Povodom 30. obljetnica osnivanja HDZ-a u baraci na Jarunu, najdugovječniji hrvatski političar Josip Manolić opisuje burne okolnosti osnivanja i govori kako je borba s radikalnom desnicom ostala konstanta s kojom se nekad borio Tuđman, a danas Plenković

U subotu, 17. lipnja, obilježit će se točno 30 godina otkako je u baraci NK Trnja na Jarunu osnovana Hrvatska demokratska zajednica, a za predsjednika izabran tada 67-godišnji Franjo Tuđman, bivši general i politički disident. Tuđman ni tada ni ikada poslije nije imao zamjenika, ali neformalno je drugi čovjek stranke bio tada 69-godišnji Josip Manolić, također politički disident koji je u mladim danima bio jedan od šefova tadašnjeg obavještajnog aparata OZNA-e i UDBA-e, a iz Partije i iz Sabora tadašnje SR Hrvatske gdje je bio zastupnik od 1965., izbačen je 1972. zbog “branjenja nacionalističkih pogleda”, odnosno priklanjanja hrvatskim proljećarima. Njegovo izbacivanje obrazloženo je ovako:

“Ne možete više vršiti funkciju zastupnika zbog toga što ste napustili političku platformu i osnovu na kojoj ste birani za zastupnika, izgubili moralnu kvalifikaciju zbog svojih stavova, ponašanja, uvjerenja, zbog nacionalističke euforije – pa se smatrate moralno nepodobnim za funkciju zastupnika.”

Manolić je još dobro i prošao, s obzirom na to da je Franjo Tuđman u prvom procesu koji se tada vodio protiv njega osuđen na dvije godine zatvora. Tuđman i Manolić upoznali su se još u vrijeme kad su se kao ilegalci priključili NOB-u, najprije u Zagrebu, a zatim u partizanima. U poslijeratnom periodu obojica su bila visokopozicionirana u tadašnjem režimu, Manolić u obavještajnom, a Tuđman u vojnom sustavu, no također su u tom sustavu postali nepoželjeni zbog svoje izrazito hrvatske orijentacije.

Tijekom 70-ih dijelili su slična politička stajališta, a zbližili su se krajem 80-ih kad se pojavila ideja o osnivanju HDZ-a. Svoje političke ideje brusili su u dugim zajedničkim šetnjama, kako bi bili sigurni da ih nitko ne može prisluškivati. Tuđman je ideju o osnivanju HDZ-a u javnosti prvi put iznio na tribini Društva književnika Hrvatske održanoj u Zagrebu 28. veljače 1989., a već u to vrijeme, dakle i prije formalnog osnivanja stranke, počeli su unutarstranački sukobi, to jest razmimoilaženja u političkim stajalištima između Tuđmanova kruga, u koji je spadao i Manolić, i kruga okupljenog oko bivšeg proljećara Marka Veselice koji je za njihove pojmove imao preradikalne ideje.

Svojevrsna manifestacija tog sukoba dogodila se i tog 17. lipnja 1989. kad Veselica i njegove pristalice nisu bili pozvani na tajnu Osnivačku skupštinu HDZ-a koja je okupila 49 sudionika. Iako je pravi razlog bio taj što je javno zakazana Osnivačka skupština u međuvremenu bila zabranjena, stvorila se fama da je bila riječ o Tuđmanovu manevru izazvanom strahom da bi Veseličin krug mogao odnijeti pobjedu.

Josip Manolić, jedan od živih svjedoka tih događaja, koji sa svojih 99 godina ima fantastično pamćenje i sjeća se detalja tih burnih zbivanja, koje je uostalom i sukreirao, u intervjuu za Nacional opisao je kako se zapravo sve to odvijalo, ali i obrazložio kakav je bio Tuđmanov odnos s radikalnom desnicom i zašto je u ovih 30 godina borba protiv krajnje radikalnih desničarskih krugova u HDZ-u ostala konstanta te što je zapravo značila, a što je ostalo od Tuđmanove ideje o pomirbi partizana i ustaša. Konačno, odgovorio je na pitanja o izazovima s kojima se u današnjem HDZ-u susreće predsjednik stranke i premijer Andrej Plenković, posebno u kontekstu odnosa sa zamjenikom stranke i potpredsjednikom Sabora Milijanom Brkićem, ali i manjka odlučnosti u borbi protiv korupcije i klijentelizma. Manolić inače još uvijek radi na pripremi treće i završne knjige iz trilogije političkih memoara pod zajedničkim nazivnikom „Moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku”.

‘DESNICA JE TA KOJA JE STALNO RUŠILA izvornu politiku predsjednika Tuđmana i HDZ-a koja je zapisana u Božićni ustav 1990. Ovi koji danas ruše HDZ paraobavještajnim službama i lopovlucima rade protiv Ustava’

NACIONAL: Možete li usporediti situaciju iz vremena kad se HDZ osnivao i danas? Može li se reći da je stalno prisutna jedna konstanta, da se centar cijelo to vrijeme bori s desnicom?

Da, desnica je bila ta koja je stalno rušila izvornu politiku predsjednika Tuđmana i HDZ-a. Moramo naglasiti da je ta izvorna politika njegovom rukom zapisana u Božićni ustav 1990. godine – a znamo da je jedna od glavnih odrednica Ustava bio antifašizam. A ovi koji danas ruše HDZ paraobavještajnim službama i raznim lopovlucima, u stvari rade protiv Ustava. Kao što je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović protuustavno izbacila bistu Josipa Broza Tita. Jer ne možeš ti na antifašizmu graditi državu, a najizrazitiji simbol tog antifašizma izbacuješ iz Ureda predsjednice. To je njezin protuustavni čin i ne samo njezin, nego svih onih koji danas ruše antifašizam.

NACIONAL: Jeste li vi i predsjednik Tuđman već na dan osnivanja HDZ-a zapravo željeli izigrati desničarski krug predvođen Markom Veselicom pa ste otišli na tajnu lokaciju bez njih?

Ne, to je bila fama koja se konstantno ponavljala.

NACIONAL: Je li fama i da bi Tuđman izgubio od Veselice?

Da, jer to nije točno. Plele su se spačke oko toga. Samo rađanje HDZ-a nije baš išlo sasvim glatko i normalno po tadašnjim propisima. Međutim, već na inicijativnom krugu koji smo održali u Panorami tjedan dana prije osnivanja, provedeno je tajno glasovanje na kojem je za Tuđmana glasalo 29 prisutnih, dok je Veselica dobio tek nekoliko glasova. Tada smo dogovorili da ćemo glavnu skupštinu za osnivanje stranke održati sljedeće subote, 17. lipnja. Sve pripreme išle su tim tijekom. Mi smo prema postojećem zakonu i propisima morali prijaviti održavanje skupštine. Već u ponedjeljak podnijeli smo zahtjev policiji za održavanje skupštine, ali je policija otezala s odgovorom sve do petka. Jasno da smo došli u jedan cajtnot normalnog reagiranja na taj događaj i da nismo više mogli obavijestiti tisuće i tisuće ljudi koji su bili spremni doći na skupštinu. U odgovoru koji smo dobili od policije pisalo je da ne možemo održati javni skup zbog sigurnosne situacije jer bi to izazvalo političke napetosti koje su i inače bile prisutne. Kad sam ja predsjedniku Tuđmanu s tajnikom Bobetkom priopćio taj odgovor policije, njemu se odmah upalio kliker koji je i kod mene već sazrio: ako ne može javna, znači može tajna. I mi smo se istog momenta odlučili da ćemo održati tajnu skupštinu. Predsjednik je odmah nazvao Ćiru Grubišića, on je bio poslije poslanik u Mostaru, i dao mu je zadatak da pronađe skromne prostorije za 50-ak ljudi. Tog posla se Ćiro prihvatio i pronašao prostorije sportskog kluba Borac na Jarunu. S obzirom na ograničeno vrijeme, nismo mogli drugačije to organizirati. A te subote je na skup već došlo desetak autobusa punih ljudi koji su željeli prisustvovati Osnivačkoj skupštini.

NACIONAL: Ali su oni došli ispred Panorame, gdje se javna skupština trebala održati?

Da, oni su došli ispred Panorame gdje je bila zakazana skupština, ali mi tog momenta nismo mogli obavijestiti sve da ćemo održati tajni sastanak. Jedan od nas dobio je zadatak obavijestiti ljude pred Panoramom da se skupština neće moći održati zbog zabrane policije, a nas nekolicina iz najužeg inicijativnog kruga međusobno smo se obavijestili da ćemo se sastati na Jarunu u sportskom klubu NK Borac. Uslijed tog sabiranja samo među poznatima, jasno da je došlo do jednog relativno uskog kruga u odnosu na ono što smo mi predviđali, da će preko 600 ljudi biti na skupštini. Vodili smo računa o tome da se pred samim sportskim klubom ne skupi mnogo kola s uzvanicima jer bi to moglo privući pozornost javnosti. Mene je vozio Štef Tuđman u svojim kolima, usput smo pobrali našeg književnika Dalibora Brozovića koji je bio predviđen za potpredsjednika stranke.

NACIONAL: Kako to da ste samo vi Tuđmanovi istomišljenici bili obaviješteni o tajnom sastanku i niste uspjeli obavijestiti Veselicu koji je već u javnosti više-manje kotirao kao neki protukandidat predsjedniku Tuđmanu?

Budući da se radilo o ilegalnom sastanku u tajnim prostorijama, mi nismo mogli široko obavještavati, već smo međusobno pokupili one za koje smo smatrali da su već na izvjestan način u dosadašnjem inicijativnom krugu bili spremni za tako značajan skup osnivanja stranke.

U tom užem skupu najviše odabranih bilo je iz Osijeka i Slavonije. Osijek je tada predstavljao Slavoniju u našem krugu, zatim je dosta značajna bila sisačka grupa i naposljetku Zagrepčani koji su se stalno vrtjeli oko stranke i osnivanja stranke.

‘STARČEVIĆ, RADIĆ I ZASLUGE LJEVICE tri su komponente koje su ostale konstanta rada i života HDZ-a koji je osnovan kao pokret. Zato su bile moguće unutarnje frakcijske borbe koje se odražavaju do danas’

NACIONAL: Bi li Veselica, da je došao na skup, stvarao probleme?

Ne bi, ali bi sama rasprava koja bi se u tom smislu vodila bila neproduktivna.

NACIONAL: Tko je tada podržavao Veselicu?

Hrvoje Šošić i Josip Kokić, koji su na inicijativnom krugu te subote kad smo određivali datum održavanja skupštine bili najglasniji. A kao što sam već naglasio, na tom inicijativnom krugu održano je tajno glasanje na kojem je Tuđman dobio daleko najveći broj glasova. Tuđman je imao već nekoliko prednosti pred tim potencijalnim kandidatima koji bi se eventualno pojavili, među njima i Veselicom. Ta prednost bila je već zacrtana 28. veljače na skupu za višestranačje u Društvu hrvatskih književnika. Na tom skupu je Tuđman imao glavnu riječ, to je već bila njegova izvjesna prednost. Dalje je njegova prednost bila u tome što smo odredili da će Tuđman držati glavni uvodni referat na Osnivačkoj skupštini.

NACIONAL: Jedna od glavnih Tuđmanovih ideja bila je ona o pomirbi partizana i ustaša. Kako je do toga konkretno došlo?

U Tuđmanovu formiranju političke platforme takozvane pomirbe Hrvata dominantno je bilo odrediti koji je cilj te pomirbe. Nama s ljevice bilo je jasno da u tom momentu, to znači 80-ih i 90-ih godina, naš cilj mora biti spriječiti daljnje međusobno ubijanje – ono što je vlast radila protiv naše migracije i ono što je migracija pripremala i negdje uspjela izvršiti, a to su bili teroristički napadi u zemlji. Cilj je bio spriječiti međusobna daljnja ubijanja i uspostaviti jedan normalni tijek političkih zbivanja kojeg će se korektno pridržavati i jedna i druga strana. Desnica se od svog početka nije korektno pridržavala dogovora u ostvarenju tog cilja pomirbe. Jer pomirba je u svom klasičnom izrazu bila pomirba ustaša i partizana. S tim što su partizani dobili lijevu opciju, a ustaše desnu opciju. I što se više išlo dalje u razvijanju stranke, ta su se zbivanja sve više koncentrirala u tome je li moguće pomiriti ustaše i partizane. Nama osnivačima bilo je jasno da se ne mogu pomiriti ideologije jer su to dvije različite ideologije – ideologija jednog demokratskog razvoja Hrvatske na tekovinama narodnooslobodilačkog rata i ustaška ideologija koja se sluganski odnosila prema svojim velikim i moćnim saveznicima Hitleru i Mussoliniju slijedeći njihove zločinačke poteze koji su urodili Jasenovcem i nizom drugih zločinačkih mjesta od osnivanja te ustaške države pa to njezina kraha.

NACIONAL: Danas su sveprisutni pokušaji legaliziranja određenih ustaških simbola, kao i relativizacije zločinačkog karaktera ustaškog režima kroz teze o “dva totalitarizma” te odavanjem počasti “žrtvama svih totalitarnih režima”. Međutim, i Tuđman je od početka doživljavao napade desnice. U svojoj knjizi pišete da ste prvi sukob s njim imali zbog ustaškog znakovlja koje se pojavilo još prije održavanja prvog velikog stranačkog sabora u veljači 1990.

To je bila konstanta od početka. Od početka je glavna razdjelnica na nas lijeve i na desne bilo pitanje što priznati od antifašizma, odnosno od samoupravnog socijalizma koji je u to vrijeme bio glavni. Mi smo zauzeli stajalište da s obzirom na snagu još uvijek Komunističke partije koja je bila na vlasti, ne možemo ići frontalno protiv svih tih snaga koje se nalaze u vlasti, jer bi to bio preveliki front s kojim bismo se morali konfrontirati u tom momentu, da mi moramo priznati pozitivne tekovine narodnooslobodilačkog rata i borbe od 1941. do 1945. godine. Tu smo svakako zauzeli stajalište da je osnivanje ZAVNOH-a i AVNOJ-a isto bilo na izvjestan način traženje ravnopravnosti svih naroda te federacije koja je bila na vlasti. S tom parolom izašli smo na najveći skup koji je zabilježen u tih 40-ak godina u Hrvatskoj, a održan je na Cvjetnicu na Trgu Francuske Republike u Zagrebu. Ta masovnost i dolazak oko 200 tisuća ljudi bili su već predznak kojim pravcem će se razvijati budući višepartijski sustav kod nas, s dominacijom Tuđmana i onih ljudi koji su bili u njegovu najbližem krugu, a među kojima sam bio i ja. Mi smo u tim svojim istupima na Cvjetnicu posebno isticali pozitivne zasluge antifašističke borbe za hrvatski narod i za sve narode koji su činili Federativnu Republiku Jugoslaviju. Za razliku od Veselice koji je sedam dana kasnije također održao javni zbor na kojem je negirao i ZAVNOH i AVNOJ kao pozitivne činjenice u razvoju republika i Federacije Jugoslavije.

NACIONAL: Hrvatska danas ima granice zacrtane ZAVNOH-om i u Domovinskom ratu branjene su upravo te granice. Kako onda komentirate one koji negiraju antifašizam, a bune se protiv pretenzija talijanskih desničara na hrvatski teritorij?

Mi smo te zasluge konkretno isticali: oslobađanje Istre, dijela Kvarnera, Dalmacije i svih onih dijelova hrvatske kojima je talijanski fašizam svojom silom već nametnuo pripajanje ili aneksiju.

NACIONAL: A znamo i tko im je dao taj hrvatski teritorij…

To im je dao Ante Pavelić. Mi smo praktički poništili ugovore koje su Pavelić i ustaška vlast sklopili s Talijanima.

‘KAD SUMIRAMO saznanja o aferi SMS, riječ je o potezima kojima grupacije niskoobrazovanih političkih ljudi žele zauzeti poziciju glavnih ljudi u upravljanju strankom i državom’

NACIONAL: Je li moguće da nekima izvana danas pašu uzdizanje Pavelića i revizija ustaštva kako bi se vratili na stare pozicije?

Da. A naročito je zapaženo istupanje sada već bivšeg predsjednika Europskog parlamenta Antonia Tajanija. Interesantna je reakcija ovih naših ostataka ustaštva, nema ni jednog koji je značajnije istupio protiv takvog iredentizma koji je pokazao Tajani, kao i onih koji se plasiraju na nekim talijanskim kartama s ucrtanom Istrom. No isto tako, ako mjerimo odlučnost službenih vlasti u obrani nacionalnih interesa reakcijom na Tajanijev istup, na njegov govor izrazitog iredentizma u odnosu na suverenu državu Hrvatsku, onda vidimo da ta odlučnost i nije baš izražena kao što je mogla biti u diplomatsko-političkom žargonu.

NACIONAL: Govorite li o Plenkoviću, je li trebao oštrije reagirati?

Postoje osim njega i ministrica vanjskih poslova i cijela diplomacija. Najprikladniji odgovor hrvatske diplomacije na takav iredentistički zahtjev prema našem teritoriju, bio bi zabrana pristupa našem teritoriju. Bez obzira na njegovu poziciju predsjednika Europskog parlamenta. Jer jedna mala zemlja u obrani svog integriteta ima puno pravo zabraniti takvim ljudima s takvim političkim zahtjevima pristup Hrvatskoj. A to se nije desilo.

NACIONAL: Je li unutar HDZ-a potrebno imati ljude koji drže čvrste desne pozicije kako ne bi došlo do prelijevanja glasova na stranke desnije od HDZ-a i je li Plenković pogriješio što nije na jakim pozicijama zadržao ljude tog desnog kalibra kako ne bi jačali ovi drugi poput Hasanbegovića, Ruže Tomašić i slično?

Tuđmanov odgovor na to pitanje bio bi – HDZ nikad ne smije biti krajnja desnica. Nikad! Jer se onda gubi smisao politike pomirbe i smisao politike okupljanja cjelokupnog hrvatskog naroda. Već kod formiranja političke i organizacijske platforme HDZ-a na osnivačkoj skupštini, mi nismo mogli mimoići politička zbivanja posljednjih stotinjak godina u hrvatskoj povijesti i bitne ljude koji su ostavili političkog traga u životu hrvatskog naroda. Zato smo se orijentirali na to da iz perioda posljednjih stotinu godina izvučemo one okosnice i ljude koje su dominirali u kreiranju te politike. Tako da smo uzeli tri značajne skupine: skupinu Ante Starčevića i njegove stavove o državnosti i socijalnoj politici, zatim Stjepana Radića i njegovu pomirbenu politiku u borbi za ravnopravnost i državnost hrvatskog naroda i na koncu smo morali uzeti i zasluge ljevice koja se u tom periodu izborila za samostalnost Hrvatske u okviru Federacije Jugoslavije. Te tri komponente ostale su konstanta rada i života Hrvatske demokratske zajednice. A drugim riječima to je značilo da se Hrvatska demokratska zajednica nikada nije definirala samo kao politička stranka, već je u sebi nosila sve elemente pokreta i zbog toga su bile moguće unutarnje frakcijske borbe jedne, druge ili treće opcije koje se do danas odražavaju u HDZ-u.

NACIONAL: U tom kontekstu, je li Plenković trebao na jače pozicije istaknuti ljude poput Mire Kovača i Davora Stiera da predvode HDZ-ovu listu za europske izbore i time zauzmu tu desnu poziciju unutar HDZ-a i oduzmu glasove onima krajnje desnima?

To je na izvjestan način tumačenje SDP-a. Oni vole da HDZ ide što više desno i ne priželjkuju njegovu lijevu orijentaciju jer ta lijeva orijentacija privlači njihove birače. A ti kompromisi koje je i Plenković učinio prema desnici već su se pokazali kao kontraproduktivni, i s Esihicom i s Hasanbegovićem. To je bio pokušaj i njima je data mogućnost da se uklope u središnju politiku hrvatske države, jer on ipak vodi središnju politiku.

NACIONAL: Je li Plenković pogriješio što se nije odmah obračunao s Milijanom Brkićem i je li sad u opasnosti da Brkić udari prvi?

Ne bih Brkiću pripisivao tolike moći. On je ipak ostao šofer, nije političar.

NACIONAL: Brkić je ipak bio i zamjenik ravnatelja policije, i na visokoj dužnosti u SOA-i, i već dugo ima značajnu moć u HDZ-u.

Ipak mu ne treba davati veću važnost no što je realno ima.

NACIONAL: Mislite li da njegova moć nije tako velika kao što mu se pripisuje? I je li ovo sad za Plenkovića i Brkića borba za biti ili ne biti?

Kad sumiramo rezultate dosadašnjih saznanja o aferi SMS i Franji Vargi, koje su kolale u jednom duljem periodu, onda možemo reći da nije riječ o jednoj smišljenoj politici, već o praktičnim potezima kojima određene grupacije niskoobrazovanih političkih ljudi žele doći na površinu i zauzeti poziciju glavnih ljudi u upravljanju strankom i državom. Dakle, kad govorimo o ovom sukobu koji je proizišao kroz paraobavještajne strukture u ovoj aferi, ne može se tvrditi da je Brkić desni, a Plenković lijevi jer tu ne dolazi do izražaja politički sukob u prvom redu, već u prvom redu dolazi pokušaj jedne grupe s Brkićem koja želi eliminirati postojećeg predsjednika HDZ-a na jedan sasvim ilegalan ili poluilegalan način rješavanja spora. To nije konfrontacija lijevih i desnih, već više konfrontacija ilegalnih kriminalnih krugova protiv postojeće vlade HDZ-a i Plenkovića.

‘INTERESANTNA JE REAKCIJA ovih naših ostataka ustaštva, nema ni jednog koji je značajnije istupio protiv iredentizma koji je pokazao Tajani, ali ni službene vlasti nisu adekvatno reagirale’

NACIONAL: Mislite li da će Brkić sada ući u otvorenu borbu, da će ići do kraja ili da će stati?

Grupacija SMS-a konstantno je s protuzakonitih pozicija rušila zakonito izabrane ljude na određenim funkcijama, primjer je i slučaj Martine Dalić kao legalno izabrane potpredsjednice Vlade koja je rušena protuzakonitim metodama. Međutim, unatoč svim tim konfrontacijama, ostaje činjenica da svoju 30-godišnjicu opstanka HDZ ipak slavi na vlasti. U tih 30 godina postojanja HDZ je svakako najveći dio vremena bio na vlasti i usmjeravao hrvatsku politiku, hrvatsko gospodarstvo i sve komponente razvoja društva, sa svim negativnim i pozitivnim pojavama za Hrvatsku. Tu ne bi trebalo biti spora. Spor može biti samo oko toga tko je više u negativnom smislu, u kriminalno-protekcionističkom smislu, zagazio u jedan kriminalni svijet.

NACIONAL: Pokazuje li se da Plenković djelomično tolerira taj kriminal ili barem pred njim zatvara oči?

Ta neodlučnost koja se pokazala kod Plenkovića, unatoč dovoljno iskristaliziranim i vidljivim pokazateljima protuzakonitosti i protuustavnosti određenih poteza pojedinaca iz samog vodstva HDZ-a, počela se pomalo obijati o njegov inače ispravan stav prema tim negativnim korupcijsko-kriminalnim pojavama u društvu. To svakako proizlazi iz jedne političke ocjene da se mnoge institucije koje su nužne za borbu protiv korupcije i kriminala, nisu dovoljno aktivirale da izvrše svoj dio posla. A ako gledamo koje su to najbitnije točke oko kojih se kriminal i korupcija vrte danas ili posljednjih desetak godina, onda su to Ina-MOL, pa sada otvoren problem kriminala u brodogradnji, toj rijetkoj preostaloj industrijskoj grani u našem gospodarstvu, a onda je tu isto tako i nezaobilazna točka Agrokor. Nijedna od tih kriminalnih točaka oko kojih se danas vrte kriminal i korupcija, nije nastala preko noći, oni su se gradili, možemo reći, desetke godina, pod vlašću ili pod vladama koje su se mijenjale u određenim periodima. Konkretno, početak prodaje dijela Ine MOL-u dogodio se u vremenu koalicijske vlade predvođene SDP-om, da bi se daljnja kriminalizacija te prodaje dogodila u vrijeme tadašnjeg predsjednika HDZ-a Ive Sanadera i u sudskom procesu još uvijek nije okončana.

NACIONAL: Slažete li se s ocjenama da su kriminal i korupcija glavne prepreke razvoja Hrvatske i što Plenković kao premijer može po tom pitanju učiniti?

Da. U sadašnjem momentu tražimo i apeliramo na postojećeg predsjednika Vlade da odlučno ide u obračun s tim kriminalnim miljeom koji se desetke godina slagao na ovim našim prostorima i u jednoj, i u drugoj, i u trećoj stranci te koji je na izvjestan način zamaglio određene političke odnose među političkim strankama. Potrebno je izrazitije postavljanje prema toj društvenoj opasnosti koja je postala dominantna i glavna zapreka bilo kakvom demokratskom razvoju hrvatskog društva. To ne znači da će onaj koji obnaša vlast sada momentalno moći to raščistiti, ali to će se morati u budućem periodu raščistiti do kraja jer nema razvoja, nema perspektive ni društvo niti zajednica koji mogu na kriminalnim osnovama graditi svoju budućnost. To je svakako jedan od problema pred kojima se nalazi Plenkovićeva vlada, to je problem pred kojim će se naći i sljedeća vlada koja će definitivno morati razriješiti i razmrsiti taj problem. U toj borbi protiv kriminala i korupcije ne sudjeluju samo političke stranke sa svojim stavovima, već cjelokupna javnost mora tome dati svoj doprinos.

‘SNAGA LJUDI POPUT DALIJE OREŠKOVIĆ koja je dosljedno radila svoj posao u raskrinkavanju kriminalnih pojava, dokaz je da će i političke stranke biti primorane forsirati ljude koji će se boriti protiv korupcije’

NACIONAL: Kako?

Jedna od najznačajnijih podrški svakako je pritisak javnosti za rješavanje određenih konkretnih problema, a već se pokazalo da taj pritisak javnosti dolazi do izražaja kroz tisak, televiziju, radio i ostala sredstva informiranja. To je svakako jedan od značajnih doprinosa što bržem i što adekvatnijem razrješavanju tog problema u koje je naše društvo zapalo. To može biti snažna podrška i najodgovornijim ljudima u pravosudnom sustavu, i predsjedniku Vlade, i najodgovornijim ljudima unutar vlasti. Već sada u ovim predizbornim danima pokazale su se snaga i moć koje su izbacile na površinu one ljude koji su svojim konkretnim radom i potezima pokazali da se taj problem, koji je postao društveni problem, mora rješavati svim sredstvima kojima društvo raspolaže da bi se stvorio jedan normalan razvoj društva na demokratskim osnovama i principima. Snaga ljudi poput Dalije Orešković, koja je dosljedno radila svoj posao u raskrinkavanju kriminalnih pojava i sprječavanju njihove pozicije, dokaz je da će i političke stranke biti primorane forsirati takve ljude koji će dati garanciju da se protiv korupcije i kriminala mora voditi borba svim sredstvima.

NACIONAL: Čini li se da se Plenković više angažira u borbi protiv nove šefice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Nataše Novaković, nego protiv korupcije?

To je krivi zaključak jer Plenković u svakom svom javnom nastupu ističe da je potrebno do kraja rasvijetliti krakove svih kriminalnih afera. Taj njegov stav treba shvatiti kao poticaj institucijama da odrade svoj posao do kraja. U tome vidim njegovu dosljednost. A znamo da su one političke stranke i oni ljudi koji se nisu orijentirali na borbu protiv korupcije kao društvene opasnosti, doživjeli ili stagnaciju ili poraz.