Nova umjetnička ravnateljica Muzičkog biennala Zagreb Margareta Ferek Petrić prihvatila se izuzetno teškog zadatka realizacije njegova 60. izdanja, a u razgovoru za Nacional govorila je o svim preprekama koje je potrebno savladati ne bi li se tom i te kako važnom međunarodnom festivalu suvremene glazbe vratili stara slava i sjaj.

Muzički biennale Zagreb osnovao je i pokrenuo jedan od najznačajnijih hrvatskih skladatelja suvremene glazbe, međunarodno priznati i nagrađivani glazbeni umjetnik Milko Kelemen. U samom startu MBZ je zamišljen kao festival koji će kroz svoj program obuhvatiti glazbu napisanu za simfonijske orkestre, jazz, komornu i eksperimentalnu glazbu, elektroničku i alternativnu glazbu, pa čak i teatar i suvremeni ples. U fokusu ovogodišnjeg Biennala je sjećanje na 1961. godinu – prvo izdanje festivala i njegova osnivača Milka Kelemena, što će svečano biti obilježeno kroz većinu točaka. Kelemenov opus, gotovo nepoznat u javnosti – od skladbi iz vremena studija u Zagrebu pa sve do kompozicija koje su nastale tijekom njegova skladateljskog i pedagoškog rada u inozemstvu – bit će prezentiran u nekoliko festivalskih programa. Nakon Milka Kelemena Muzičko biennale Zagreb vodili su skladatelji Igor Kuljerić, Stanko Horvat, Ivo Josipović, Berislav Šipuš i Krešimir Seletković.

Prethodni, 59. MBZ završio je ostavkom umjetničkog ravnatelja Krešimira Seletkovića, nakon čega je Hrvatsko društvo skladatelja raspisalo javni natječaj na kojem je u konkurenciji od petero prijavljenih kandidata na funkciju umjetničke ravnateljice za izdanja MBZ-a 2021. i 2023. godine izabrana Zagrepčanka s bečkom adresom Margareta Ferek Petrić. Rođena u Zagrebu 1982. godine, obrazovanje je stekla na Sveučilištu za glazbu i primijenjene umjetnosti u Beču kod Ivana Eröda, Chaye Czernowin i Klausa-Petera Sattlera. Napisala je veliki broj solo i komornih skladbi, vokalnih i orkestralnih djela, glazbi za kazalište i za jazz orkestre. Njene kompozicije redovito izvode ugledni ansambli i glazbenici diljem svijeta. Surađivala je, između ostalog, s Muzičkim biennalom Zagreb, Donaufestivalom Strudengau, Tribinom u Opatiji, umjetničkim kolektivom SNIM, ansamblima Die Reihe, Reconsil, Platypus, Kontrapunkte, TENM, Klingekunst, Chromoson, Koehne kvartet, Papandopulo kvartet, Trio GIG i drugima. Glazba joj je objavljena na diskografskim izdanjima Decca Recordsa i Croatia Recordsa.

NACIONAL: Prošle godine izabrani ste na funkciju umjetničke ravnateljice MBZ-a za 2021. i 2023. godinu. Kakva je bila vaša vizija MBZ-a u odnosu na programe ostalih petero kandidata koji su se prijavili za tu funkciju?

Pretpostavljam da je bila svestrana i da je objedinila najviše točaka u jedan logični kontekst, što je na temelju principa glasanja najsnažnije uvjerilo komisiju da mi povjeri posao umjetničke ravnateljice. Nisam imala uvida u programe ostalih kolega niti bi mi to palo na pamet imati, jer to nije način na koji natječaji trebaju funkcionirati. Vrlo spontano sam se uopće odlučila prijaviti i na neki način, sama sebi postavila izazov da uistinu napišem svoju idealnu verziju. Sigurna sam da je u svakom programu bilo odličnih ideja.

NACIONAL: Vaš prethodnik Krešimir Seletković dao je prošle godine ostavku na funkciju umjetničkog ravnatelja, što se dogodilo prvi put u povijesti MBZ-a. Je li vas to brinulo prije prijave na natječaj?

Nije. Svatko ima pravo na svoje odluke i nisam smatrala da njegova ostavka ima imalo veze s novom energijom koja je bila potrebna festivalu. Prije svega, imala sam jasan plan i nisam vidjela razloga opterećivati se stvarima koje nemaju direktne veze sa mnom i eventualno neće djelovati konstruktivno na moj stav prema natječaju. Moja prednost je također bila u tome što nisam ni na koji način bila upletena u mrežu dotadašnjih odnosa i događaja na hrvatskoj sceni suvremene glazbe, osim kao skladateljica čije bi se skladbe ponekad našle uvrštene u programe koncerata.

NACIONAL: Je li to što niste bili upleteni u mrežu odnosa i događaja na sceni suvremene glazbe, možda bilo i nedostatak?

Ta činjenica imala je i nekoliko nedostataka, ali prevagnuli su pozitivni učinci. U međuvremenu sam čula nekoliko raznih verzija o ostavci kolege Seletkovića. Većinom su apsolutno dobronamjerno podijeljene sa mnom u nekom ležernom razgovoru o prošlosti festivala, no uvijek je zanimljivo primijetiti kako je razumijevanje nekog događaja kao tema s varijacijama, nosi toliko varijanti sa sobom koliki je broj protagonista koji je predstavljaju. Upravo zbog toga, ako okolnosti i kolega dopuste, rado ću nekom prilikom o toj temi s njime osobno popričati, u nekom post-korona vremenu kada svi opet budemo imali prilike i volje prisustvovati koncertima u većem broju i opušteno se družiti nakon njih.

NACIONAL: Program u povodu 60 godina MBZ-a počeli ste sastavljati i dogovarati sa svojim suradnicima prije svih nevolja koje su nas zadesile. Kakva je bila vizija festivala kada ste prihvatili funkciju, a kakvo je stanje danas nakon potresa i usred pandemije?

Kada pogledam put festivalskog programa od svoje natječajne verzije do realne koja je sada moguća, prisjetim se svih neprospavanih noći i glavobolja zbog vrlo teških odluka koje su morale biti donesene, istovremeno i izazova na koje nitko od nas uistinu nije računao. U trenutku kada sam pristupila funkciji, Muzički biennale Zagreb je raspolagao jednim vrlo pristojnim festivalskim budžetom, koji je kroz nastale (ne)prilike, nažalost, poprilično smanjen.

NACIONAL: Koliko je to smanjenje budžeta utjecalo na konačni program?

Te neprilike su stvorile jedan ciklus rada koji zahtijeva stalne prilagodbe i evaluaciju stanja, tako da je na kraju količina već ionako velikog posla neopisiva, dok se istovremeno, zapravo, nijedna odluka ne može donijeti sa sigurnošću u realizaciju. Unatoč tome, sigurna sam da ćemo zagrebačkoj publici pružiti užitak vrhunskih koncerata, zanimljivih događaja i spojiti ljubitelje glazbe iz raznih žanrova i generacija.

NACIONAL: U svom pozdravnom pismu istaknuli ste da biste „voljeli probuditi kreativnu atmosferu i budnu komunikaciju između umjetnika i slušatelja ne samo tjedan dana svake druge godine, nego potaknuti stvaranje zajednice koja funkcionira u duhu suvremenog stvaralaštva“. Sada kada ste se bolje upoznali s odnosom prema kulturi u Zagrebu i Hrvatskoj, vjerujete li da je ta vaša želja ostvariva?

Naravno da je ostvariva, jer ne ovisi samo o kulturnoj politici, već i o dobroj volji glavnih likova: od izvođača, preko Hrvatskog društva skladatelja do publike – ona je definitivno prisutna. U temelju smatram da čovjek treba imati cilj koji je predstavljen u svom optimalnom obliku, i na osobnoj i na javnoj razini. Svi znamo da se društvo vrlo polako mijenja, no uvijek ima svojih fragmenata koji su inspirirani stvarati nove svježe oblike komunikacije i produbljivati međusobne odnose. Dugoročno gledano, imamo veliki potencijal. Taj cilj, ne znači da ga je lako dostići, ali isto tako ne znači da nije moguć samo zato što u pojedinim fazama ima prepreka.

NACIONAL: MBZ je osnovao i pokrenuo suvremeni hrvatski skladatelj Milko Kelemen i u samom ga startu stavio na kartu svijeta. Međutim, Kelemen je danas za većinu građana Hrvatske potpuni anonimac. Zašto mislite da je tako?

To ima veze s nekoliko faktora, od obrazovanja, preko ponude koncertnih programa koji su prečesto vrlo monotoni u svojoj stilskoj srži pa do volje za razvojem vlastitih interesa, intelekta i karaktera. Kelemen ljubiteljima suvremene glazbe nije nepoznanica. No pitanje je: kako čovjek postane ljubitelj suvremene glazbe?

NACIONAL: I koji je odgovor?

Kao prvo, sve počinje već od malih nogu, kojom vrstom glazbe si okružen kroz djetinjstvo i koje događaje uz nju vežeš – koliko prilika imaš da upoznaš glazbu koja nije mainstream i da li imaš okolinu koja te potiče da slušaš i percipiraš izvan jednodimenzionalnih pojmova ljepote? Nažalost, mnogo pedagoga i profesionalnih glazbenika koji su odgovorni za obrazovanje novih generacija još uvijek je zaglavljeno u glazbenoj estetici prošlih stoljeća, koju predaju kao vrhunac glazbenog stvaranja i interpretiranja.

NACIONAL: Zašto su zapeli u prošlom stoljeću?

Nemojte me pogrešno shvatiti, bez naših glazbenih predaka ne bismo ni bili gdje jesmo u sadašnjosti glazbe i umjetnosti te ih je itekako važno upoznati i stvoriti vlastito mišljenje o njihovim različitim pristupima. Ja sam, između ostaloga, veliki obožavatelj barokne glazbe koja me kroz svakodnevicu često prati. No dok god društvo upravo u svim tim navedenim kontekstima ne počne razmišljati i djelovati “izvan kutije”, Kelemen, a i mnogi nakon njega, ostat će za veliki dio društva nepoznanica.

NACIONAL: MBZ su u njegovim najboljim danima posjećivali najveći i najvažniji skladatelji suvremene glazbe poput Pendereckog, Cagea, Xenakisa, a i dan danas se prepričava provokativni nastup avangardne slovenske grupe Laibach, kao i gostovanje britanske grupe Gang Of Four na vrhuncu svoje karijere. Kakve su šanse da MBZ ponovo doživi program s takvim atraktivnim gostima?

Sva ta velika imena su nezamjenjiva, no također za njima slijedi bujica novih zvijezda i talenata mlađih generacija kojima treba dati šanse i prostora da razviju svoj status. Smatram da smo za MBZ u 2021. kao goste pridobili zanimljive, važne i vodeće ličnosti suvremene glazbe s kojima ponosno možemo predstaviti festival u domaćim i internacionalnim krugovima. Uz to, upravo taj punk rock koncert iz 1981. bio mi je zvijezda vodilja i inspiracija za otvaranje i iskorak Biennala par koraka dalje prema žanrovima koji na festivalu nisu bili dovoljno zastupljeni. Što se tiče Laibacha, to je bila divna provokacija koju su svojevremeno poklonili publici i politici te treba ostati u sjećanju kao jedan od vrhunaca festivala. To je definitivno događaj koji stoji sam za sebe, original u povijesti MBZ-a, i nema smisla težiti nekoj vrsti kopije. Veliki sam poklonik inteligentnih, satiričnih skandala jer smatram da su potrebni društvu, no smatram da se vrijeme, prostor i izvođači trebaju poklopiti bez previše umjetne sile i truda.

NACIONAL: Jeste li razmišljali o tome da u povodu 60 godina MBZ-a pozovete neke od najznačajnijih suvremenih skladatelja u Zagreb kao goste programa ili da možda čak ciljano od njih naručite neka djela koja bi u Zagrebu bila premijerno izvedena?

Naravno, no ima nekoliko praktičnih faktora koji to već u 2021. nikako ne bi dopustili – vrijeme i novac. Kao prvo, svi vrlo poznati skladatelji bukirani su nekoliko godina unaprijed, a i ne žele stalno pisati nova djela, uz to festival mora imati financijska sredstva da ih pridobije. Ako pristanu, u tom slučaju najviše ima smisla napraviti narudžbu skladbe u koprodukciji s internacionalnim partnerima, zbog podjele troškova, izbora vrhunskog ansambla, no i zbog prestiža za identitet vlastitog festivala, za što također treba neko vrijeme da se organizira. Nadam se da ću veći dio takvih planova moći realizirati na festivalskom izdanju 2023.

NACIONAL: Koliko je Ministarstvo kulture i medija prepoznalo značaj MBZ-a i je li njegova pomoć samo moralna ili i financijska?

MBZ, a ponajprije vrh Hrvatskog društva skladatelja, u stalnoj je dobroj komunikaciji s Ministarstvom i festival je kroz godine imao njegovu vrlo velikodušnu potporu. Nakon preuzimanja svoje funkcije bila sam na jednom ugodnom i konstruktivnom razgovoru u Ministarstvu te je sve izgledalo veoma pozitivno. U ovom trenu čekamo rezultate i nadamo se daljnjoj potpori, koju smo već u zahtjevu za sredstva prilagodili novonastaloj situaciji.

NACIONAL: Je li se samo činilo pozitivnim ili ste doista i dobili što ste tražili, s obzirom na novonastalu situaciju?

Ono s čime se ne mogu potpuno složiti su neke od smjernica koje je Ministarstvo objavilo s ciljem pomoći domaćim umjetnicima u krizi, jer mi se čine kao brzo i površno rješenje, osmišljeno od ljudi koji nemaju iskustva ili nemaju kapaciteta razmišljati u širem racionalnom spektru i na dulje staze. Naravno da je potrebno i pohvalno upošljavati domaće umjetnike u krizi, osobno mi za to ne treba nikakva smjernica, to bi trebao biti logičan ljudski i profesionalan impuls svima nama koji vodimo festivale. No podrška domaćim umjetnicima znači i podršku projektima koji ih spajaju s internacionalnom scenom i interpretima, daju nove impulse i šanse za njihove karijere. Između ostaloga, MBZ upravo i zato postoji te se nadam da su naše tendencije i trud prepoznati.

NACIONAL: Prošle godine sudjelovali ste na sastanku Europskog udruženja festivala s 50 predstavnika europskih gradova, nakon čega ste u jednom intervjuu izjavili da se Zagreb ne može usporediti ni s jednim od tih gradova. Zbog čega?

Suptilno sam se referirala na gradsku politiku. Uistinu ju je teško usporediti s bilo kojim gradom s kojim bismo željeli biti uspoređeni. Prije možda s nekim balkanskim filmom u kojem bi bilo parodirano mnogo apsurda koji prate svakodnevicu. Što je, naravno, prije svega tragedija. Nikad mi nije bilo jasno zašto netko tijekom povijesti jednog grada ili zemlje baš u takvom kontekstu želi sa svojim imenom ući u školske knjige i arhive. Nadajmo se zaokretu i boljim vremenima, potrebni su.

NACIONAL: Više vremena provodite u Beču nego u Zagrebu. Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić često Zagreb naziva važnim europskim gradom. U čemu je, po vašem mišljenju, najveća razlika između Zagreba i Beča i mogu li se ta dva grada uopće uspoređivati, barem gledano samo kroz prizmu glazbe i kulture?

U međuvremenu su pandemija i lockdowni poremetili moje planove što se tiče podjele vremena između Beča i Zagreba. No, primijetila bih, svaki europski grad je važan, s obzirom na to da u svakom od njih žive ljudi koji imaju slične potrebe i prije svega imaju pravo na njihovo ispunjenje. Zagreb je divan grad koji ima neopisivo puno toga ponuditi, od bogatih povijesnih znamenitosti do moderne umjetnosti, ali i zabave i opuštenog, simpatičnog mentaliteta. To je ono što ga u suštini i povezuje i razlikuje od Beča, uz to što je manji. Beč ima jednu površnu pristojnost i distanciranost, istovremeno jasno istaknuti arhitektonski ponos, ali i brigu za svoje građane, građevine, umjetnosti i znanost. Na tu temu bih mogla svaki dan nalaziti nebrojivo mnogo sličnosti i razlika, uvijek drugačije predstavljenih, jer kad si emocionalno i poslovno vezan uz te gradove, percepcije i saznanja konstantno se mijenjaju i razvijaju.

NACIONAL: Zagreb je prošle godine znatno oštećen potresom, a koronavirus je istovremeno onemogućio rad brojnim glazbenicima i ostavio publiku izvan koncertnih dvorana. Kako je uopće u takvim uvjetima moguće organizirati bilo kakvu glazbenu manifestaciju, a naročito jedan tako veliki i važan festival kao što je Muzičko biennale Zagreb?

Situacija je zapravo grozna i zastrašujuća, ne uništava samo materijalnu egzistenciju i djelomično ionako fragilne kulturne strukture, već utječe i na psihu svakog pojedinca. Takvi ekstremi pod kojima moramo nastaviti funkcionirati čine se potpuno irealnima i suludima, a dio su svakodnevne realnosti. No upravo usred katastrofa koje su nas zadesile, više nego ikad je postalo jasno koliko važan, neizbježan i velik udio u našim svakodnevnim životima zauzima kultura. Uvjeti su teški te je mnogo toga komplicirano ili nemoguće izvesti. Funkcija umjetničke ravnateljice zadesila me u jedno vrlo problematično, zahtjevno i riskantno doba, no zadaća mi je pronalaziti nove oblike festivala i rješenja unutar mogućnosti koje imamo. Zahvaljujući pametnom i profesionalnom timu i odličnim umjetničkim suradnicima, to će biti i moguće.

NACIONAL: Jeste li optimistični kada je u pitanju proslava 60 godina MBZ-a kako ste je zamislili?

Unatoč mnogobrojnim divljim olujama koje mi se dese u glavi na putu odluka i stvaranja, isplivam iz svega kao optimistica, prije svega jer se držim temeljnog stava da neuspjeh nije opcija. Naravno da sam pala na nos više puta tijekom života s tim stavom, no temeljno je ipak pomogao da ostanem optimistična. Program Muzičkog biennala Zagreb možete očekivati sredinom veljače.