Puno toga što sam napravila u književnosti bilo je revolucionarno, rekla je Marguerite Duras. Napisala je gotovo 50 knjiga i snimila 19 filmova. Bila je uvjerena i praktična komunistica, članica francuskog Pokreta otpora tijekom Drugog svjetskog rata, teška alkoholičarka i narcisoidna do krajnjih granica.

Iako je Duras živjela feminizam, odbacujući norme koje su sredinom prošlog stoljeća bile nametnute ženama te je isticala kako žene žive pod opresijom muškaraca, nije se voljela nazivati feministicom. Voljela je samoću i često govorila kako je “svaki put kad bi prekinula s muškarcem i počela živjeti sama ponovno otkrila samu sebe i tada pisala najbolja djela”, ipak je voljela društvo. Urbana legenda je da su vrata njezina stana u Šestom arondismanu uvijek tijekom dana bila širom otvorena. U društvu je uvijek bila glavna – govorila je glasno i najjače se smijala, a omiljena tema bila je – ona. Kao, uostalom, i u većini njezinih djela koja su najčešće polu ili pseudo autobiografska.

“Camus i Sartre su mi dosadni. Svi ti novi filozofi mi se čine kao mladi seljaci koji su opsjednuti idejom Pariza i ljevičarskim snobizmom. Svi ti pisci ‘novih romana’ su previše intelektualni za mene. Tko njih uopće čita? Uostalom, nitko od njih nikad neće napisati nešto približno dobro kao što je ‘Ushićenje Lol V. Stein’ “, rekla je spominjući naslov svoje knjige, dakako. Nije voljela ni Simone de Beauvoir, suvremenicu i filozofkinju te istaknutu feministicu, no to je navodno bilo zato što su obje bile zaljubljene u Jacques-Laurenta Bosta, francuskog novinara.

Umrla je svom domu u Parizu 3. ožujka 1996. godine.