Objavljeno u Nacionalu br. 945, 10. lipanj 2016.

Viša savjetnica u GONG-u i dugogodišnja aktivistica u izgradnji demokracije i zaštiti ljudskih prava, za Nacional govori o okruglom stolu u Europskom parlamentu na temu ‘Hrvatska na putu prema neliberalnoj demokraciji’ te naglašava da se desni centar u Hrvatskoj mora jače aktivirati protiv prodora nacionalizma i klerikalizma

Na dan kada izlazi ovaj broj Nacionala, u Europskom parlamentu će se, na marginama plenarne sjednice u Strasbourgu, održati okrugli stol na temu “Hrvatska na putu prema neliberalnoj demokraciji” koji organiziraju potpredsjednica EU parlamenta Ulrike Lunacek i hrvatski zastupnik Davor Škrlec, član Grupe Zelenih i Slobodne alijanse.

Na okrugli stol pozvani su svi europarlamentarci, s naglaskom na članove Odbora za slobode i građanska prava – LIBE, zatim novinari akreditirani u Bruxellesu, kao i članovi Kabineta predsjednika EU Komisije Jeana Claudea Junckera i Kabineta potpredsjednika Europske komisije Fransa Timmermansa. On je, po mišljenju organizatora, za ovakve situacije najvažniji jer se ta institucija bavi vladavinom prava, institucionalnim ustrojem Europske unije, kao i modelima upravljanja, kako na razini Europske komisije, tako i na raziniEU-a. Među govornicima iz Hrvatske na tom okruglom stolu u ime Kulturnjaka 2016. govorit će Naima Balić, bivša pomoćnica ministra kulture sa znatnim međunarodnim ugledom, zatim bivša premijerka Jadranka Kosor koja je i potpisala pristupni sporazum Hrvatske u EU, Gordan Bosanac u ime Platforme 112, Sanja Despot, članica Izvršnog odbora HND-a, i Vedran Horvat, direktor Instituta za političku ekologiju.

‘NEMAMO SAMO PRODOR radikalne desnice u mainstream koji je dopustila Domoljubna koalicija, nego i jačanje neoklerikalnog pokreta koji predvode Ladislav Ilčić i Željka Markić’

Kao hrvatska predstavnica sektora za demokratizaciju i ljudska prava u Europskom gospodarsko-socijalnom odboru, sudjelovat će viša savjetnica u GONG-u Marina Škrabalo. Ova dugogodišnja aktivistica koja se bavi izgradnjom demokracije i zaštitom ljudskih prava, od 2013. godine članica je Europskog gospodarsko-socijalnog odbora (EGSO), jedne od dviju savjetodavnih institucija Europske unije. Druga je Odbor regija kroz koji djeluju predstavnici regionalne i lokalne samouprave svih država članica Europske unije. EGSOje zapravo prošireno Gospodarsko-socijalno vijeće na europskoj razini koje uključuje predstavnike poslodavaca, sindikata i raznolikih društvenih interesnih skupina, od poljoprivrednika, potrošača, pacijenata do širokog spektra civilnog društva – zelenih, aktivista s područja zaštite ljudskih prava, potrošača, osoba s invaliditetom i slično. Glavni sugovornik Europskog socijalno-gospodarskog odbora je Europska komisija, koja od njega često naručuje mišljenja, studije, tematske izvještaje ili analize. To radi i svaka zemlja koja predsjedaEU-om u sklopu rotirajućeg predsjedavanja koje traje šest mjeseci. Njihova mišljenja ili analize svi europarlamentarci, kao i sva relevantna tijela unutar europskih institucija, dobivaju na svoj stol prije donošenja odluka. Uloga EGSO-a važna je prije svega zato što mišljenje koje to tijelo uspije usuglasiti, postaje temelj za politike koje mogu biti prihvaćene na razini Europskog parlamenta. Hrvatska u tom tijelu ima devetero predstavnika: osim Marine Škrabalo, tu su predstavnici poslodavaca – Davor Majetić iz HUP-a, Dragica Martinović iz predstavništva Hrvatske gospodarske komore u Bruxellesu, Violeta Jelić iz Hrvatske gospodarske komore, zatim predstavnici sindikata – Ana Milićević Pezelj iz SSSH, Marija Hanževački iz HNS-a i Vilim Ribić iz Matice hrvatskih sindikata – i na koncu predstavnici civilnog društva – Toni Vidan u ime Zelenog foruma i Lidija Pavić Rogošić iz Mreže za ruralni razvoj. Marina Škrabalo ističe da je kao predstavnica civilnog sektora izabrana kroz vrlo transparentan proces, preko Savjeta za razvoj civilnog društva. Mandati svih predstavnika u EGSO-u traju do 2019., kada će biti sljedeći izbori za Europski parlament.

Zgrada EGSO-a nalazi se u staroj zgradi Europskog parlamenta, odmah uz novi Parlament, s kojim odlično surađuju, iako je njihov glavni sugovornik Europska komisija. Prema statistici koju radi EGSO, usporedni podaci kažu da se 80 posto njihovih prijedloga usvaja u ranoj fazi, prije no što dokument uopće stiže u EU parlament i postaje temelj europskih politika Europske unije. EGSO se sastaje mjesečno na plenarnim sjednicama, kao i tematskim radnim grupama. Marina Škrabalo posebno je ponosna na doprinos EGSO-a procesu proširenja, budući da se zemljama kandidatkinjama i aspiranticama na članstvo nastoji pomoći iskustvima zemalja koje su već prošle proces pregovaranja za članstvo u EU. Marina Škrabalo je i članica konzultativnog nadzornog odbora za praćenje pregovora između EU i Srbije, kao i grupe za praćenje cjelokupnih procesa na zapadnom Balkanu, a intervju za Nacional dala je netom prije odlaska u Strasbourg. Govorila je o reakcijama europarlamentaraca na krizu ljudskih prava i civilnog društva uslijed prodora radikalne desnice i jačanja neoklerikalnog pokreta u Hrvatskoj, odnosu europskih socijalista i pučana prema očuvanju europskih vrijednosti te nužnosti demokratizacije hrvatskog desnog centra.

‘UDRUGA U IME OBITELJI mrtva hladna ušla je u izborno nadmetanje, a sve proziva za politikantstvo. Još se ne zna tko financira njihove aktivnosti jer kriju izvještaje’

NACIONAL: Što će se događati ovoga tjedna u Europskom parlamentu na temu Hrvatske i kako je došlo do te inicijative?

Hrvatska srećom ne živi u izolaciji, na to možemo biti ponosni i to je možda jedna od ključnih razlika u odnosu na razdoblje od prije 20 godina. Na sreću, europski mediji uvelike pišu o zabrinjavajućim pojavama vezanima uz stanje demokracije u Hrvatskoj. U Europskom parlamentu još uvijek sjede zastupnici koji su godinama podržavali proces hrvatske demokratizacije u kontekstu ulaska Hrvatske u EU. Jedna od njih je Ulrike Lunacek, austrijska europarlamentarka, inače članica Europskih zelenih, koja je istovremeno i potpredsjednica Europskog parlamenta. U konzultacijama s gospođom Lunacek i hrvatskim članovima grupacije Europskih zelenih Davorom Škrlecom, kao i predstavnicima civilnog društva u Zagrebu, dogovoren je okrugli stol “Hrvatska na putu neliberalne demokracije?”. To će zapravo biti oblik političkog brifinga o tome kroči li Hrvatska putem neliberalnih demokracija u Europi, kao što je već slučaj s najproblematičnijim zemljama poput Mađarske, Poljske i Slovačke. Ne smijemo zaboraviti zabrinjavajuće pojave i u Rumunjskoj, Makedoniji, ali i ostalim zemljama zapadnog Balkana. Na primjer, vrlo sofisticiran model kontrole pluralističkog javnog prostora koji provodi Vučić, a koji zbog geostrateške situacije u kojoj se Srbija nalazi, dobiva veliki placet djelovanja. To je jedan od primjera kada EU žrtvuje slobode u ime stabilnosti. Očito je EU predugo čekao da se u Poljskoj i Mađarskoj razbuktaju režimi koji su postali neprikosnoveni ozbiljno ugrožavajući liberalnu demokraciju i bit će ih uskoro nemoguće deinstalirati. Naša ideja bila je da europske zastupnice i zastupnike iz prve ruke informiramo o onim pojavama u Hrvatskoj za koje smatramo da dovode u pitanje legitimaciju s kojom je Hrvatska ušla u EU. A to je bila vladavina prava, pluralizam, zaštita ljudskih prava, kao i tolerantno društveno ophođenje. Inače, gospođa Lunacek bila je jedna od inicijatorica pisma o stanju u Hrvatskoj koje je upućeno na adrese određenih europskih institucija, ali i prema hrvatskoj vladi. U pismu se izražava zabrinutost zbog napada i narušavanja sustava suradnje države s civilnim društvom. Iako se nekim našim dužnosnicima civilno društvo čini kao parazitizam i način uhljebljivanja, na razini EU civilni dijalog, kao i medijske slobode, predstavljaju uporišta demokratskog poretka. Njima je nezamislivo da jedna država članica ide u rat protiv civilnog sektora, osobito onog koji se bavi ljudskim pravima, protiv nezavisne kulture i medija.

NACIONAL: Jesu li hrvatski europarlamentarci svjesni te problematike i koliko se njome bave unutar Europskog parlamenta?

Moramo prije svega biti svjesni činjenice da imamo relativno diskretnu i skromnu zastupljenost tema koje se tiču Hrvatske u Europskom parlamentu. Posljednjih mjeseci one su možda malo prisutnije, ali ne toliko zaslugom hrvatskih europarlamentaraca, već zagovaračkih inicijativa civilnog društva iz Hrvatske. Tu posebno treba istaknuti Kulturnjake 2016 i njihov međunarodni apel koji je dokazao koliko je kultura kao takva kozmopolitska i isprepletena u današnjem svijetu. I zato je normalno što su vodeći europski intelektualci podržali hrvatske intelektualce i tu je tema urušavanja hrvatske demokracije imala najveći prodor. Zanimljivo je što kada je u Hrvatsku došao povjerenik Vijeća Europe za medije i dao vrlo oštru izjavu o stanju medija, kao i neprihvatljivom odnosu vlasti prema Agenciji za elektroničke medije, to Hrvatska radiotelevizija nije prenijela u udarnom dnevniku. No ako se sjetimo svega što se događalo s Mađarskom i Poljskom, znamo da je mukotrpan put stavljanja jedne teme koja se tiče države članice na dnevni red Europskog parlamenta i Komisije, prije svega zbog izuzetno osjetljivih odnosa unutar EU. Naravno, radi se i o sve većoj ulozi individualnih država članica u procesu odlučivanja, budući da je težište odlučivanja pomaknuto prema Europskom vijeću i Vijeću EU. To smo najbolje vidjeli na pitanju izbjegličke krize. No političko odlučivanje ipak se primarno oblikuje pod utjecajem političkog javnog mnijenja i medija. U tom pogledu važne su aktivnosti europarlamentaraca, osobito one neformalne. I ovaj događaj je neformalan, nije dio plenarne sjednice, ali bit će službeno najavljen. Očekujemo od naših eurozastupnika, i to iz svih grupacija, da se bore za europske vrijednosti u Hrvatskoj jer ovo što se događa nije pitanje demokršćanske, socijaldemokratske ili zelene opcije. Ovo je pitanje europskih demokratskih vrijednosti, minimalnog zajedničkog nazivnika koji je nužan kako bismo uopće mogli izražavati naše ideološke razlike. Očekujem da svi naši europarlamentarci djeluju s tih pozicija.

NACIONAL: Predstavljate civilno društvo u EGSO-u od samog ulaska Hrvatske u EU. Iako je Hrvatska usvojila europsko zakonodavstvo i standarde, otkad smo postali članica i otkad nas nitko ne kontrolira, kao da smo zaboravili na što smo se sve obvezali. Je li vam žao što nismo ipak imali monitoring?

Samo da podsjetim – Platforma 112 nije nastala zato da grabi novac, kako tvrde predstavnici Hrasta i  udruge/stranke U ime obitelji, već iz volonterskog višegodišnjeg mukotrpnog monitoringa zatvaranja Poglavlja 23 u doba kada mi kao građani nismo imali pristup čak ni mjerilima. Platforma 112 nastala je zato da bude garancija i podržava sve one reformske procese koji nisu bili napravljeni kao domaća zadaća u pristupnom procesu EU-a. Mi smo tada jako zagovarali mehanizam monitoringa, ali ne rumunjsko-bugarskog tipa koji je postavljen vrlo kontrolorski i tehnokratski. Naš prijedlog bio je da se unutar Hrvatskog sabora, na tragu dobrog iskustva međustranačke suradnje u Nacionalnom odboru za praćenje pregovora, preoblikuje taj odbor u Odbor za vladavinu prava i da on postane točka suradnje s Europskim parlamentom, kroz periodičke procjene i zajednička izvješća. Time bismo osiguravali da mišljenja o tome što se događa s vladavinom prava u Hrvatskoj imaju i legitimitet domaćih aktera. Ideja je bila da Odbor bude otvoren stručnjacima, civilnom društvu, poslodavcima, sindikatima. Već smo tada pretpostavljali da će ulaskom Hrvatske u EU olabaviti politička volja za neodrađene reforme te da postoji rizik urušavanja dosegnutih standarda. Nažalost, cijela tadašnja elita – i Jadranka Kosor, i Vesna Pusić, pa i gospodin Plenković – svi ključni akteri na planu vanjske politike smatrali su tada da je to nepotrebno i da nas to vrijeđa kao suverenu državu članicu EU. To je, naravno, bilo pogrešno gledanje jer svatko tko napreduje, mora znati što treba ispraviti. Nitko normalan ne može očekivati da jedna zemlja može transformirati velike sustave, poput pravosuđa, u samo godinu i pol dana. Naime, sjetimo se da je tek od dolaska premijerke Kosor sredinom 2009. uistinu počeo rad na Poglavlju 23.

‘U DRUŠTVU POSTOJI podrška ksenofobiji, nacionalizmu, govoru mržnje. Zato je ‘Istočni grijeh’ vlada nakon 2000. propust uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja za demokraciju’

NACIONAL: Zašto EU ne sankcionira države članice koje krše ljudska prava, medijske slobode, toleriraju rasnu i nacionalnu netrpeljivost i nemaju neovisno pravosuđe, kao što su to učinili s Poljskom?

Najveći problem i izazov za Europsku uniju jest činjenica da njeni mehanizmi “nemaju zube”. Iako postoji članak 7 Lisabonskog ugovora koji omogućuje državama članicama blokiranje prava glasanja državama članicama za koje se utvrdi da su ozbiljno prekršile članak 2. koji govori o temeljnim slobodama – dakle, ljudska prava, pluralizam, rodnu ravnopravnost – on se u praksi ne primjenjuje već ima status “nuklearne opcije”. Važno je da je 2014. taj mehanizam ojačan predradnjama, uz mogućnost ranog monitoringa i političkog dijaloga između EU komisije i zemlje članice, kojima se pojedinu zemlju prvo nastoji potaknuti da prestane kršiti ljudska prava i započne ponovo poštovati europske vrijednosti. To se prvi put dogodilo Poljskoj u siječnju ove godine, kada je taj mehanizam napokon pokrenut. Budući da taj mehanizam ne mogu pokrenuti izvaninstitucionalni akteri, već samo Komisija, javno zagovaranje poljskih stručnjaka i civilnog društva te medijsko praćenje bili su presudni. Hrvatska još formalno nije na popisu rizičnih zemalja po pitanju vladavine prava i pluralizma, iako je očito da svakoga dana zabrinutost europskih aktera raste. No treba naglasiti da su stvari sa zatiranjem liberalne demokracije širom Europe otišle predaleko, prije svega u Mađarskoj i Poljskoj koje stvaraju ogroman problem drugim članicama jer se zapravo počeo stvarati neliberalni blok na razini Vijeća. Nadam se, a ta moja nada je domoljubna, da ćemo kroz ovaj okrugli stol, kao i kroz različite analize koje pripremamo, uspjeti obraniti naš Ustav i hrvatske obveze vezane uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava. Svi mi se moramo pitati što se to zapravo događa 2016. u Hrvatskoj. Jer mi nemamo samo prodor radikalne desnice u politički mainstream koji je dopustila Domoljubna koalicija, vjerojatno zbog straha od izbornog neuspjeha. Mi istovremeno imamo jačanje neoklerikalnog pokreta koji predvode s jedne strane Ladislav Ilčić, s druge strane Željka Markić, taktikom plasiranja vrlo ideologiziranih i vrlo radikalnih aktera u različite političke opcije. To je izuzetno inteligentno odrađena horizontalna politička infiltracija. Nemojmo zaboraviti da je U ime obitelji jedina grupacija u civilnom društvu u Hrvatskoj koja je mrtva hladna ušla u stranačko izborno nadmetanje, a istovremeno sve ostale proziva za politikantstvo. GONG imaju na posebnom piku iako se radi o udruzi koja je čak dogmatski nestranačka budući da u njenom upravljanju ne mogu sudjelovati nikakvi stranački i javni dužnosnici. I dandanas se ne zna tko je financirao aktivnosti udruge U ime obitelji jer kriju izvještaje. Stranačko krilo U ime obitelji na prošlim izborima dobilo je samo 24 tisuće glasova u cijeloj zemlji. Gdje je nestalo onih pola milijuna lojalnih potpisnika svih njenih peticija? Kamo su oni otišli? Teško mi je vjerovati da jedna toliko ambiciozna liderica nije na neki način ohrabrila svoje pristaše da glasaju za određene političke opcije. Osim tih dviju kritičnih točaka klerikalizma i radikalne desnice, mi na razini građana imamo veliku podršku ksenofobiji, ekstremnom nacionalizmu, govoru mržnje, razračunavanjima sa svim mogućim neprijateljima djedova, baka i pradjedova. To je zato što u društvu postoji cijeli korpus ljudi koji nikada nije prihvatio vrijednosti pluralizma. Oni smatraju da je za Hrvatsku dovoljno da bude samo neovisna, bez toga da bude tolerantna, pluralistična ili uključiva prema svim svojim građanima. I zato je “Istočni grijeh” Račanove i svih vlada nakon 2000. propust uvođenja sustavnog građanskog odgoja i obrazovanja za demokraciju i ljudska prava.

NACIONAL: Zanimljivo je da su u Europi najveći čuvari europskih vrijednosti i najoštriji kritičari radikalizacije društva poput onih u Poljskoj i Mađarskoj, upravo pripadnici Europske pučke stranke, frakcije kojoj pripada i HDZ. Može li EPP napraviti pritisak na svoju članicu koja je na vlasti u Hrvatskoj?

Da, to je taj sanitarni kordon između EPP-a i ostalih desnih radikalnih stranaka u EU parlamentu, a to je odnos prema fašizmu i nacionalnim manjinama. U tome se socijalisti i pučani slažu, oni predstavljaju zapravo politički centar i oni su nositelji europskih vrijednosti koje, naravno, podržavaju i Europski zeleni te lijeva grupacija. Što se tiče pritiska na članice, to je naravno pitanje za naše europarlamentarce koji pripadaju grupaciji EPP-a. Ali možemo se sjetiti situacije s razbijanjem ćiriličnih ploča u Vukovaru i tzv. antićirličnim referendumom. Ja sam tada bila na jednom skupu EPP-a u EU Parlamentu. Mi smo u to doba imali jednu detaljnu pravnu analizu i podnesak koji smo kao Platforma 112 podnijeli svim europskim institucijama i prema UN-u. Sjećam se tada peticije eurozastupnika vezane uz ugrožavanje prava manjina u Hrvatskoj. Nakon nekog vremena Tomislav Karamarko i HDZ su se prešutno distancirali od tog referenduma. Odnosno, HDZ nije pružio otpor kada je krenula inicijativa iz Sabora za traženjem ocjene ustavnosti tog referenduma. Tada smo mogli primijetiti da je pritisakEPP-a imao efekta. No nemojmo zaboraviti da je danas situacija u EU vrlo različita, a ondašnje reakcije Karamarka i njegova HDZ-a bile su najava za ovo što se danas događa u Hrvatskoj. Naime, Poljska je jedna od najmnogoljudnijih zemalja u EU, koja je ekonomski izrazito samostalna i suverena, dapače – nije ni osjetila krizu. Imamo i Mađarsku koja je isto tako ekonomski samostalna. Dakle, s jačanjem radikalne desnice u puno većim i jačim europskim zemljama, situacija za Europsku pučku stranku puno je kompliciranija u smislu discipliniranja stranaka koje su njene članice. I zato mislim da svi mi zajedno – civilno društvo, novinari, ali i političari lijevog i desnog centra, moramo vršiti pritisak i motivirati dvije najjače grupacije u EU parlamentu – i pučane i socijaliste – da učine sve što mogu da zaštite europske vrijednosti u praksi širom Europske unije pa tako i u Hrvatskoj.

‘ODGOVORNOST JE SVIH U HDZ-u da se jasno i nedvosmisleno odreknu nasljeđa fašizma, ali i korupcije i prihvate antifašističke vrijednosti i načela vladavine prava’

NACIONAL: Rekli ste zanimljivu stvar, a to je da bi se u obrani hrvatske demokracije trebali aktivirati političari desnog centra?

Apsolutno. Jer mislim da to što se događa u Hrvatskoj u posljednja tri mjeseca nije samo okupacija našeg Ustava, već i okupacija desnog centra s više strana. Ozbiljnost te opasnosti prepoznalo je mnoštvo građana koji žele Hrvatsku bez mraka i koji su to jasno izrazili nizom akcija proteklih mjeseci, što je kulminiralo masovnim prosvjedima u obranu prava na obrazovanje za 21. stoljeće pod geslom “Hrvatska može bolje”. Desni centar je s jedne strane okupirala radikalna nacionalistička desnica, koja ne odbacuje, već upravo obgrljuje naslijeđe ustaša i fašizma, a s druge strane je klerikalno-sektaška desnica. Dok je nacionalističko jurišanje na manjine hrvatska umotvorina koju vodstvo HDZ-a taktički i periodički pripušta blizu vlasti, klerikalni pokret je zapravo jedan uvozni projekt, iskušan u Americi, a sada cilja na zemlje članice EU-a. One su im bitne radi promjene politike reproduktivnih prava i stava prema seksualnim manjinama na razini EU-a, a tu je Hrvatska samo poligon za eventualni utjecaj na europske politike. Postoji, dakle, ta dvostruka okupacija desnog centra, kao i cjelokupno naslijeđe neraščišćenih odnosa prema korupciji i klijentelizmu unutar HDZ-a. Odgovornost je svih u HDZ-u da se jasno i nedvosmisleno odreknu naslijeđa fašizma, ali i korupcije i prihvate antifašističke vrijednosti i načela vladavine prava, i to u prvom redu u stranačkoj praksi. Demokratizacija HDZ-a kao nositelja demokratske desne opcije ključ je opstanka hrvatske liberalne demokracije. Zato mislim da ljudi koji su unutar HDZ-a i oni koji podržavaju demokršćanske vrijednosti, moraju razmisliti za koga će glasati i hoće li na kraju imati za koga glasati. Prije sada već izvjesnih prijevremenih izbora, bilo bi im dobro da malo poprate tragične momente aktualne američke izborne kampanje u kojoj svjedočimo izumiranju starih demokratskih lavova Republikanske stranke, uslijed višegodišnje najezde ksenofoba, kršćanskih fundamentalista, financijskih mešetara i tajkuna.

NACIONAL: Hoće li ovaj okrugli stol rezultirati nekim pritiscima na vlasti u Hrvatskoj?

Ja ne bih išla tako daleko. Nama će on poslužiti za direktnu komunikaciju s europarlamentarcima, kako bismo ih iz prve ruke mogli informirati o onome što se događa u Hrvatskoj, a posebno u aktualnoj situaciji političke krize. Zanimaju nas i paralele, ali i različitosti u odnosu na obrazac koji se dogodio u Poljskoj i Mađarskoj. To je naš primarni cilj. Što se tiče desnog mainstreama u Hrvatskoj i umjerenih pripadnika HDZ-a, nadam se da će postati svjesni da oni trebaju braniti svoju vlastitu političku poziciju i da se trebaju sami mobilizirati kako bi došli na mjesto umjerenih poštenih konzervativnih opcija koje snažno zagovaraju europske i antifašističke vrijednosti. Jer ni ljevica, ni demokratski orijentirano civilno društvo, ni međunarodni akteri ne mogu taj posao odraditi umjesto njih.