Iza igrača Cibalije uvodnih je 180 minuta nove drugoligaške sezone, četiri postignuta pogotka, pet primljenih i samo jedan bod na kontu. U Dugopolju, ali i domaćem susretu sa Međimurjem među vratnicama je bio Marijan Antolović, danas 31-godišnjak koji je 2010. godine u tada rekordnom transferu Cibaliju i Vinkovce zamijenio Legijom i Varšavom. Danas, preko Bosne i Hercegovine, Izraela, Slovenije i Sjeverne Irske, uz izlet u Osijek, s tri kupa i jednim naslovom prvaka, putovanje, čini se, završava gdje je i započelo.

“U Glentoranu sam imao još godinu dana ugovora, ali jednostavno je došlo do zasićenja. U razgovoru sa sportskim direktorom i trenerom prepoznao sam iskrene namjere i dobru ideju, to je bilo to. Smatram da ljudi u klubu imaju dobre namjere i smjer kojim klub treba funkcionirati”.

Današnja situacija, međutim, nije ni približna onoj kada je napuštao Vinkovce. Treće mjesto u najuspješnijoj prvoligaškoj sezoni i samo pet bodova zaostatka za prvakom čini se kao teško više dostižno. U toj sezoni, podsjetimo, Cibalia je nanizala čak 18 susreta bez poraza, dok je Marijan Antolović svoju mrežu čuvao čistom 551 minutu u kontinuitetu. Ispred njega je ostao tek imenjak Mrmić sa 589 minuta. Ilica Perić, primjerice, zapeo je na 450, Ivica Marić na 402, Mladen Matković na 366…

“Situacija je potpuno suprotna. Kao navijaču i igraču teško mi je to prihvatiti, ali to je činjenica. Izgubio se kult kluba koji je Cibalia imala, ali vjerujem da se to može vratiti iskrenim radom i poštenim odnosom. Imamo mladu ekipu, uz tek nekolicinu iskusnijih igrača i sigurno će bit oscilacija. Ekipirali smo se u hodu, ali vjerujem da ćemo rasti kao momčad.”

Većinu dana provodi na stadionu. Pored treninga i utakmica s ostatkom momčadi, kao što je poznato, svoje iskustvo prenosi na mlađe generacije među kojima se, vjerujemo, krije novi “broj jedan”.

“Malo je specifično jer sada moram uskladiti više stvari, što znači i manje slobodnog vremena. Budući da je pozicija trenera vratara deficitarna u klubu, rado sam se prihvatio i toga posla”, kaže Marijan Antolović i nastavlja: “To je bio dio dogovora sa sportskim direktorom. Polaznik sam akademije Hrvatskog nogometnog saveza i želim se dugoročno usmjeriti prema trenerskom poslu”.

Sa tek 31 godinom na leđima, ipak, još uvijek može pomoći Cibaliji. Bez velikih obećanja, ali uz jasan stav: “Teško je prognozirati što očekivati u ovoj sezoni, kada pričamo o rezultatu. Od sebe, ali i svojih suigrača, očekujem u svakoj utakmici dati sve što mogu u tom trenutku, da nakon 90 minuta možemo pogledati jedni druge i reći da smo dali maksimum.”

Novi prvenstveni ispit slijedi već u petak. Protivnik je stari poznanik i dojučerašnji prvoligaš Inter-Zaprešić koji je na svom terenu posljednji poraz od Cibalije pretrpio još u studenom 2013. godine. U Zaprešiću, kao i u Vinkovcima, momčad do daljnjeg ostaje bez podrške navijača.

“Navijači nam nedostaju, definitivno. I kada nas podržavaju i kada nam j**u mater, znam da je to jer žive za ovaj klub. Jedno je sigurno, uvijek su znali prepoznati pošten odnos prema dresu. Ovi mladići zaslužuju podršku i sigurno će povratak navijača na tribine biti veliki plus”, zaključio je Marijan Antolović na kraju razgovora.