Marina Uzelac rodila se i odrasla u Pančevu da bi se 2016. godine preselila u Zagreb gdje se udala za pjevača grupe Seine Ivana Ščapeca. Diplomirala je filmsku režiju na Akademiji umjetnosti u Beogradu. Autorica je nekoliko kratkih i nagrađivanih igranih filmova, a paralelno se bavi i eksperimentalnom fotografijom. Posljednjih godina posvetila se režiji glazbenih videospotova te je surađivala s brojnim glazbenicima iz Hrvatske i regije kao što su Seine, Artan Lili, Koala Voice, Klinika Denisa Kataneca, U pol’ 9 kod Sabe, Romana Orešnik itd., a početkom ove godine oduševila je publiku na koncertu Gibonnija u Areni Zagreb vizualima koji su pratili njegov nastup. Za svoje glazbene videospotove dobila je niz nagrada na festivalima širom svijeta. U razgovoru za Nacional osvrnula se na svoj rad i otkrila koje projekte ima u planu.

NACIONAL: Dobili ste ovih dana nagradu Oktavijan u kategoriji namjenskog filma za glazbeni videospot za pjesmu „Riječ“ grupe Seine. Za one koji su vidjeli spot i poznaju vaš rad to je, na neki način, očekivana nagrada jer nije ni prva. Koja je to nagrada za taj spot po redu?

Iskreno, nisam očekivala Oktavijana i zaista je čast dobiti tu nagradu. Istina je da je video za „Riječ“ imao lijep festivalski život i dobili smo nekoliko nagrada u Rumunjskoj, Njemačkoj i Slovačkoj. Super je da posljednjih godina sve više filmskih festivala uvodi kategoriju najboljeg glazbenog videa, a razlog pretpostavljam leži u tome da su spotovi danas daleko konceptualniji i više okrenuti filmu nego nekada.

NACIONAL: Već dulje surađujete s grupom Seine pa ste tako već dobili i nagradu za glazbeni videospot za njihovu pjesmu „Nebo“, i to u kategoriji najboljeg regionalnog animiranog spota za Muzzik Awards i najboljeg spota na festivalu Moscow Shorts, ali i za najbolji glazbeni videospot za pjesmu „Vukovi“ slovenskog benda Koala Voice na festivalu Azyl u Slovačkoj. Otvaraju li vam te nagrade vrata za suradnju s inozemnim izvođačima i podižu li cijenu vašeg kreativnog rada?

Alternativna scena je samo po sebi underground scena tako da je jako dug i mukotrpan put do neke velike medijske vidljivosti, a samim time i novac koji se tu vrti jako je mali. Ako se želiš baviti spotovima na toj sceni, novac ti definitivno ne može biti prvi na listi prioriteta. Posljednjih godina radim s većim budžetima tako da osjećam da se dešava napredak, iako to nikada nisu tako veliki budžeti da možeš uložiti i u produkciju samog spota i u honorare jer su ideje koje imam za spotove, naravno, uvijek preambiciozne. Super je da pored sebe imam ekipu koja je spremna na razne vratolomije i odricanja i na tome sam beskrajno zahvalna.

NACIONAL: Osim režiranjem spotova i snimanjem, s rock scenom ste povezani i kroz fotografiranje. S koliko ste izvođača do sada surađivali?

Uh, to je baš veliki broj. Nisam sigurna da bih mogla izračunati ako pored spotova u jednadžbu ubacimo i fotografiranja, ali mogu probati možda nabrojiti ovogodišnje suradnje. Na početku godine radila sam spot, a nakon toga i fotke za slovenski bend The Canyon Observer. Zatim, vizuale za Gibonnijev koncert u Areni, što je ujedno i bilo prvi put da sam radila takvu vrstu posla tako da je to bilo baš vatreno krštenje. Nakon toga snimali smo spot za bend Seine koji uskoro treba izaći i imamo još nekoliko spotova u pripremi. Pored spotova je bilo stvarno puno fotkanja, od promo fotografija do naslovnica albuma, od kojih bi izdvojila suradnju s Klinikom Denisa Kataneca, Milom Kekinom i litl itali.

NACIONAL: Na koju ste suradnju najviše ponosni?

Odgovor na to pitanje, naravno, uvijek je Seine jer je to bend za koji sam intimno najviše vezana i gdje se osjećam kao pridruženi član. S njima sam imala priliku proživjeti cijeli taj bendovski život europskih turneja, života u kombiju i spavanja na raznim mjestima, što mi je dalo jedan potpuno drugi uvid u funkcioniranje i razumijevanje bendova. Ivan Ščapec i ja smo i u braku pa je smišljanje spotova i svega vezano uz Seine dio naše svakodnevice i od njih imam beskrajnu podršku za najluđe ideje, tako da svi moji omiljeni spotovi koje sam radila pripadaju Seineu.

NACIONAL: Zašto ste se orijentirali na rock scenu i glazbu općenito, a ne, naprimjer, na dokumentarni film kao takav?

Završila sam filmsku režiju tako da je moj doticaj s filmom uglavnom do sada bio igrani uz nekoliko iznimki, a glazbeni spot kao forma je mnogo bliži igranom filmu. Također, trenutno me više uzbuđuje stvaranje svjetova iz glave od nule, nego potraga za pričom unutar okvira zadate stvarnosti, ali tko zna kamo će me put odvesti u budućnosti.

Spot za pjesmu ‘Vukovi’ slovenskog benda Koala Voice; Pula, iz serije fotografija ‘Sito i otisak’; Rakete, iz serije fotografija ‘Sito i otisak’

NACIONAL: Međutim, iza vas je već nekoliko kratkih igranih filmova, a koliko znam, napisali ste i scenarij za novi kratki igrani film. O kakvom je igranom filmu riječ i kada vjerujete da će doći do njegove realizacije?

Imam crva koji mi ne da mira jer nisam snimila igrani film otkad sam se preselila u Zagreb. Što više vremena prođe, sve je teže vratiti se nazad jer očekivanja rastu i sve vam djeluje nedovoljno dobro ili nedovoljno bitno i lično, tako da scenarij trenutno prolazi kroz malu krizu pisanja-brisanja i egzistencijalističkih muka. Imam sreću da pišem scenarij sa svojom najboljom frendicom Nevenom Stanić s kojom surađujem od fakulteta, tako da kroz pisanje scenarija zadiremo u dijelove sebe i iskopavamo strahove za koje nismo ni znale da su u nama. A kada će doći do realizacije, još uvijek ne znam, ali dobro se zabavljamo na putu do tamo.

NACIONAL: Je li vam draže kada vam izvođač iznese svoju ideju kakav bi glazbeni videospot trebao pratiti pjesmu i na neki način vas usmjeri ili kada imate potpunu slobodu kreiranja i stvaranja pokretnih slika za pjesmu koju su stvorili?

Uglavnom imam prilično odriješene ruke što se toga tiče, rijetko kad bend dođe s gotovom idejom, što mislim i da je nekako prirodno jer njima vizualni jezik nije sredstvo izražavanja. Imam sreće da kroz sve ove godine radim s bendovima koje inače slušam i koji su mi često i prijatelji ili postanu prijatelji u tijeku snimanja, tako da razumijevanja i podrške nikada ne fali.

NACIONAL: Koliko je, po vašem mišljenju, danas zapravo važan upravo taj vizualni dio predstavljanja glazbe publici?

Vjerojatno je danas važniji nego ikad. I to ne podrazumijeva samo spotove, već i cjelokupnu vizualnu prisutnost benda na društvenim mrežama jer nove generacije najviše tako prate bendove. Više nije dovoljno samo raditi muziku i svirati koncerte, moraš i snimati probe, dijeliti klipove s turneja, pokazivati proces stvaranja… Kapitalistička mašina tjera te da od sebe praviš brend. Ta konstantna potreba za novim sadržajem je iznurujuća i znam da mnogima to jako teško pada jer iziskuje izloženost koja nije prijatna.

NACIONAL: Uz sve nabrojeno bavite se i eksperimentalnom fotografijom, što ste prije dvije godine pokazali kroz svoju izložbu „Sito i otisak“. Što vas to posebno privlači eksperimentalnoj fotografiji?

Ja sam u vizualnu umjetnost ušla upravo preko analogne fotografije tako da ona za mene ima poseban značaj. Naročito ta serija eksperimentalnih analognih fotografija kojom sam se krenula baviti negdje na početku studiranja. Pored toga što sama analogna fotografija ima posebnu draž jer je organska i traži puno strpljenja, eksperimentalna fotografija na to dodaje još jedan sloj slučajnosti i moraš se pomiriti s tim da ne možeš nikada imati potpuno kontrolu nad finalnim proizvodom. To je jako uzbudljivo iako ti se često desi da ti čitava rola filma propadne pa često završi i suzama, ali to je ta draž eksperimenta, jer kad uspije, onda uspije preko svih tvojih očekivanja!

NACIONAL: Prošle godine sudjelovali ste u međunarodnom projektu „Venus from the future“. O kakvom je projektu riječ i koja je bila vaša uloga u njemu?

U pitanju je projekt EU-a koji je spojio nekoliko važnih koncertnih prostora za underground zajednicu u Europi i u projektu su sudjelovali Kvaka 22 iz Beograda, Worm iz Rotterdama, VK iz Bruxellesa, Thermokiss iz Prištine, Elementarz iz Krakova i Dabadaba iz San Sebastijana. Ja sam isprva bila pozvana raditi live session segment za bend Koikoi koji smo snimali u Beogradu u Kvaki 22, ali sam na kraju završila kao montažerka cjelokupnog projekta.

NACIONAL: Rođeni ste u Pančevu, diplomirali ste filmsku režiju na Akademiji umjetnosti u Beogradu, ali ste se preselili u Zagreb. Zašto?

Zagreb se desio jer sam se zaljubila.

Sa snimanja spota za pjesmu ‘opet’ Grupe Ljubičice iz Pančeva u režiji Marine Uzelac. FOTO: Bojan Kostić

NACIONAL: Koliko ste već dugo u Zagrebu i što to, po vašem mišljenju, Zagreb nudi da ste se odlučili tu preseliti?

U Zagreb sam se preselila krajem 2016. Sam grad nije bio razlog moje selidbe, ali se definitivno ugodno osjećam ovdje i s vremenom sam ga počela doživljavati kao svoj grad. Prije svega zbog ljudi koje sam upoznavala kroz godine i koji su mi postali bliski prijatelji, a zatim i zbog sporijeg ritma koji mi baš prija i generalno dosta manje gužve. Ono što mi zna smetati u ovom gradu su pretjerana finoća i suzdržanost ljudi, kao i ozbiljan nedostatak pravih starih kafana.

NACIONAL: Koji je prvi sljedeći videospot u vašoj režiji i kreaciji koji ćemo uskoro moći vidjeti?

Trenutno smo u montaži spota za pjesmu „Malolije“ benda Seine, koji smo snimali u mom rodnom gradu Pančevu. Video prati meteorologa i voditelja vremenske prognoze kojeg tumači Bane Trifunović.