Glavni direktor za javno zdravstvo u jednoj od najvećih svjetskih kompanija u industriji kružnih putovanja, Mario Hršak, od početka pandemije ima pune ruke posla. Ovaj odgovorni poziv nosi veliko odricanje, svakodnevno usavršavanje i stres koji se uslijed novonastalih okolnosti, najblaže rečeno, utrostručio. Marija je teško ‘’uhvatiti’’ za bilo koji razgovor, a da mu paralelno ne zazvoni poslovni telefon. Rado ističe kako je rodom iz Moslavine i njegove voljene Čazme. Karijeru u Carnival Cruise Lineu započeo je kao pomoćni konobar prije skoro 25 godina jer su se u to vrijeme Hrvatima nudile samo određene pozicije na brodu bez obzira na diplomu i obrazovanje. Posao je prihvatio kao ulaznu kartu. Na toj poziciji kratko se zadržao jer je njegovo znanje i osobnost tadašnji vrh kompanije brzo prepoznao i ponudili su mu posao u struci. Brzo je opravdao ukazano povjerenje i postao jedan od pionira modernog javnog zdravstva u cruise industriji. Kroz godine napornog rada i odricanja dogurao je do pozicije glavnog direktora za javno zdravstvo za cijelu kompaniju. Uz to je i dopisni član Britanskog kraljevskog instituta za javno zdravstvo, Kanadskog instituta za javno zdravstvo, Američkog centra za bolesti, kontrolu i prevenciju pa možemo ustvrditi kako je jedan od onih Hrvata kojemu su mnoga vrata u svijetu otvorena kada je u pitanju ovo područje, a i šire. Kako je došlo do toga da dragovoljac Domovinskog rata, koji je svoju karijeru započeo kao sanitarni inspektor u rodnoj Čazmi, izgradi i podigne javno zdravstvo najveće svjetske kompanije za kružna putovanja, otkrio nam je u svojoj zanimljivoj životnoj priči.

BUSINESS & BANKING: Kada ste se zaposlili u najvećoj kompaniji s internacionalnom posadom na svijetu, jeste li mislili da ćete tako daleko dogurati?

Iskreno rečeno, nisam o tome razmišljao jer je u to vrijeme moj cilj bio potpuno drugačiji. Želja mi je bila da u što kraćem roku zaradim i uštedim nešto novca kako bih mogao završiti magisterij toksikologije u Engleskoj.

‘Kad sam 1998. stigao u SAD, nisam ni govorio engleski, a pozornost šefova u Miamiju privuklo je što sviram klavir’

BUSINESS & BANKING: Kako je izgledao vaš uspona u Carnivalu?

Stigao sam u SAD na Valentinovo 1998. i ljubav između Carnivala i mene rođena je na prvi pogled. Šalu na stranu, početak je bio zaista težak. Nisam govorio engleski što mi je predstavljalo velik problem jer se nisam mogao predstaviti u najboljem svjetlu, a nisam se mogao ni puno žaliti iako je tada rad na brodu bio puno teži nego danas. Nije postojalo maksimalno dozvoljeno radno vrijeme. Znalo se raditi i po 15, 16 sati na dan, ali bio sam mlad i izdržao sam sve to. Već nakon par mjeseci naučio sam jezik, što mi je omogućilo da zakoračim u drugi svijet. No pozornost mojih šefova u Miamiju privukla je činjenica što sviram klavir. U to ga je vrijeme imao svaki veći restoran na brodu i kada mi se ukazala prilika, odsvirao sam nešto za goste. Naravno, ne sviraju svi na brodu klavir, a pogotovo ne restoransko osoblje. Nadređeni su se raspitivali o meni i doznali su i za moje školovanje u Hrvatskoj. Kada je na brod došlo nekoliko šefova obaviti intervjue za poziciju na kojoj je tadašnji Senior Vice President, Natko Ninčević, želio nekog s brodskim iskustvom, a da ima obrazovanje iz područja javnog zdravstva, nisam bio zainteresiran za tu poziciju. Želio sam se dalje školovati. No popustio sam na nagovor prijatelja u nadi da ću nešto naučiti od stručnjaka i ljudi koji vode javno zdravstvo najveće kompanije za kružna putovanja na svijetu. Brzo sam shvatio da su njihova očekivanja bila dijametralno suprotna. Očekivali su da uče od mene te da ustrojim cijeli odjel za javno zdravstvo. Nije mi preostalo ništa drugo nego da počnem pisati protokole, planove, procedure i radim treninge. Dobio sam podršku vodstva da testiram i implementiram svoje ideje. Bio je to golemi izazov i upravo me to zadržalo tako dugo u kompaniji.

Posložiti program javnog zdravstva za takvu kompaniju u vrijeme kada je javno zdravstvo bilo na razini spasitelj/vatrogasac, a prevencija zaraznih bolesti pomalo nerazumljiva riječ, uvijek povezana s potrošnjom novca koji se nikada neće vratiti, nije bilo lako. No inovativne procedure koje sam uveo u industriju brzo su dale rezultate. Smanjio se broj oboljelih i zaraza pa sam stekao neizmjerno povjerenje vrha kompanije.

BUSINESS & BANKING: Mislite li da se danas s obzirom na prilike u SAD-u može govoriti o ostvarenju američkog sna u onom klasičnom smislu koji smo naviknuli gledati u holivudskim filmovima?

SAD je i dalje zemlja gdje vas rad, znanje, edukacija, ideje, trud, žrtva i disciplina mogu dovesti do uspjeha. Ovdje se još uvijek svakom tko ima ideju drugačiju od drugih i želi nešto stvoriti u životu pruža prilika i to bez obzira na podrijetlo, boju kože, oblik očiju, nosa, naglasak, vjeru, uvjerenja i pogled na život i stvari oko sebe. Znači SAD je još uvijek zemlja gdje neki snovi mogu postati stvarnost puno lakše i vjerojatnije nego u mnogim drugim razvijenim zemljama. Vezano za ostvarenje američkog sna to je relativno. Neki ljudi sanjaju milijune dolara, neki veliku slavu i slikanja po naslovnicama, a neki uživaju u ostvarenjima kroz svoju profesiju i posao koji rade na dnevnoj bazi. Ja bih sebe svrstao u ovu treću kategoriju. Uživam u svome poslu i veselim se svakom novom izazovu i uspjehu, ali ne svojatam taj uspjeh nego ga promatram kao postignuće tima s kojim radim. Sve ideje koje sam imao kao mladi stručnjak nakon diplomiranja na našem fakultetu, koje nisam mogao ostvariti u Hrvatskoj, uspio sam ostvariti u SAD-u.

Karijeru u Carnival Cruise Lineu, gdje je danas glavni direktor za javno zdravstvo cijele kompanije, Mario Hršak započeo je prije 25 godina, i to s mjesta pomoćnog konobara. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

BUSINESS & BANKING: Kako je izgledao radni dan glavnog direktora za javno zdravstvo prije pandemije covida-19, a kako izgleda sad?

Prije pandemije svaki je radni dan bio drugačiji. Sve je ovisilo o lokaciji brodova, događajima, godišnjem dobu, prijavljenim bolestima, rasporedu treninga, planiranim, a ponekad i neplaniranim događajima na brodu, ali ništa to nije bilo nerješivo uz timski rad i provjerene procedure. Dolaskom pandemije radni dan se uvelike promijenio. Rekao bih da je preko noći jedini i glavni fokus našeg rada usmjeren prema cilju kontrole i prevencije covida-19. Uvedene su mnoge izmjene u komunikaciji, procedurama, protokolima, planovima, zaposlili smo ljude iz raznih medicinskih struka, epidemiologe itd. Odmah na početku pandemije osnovan je zdravstveni centar koji radi u tri smjene i koji kontrolira sve brodove naše flote 24 sata na dan. Gotovo dvije i pol godine naš tim je u punom pogonu. Iza nas su brojne neprospavane noći, nebrojeni sastanci, dnevne analize i komunikacija s brodskim zdravstvenim službenicima, medicinskim timovima i komandom brodova.

Koliko je meni poznato industrija kružnih putovanja je jedina koja je u pandemiji bila potpuno zaustavljena i promjene su bile neminovne. Uveli smo nove mjere za goste i za posadu. Mislim da uvedene promjene predstavljaju jedan od najviših standarda javnog zdravstva u nekoj industriji na svjetskoj razini. Istina je da su neke kompanije bankrotirale, dosta starijih brodova je poslano u rezališta, dosta ljudi koji su neposredno ili posredno radili za industriju pronašlo je nove poslove, no bez obzira na to industrija se vraća s pozitivnim vjetrom u leđa i siguran sam da će biti tamo gdje je bila prije pandemije i prije nego što mnogi misle.

BUSINESS & BANKING: S nastupanjem pandemije pred vama je bio zadatak povratka posade svojim kućama. Koliko je to bilo zahtjevno?

Bio je to zahtjevan zadatak koji je uključivao bezbrojne telefonske pozive raznim vladama. Svijetom je vladala panika, a na našu nesreću industrija za kružna putovanja završila je u mnogim svjetskim vijestima s negativnim predznakom. Humanost i vjera su, nažalost, jednostavno nestale u prvim mjesecima pandemije. Nakon mnogo neuspjelih pokušaja slanja posade svojim najmilijima zrakoplovima, industrija je još jedanput pokazala svoju snagu i brigu za radnike i prevezla ih je svojim brodovima ne pitajući za trošak. Stotine brodova su poslane na put oko svijeta kako bi vratile posadu kućama. Moram naglasiti kako je u toj cijeloj priči Hrvatska pokazala najveće razumijevanje, humanost i staloženost. Pomoć smo zatražili od brojnih zemalja i luka, a jedina zemlja i luka koja je bez velikog ustručavanja i panike hrabro otvorila svoja vrata i prihvatila nas bila je Hrvatska, točnije Dubrovnik. Dubrovčani su još jedanput pokazali veliko srce i bez straha pred ‘’nepoznatim’’ istupili hrabro i humano i pomogli nam da iskrcamo i pošaljemo par tisuća ljudi u razne dijelove svijeta. Na tome im još jedanput veliko, veliko hvala.

‘Svijetom je vladala panika zbog pandemije, a mi smo radnike prevozili kući stotinama brodova ne pitajući za trošak’

BUSINESS & BANKING: Što je presudno kako bi funkcionirao sustav za kontrolu zaraznih bolesti na brodu koji je multinacionalna sredina s velikim brojem ljudi na malom prostoru?

Za uspjeh je važna brza primjena mjera, stručno analiziranje i odlučivanje, povjerenje u stručnjake i znanost, neprekidni trening i edukacija posade, ali i praćenje najnovijih znanstvenih radova iz cijeloga svijeta, što je danas u doba interneta dostupno svima. Najvažnije je da se kod uvođenja preventivnih mjera na jednostavan način i jednostavnim rječnikom objasni svakome zašto mjera postoji i zašto se uvodi. Svatko mora preuzeti na sebe odgovornost za njihovu primjenu što znači da osobna odgovornost ima veoma važnu ulogu u postizanju kolektivnog cilja. Na brodu gdje imate oko 1800 članova posade, različitih nacija, kultura i vjera, to i nije tako jednostavno, ali nije nemoguće. Prezentacija, trening, implementacija i kontrola moraju biti razrađeni do posljednjeg detalja. To je kao kad gradite kuću, počnete od temelja prema krovu… Proces zahtijeva vrijeme i sistematičnost.

BUSINESS & BANKING: Jeste li optimistični kada je u pitanju pandemija? Što možemo, iz vašeg dosadašnjeg iskustva, očekivati u budućnosti?

Ja sam uvijek optimist. Iz svake epidemije pa tako i iz ove pandemije nešto se novo nauči, ali zaključak je uvijek isti. Mikroorganizmi su dio našeg života i od toga ne možemo pobjeći. Pandemija je bilo u prošlosti, a bit će ih i u budućnosti i to puno češće nego što mislimo. Bržem širenju mikroorganizama, njihovom mutiranju te u konačnici pojavi novih bolesti pomažu velike migracije stanovništva, svakodnevna putovanja, međunarodna razmjena roba, korištenje raznih kemikalija, lijekova, promjena klime, a i životinjski svijet je puno bliži ljudima nego prije. Tu su i brojni drugi faktori u našem svakodnevnom životu koje možda i ne primjećujemo. Ono što možemo napraviti je slušati znanost i stručnjake, educirati ljude i biti spremni prihvatiti neke promjene u načinu života.

BUSINESS & BANKING: Koji faktori doprinose tome da je na brodovima za kružna putovanja uvijek zaposleno dosta Hrvata? Jesu li Hrvati cijenjena radna snaga?

Sve je manje i manje Hrvata na brodovima među redovnom servis-posadom, osim časnika kojima je to profesija. Naši časnici su jako cijenjeni u svijetu industrije za kružna putovanja što pokazuje i sam broj kapetana, dokapetana, upravitelja strojarnice i ostalih visoko rangiranih oficira podrijetlom iz Hrvatske. Mislim da je Hrvatska jedna od vodećih zemalja, ako ne i vodeća zemlja, prema postotku visoko rangiranih časnika u odnosu na broj stanovnika.

‘Dubrovčani su još jedanput pokazali veliko srce i bez straha pred ‘nepoznatim’ istupili hrabro i humano i pomogli nam da iskrcamo i pošaljemo par tisuća ljudi u razne dijelove svijeta. Na tome im još jedanput velika, velika hvala’, poručio je Mario Hršak. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

BUSINESS & BANKING: Smatrate li da bi posao u industriji kružnih putovanja trebao biti poželjan za mlade ljude?

Industrija kružnih putovanja otvara mladim ljudima potpuno nove horizonte, koje u njihovim zemljama nemaju mogućnost iskusiti. Cijeli sistem i struktura broda je kristalno jasna i rekao bih jako zdravo postavljena. Čovjeka se cijeni prema radu, zalaganju i mogućnostima. Nema rodbinskih veza i povlastica. Svima se pruža ista šansa i pokušava se izvući najbolje iz svakog radnika. Na brodu je osiguran smještaj, hrana, uniforma, medicinska skrb, trening, učenje za one koji žele naučiti nešto više… Sistem je postavljen tako da radnik bude zadovoljan jer zadovoljan radnik znači da će i gost biti zadovoljan. Zbog svega toga ja još uvijek mislim da je za mladog čovjeka dobro provesti neko vrijeme na brodu kako bi se naučio disciplini, stekao nova znanja te upoznao druge nacije i kulture.

BUSINESS & BANKING: Često lokalno stanovništvo prigovara kako turisti s kruzera samo stvaraju gužvu i ništa ne troše. Biste li se složili s tom tvrdnjom?

Mislim da bi trebalo gledati širu sliku. Prije ulaska na brod gost već plati dolazak u tu zemlju kroz razne pristojbe, a da nije ni sišao s broda. Ulazak i vezivanje broda se plaća, nabava hrane i opskrba vodom se također plaća. Tu ne govorimo o par kilograma kave ili nekoliko pašteta. Tu govorimo o tonama hrane i tonama vode. Sve ovisi koliko je ta zemlja organizirana da ponudi kruzeru ono što on treba. Taksi-služba je u punom pogonu. Gosti idu na organizirane izlete koji u većini slučajeva uključuju ručak, degustaciju vina i ostalih delicija, zabavu itd. Za izlete su potrebni autobusi. Autobusi obračunavaju troškove nafte, amortizacije, turističke vodiče, vozače, što nas dovodi do toga da mnogo ljudi, direktno ili indirektno, ostvaruje zaradu od pristanka kruzera u nekoj luci. Rijetko koji gost se vrati nazad na brod, a da nije kupio neki suvenir ili popio piće. Neki gosti ili posada zatraže medicinsku uslugu, doktora ili zubara u toj luci. I posada voli izaći i potrošiti novac na razne potrepštine koje koriste u svakodnevnom životu. Među posadom se jako brzo pročuje ako neka luka ima dobru ponudu. Dobar primjer je velika trgovina u Dubrovniku koja je izgrađena u luci i za koju osobno znam da je jedna od omiljenih našoj posadi. Važno je znati da se mnogi naši gosti, nakon posjeta kruzerom, vraćaju u Hrvatsku. Kažu da im za razgledavanje Dubrovnika, Zadra ili Splita nekoliko sati nije dovoljno, ali je dovoljno da se oduševe gradom i ljudima pa se vrate na duže i potroše puno više. Rekao bih da svaki dolazak kruzera treba pametno osmisliti i iskoristiti na dobrobit stanovnika, a isto tako na zadovoljstvo gostiju.

‘Mikroorganizmi su dio našeg života i od toga ne možemo pobjeći. Pandemija je bilo u prošlosti, a bit će ih i ubuduće’

BUSINESS & BANKING: Mislite li da je Hrvatska sigurna zemlja za vaše goste sa stajališta javnog zdravstva?

Da, definitivno. Mislim da uz sve poteškoće koji naša mala zemlja ima na dnevnoj bazi, javno zdravstvo još uvijek dobro funkcionira i još uvijek imamo dobre stručnjake u tome području. Naravno treba ga malo osuvremeniti i ojačati. Naš narod je dosta poslušan i razuman ako mu se dobro objasni. To znam po mojoj dragoj majci, koja se samoinicijativno i bez imalo straha od novog cjepiva za covid-19, cijepila među prvima u Čazmi u vrijeme kada su kojekakvi kvazi-stručnjaci i šarlatani izlazili s čudnovatim teorijama zavjere i ostalim nemogućim i nepojmljivim pričama vezanim za cjepivo, kao da je izmišljeno jučer u ljevaonici i tvornici traktora Tome Vinkovića. Iskreno se nadam da ta tvornica još postoji.

BUSINESS & BANKING: Kako vidite budućnost industrije kružnih putovanja koja su danas puno dostupnija nego prije, recimo 30 ili 50 pedeset godina? Mislite li da će im se vratiti nekadašnja ekskluzivnost?

Industrija kružnih putovanja je poznata po inovacijama. Već sada imamo brodove na plin koji je najčišće gorivo trenutačno dostupno industriji. Za jedno 50 godina vjerujem da će većina brodova imati plinski pogon, možda čak i neki novi oblik nuklearnog pogona. Gotovo sam siguran da će se za veliki dio električne energije, koja je potrebna za pokretanje broda, koristiti sunčeva svjetlost. Proizvodnja pitke vode na brodovima je dovedena gotovo do savršenstva. Kada je u pitanju pročišćavanje otpadnih voda teško da bi se neki grad mogao pohvaliti takvom razinom pročišćavanja i kontrole. Otpad hrane se uz pomoć najsuvremenijih biodigestera također zbrinjava na brodovima tako da se ništa ne vraća na kopno ili baca u more. Plastika i ostali nerazgradivi materijali su gotovo u potpunosti izbačeni.

Mislim da će brodovi biti sve veći, ali dosegnut će svoj maksimum jer je prostor za pristanak u lukama ograničen. Moguće je da će budući brodovi imati mogućnost sklapanja u jedan mega-brod, nešto poput svemirskih postaja i putovanja oko svijeta će biti dostupna gotovo svima. Ja vjerujem da će se organsko voće i povrće moći proizvoditi na brodovima, a da će se meso na brodovima sve manje koristiti. Industrija kružnih putovanja definitivno ima svijetlu budućnost ponajviše zbog velike zainteresiranosti za putovanjima, jednostavnosti putovanja, otvorenosti prema novim tehnologijama, ali i zbog, prema mojemu mišljenju najvećem bogatstvu industrije, raznolikosti ljudi koji rade na brodovima te sistemu koji im omogućava napredovanje, učenje te dobru zaradu.