MARGARETA PERŠIĆ: ‘Žene nisu samo one koje kući čekaju muškarce da se vrate s plovidbe’

Autor:

FOTO: Josipa Uzelac

Svestrana hrvatska umjetnica i pripovjedačica Margareta Peršić svoju zbirku pjesama i slikopisa ‘Brodarica’ pretvorila je u jedinstveni suvenir, a za Navigare otkriva što ju je na to inspiriralo

Plovidba morima, jedrenje i brodarenje imaju i svoju žensku stranu, koja nije samo ispričana, upamćena ili zapisana kroz stoljeća i desetljeća u našoj maritimnoj povijesti. Brodarenjem se recentno bavi i jedna istaknuta umjetnica koja je tu temu opisala i ispričala s mnogo strana: od doslovnog bilježenja svojih putovanja do pričanja stihova i priča o tuđim plovidbama, gdje su žene glavni likovi, ali pripušten je i poneki muškarac.

Margareta Peršić (1976.) svestrana je hrvatska umjetnica, pripovjedačica, koja oblikuje lutke i igračke, piše pjesme, priče, crta, slika, modelira, ilustrira, režira i izvodi komorne predstave, a zbirka pjesama „Brodarica“ započela je svoje putovanje istoimenom izložbom 2019. godine u gradu Krku te stekla status suvenira grada Krka 2023. nakon izložbe u Kući dubašljanske baštine, kao prva takva zbirka pjesama i slikopisa. Ovo je prvi put da neka zbirka poezije postane suvenirom, čime smo pojam suvenira konačno odmaknuli od magneta i licitara prema umjetničkom predmetu. No cijeli projekt – koji je započeo iz jezgre od 40 minijaturnih ilustracija postavljenih pod povećala, 15 akrila na platnu, 25 platnenih jedara s ručno ispisanim stihovima autorske poezije, 10 fotografija, 50 kilograma soli, zbirkom poezije i glinenom skulpturom koja prezentira glavni lik ove izložbe Brodaricu – kontinuirano se nastavio do danas.

„To je zbirka slikopisa, ali kroz izložbe spajaju se sve moje strasti i ljubavi. Knjigu će moći na putovanje sa sobom ponijeti i stranci, s mirisima našeg podneblja i morem. Malena knjižica, koja je zapravo maleni brodski dnevnik, stvorila je cijelu izložbu, nije mogla ostati samo u jednoj bilježnici u obliku slova“, tumači umjetnica, tvrdeći kako ne bi stala da nije morala. Knjiga koja izlazi iz okvira, ulazi u prostor galerija i izlazi iz njih u ruke drugog čovjeka kao izložena poezija.

Zbirka nije slučajno zamotana u platno, natopljena mirisima smilja i lavande, kaže autorica koja u zbirci progovara u ime žene u sebi. FOTO: Josipa Uzelac

Do sada je kroz povijest književnosti i likovnih umjetnosti tema broda i metafora broda, jedara, plovidbe i pučine kao traganja za slobodom, ekskluzivno bila rezervirana za muške pisce i umjetnike i nema gotovo uopće primjera takvih ženskih rukopisa, dnevnika ili likovnih djela.

„Žene nisu samo one koje, zatvorene u dvorište ili u kuću, čekaju na obali muškarce da se vrate s plovidbe. A opet, nije dobro ni da žene postanu poput muškaraca, mora se održati ta fina ravnoteža energija. Postoji, doduše, roman Marguerite Dumas ‘Mornar s Gibraltara’ koji je ispričala i napisala žena, o jednoj drugoj ženi koja plovi na brodu, gdje postoji mitsko putovanje. Ali ono što mi je priraslo srcu, to su stihovi Vesne Parun i njezina pjesma koju uvijek volim kazivati: ‘Kad bi se moglo otputovati … neku staru lađu prevariti…’ Brodarica je u jednom vidu vodena vila koja naplaćuje putarinu mornarima koji pristižu na njezinu obalu. Potječe iz staroslavenske mitologije mada sâm naziv za zbirku, došao mi je kao u snu. Nisam imala plan i program po kojemu bih radila niti sam mislila da će putovati. Malo sam istraživala tu ljubav prema putovanjima, otkud brodarica u meni i tko je ona, i shvatila sam da to nije samo vila, već i žena koju ljudi posjećuju i pričaju joj svoje priče, a što od nje dobivaju nazad – vidjet ćete. Brodarica je ponekad svaka žena“, tumači Margareta Peršić.

Nadalje je otkrila da je brodarica i najprodavanija muška cipela koju nose lađari po cijelom svijetu. Kod nas se ona zove i lađarica. Zatim je počela sretati ljude koji nose lađarice i pričali su joj svoje priče. Tako da Margareta, premda je po pozivu pripovjedačica, najviše sluša druge kako pričaju.

Autorica doživljava brodaricu kao vodenu vila koja naplaćuje putarinu mornarima koji pristižu na njezinu obalu. FOTO: Josipa Uzelac

Pjesnikinja Tamara Bakran rekla je za „Brodaricu“ da je knjiga „koja se zrakasto širi ususret čulima koja nismo navikli upotrebljavati kada primamo neku knjigu u ruke, ručno uvezena, omotana platnom, obogaćena cvijećem, oplemenjena tolikim raznorodnim slojevima“. I to je ta drugačija sinestezijska kvaliteta knjige.

Žena u radovima ove umjetnice, dakle, nije samo ona koja stoji i čeka na obali dok njezini kapetani putuju i plove po dalekom svijetu, već i ona brodi: „Možda je baš ona ta kapetanica srca ili kapetanica ptica. Puno toga se u meni slilo, i sve sam te nijanse zapisala u knjigu na koncu. Tu cjelinu sam započela 2019. i zbirka pjesama je već bila gotova u jednom dahu, ali je stala radi korone. Bila je tada izložena u krčkoj galeriji Decumanus i jako lijepo dočekana i primljena. Trebala je putovati od grada do grada, po otocima, a moja je životna želja bila da putujem jedrilicom i promoviram je na jedrilici, ali to se nije još dogodilo“, ističe umjetnica. Smatra da je to velika šteta jer naši sjeverni i južni otoci nisu dovoljno kulturološki povezani, a ta razjedinjenost i izoliranost ljudi i otoka bila je i pojačana pandemijom.

„Ljudi se iseljavaju, ne poznaju više ni sva prirodna blaga koja imamo na otocima i moja ‘misija’ je bila povezati otoke riječju i kulturom, odnosno, pjesništvom i slikama, doći na glavni trg i tamo iznjedriti ljude u pričama i raširiti svoja i njihova jedra. Zbirka nije slučajno zamotana u platno, natopljena mirisima smilja i lavande. Progovorila sam u ime žene u sebi, otoka i odvojenosti i izoliranosti, koju osjećam i vidim u svim ljudima s kojima dolazim u doticaj. Ispričala sam priču koja potiče druge da govore. Najsretnija sam kad vidim da je promjena moguća i kad u drugima nešto potaknem i probudim. Vidjela sam na izložbi u krčkoj galeriji Decumanus, neki su muškarci plakali“, pojašnjava umjetnica.

Pjesnikinja Tamara Bakran rekla je da je ‘Brodarica’ knjiga koja se zrakasto širi ususret čulima koja nismo navikli upotrebljavati kad u ruke primamo knjigu. FOTO: Josipa Uzelac

Zbirka je ručno uvezana, s oslicima. Uvezivala se šest mjeseci. Svaki primjerak „Brodarice“ ima sa strane umetnut rabljeni kist kojim je Margareta Peršić slikala. Zbirka je zamotana u bijelo platno koje predstavlja bijelo jedro, čime poziva ljude da krenu na putovanje i naslikaju svoj krug, svoj otisak – svoj enso. Krug za umjetnicu označava trenutak kad se udahne, umoči kist u boju i u dahu nacrta svoj krug života ne odižući kist od papira. Možda se, živeći tako u trenutku, netko i otisne i na vlastitu plovidbu. Svaka je knjiga numerirana i personalizirano zamotana, kandirana eteričnim uljima.

Na dosadašnjim izložbama posjetitelji su pisali vrlo zanimljive asocijacije na temu Brodarice, odnosno, što je za njih Brodarica: Brodarica je život, vodena vila koja uzima putarinu, naziv za najprodavaniju mušku cipelu, Brodarica je ime naselja pokraj Šibenika, Brodarica je priča koja se nastavlja, žena koja sanja brodove, ponekad je žena Brodarica, Brodarica je priča o nama, Brodarica je knjiga koja izlazi iz okvira, Brodarica je La Llorona, Brodarica je magičan brod, Brodarica je duša koja plovi ovim životom, nemirnim, mirnim morem, u zalazak, u svitanje; Brodarica je putovanje zvano život, lađa iz koje more izvire, Brodarica je duša koja plovi morskim dubinama i živi u planinskim vrhovima, Brodarica je brat od Rice, Brodarica je supruga od brodara, Brodarica je moja mater, Brodarica je drugo ime za mornaricu, Brodarica je ženska energija u svakom moreplovcu ili Brodarica je ženski brod… nastavite niz.

‘Ljudi se iseljavaju, ne poznaju više ni sva prirodna blaga koja imamo na otocima i moja ‘misija’ je bila povezati otoke riječju i kulturom’

„Upravo sam imala izložbu u Požegi u Galeriji Svjetlost, sad su preda mnom dvije morske izložbe. Baš me zanima koji će otok ili grad biti posljednji, kad ću se umoriti s izlaganjem, hoće li se slike isprati jer jako mnogo putuju. Zanimljivo mi je razgovarati s posjetiteljima. Neki se s putovanja vrate potpuno promijenjeni, plovidba vam uđe pod kožu. Neki su se toliko naputovali da su prestali putovati jer su shvatili da sve za čime su tragali već postoji u njihovu domu. Ali ljudi koji putuju mogu dio sebe darovati ljudima koji ne putuju. Ne govorimo, naravno, o turističkim planiranim putovanjima po resortima. Kaže se, tko je oplovio Jadransko more, oplovio je sva mora. Moja prijateljica i ja imamo cilj posjetiti sve otoke na Jadranu. Ona je već obišla devet hrvatskih otoka s knjigom „Brodarica“ i na Palagruži prisustvovala vjenčanju svjetioničara. Svatko ima neki svoj put preobrazbe“, tumači Margareta Peršić.

„Brodarica“ neće mirovati preko ljeta. Ona vas poziva na otvaranje i promociju, „poziva sve brodare i brodarice da doplove“ u Galeriju Torač 19. srpnja na otok Unije, za umjetnicu jedan od naših najljepših bisera, ili 8. kolovoza u grožnjansku Galeriju Fonticus. A oni koji žele i sami zabroditi i postati vlasnikom svoje „Brodarice“, mogu se javiti autorici.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.