Danas, sto godina od svog osnutka, Medicinski fakultet u Zagrebu djeluje u sasvim drukčijim okolnostima od onih iz vremena osnivanja, u vihoru Prvog svjetskog rata kojeg su karakterizirali kronični manjak kadrova, nedostatak novca i odlazak liječnika u inozemstvo. Trenutačni problemi na ovom fakultetu ponovno imaju veze s manjkom kadra, u ovom slučaju nastavnog, ali zato je rad na znanstvenom polju nikad aktivniji i kvalitetniji, čime se nastavlja tradicija osnivača. Sa svim tim suočava se dekan Marijan Klarica, 57-godišnji liječnik i znanstvenik, svjestan tih izazova. Kako kaže, Medicinski fakultet uvijek je dijelio sudbinu Hrvatske i njenih građana i bio je prva visokoobrazovna ustanova izravno uključena u obranu domovine, a profesori fakulteta bili su osnivači Glavnog sanitetskog stožera, prve obrambene institucije u Domovinskom ratu. Danas očekuje veću pomoć države i učinkovitiju i bržu administraciju, ali brojne ideje i inicijative s fakulteta stvaraju i bolju kvalitetu.

Marijan Klarica rođen je 21. kolovoza 1960. u Benkovcu, a diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1994. do 1995. bio je na postdoktorskom usavršavanju u Synthélabo Recherche u Francuskoj. Klarica je produktivni znanstvenik. Publicirao je u 145 stručno-znanstvenih publikacija, a njegovi znanstveni radovi citirani su 374 puta. Dobitnik je Državne nagrade za znanost, dviju nagrada za najbolji znanstveni rad Instituta Ruđer Bošković, Posebne nagrada rektora Sveučilišta u Zagrebu za rad u sveučilišnim tijelima te Nagrade HAZU za područje medicinskih znanosti.

NACIONAL: Medicinski fakultet u Zagrebu obilježava sto godina od osnutka. Koji su ključni trenuci kroz povijest i kako vidite danas tu ustanovu te koji su najvažniji ciljevi?

Do osnivanja Medicinskog fakulteta došlo je 1917. tijekom Prvog svjetskog rata, u vrijeme kad je austrougarska birokracija počela slabjeti. U to vrijeme u Hrvatskoj je nedostajalo jako puno liječnika, a zemljom su harale mnoge zarazne i druge teške bolesti poput tuberkuloze. Uz to rat je donio svoje pa je potreba za liječničkim kadrom bila enormna. Stoga je Sabor donio odluku o osnivanju liječničkog fakulteta kako bi se moglo upravljati kadrovima u zdravstvu. To je bila dalekosežna odluka za opstanak hrvatskog naroda i za razvoj našeg društva. Osnivanje Medicinskog fakulteta stoga je tada doživljeno kao nacionalna pobjeda.

NACIONAL: Kakva je bila edukacija liječnika u Hrvatskoj u to vrijeme?

Sporadična. Imućnije obitelji svoju djecu slali su na studij u inozemstvo, a zanimljivo je da je i tada postojala restrikcija upisa za strance, pa se u Beču, Padovi, Grazu i drugdje nije blagonaklono gledalo na studente iz inozemstva. Tek osnivanjem ovog fakulteta mogli su se početi sustavno planirati liječnički kadrovi. Tadašnje Sveučilište u Zagrebu imalo je tri fakulteta – Bogoslovni, Mudroslovni i Pravni. Prvi profesori i osnivači Medicinskog fakulteta koji su u zadaću od tadašnjeg Akademskog senata dobili da tu ustanovu postave na noge, bili su profesori Čačković, Maček i Wickerhauser. Njihov sastanak održan 17. prosinca 1917. smatra se danom osnutka fakulteta. Nastava je, naravno, počela upisom prvih 63 studenta, a prvo predavanje bilo je ono iz Anatomije, profesora Drage Perovića, 12. siječnja 1918. Tada je malo naroda u europskoj zajednici imalo medicinski fakultet pa je osnivanje bilo jako značajno radi pozicioniranja hrvatskog naroda unutar tadašnje zajednice europskih naroda.

NACIONAL: Jesu li od početka djelovanja fakulteta standardi bili visoki?

Prvi profesori došli su s prestižnih sveučilišta pa se od početka uz razvoj struke poticalo i istraživanje. Neki naši tadašnji profesori bili su učenici budućih nobelovaca, primjerice osnivač Zavoda za farmakologiju, tada Zavoda za farmakologiju i patofiziologiju, profesor Vladimir Mikuličić radio je u laboratoriju profesora Otta Loewija koji je kasnije, 1936., dobio Nobelovu nagradu. Ti visoki standardi rada s prvih profesora preneseni su na nove naraštaje nastavnika i tako to traje do današnjih dana.

NACIONAL: Kako danas stoji Medicinski fakultet?

Naši osnivači mogu biti apsolutno ponosni na ono što smo napravili. Naša ustanova posljednjih godina publicira oko 1200 međunarodno priznatih radova godišnje, odnosno stotinjak mjesečno. To je ogromna brojka s obzirom na to da imamo 800 zaposlenih, od čega je 500 nastavno-istraživački kadar koji sudjeluje u istraživanju, pisanju radova i planiranju i izvođenju nastave. Uz to, važno je reći da imamo dva znanstvena centra izvrsnosti. Jedan je iz pretkliničke, translacijske i kliničke neuroznanosti, i on je najveći, a drugi je za reproduktivnu i regenerativnu medicinu. Takve statuse možete izboriti jedino ako vam istraživačke grupe rade na europskoj i svjetskoj razini. Sad smo uspjeli dobiti velike projekte i nikad više novca nismo dobili iz europskih fondova. To će pomoći da zadržimo mlade ljude na našoj instituciji i u Hrvatskoj. Od 2009. godine upisujemo 300 studenata godišnje jer smo predvidjeli da će se dogoditi kadrovski problemi u zdravstvenom sustavu.

NACIONAL: Jeste li to odlučili zbog ulaska u EU?

Ne samo zbog toga, nego smo vidjeli da velik broj liječnika odlazi u mirovinu. A da ne govorim o tome da i mi imamo velikih problema s nastavničkim kadrom. U samo prvih šest godina ‘’osnovnog’’ studija medicine nama nedostaje stotinjak nastavnika. Taj nedostatak kompenziramo tako da kvalitetne liječnike izabiremo u naslovna zvanja i koristimo novake, kao i naše umirovljene nastavnike. U tom problemu željeli bismo pomoć od države, primjerice da zabrana zapošljavanja u javnom sektoru ne bude tako čvrsta i hermetična, nego da se možda selektivno primjenjuje. Unatoč problemima, napravili smo velik iskorak u edukaciji jer smo prošli sve akreditacije i to više puta, s najvišim ocjenama. Za naš studij na engleskom jeziku koji je uveden 2003. prvi u Europi dobili smo certifikat za kvalitetu internacionalizacije prije dvije godine. Strateški nam je važno naglasiti da smo jedina ustanova u Hrvatskoj koja može ponuditi edukaciju iz svih 48 specijalizacija koje postoje jer jedini imamo dovoljno kadra i kvalitete da te sve specijalističke studije provedemo. Omogućit ćemo kvalitetnu edukaciju specijalista i subspecijalista. Sa subspecijalizacijama imamo na fakultetu ukupno 56 specijalističkih studija. I po tome smo strateška ustanova za zdravstveni sustav. Naravno, nema edukacije liječnika bez pacijenta, bez rada uz bolesnički krevet pa smo kao visokoobrazovna ustanova integrirani u zdravstveni sustav jer naša edukacija najvećim dijelom održava se u klinikama koje su u sklopu KBC-ova i KB-ova, pa onda naši nastavnici koji rade u klinikama, obrazuju buduće liječnike.

‘U pregovorima s Vladom moramo biti puno aktivniji kako bismo se izborili za to da financijska sredstva budu adekvatna pa da novac koji zaradimo ulažemo u razvoj, a ne u hladni pogon’

NACIONAL: Je li zbog toga vaša odgovornost velika?

Apsolutno. Mi smo odgovorni za liječnike i za zdravstveni sustav u Hrvatskoj koji mora biti na visokoj razini. Problem je taj što za svaki od specijalističkih studija treba organizirati 360 sati nastave, to je za sve specijalizacije gotovo 18.000 sati. To će na svojim leđima morati iznijeti naši zaposleni nastavnici i vanjski suradnici. Da ne govorim da su akreditacije za sve specijalističke studije naši profesori napravili volonterski.

NACIONAL: Govori se o odlasku liječnika, pa i onih koji su tek diplomirali. Kako se to može spriječiti?

I po tom pitanju napravili smo nekoliko dobrih poteza. Povećali smo upisnu kvotu s 240 na 300, pa broj koji kod nas diplomira i na preostalim trima medicinskim fakultetima u Hrvatskoj godišnje daje 550 diplomiranih liječnika, odnosno doktora medicine, i to je dovoljan broj. Hrvatska liječnička komora nedavno je iznijela podatak da će u idućih deset godina oko 4000 liječnika otići u mirovinu, a ovim tempom za deset godina će diplomirati oko 5500 liječnika. Osnovali smo i Centar za planiranje zanimanja u biomedicini i zdravstvu kako bismo informirali mlade liječnike i studente o našem zdravstvenom sustavu. U početku rada ustanovili smo kako 60 do 70 posto mladih liječnika razmišlja o odlasku iz Hrvatske, ali već nakon nekoliko godina rada Centra i organizacije Dana liječničkih karijera ta brojka pala je od 15 do 20 posto zato što su se mladi liječnici informirali o mogućnostima zapošljavanja i specijalizacije u Hrvatskoj.

NACIONAL: Ali to je samo vaša inicijativa. Cijeli sustav trebao bi pokazati malo više interesa.

Tako je, ali nama su se u toj inicijativi pridružili svi sudionici zdravstvenog sustava, primjerice Hrvatski liječnički zbor, Hrvatska liječnička komora, ravnatelji bolnica, predstavnici HZZO-a i Ministarstva zdravstva. Nevjerojatno je da se čak i na fakultetu dijele leci headhuntera koji nude bolje pozicije liječnicima u drugim zemljama. Moramo to spriječiti.

Kao nijedan drugi u zemlji, naš fakultet iz vlastitih sredstava pokriva 70 posto sredstava potrebnih za edukaciju liječnika. Najveći broj specijalističkih studija financijski se ne isplati tako da sve razlike mi sami ‘’pokrivamo’’. Neki fakulteti dobivaju sto posto novca iz proračuna.

NACIONAL: Kako je to moguće?

Način financiranja materijalnih troškova studiranja još je iz prošlih vremena. Gdje je najskuplja edukacija? Na medicini. Nama trebaju skupi instrumenti, kemikalije, pribor, adekvatno zbrinjavanje toksičnog, radioaktivnog i infektivnog materijala. Moramo imati adekvatan postupak s mrtvim tijelima za anatomiju i razne druge skupe postupke. U budućim pregovorima za programska sredstva moramo biti puno aktivniji kako bismo se izborili da financijska sredstva budu adekvatna. Naime, tek tada bismo mogli ona sredstva koja zaradimo na tržištu različitim stručnim mišljenjima i drugim aktivnostima, poput studija na engleskom jeziku, ulagati u razvoj, a ne u održavanje hladnog pogona.

NACIONAL: Je li suradnja s Ministarstvom na zadovoljavajućoj razini?

Da bismo riješili neki problem, mi moramo za jedan stol dovesti i ministra zdravstva i ministra znanosti i obrazovanja. S obzirom na to da se ministri tako često mijenjaju nema kontinuiteta, i to je veliki problem. Pa mi smo u tri godine imali trojicu ministara zdravstva i četvoricu ministra znanosti. To govori samo za sebe. Kad se god osnuje neko povjerenstvo koje bi riješilo problem, dođe do promjene administracije i sve se vraća korak unazad. Ne mogu reći da nema razumijevanja, ali sve to sporo ide, sve se odgađa.

NACIONAL: Kad govorimo o edukaciji, Hrvatska liječnička komora Medicinskom fakultetu donirala je 100.000 kuna za tzv. simulacijsku sobu. Koliko će to studentima olakšati studiranje?

Mi smo prošle godine donijeli odluku o osnivanju Akademskog centra za simulaciju u medicini. To je ustrojbena jedinica fakulteta koju želimo što prije razviti i time se svrstati među najelitnije fakultete u svijetu. Takvi centri olakšavaju edukaciju jer u njima postoje simulacijske sobe u kojima se simulira rad s pacijentom na terenu, u kući, bolnici, bolničkim kolima… Studenti mogu više puta pokušati napraviti ključne zahvate na lutkama ili živim ‘’glumcima’’ i uz to uvježbavati i komunikaciju, način razmišljanja, donošenje pravodobnih odluka. Želimo što prije uvesti ovakav način edukacije kako bi naš budući liječnik imao ne samo dobru teorijsku potkovanost, nego i velika praktična znanja.

NACIONAL: Ta donacija samo je mali dio novca potrebnog za izgradnju tog centra za koji je potrebno šest milijuna kuna. Kad očekujete početak rada?

Oko šest milijuna kuna potrebno je uložiti kako bismo završili taj centar. No u taj centar dosad smo uložili više od tri milijuna kuna kroz kupnju potrebnih skupih lutaka i izradu projektne dokumentacije. Očekujemo početak rada centra kroz godinu dana.

NACIONAL: Aktivan ste član Senata, koliko je važno biti uključen u tijela Sveučilišta?

Medicinski fakultet dosad je uvijek bio jako uključen i dobro zastupljen u tijelima Sveučilišta i jedna smo od najznačajnijih sastavnica. Želim istaknuti kako naša ustanova s gotovo 50 posto znanstvenih radova pridonosi međunarodnoj prepoznatljivosti i visokom pozicioniranju Sveučilišta u Zagrebu. Vrlo nam je važno kako funkcionira Sveučilište jer se kriteriji ponašanja, znanstvenog, nastavnog i stručnog rada, izbora u zvanja, kao i raspodjela sredstava obavlja na razini Sveučilišta preko sveučilišnih tijela.

NACIONAL: Rektor Damir Boras na kraju je prvog mandata. Kako ocjenjujete njegov mandat, ako se prisjetimo problema s Hrvatskim studijima i Filozofskim fakultetom u Zagrebu?

Naravno da sam dobro informiran o svim događanjima na Sveučilištu, ali moram reći da su često mediji neadekvatno prenosili neke situacije. Bilo je reakcija ‘’na prvu’’ bez uvida u sve informacije, pa je stvoren dojam o aferama i skrivanjima. Mnoge stvari na Sveučilištu trebaju se rješavati akademskim ritmom jer mi imamo dobro razrađene mehanizme, tijela koja procjenjuju što i kako se radi. Rad Senata i Sveučilišta bio je solidan i ne mogu reći da su napravljene velike greške. Volio bih da se Sveučilište više angažiralo u razgovorima s Ministarstvom oko programskih ugovora i dodjeli sredstava. Trebalo je možda poticati sve sastavnice, sve fakultete, da više zarađuju svog novca. Sad su uskoro izbori za novog rektora, od kojeg očekujem da će imati razumijevanja za biomedicinsko područje i da ćemo imati podršku u našim nastojanjima da riješimo probleme koji su nam na putu.

NACIONAL: Je li Boras razumio vaše potrebe?

On osobno jest. No moram istaknuti kako je biomedicina područje koje zaslužuje bolji tretman jer je Hrvatska u tom području prepoznata u svijetu. Čak u apsolutnim brojkama, po mnogim parametrima – broj radova, broj citata, h-indeks – Hrvatska je između 40. i 48. mjesta, i to po apsolutnim brojkama.

NACIONAL: Koliko situacija u hrvatskoj politici otežava rad akademskoj zajednici?

Bilo bi potrebno da se selektivno primjenjuje zabrana zapošljavanja u javnim službama i da se institucijama gdje je to potrebno, kao u našem slučaju, osigura bolje zapošljavanje nastavnika.

NACIONAL: Kako vidite situaciju u Hrvatskoj?

A što da vam kažem na to? Kad je bilo najteže, ovaj fakultet uvijek je dijelio sudbinu s hrvatskim narodom. Tijekom Domovinskog rata naš fakultet bio je jedina visokoobrazovna ustanova izravno uključena u obranu domovine. Naši profesori osnivači su Glavnog sanitetskog stožera i to je prva obrambena institucija u Hrvatskoj pred početak Domovinskog rata. Primjer Vukovarske bolnice je poseban, nezabilježen u svjetskim okvirima. Smrtnost ranjenika bila je ispod jedan i pol posto, a to je u svijetu još nezabilježeno i tome se struka divi. Dva su ključna razloga za to: jedan je taj što su naši liječnici bili cijelo vrijeme na prvoj liniji bojišta i zato su mogli brzo reagirati i sanirati ozljede, a drugi je dobra organizacija saniteta pa je ranjenik vrlo brzo dopreman do prve mobilne kirurške ekipe. O motivaciji liječnika u to vrijeme ne treba ni govoriti. Dobar liječnik može biti samo osoba koja je čovjekoljubiva i domoljubiva. Ne može se izmjeriti koliko napora i angažiranosti treba u pružanju pomoći u teškim trenucima i uvjetima. To nastojimo prenijeti našim budućim liječnicima.

Još nešto moram spomenuti. Hrvatska mora biti ponosna na to da se 7. travnja davne 1948. osnovala Svjetska zdravstvena organizacija, a prvi predsjednik bio je naš profesor Andrija Štampar. Naš profesor, dekan, rektor i akademik.

NACIONAL: Ali niste mi odgovorili na pitanje – što mislite o trenutačnoj situaciji u Hrvatskoj?

Hoću reći da smo se uvijek kroz povijest žrtvovali i da to danas radimo. Nastojimo situaciju popraviti, razgovaramo i pregovaramo s nadležnim ministarstvima i institucijama i dok nam se želje ne ispune, nećemo biti zadovoljni. Ali ne mogu reći da je loše. Ne volim katastrofične ocjene. Puno se piše o tome da će biti katastrofa u zdravstvu. To naprosto nije istina. Primjerice, KBC Zagreb, naša najveća nastavna baza, ove tekuće godine poslovalo je pozitivno. Postavlja se pitanje je li sustav dobro postavljen i zašto proizvodi dugove. Jasno je kako se zdravstveni sustav treba još više racionalizirati, ali svi moramo i kao pojedinci i kao društvo više participirati za zdravstvo i sačuvati ovaj naš zdravstveni sustav koji svima omogućava kvalitetnu zdravstvenu skrb. Kad ljudi odu u inozemstvo tek onda shvate koliko je skupo osigurati si barem minimalnu zdravstvenu zaštitu.

NACIONAL: Treba li više izdvajati za zdravstvo?

Apsolutno. Postoji puno modela, ali važno je sačuvati naš socijalno osjetljiv zdravstveni sustav, bez obzira na drugačije tendencije u svijetu.

NACIONAL: Kako gledate na ministra Kujundžića? Iz proračuna je plaćen dio dugova zdravstva.

To je pozitivna stvar, da se novac ušteđen na drugim stavkama proračuna prebacuje u zdravstveni sustav. Ono što je povećalo troškove u zdravstvu su skupi lijekovi čija potrošnja eksponencijalno raste. No taj problem struka mora racionalno postaviti, rješavati i dovesti u normalne i financijski podnošljive granice.