjige, Nacional je pisao u lipnju ove godine. Bila je riječ o eksplicitnim navodima osoba čiji je identitet poznat Nacionalu i koje su u većini slučajeva izrazile spremnost i potvrditi te navode na sudu. Potom se Nacionalu javio i Đani Bunja, kandidat Mosta za župana Zadarske županije, kojemu je Mario Plenković bio mentor na doktoratu na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je Plenković također predavao. Bunja je otvoreno optužio Plenkovića za plagiranje, za seksualno uznemiravanje studentica i za financijske akrobacije te ustvrdio da je zbog njega na kraju odustao od doktorata.

Između ostalog, Bunja je rekao da su mu se studentice, čija imena još uvijek dobro pamti, žalile kako ih je Mario Plenković pozvao u svoju sobu u hotelu Kolovare, rekavši im da bi ih on ondje gledao kako se međusobno ljube i grle. Te optužbe podudaraju se s onima koje su na račun Plenkovića izgovorile i bivše studentice Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Od nekih od njih Plenković je tražio vrlo slične stvari, ucjenjujući ih pritom, kako tvrde izvori s neposrednim saznanjima, za prolaz na ispitu. Onima od kojih nije izravno tražio takve vrste “usluga”, govorio bi izrazito neprimjerene stvari s vrlo preciznim seksualnim aluzijama.

Priče tih studentica, ali i studenata (i muških i ženskih) koje je Plenković iskorištavao da mu prevode strane radove koje je potom objavljivao pod svojim imenom i prezimenom, Nacional je objavio netom nakon što je portal Telegram otkrio da je Plenković, s još četvero kolega, u časopisu Media, Culture and Public Relations, u kojemu obnaša funkciju glavnog i odgovornog urednika, objavio znanstveni rad u kojem je analizirao kako su hrvatski tiskani mediji od početka siječnja do početka veljače ove godine pisali o Vladi koju vodi njegov sin Andrej Plenković te je zapravo taksativno pobrojio koji su mediji pisali pozitivno, a koji negativno o radu Vlade. Da stvar bude još gora, izdavač tog časopisa je tvrtka Presscut koja posluje s Vladom i brojnim državnim institucijama, to jest prodaje im dnevne press klipinge – i to tako da krši autorska prava medijskih nakladnika od kojih uglavnom bez dozvole kopira novinski sadržaj.

Rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras, koji je promovirao Plenkovića u zvanje professor emeritus, također je član Europske akademije. PHOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Sve to skupa prilično je velika mrlja za reputaciju Marija Plenkovića, Sveučilišta u Zagrebu koje je Plenkovića zalaganjem rektora Damira Borasa promoviralo u zvanje professor emeritus, a sada i mrlja za samu Europsku akademiju znanosti i umjetnosti koja je čovjeka s takvom reputacijom unaprijedila u delegata. Nacional je Europskoj akademiji znanosti i umjetnosti postavio pitanje kakva je njihova procedura u slučajevima kad se protiv pojedinog njihova člana pojavi takva razina optužbi za seksualno uznemiravanje ili druge vrste nemoralnog ponašanja. Međutim, oni su samo načelno odgovorili da mogu samo dati informacije o pravnim procedurama Akademije, ali zbog zaštite osobnosti ne mogu dati druge informacije o članovima.

Nacional je vijest o tome da je Mario Plenković postao delegat u Europskoj akademiji znanosti i umjetnosti najprije doznao od pojedinih umirovljenih novinara, članova ogranka umirovljenika Hrvatskog novinarskog društva, kojima je predsjednica tog ogranka Branka Starčević prošloga tjedna poslala pomalo neobičan e-mail u kojem u ime svih članova ogranka Mariju Plenkoviću i njegovoj obitelji s velikim udivljenjem upućuje čestitke na izboru. U vrlo kratkom roku nakon što je taj njezin e-mail upućen, pojedini ugledni umirovljeni novinari počeli su se ograđivati od čestitke. Sadržaj njihovih e-mailova prenosimo autentično, ali bez navođenja o kojim je novinarima riječ: “Lijepo molim, ne šaljite to u moje ime!”, “Bljak”, “Molim da ovo ide u osobno ime a ne u ime svih nas”, „Bojim se da je ovo (kako drukčije nazvati) već odaslano, ali ako nije, i ja lijepo molim, ne šaljite to u moje ime”, “Poštovani, dragi svi, Mario Plenković je član Europske akademije znanosti i umjetnosti od 2014. godine: https://hrcak.srce.hr/file/180998. Njeni su članovi i Pavo Barišić, i Dejan Jović…”

To što su se upravo umirovljeni novinari počeli ograđivati od čestitke Mariju Plenkoviću i cijeloj njegovoj obitelji, potvrđuje vjerojatnost da je dobar dio novinara, posebno novinara starije generacije, bilo izravno bilo neizravno upoznat s nepriličnim i skandaloznim ponašanjem Marija Plenkovića u vrijeme dok je bio profesor na Fakultetu političkih znanosti. Naime, brojni studenti kojima je predavao kasnije su postali ugledni novinari, medijski djelatnici, pa i profesori na fakultetima. U tim krugovima jako se dobro znalo za ponašanje Marija Plenkovića. Jedan od profesora s Fakulteta političkih znanosti koje je Nacional kontaktirao također je upoznat s optužbama na račun Marija Plenkovića, ali o tome zna samo ono što se govorilo među profesorima. Osobno s Plenkovićem nije imao negativnih iskustava, dapače, o jednom dijelu njegova djelovanja ima izrazito pozitivno mišljenje te je smatrao da to, neovisno o ovim optužbama, treba istaknuti u prilog Plenkoviću: “Mogu reći da je Mario Plenković početkom 90-ih bio jako korektan prema suradnicima i mlađim kolegama, nije jahao na valu nacionalizma. Ne samo da nije jahao nego je dosta štitio ljude. Nije bio ni izbliza jedan od onih koji su imali antisrpski stav i nije dozvoljavao nikakve političke pritiske iz tadašnjeg HDZ-a da se ljude otpusti. Neću mu to zaboraviti i to mu sve treba priznati. Nisam bio na fakultetu kad je morao otići pa ne znam iz prve ruke, osim što sam čuo stvari o kojima ste i vi pisali. To je bilo drugo vrijeme i drugi standardi, danas bi to bio skandal, iako još uvijek profesori jedni druge štite.”

No taj je profesor kritičan prema tome što Mario Plenković kao urednik znanstvenog časopisa, u tom istom časopisu objavljuje svoje radove:

“Ja to nikad ne bih napravio Osnujete svoj časopis i onda unutra natrpate svoje radove. Ne postoji zakon protiv toga, ali to se jednostavno ne radi. To je očito praksa nekih starih vremena.”

Nacional je kontaktirao i jednog od hrvatskih članova Europske akademije znanosti i umjetnosti koji je, pod uvjetom da mu zaštitimo identitet, pristao prokomentirati Plenkovićev izbor za delegata. Najprije se začudio što je “osoba pod teretom takve prošlosti” sama aplicirala za to mjesto. Delegati su, kako je pojasnio, osobe koje koordiniraju aktivnosti Akademije u nekoj zemlji, poput različitih diskusija koje su i do sada znali uspješno organizirati.

Fotografija Marija Plenkovića i tadašnjeg predsjednika Europske akademije Felixa Ungara objavljena je 2014. u časopisu Media, culture and public relations.

Smatra da Mario Plenković ima priličnog utjecaja na društvenu i akademsku scenu, a o tome što misli zašto se uopće prijavio za delegata kaže:

“Smatram da tu postoji i element želje za rehabilitacijom. Dobijete svojevrsno priznanje od takve međunarodne institucije i želite to iskoristiti da rehabilitirate svoje ime i u hrvatskim okvirima. Međutim, da sam na njegovu mjestu i da mi je sin premijer, ne bih se nigdje pojavljivao i suzdržao bih se od svega toga. Posebno s obzirom na ove nerazjašnjene optužbe za seksualno uznemiravanje. Nažalost, toga ima svugdje, vidjeli ste što je bilo i s ovim slučajem Roksandić, ali koliko sam shvatio rektora, nema namjeru ništa napraviti jer je uvjeren da su optužbe lažirane. To je politika zataškavanja i to kod nas tako funkcionira.”

O samim članovima Akademije taj njihov član kaže da su šaroliko društvo: “Te akademije su okupljališta različitih ljudi od kojih su neki stvarno renomirani, ima i nobelovaca i stvarno jakih imena, ali isto tako član Akademije može postati i netko tko nema formalno obrazovanje, primjerice, neki umjetnik. Poznati član je i bivši papa Ratzinger. Članom postajete isključivo na nečiju preporuku. Kad je meni predloženo članstvo, bio sam malo suspektan kad sam vidio tko su sve članovi iz Hrvatske. To je jedna konzervativna ustanova, ima dosta ljudi povezanih s Katoličkom Crkvom, ali ima i ljudi poput Velimira Sriće i Milana Stanojevića koji su mi dragi, a isto tako ima i onih koji mi nisu ni bliski ni istomišljenici.”