Svuda u svijetu, pa tako i u Europskom parlamentu, 8. ožujka obilježen je Međunarodni dan žena. Inače, iako je ravnopravnost spolova u temeljima Europske unije, Indeks rodne ravnopravnosti za 2022., objavljen u listopadu prošle godine, pokazuje da se napredak nastavlja puževim korakom s povećanjem od jedva 0,6 bodova u odnosu na prošlogodišnje izdanje. Stoga je novi prosjek na razini EU-a 68,6 od 100 bodova, svega 5,5 bodova viši nego u 2010. To je prvi put od uspostavljanja Indeksa rodne ravnopravnosti da je zabilježen niži rezultat u nekoliko osnovnih područja. Niži rezultat zaposlenih pokazuje da će žene vjerojatnije biti zaposlene kraće tijekom života, čime im se ograničavaju mogućnosti razvoja karijere i stjecanja mirovine. Osim toga, 2020. manje je žena nego muškaraca bilo uključeno u aktivnosti formalnog i neformalnog obrazovanja. Budući da je covid-19 stvorio ogroman pritisak na zdravstveni sektor, rezultati pokazuju manju rodnu ravnopravnost u području zdravstvenog stanja i pristupa zdravstvenim uslugama. Da nije ostvaren napredak u području moći, Indeks bi zabilježio ukupno smanjenje rezultata. Veći dio tog napretka posljedica je većeg sudjelovanja žena u gospodarskom i političkom odlučivanju, što je povezano s uvođenjem zakonskih kvota u nekolicini država članica EU-a. Time se naglašava važnost političkog dogovora koji su u lipnju 2022. postigli Europski parlament i Vijeće EU-a o direktivi za poboljšanje rodne ravnoteže u upravnim odborima.

O tome kako se u Europskom parlamentu obilježava Međunarodni dan žena i s kojim se sve problemima žene i dalje suočavaju u zemljama članicama, tjednik Nacional razgovarao je s Marijom Noichl, zastupnicom Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata, izvjestiteljicom za Strategiju EU-a o rodnoj ravnopravnosti 2020.

Po struci specijalistica nutricionizma i dizajna, članica je njemačkog SPD-a od 1991. Bila je zastupnica u Bavarskom parlamentu od 2008. do 2013, a u Europski parlament prvi put je izabrana 2014. i ponovo 2019. godine i ovo joj je drugi mandat. Članica je Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, kao i Izaslanstva u Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP–EU.

NACIONAL: Kako će Međunarodni dan žena biti obilježen u Europskom parlamentu i na koju temu će biti stavljen naglasak ove godine?

Proslava je zapravo već započela prošloga tjedna. Imali smo sastanak Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova s parlamentarcima iz različitih zemalja članica EU-a i raspravljali smo o jednom posebno važnom pitanju. A to je energetsko siromaštvo i kako utječe osobito na žene. A 8. ožujka imat ćemo i službenu proslavu Međunarodnog dana žena u Europskom parlamentu u Bruxellesu i posebne gošće – dobitnicu Nobelove nagrade i prvu ženu u svemiru. Govor će održati i Roberta Metsola, predsjednica Europskog parlamenta, tako će da će Međunarodni dan žena zapravo biti glavna tema cijeloga tjedna. Proslavit ćemo ga i unutar različitih političkih obitelji, ali i svi zajedno na plenarnoj sjednici.

NACIONAL: Bili ste izvjestiteljica za Strategiju EU-a o rodnoj ravnopravnosti 2020. Što je od te strategije dosad ostvareno?

Naravno da uvijek mislimo kako se moglo ostvariti puno više. Prije svega, moramo učiniti više u borbi protiv nasilja nad ženama. Kao što znate, na stolu je Istanbulska konvencija, a sada imamo i Direktivu EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama. Međutim, to nije dovoljno. Potrebno je te međunarodne dokumente i implementirati u nacionalno zakonodavstvo i inzistirati na njihovoj dosljednoj primjeni. Osim toga, tražimo puno više ravnopravnosti na planu jednakih plaća za žene i muškarce. Sada postoji i direktiva o transparentnosti zarada, cilj je da žene budu plaćene jednako kao i muškarci na istim pozicijama, što je dobro. Naravno, želimo i veći postotak žena na vodećim pozicijama, kao i u upravama velikih kompanija i za to imamo Direktivu. U tom smislu, na dobrom smo putu da dostignemo ciljeve spomenute Strategije rodne ravnopravnosti. Ono što sada moramo osigurati jest da se sve te direktive implementiraju u zemljama članicama. Za to se svi moramo boriti. To je naš sljedeći korak.

NACIONAL: Cijeli demokratski svijet, a osobito EU, s užasom prati rusku agresiju na Ukrajinu. Nedavno ste u svom izlaganju u Europskom parlamentu upozorili na ugroženost žena u tom ratu s obzirom na to da ruska vojska, kao i sve agresorske vojske, koristi silovanje kao ratnu strategiju i oružje. Postoje li podaci koliko je žena silovano i kako EU može pomoći žrtvama?

Nažalost, nemamo konkretne podatke. Mnogo je žena, ali i muškaraca, pa i djece bilo žrtvama ratnog silovanja, što je ratni zločin. No najčešće oni ne žele govoriti o strahotama koje su preživjeli. Od humanitarnih organizacija na terenu saznajemo da sve više ljudi traži pomoć, ne samo fizičku već i psihičku. Mi kao EU moramo pomoći tim organizacijama, koje trebaju više zaposlenih i više sredstava kako bi ostale tamo i pomagale onima kojima su najpotrebnije. Čuli smo puno strašnih svjedočenja o ponašanju ruske vojske od nevladinih organizacija na terenu i mi kao EU moramo pomoći tim organizacijama što više možemo. Međutim, ni u Njemačkoj ni u ostalim europskim zemljama situacija za ukrajinske žene nije sigurna. I u Njemačkoj smo čuli puno priča o tome kako su ukrajinskim ženama koje su izbjegle od rata pristupali muškarci na aerodromima ili na željezničkim stanicama, naprimjer u Berlinu, nudeći im smještaj da bi ih nakon toga pokušali natjerati na prostituciju. To je sramota. To je sramota za Europu. Da žene, koje su pobjegle sa svojom djecom, nailaze na takve opasnosti. To je strašno. Dakle, ruska vojska je jedan dio te priče, a drugi je ono što se događa kada države nisu dovoljno snažne da zaštite izbjeglice na svom teritoriju, a osobito žene. Osim toga, budući da je Ukrajina u ratu, i unutar zemlje raste nasilje nad ženama koje nema tko zaštititi. Smatram da je snažna država najbolja zaštita za žene.

NACIONAL: Kako ekonomska i energetska kriza, kao i inflacija, utječu na položaj žena na tržištu rada?

Energetska kriza i opet najviše pogađa žene. Osobito žene koje se moraju brinuti o drugima. Naime, došlo je do velikog porasta troškova života. Žene koje i inače zarađuju manje ili su nezaposlene ili ako su samohrane majke, time su posebno pogođene. Jedini način da vlastiti život imate pod kontrolom jest da imate posao. No uslijed korone i ekonomske krize došlo je do vala otpuštanja, i to upravo u onim sektorima u kojima najviše rade žene. Porast cijena energije ne pogađa žene koje su najranjivije samo u zimskom periodu, kada moraju više plaćati grijanje, već i ljeti kada neće moći platiti struju za klimatizacijske uređaje. Ja pripadam političkoj obitelji Progresivnih socijalista i demokrata. Za mene progresivno znači da su osnovni uvjeti života, od energije, preko vode do hrane, jeftini. Sve što predstavlja luksuz treba biti skupo i progresivno oporezivano. Ali zadovoljavanje temeljnih ljudskih potreba za pristojan život mora biti dostupno svima i mora biti jeftino. Tako jedino možemo zaštiti najranjivije, a među njima su i žene.

‘Želimo započeti raspravu među zemljama članicama koja će onemogućiti da ženska prava i dalje nazaduju’, kaže Maria Noichl. FOTO: Europski parlament

NACIONAL: Bore li se sve političke stranke u Europskom parlamentu za ravnopravnost spolova?

Rekla bih da se sve demokratske stranke bore za ravnopravnost spolova. Pritom mislim na socijaldemokrate, liberale odnosno Renew Europe, Zelene, Europsku pučku stranku, kao i Stranku europske ljevice. Sve se te stranke bore na različite načine za ravnopravnost spolova. Socijaldemokrati se bore progresivno, EPP manje progresivno. Ali postoje političke obitelji u Europskom parlamentu, poput Europskih konzervativaca i reformista ili krajnje desnice, koje se bore za nešto što nazivaju desnim feminizmom. No to nije stvarni feminizam. Oni imaju vrlo jasne stavove o tome gdje je ženi mjesto. U kući i u kuhinji. Kao i da joj je glavna uloga da bude majka. Postoji vrlo jasna podjela u plenarnoj dvorani – na demokratske stranke koje se bore za ravnopravnost spolova i razumiju što je to i one koje to nisu. A to su one s krajnje desnice koje se navodno bore za ravnopravnost tako što u tome vide konkretnu vezu s demografijom i ulogom žene u tom smislu.

NACIONAL: A postoje li suradnja i solidarnost među zastupnicama u Europskom parlamentu, bez obzira na to kojoj političkoj opciji pripadale?

Rekla bih da postoje, ali i opet u demokratskim strankama. No borba za ravnopravnost spolova nije samo ženska stvar. Postoji mnogo muškaraca koji se s nama za to bore rame uz rame. Važno je shvatiti da je to korak naprijed i pitanje koje nije važno samo za žene već i za cijelo društvo.

NACIONAL: Usprkos činjenici da je Istanbulska konvencija usvojena u velikom broju zemalja, nasilje nad ženama, osobito femicid, i dalje je u porastu. Postoje li europski mehanizmi kojima se može pomoći zemljama članicama u borbi protiv crnih brojki?

Kao prvo, moram reći kako je bilo puno pogrešnih interpretacija Istanbulske konvencije; desničarske stranke tvrdile su da je to zapravo borba protiv „normalne“ odnosno tradicionalne obitelji, što nije točno. Istanbulska konvencija zalaže se za borbu protiv rodno utemeljenog nasilja. Ratifikacijom tog dokumenta svaka država članica obvezala se da će njegove odredbe implementirati u nacionalno zakonodavstvo, što znači da je pravo sada na strani žene koja je žrtva. To je sada obveza i odgovornost svake vlade. Naravno da je za implementaciju potrebno određeno vrijeme, ali i Europski parlament mora jasno dati do znanja da to od zemalja članica očekuje u što kraćem roku. Dobra je vijest da nakon što je EU 2017. godine potpisao, a Parlament 2019. pozvao EU da pristupi Istanbulskoj konvenciji, prije desetak dana ona je usvojena kvalificiranom većinom i na Europskom vijeću. Dakle, za to više nije potrebno jednoglasna odluka. Vijeće je 21. veljače zatražilo suglasnost Europskog parlamenta za donošenje odluke o sklapanju Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u ime EU-a. Sigurna sam da će to Europski parlament izglasati do kraja godine.

NACIONAL: U nekim zemljama članicama EU-a već dulje jačaju retrogradni pokreti koji su rezultirali oduzimanjem već stečenih ženskih i ljudskih prava, poput prava na izbor. Poljska je praktički zabranila pobačaj, slično je i s Maltom. Budući da je to u ovlasti nacionalnih vlada, ima li načina da EU ženama u tim zemljama pomogne nekim direktivama?

Ne možemo tražiti Direktivu EU-a o tom pitanju jer kompetencije nad njim, kao što ste rekli, imaju nacionalne vlade. No za nas pravo na pobačaj ne predstavlja samo žensko već i ljudsko pravo na izbor. I zato smatramo da to pravo treba zaštitu Europske unije. Zbog toga podržavamo inicijativu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da se to pravo uključi u europsku Povelju temeljnih prava. Svjesni smo toga da postojeći Sporazum to ne dopušta, ali se nadamo da će se to u budućnosti promijeniti. To je dugoročni plan. Mi želimo započeti raspravu među zemljama članicama koja će onemogućiti da ženska prava i dalje nazaduju. Pravo na pobačaj mora postati temeljno žensko pravo i za nas je ta pozicija potpuno jasna. To bi trebao postati minimalni standard u EU-u za koji se moramo boriti svakoga dana.

‘Fred Matić je napravio odličan posao s tom rezolucijom. Dobiti većinu u Europskom parlamentu za rezoluciju koja se zalaže za reproduktivno i seksualno zdravlježena, doista je ogroman uspjeh’

NACIONAL: Zbog ruske agresije na Ukrajinu mnoga su takva pitanja pala u drugi plan. Poznato je da Poljska ima vrlo konzervativnu vladu koja krši vladavinu prava i slobodu medija, kontrolira sudstvo i zabranjuje pobačaj, no to više nije toliko važno jer je Poljska prihvatila gotovo tri milijuna ukrajinskih izbjeglica. Do kada će to biti tako?

U Poljskoj postoji još nešto što je također strašno, a to je Registar trudnica. Dakle, oni su uveli popis trudnih žena. Ne zato da im pomognu, već da ih kontroliraju i onemoguće im pobačaj. Zato veliki broj poljskih trudnica ne ide liječniku i ne želi zatražiti pomoć, kako se ne bi našle u Registru. Za mene je samo postojanje takvog registra još gore nego zabrana pobačaja. Po mom mišljenju, EU ne bi smio tolerirati takvo ponašanje poljske ili bilo koje druge vlade i zato nam je potreban novi sporazum, koji će uspostaviti nove standarde. A države koje ih se ne žele pridržavati ni ne moraju biti članice EU-a.

NACIONAL: Fred Matić, eurozastupnik iz redova SDP-a, bio je izvjestitelj Europskog parlamenta za Rezoluciju o stanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena. Iako ju je Europski parlament usvojio većinom glasova, o toj rezoluciji nikada se nije raspravljalo u Hrvatskom saboru. Kakvog smisla i kakvu težinu imaju takvi dokumenti ako ih zemlje članice mogu slobodno ignorirati?

Kao prvo, moram reći da je Fred napravio odličan posao s tom rezolucijom. Dobiti većinu u Europskom parlamentu za rezoluciju koja se zalaže za reproduktivno i seksualno zdravlje žena, doista je ogroman uspjeh. Ali, naravno, ta rezolucija nije zakonski obvezujuća. Usprkos tome, vlade europskih zemalja morale bi shvatiti da je većina zastupnika Europskog parlamenta, a radi se o ljudima koji su direktno izabrani na izborima u svojoj državi, glasala za tu rezoluciju.

Mi nismo klub za ispijanje kave. Mi smo Europski parlament i predstavljamo europske građane. To nijedna vlada zemlje članice ne bi smjela ignorirati. Smatram da bi i zastupnici u nacionalnim parlamentima trebali na tome inzistirati i vršiti pritisak na svoje vlade da rasprave i usvoje takve rezolucije. Naravno, tu ste i vi mediji, kao i nevladine organizacije, koji biste ih morali na to upozoravati. Smatram da je ovakvom rezolucijom učinjen prvi korak u najvećem predstavničkom i zakonodavnom tijelu Europske unije.