Varaždinska mezzosopranistica Margareta Matišić do sada je u karijeri pjevala na brojnim domaćim i inozemnim opernim scenama, a od ove jeseni u Ljubljani se sprema za ulogu Charlotte u lirskoj operi „Werther“ skladatelja Julesa Masseneta, koji je uspio izraziti duh Goetheovih „Patnji mladog Werthera“ prema čijem je predlošku i napisana.

Najviše uloga 34-godišnja Margareta Matišić odigrala je u zagrebačkoj Operi, u nekima od svjetski najpoznatijih djela kao što su „Carmen“, Mozartovi „Figarov pir“ i „Čarobna frula“, Verdijeva „Traviata“, Puccinijeva „Madama Butterfly“, dok se u Rijeci prije nekoliko godina predstavila u Verdijevom „Falstaffu“. Prošloga ljeta imala se priliku predstaviti i splitskoj publici te je debitirala ulogom Dome u operi Jakova Gotovca „Ero s onoga svijeta“ na 69. Splitskom ljetu.

Profesionalni put Margarete Matišić nastavlja se u Sloveniji gdje je u ljubljanskoj Operi SNG-a izvodila jednu od najvećih dramskih uloga, Azucenu u Verdijevom „Trubaduru“, a imala je čast i pjevati „Das Lied von der Erde“ Gustava Mahlera. Jedna od najljepših Mahlerovih simfonija bila je uvertira za pripremu jedne od najvećih uloga u karijeri Margarete Matišić, ulogu Charlotte.

Margareta Matišić rođena je 1989. u Varaždinu, a diplomirala je 2011. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu s najvišom ocjenom, u klasi prof. Berislava Jerkovića. U lipnju 2012. magistrirala je na istoj akademiji te tako stekla akademski naziv magistra muzike. Godine 2010. bila je dobitnica Dekanove nagrade za postignut uspjeh u umjetničkom radu na polju glazbene umjetnosti i uspjeh tijekom studija. Od 2015. do 2017. godine usavršavala se na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod primadone Vlatke Oršanić. Godine 2018. sudjelovala je u Internacionalnom pjevačkom masterclassu Ebe Stignani u Imoli, Italija. Usavršavala se i na ljetnim seminarima za interpretaciju Lieda kod prof. Annemarie Zeller i prof. Gerhard Zeller te na ljetnim seminarima barokne glazbe i plesa Aestas musica u Varaždinu. Sudjelovala je i na međunarodnom pjevačkom seminaru za primjenu znanosti o glasu i tehnologije u podučavanju pjevanja kod dr. Scotta McCoya. Bavi se i vokalnom pedagogijom te je od 2012. godine bila zaposlena kao profesorica pjevanja, komorne glazbe i scenskog pokreta na Glazbenoj školi u Varaždinu.

‘Pjevala sam vrlo različite karaktere i volim tu dinamičnost i istraživanje nove uloge. Obožavam operu, teško mi se odlučiti za nekoliko skladatelja, ali srce mi naginje Verdiju’

NACIONAL: Trenutačno ste u Ljubljani gdje pripremate ulogu Charlotte u operi „Werther“ skladatelja Julesa Masseneta. Nije to baš uobičajen naslov, ne izvodi se često. Kakva su vam iskustva s tom operom?

Tako je, probe su u tijeku. Prvi put se susrećem s tom operom i neizmjerno se radujem. Nažalost, ne izvodi se često što je velika šteta s obzirom na ljepotu te glazbe. Sudbina Goetheova junaka nadahnula je francuskog skladatelja da napiše partituru neizmjerne liričnosti i duboke osjećajnosti. Massenet je uspio usaditi nezaboravne glazbene motive kako bi ilustrirao određene emotivne i dramatične trenutke. Definitivno biser francuske opere.

NACIONAL: Kakva je to uloga, što vam je u fokusu kad je riječ o Charlotte?

Ovo je jedna od uloga mojih snova koju sam si dugo priželjkivala. Vrlo emotivna uloga, Charlotte je mlada djevojka koja se nalazi u teškoj ljubavnoj i životnoj situaciji. Razapeta između obećanja koje je dala pokojnoj majci, da će se udati za Alberta, dok njeno srce pripada Wertheru. Uloga je kompleksna i ako je želite prenijeti u potpunosti, morate se baviti detaljima, kako s pjevačkog aspekta tako i s glumačkog, jako je bitno spojiti to u jedno.

NACIONAL: Rekli ste da se prvi put susrećete s ovom operom, dakle, imat ćete debi kao Charlotte. Nosi li debi dodatni teret zbog nervoze i treme ili ste opušteni, kako na vas djeluju takve stvari?

Da, prvi put je pjevam. Normalno je da debi stvara veće uzbuđenje, nije to ništa loše. Meni to daje dodatnu koncentraciju i predanost. Trenutačno sam fokusirana na probe, obično tjedan dana prije premijere budem nešto više uzbuđena, a na dan izvedbe šutim, potpuno sam smirena i usporena. Svu energiju čuvam za predstavu.

NACIONAL: Kako izgleda priprema za ulogu? Je li „ulazak“ u karakter jednako zahtjevan kao priprema glasa? Koliko vam je važno spojiti obje komponente u ulogu?

Prvo sate i dane provodim učeći ulogu tako što uzmem note i sjednem za klavir. Vježbam svaku frazu više fokusirano s tehničke strane na pjevanje, nakon toga se još više mogu posvetiti fraziranju i muziciranju, slijede probe s korepetitorom gdje dobivamo novi uvid s obzirom na klavirsku pratnju, radimo na „čišćenju“ ritma i upoznavanju ostalih pjevačkih dionica. Uz to sve stalno se bavimo tekstom i fonetikom jezika, u ovom slučaju francuskog, što nije nimalo lak zadatak. Nakon što naučite ulogu, kreću probe ansambla s dirigentom i nekoliko tjedana režijskih proba gdje usavršavate kontrolu pokreta na sceni s pjevanjem. Najbitnije je da vam uloga „sjedne u tijelu“, to je izraz koji mi pjevači koristimo, a zapravo znači da ste mentalno i fizički spojeni s likom, spojeni s glazbom i pjevački utrenirani da to sve izvedete s lakoćom.

Margareta Matišić u Ljubljani je pjevala Mahlerovu simfoniju ‘Das Lied von der Erde’. FOTO: Darja Štravs Tisu

NACIONAL: Kakva su vam iskustva s Ljubljanom i ljubljanskom Operom? Koliko se razlikuje od onih u Zagrebu ili Rijeci, Splitu?

Jako sam zadovoljna suradnjom do sada. U proljeće ove godine otišla sam na audiciju i dobila „cover“ za Azucenu iz opere „Trubadur“, koju ću imati priliku pjevati sljedeće sezone, te jedan vrlo interesantan i divan projekt koprodukcije Baleta i Opere gdje sam pjevala Mahlerovu simfoniju „Das Lied von der Erde“. Što se tiče razlike između navedenih opernih kuća, svakako da drugačije odišu, svaka na svoj način s obzirom na grad i ansambl, ali meni su sve drage. Riječka opera me prva prepoznala i dala šansu za profesionalni debi, u zagrebačkoj sam otpjevala najviše uloga, a splitsku sam imala priliku upoznati ovoga ljeta kada sam pjevala Domu iz naše opere „Ero s onoga svijeta“.

NACIONAL: Osim što pjevate, vi i predajete, u Glazbenoj školi u rodnom Varaždinu. Kako je raditi s djecom i prenositi svoje znanje? Što učite od njih?

Trenutačno sam uzela pauzu od škole i posvetila se pjevanju. Dugi niz godina radila sam tako paralelno i to iziskuje jako puno energije, žrtve i vremena te dođe trenutak kada postane prenaporno i nemoguće uskladiti.

NACIONAL: Dosad ste otpjevali zaista puno uloga pa sigurno možete reći koje vam najbolje „leže“. Jesu li to komične opere, lirske, koje skladatelje najviše volite? Je li vam to važno ili ne razmišljate o tome već se samo prepustite pripremi uloge?

Svakako da tu još ima prostora za nove uloge, kojima se već sad silno veselim. Do sada sam pjevala vrlo različite karaktere i volim tu dinamičnost i istraživanje nove uloge. Obožavam operu u bilo kojem smislu, teško mi se odlučiti za nekoliko skladatelja jer ih je više od nekoliko, možda s obzirom na moj glas srce mi nekako naginje prema Verdiju, volim ruske skladatelje i, dakako, Masseneta, a za dušu volim slušati F. Chopina.

NACIONAL: Kako vidite opernu scenu u Hrvatskoj danas? Čini mi se da je jako aktivna, živa, preporođena. Posljednjih godina vidi se da se dosta ulaže u nova lica, mladi izvrsni pjevači postaju zvijezde, daju im se prilike. Kako to komentirate?

Općenito mislim da se danas previše olako i neopravdano razbacuje riječima poput „zvijezda“ ili „diva“. Da biste došli do takvog statusa, treba ga graditi godinama i na kraju i zaslužiti. Smatram da nisu baš svi tolike zvijezde i trebaju još dosta raditi na sebi da bi to eventualno postali. Ali slažem se da ima nekolicina mladih pjevača koji su radišni i puni potencijala i samim time zaslužuju pohvalu i medijsku pažnju. Lijepo je da se daju prilike mladima, samo pritom ne treba zapostaviti pjevače u najboljim i zrelim pjevačkim godinama.

NACIONAL: Jeste li i vi dobili priliku nakon Akademije ili ste morali težim putem?

U vrijeme kada sam ja završila Akademiju, nije bilo takvih prilika. Nije bilo javnih audicija za soliste niti ih se tražilo. Danas akademije aktivno surađuju s kazalištem i vrlo rano studenti imaju priliku pjevati na sceni s orkestrom. Moj put je bio težak, ali zato danas više cijenim svaku priliku i projekt.

NACIONAL: Kao i u glumačkoj branši, gdje je gotovo nemoguće ući u ansambl pa stoga mladi glumci osnivaju svoje udruge i umjetničke organizacije, pišu, produciraju, glume i režiraju, pretpostavljam da je i u opernoj teško doći do ansambla? Je li vam to važno? Ili bi vam ansambl možda ograničavao kreativnost ili maštu?

Ne bih imala ništa protiv toga da budem dio nekog ansambla, svakako je dobro za pjevača da stalno radi i veća je sigurnost po pitanju financija, a uvijek možete zatražiti da vas puste na druge projekte. Biti slobodan umjetnik svakako jest zahtjevno i izazovno jer ponekad imaš puno predstava, a ponekad se dogodi da mjesec, dva nemaš ništa, što znači da nemaš ni plaću. Osim toga je i izazovno jer konstantno moraš vježbati i održavati pjevačku kondiciju, a ponekad fali motivacije. Treba to pametno i dobro sve izbalansirati.

NACIONAL: Kako dobivate uloge? Jesu li audicije u opernim produkcijama još uvijek pravilo, a ne izuzetak?

Kako kada. Na neke audicije budem pozvana, na neke se sama prijavim, a neke uloge mi ponude tamo gdje sam već više puta bila na angažmanu.

NACIONAL: Kako izgleda jedna takva audicija, imate li tremu, kako se pripremate, što vam je najvažnije?

Mislim da će se većina kolega složiti sa mnom da je audicija na kojoj trebaš otpjevati jednu ili dvije arije, vrlo neprirodno okruženje i stres za pjevača. Puno puta se zna dogoditi da nemaš ni prostoriju za pripremu, a kamoli da prođeš sve prije s korepetitorom, barem oko dogovora za tempo. Ako te ti ljudi koji te slušaju na audiciji nisu nikada vidjeli na sceni u nekoj predstavi, često je teško procijeniti za što si sve zapravo sposoban. Ponekad te audicije budu u sobi, a ne na pozornici, što opet ne daje pravi dojam tvojeg glasa. Tako da većinu puta ne očekujem ništa niti imam tremu. Ako je kazalište ozbiljno, audicija na sceni i traži se konkretna uloga, onda je puno jasnije što se od tebe očekuje i samim time možeš to bolje i lakše odraditi.

NACIONAL: Koji su vam planovi? Nakon „Werthera“ znam da ponovno u HNK-u u Zagrebu igrate „Traviatu“, u kojoj ste debitirali prije dvije godine. Što vas još očekuje?

Da, nakon Ljubljane se vraćam u Zagreb, ali još prije toga imam audicije u inozemstvu i čekam hoće li se realizirati jedan projekt. Naučila sam da u ovome poslu moram biti vrlo fleksibilna i da se puno puta stvari promijene od danas do sutra. Kad se najmanje nadate, zazvoni vam telefon da uskočite u predstavu ili dođete na neku audiciju, a u međuvremenu radite na sebi i upoznajete nove uloge.