Francuski slikar i grafičar bjeloruskog porijekla, studirao je u Sankt Peterburgu, Berlinu i Parizu, gdje boravi od 1910. godine. Razvija intenzivnu slikarsku, grafičku i scenografsku djelatnost u Francuskoj, Njemačkoj i Rusiji, za vrijeme Drugog svjetskog rata u Americi, a od 1946. ponovno u Francuskoj.

Tri grada su ga odredila i uvijek su na njegovim slikama: Vitebsk – mjesto djetinjstva i odrastanja, Pariz koji ga je prigrlio kao umjetnika i Vence, njegovo posljednje odredište. Iako je sedam godina tijekom rata živio u New Yorku, nema ga ni na jednoj njegovoj slici.

Vrativši se u Francusku, ostatak je svog života Chagall posvetio izradi tapiserija, grafika, mozaika, vitraja, skulptura i zidnih slika. Na svojim je slikama prikazivao stvarnost koja je često bila gruba. Zbog te surove realnosti slike mu nisu ljepuškaste, već mračne i teške. Unatoč tomu u promatraču bude nadu i životni optimizam. Na jednome se mjestu pojavljuju i židovski folklor, geometrijska umjetnost, neoprimitivizam, figuracija i apstrakcija. Nadrealisti su ga obožavali i pokušavali privući u njihov pokret, ali Chagall uvijek ostaje vjeran modernizmu i vlastitom poimanju umjetnosti.

Marc Chagall ostaje zapamćen po svojim slikama jedinstvena izričaja prožetima dubokim emocijama. Njegovo slikarstvo ispreda priče o djedu koji se penje na krov kuće, o čovjeku koji ima sedam prstiju, o ljubavi svog života Belli Rosenfeld, o odrastanju i djetinjstvu, o tradiciji židovskog naroda, o djeci i ljudima iz cirkusa, klaunovima…

Umro je u Saint-Paul-de-Vence 28. ožujka 1985.