Pisac i polemičar Igor Mandić gostovao je danas u HRT-ovoj emisiji ‘Nedjeljom u 2’. Kazao je kako je projekt Hrvatske propao. “Svi desničari su to konstatirali. Mlaki ili oštriji desničari se užasavaju nad time da im je državica rasprodana, potrošena, na čelu s braniteljima koji kažu da se za ovo nisu borili. Kad nisu, znači da je to promašeno i nema nikakve razlike u tome. Ništa ne podjarujem. Društveni resursi su vlasništvo svih nas. Pokrali su nas”, rekao je Mandić u emisiji Aleksandra Stankovića.

Patriotsku ljubav opisao je kao ‘ljubav za hulje’. “Patriotizam je posljednje utočište hulja. To je stara definicija engleskog leksikografa. Domoljublje ne postoji. Što volite od doma? Stol, kamen, čašu vina, pejsaž? Ja ne znam što znači voljeti svoju domovinu, to mi je potpuno nejasan pojam”, kazao je.

Istaknuo je kako piše otkada je naučio pisati, te da je to njegova životna opsesija. “Ne možeš protiv vlastite naravi. Ljubav je kolosalna masna laž kojom se zamazuju oči muškarcima ne bi li se što više trsili da dopru do ženskoga mesa. Jednako je laž kao i priča o duši”, smatra.

Dodao je i kako priželjkuje smrt što prije. “Danas se Crkva, posebno kršćanska, ne odnosi se negativno prema samoubojstvima. Prestala su vrijediti pravila da im se ne pridaje misni obred. Katolička religija je u tome popustila, prihvatila je mogućnost da je čovjek toliko slab i grešan da mu odluka o oduzimanju vlastitog života pripada u domenu njegove slobodne volje. Samoubojstvo je kod nas gore nego duševna ili spolna bolest”, ističe.

“Smrt je izvjesna, sat je neizvjestan. Svojoj okolini užasno idem na živce svojim fatalizmom. Bio je ovaj tjedan blagdan Svih svetih i Dušni dan koji su posvećeni temi smrti. Bio sam na groblju dan-dva prije jer ne mogu trpjeti tu gužvu. To je masovna orgija sudjelovanja ni u čemu”, objasnio je dodajući da je 2004. godine postao svjestan smrti, smrću svog djeteta.