Osuđeni i odbjegli gazda Dinama Zdravko Mamić u svom je višesatnom intervjuu za Podcast Inkubator, emitiranom prošloga tjedna, po svemu sudeći nehotice izrekao neistinu koja upućuje na to da o jednom vrlo eksponiranom incidentu, koji je nanio iznimnu štetu hrvatskom nogometu i ugledu same države – iscrtavanju tzv. svastike na terenu stadiona Poljud 2015. godine – on zna znatno više nego što se dosad činilo. Njegovo teatralno inzistiranje na tvrdnjama da su za kukasti križ na terenu odgovorne „političke strukture koje su željele prikazati Hrvatsku kao fašističku državu“, a onda i slaganje s voditeljem spomenutog intervjua koji je iznio potpuno netočne podatke, bacaju sve više sumnji na to da je poljudski skandal zapravo mogao biti režiran u samom Hrvatskom nogometnom savezu, odnosno u krugu ljudi bliskom Zdravku Mamiću.

Ako bi to bilo tako, bila bi to prva, ali nikako ne i jedina Mamićeva subverzija s ciljem zamjene teza kako bi se poljuljala vjerodostojnost hrvatskih državnih institucija, a Mamićeva klika ili on sam obračunali se sa svojim neistomišljenicima. Jer slično je u aferi SMS, u kojoj je temeljito nerasvijetljena uloga bivšeg zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, Mamić financirao Franju Vargu kako bi lažnom dokumentacijom pokušao diskreditirati hrvatsko pravosuđe, ali i sam državni vrh.

On je u to doba sasvim otvoreno gospodario i Savezom, i reprezentacijom, i kompletnim hrvatskim nogometom, a svim silama nastojao je opstruirati bilo kakvo zatopljavanje odnosa s Hajdukom, Splitom i Dalmacijom – premda je na tome javnost već inzistirala, dok su strukture u HDZ-u prevođene Tomislavom Karamarkom bile pod iznimnim pritiskom svojih članova s juga Hrvatske i tražile način kako, u iznimno složenoj političkoj situaciji uoči parlamentarnih izbora, maknuti nogomet iz fokusa javnosti.

Zdravku Mamiću i njegovoj kliki u HNS-u pojavljivanje svastike na terenu tijekom utakmice protiv Italije zapravo je savršeno odgovaralo, a Nacional je prošloga tjedna u razgovoru s više upućenih sugovornika dobio potvrdu za jedan ključni detalj: splitski stadion Poljud, naime, danima uoči spomenute utakmice bio je pod potpunom kontrolom Hrvatskog nogometnog saveza, koji je za tu priliku posve neuobičajeno otkazao višegodišnju suradnju s dvjema splitskim zaštitarskim tvrtkama i doveo treću, vlastitu. Čak je, kako je potvrđeno za Nacional, samo za tu prigodu iz Zagreba u Split doveden određeni broj redara, i to onih koji inače na stadionu Maksimir osiguravaju utakmice reprezentacije GNK Dinama.

Radi se o možda ključnom detalju jedne od najvećih afera u hrvatskom nogometu koji se u javnosti dosad spominjao tek u naznakama, a vrlo je znakovito da je Zdravko Mamić u spomenutom intervjuu pokušao plasirati lažnu tvrdnju koja je u skladu s više napisa koji su se kontinuirano pojavljivali mahom na opskurnim internetskim portalima, obično desne provenijencije. „Igramo u Splitu pred praznim stadionom, a Ostojić i kamarila naprave svastiku na terenu jer su htjeli dokazati da je Hrvatska fašistička država i da to dop… i FIFA-i i UEFA-i, da izbace reprezentaciju“, rekao je Mamić. „Da, vlasnik splitske zaštitarske tvrtke Rakela rekao je da mu je u 17 godina rada to bila prva i posljednja utakmica za koju su mu s vrha poručili da ga ne trebaju, nego da će unajmiti drugu tvrtku.

Ugasili su kamere i tako se pojavila svastika“, nadovezao se voditelj, što je Mamić potvrdio i nastavio s izjavama da se radilo o „projektu kojim se zapravo odlučilo sahraniti njega kao političkog neprijatelja“, „uništiti jedinstvo hrvatskog naroda oko reprezentacije i hrvatskog nogometa“ i slično, te je prozvao policiju i druge službe koje „sa svim svojim kapacitetima nisu to u stanju istražiti“.

„To je autodestrukcija, izdaja vlastite pameti i svoje domovine“, zaključio je Mamić teatralno.

Međutim, kako je prošloga tjedna potvrđeno Nacionalu, slijed događaja znatno je drugačiji: suradnju zaštitarskoj tvrtki Protector Rakela otkazao je upravo Hrvatski nogometni savez, dakle Mamićevi ljudi. Upravo HNS je za potrebe te utakmice angažirao tvrtku Sokol Marić i upravo je dok je ona imala kontrolu nad stadionom bila ugašena rasvjeta, nadzorne kamere nisu mogle funkcionirati te se na terenu pojavila svastika.

„Mogu potvrditi da je stadion prepušten nekoliko dana uoči utakmice i to je otprilike sve što mogu kazati o tom slučaju“, kazao je za Nacional vlasnik te splitske tvrtke Željan Rakela. Još 2017. godine, kada je na jednom opskurnom portalu plasirana teza slična onoj koju Mamić danas pokušava plasirati, reagirala je i druga splitska zaštitarska tvrtka Pit Bull.

„Apsolutna je neistina da su tvrtka Pit Bull Security ili bilo koji naši djelatnici na bilo koji način prije, za vrijeme ili poslije utakmice protiv Italije bili angažirani na bilo kakvim poslovima u svezi navedene utakmice, ni od strane HNK Hajduka ni od strane HNS-a. Nadalje, apsolutna je neistina da je našu tvrtku ili bilo kojeg našeg djelatnika bilo tko uopće i zvao da bi radili na poslovima osiguranja navedene utakmice.

Istina je da naša tvrtka, kao i tvrtka Protector, već dugi niz godina osigurava utakmice HNK Hajduka dok tvrtka Protector osigurava i sami stadion. Ni nas, a ni tvrtku Protector nitko nije kontaktirao u svezi možebitnih savjeta ili samog osiguranja utakmice ili stadiona ni prije niti za vrijeme utakmice tijekom koje se ‘ukazao’ kukasti križ. Tvrtku Protector na poslovima osiguravanja stadiona po nalogu HNS-a nekoliko dana prije utakmice zamijenila je tvrtka koju je angažirao upravo Savez, a ista tvrtka osiguravala je i samu utakmicu“, reagirali su tada iz Pit Bulla.

Zdravko Mamić, dakle, gotovo šest godina nakon incidenta na Poljudu i dalje pokušava u javnost plasirati notorne dezinformacije, što je posve u skladu s njegovim uobičajenim ponašanjem koje je postalo očito u začecima afere SMS, kada se otkrilo da je od falsifikatora i bivšeg policijskog informatičara Franje Varge naručio lažirani transkript komunikacije tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana i anonimnog suca Županijskog suda u Osijeku, u kojoj su oni navodno otvoreno dogovarali razvoj sudskog postupka koji se protiv njega vodio. Kasnije se, kroz pojavu i drugih lažiranih transkripata poput onoga iz afere Agrokor, pokazalo da je na djelu paraobavještajno podzemlje i zapravo žestoki obračun unutar HDZ-a, odnosno desne struje te stranke, s Andrejom Plenkovićem, koji je vodio do neke vrste državnog udara. Taj proces djelomično je financirao upravo Zdravko Mamić, koji je prošloga tjedna ponovno izričito priznao da je „naredio nekome u Dinamu da Vargi kupi jacuzzi“, odnosno da je plaćao usluge tog falsifikatora. U tom kontekstu značajno je i otkriće Nacionala da je Mamića s Vargom povezao upravo Tomislav Karamarko, a treba notirati da je bivši predsjednik HDZ-a imao značajnu ulogu i u slučaju odigravanja utakmice između Hrvatske i Italije u Splitu 2015. godine.

Naime, upravo on tada je – pod pritiskom više utjecajnih dalmatinskih HDZ-ovaca nezadovoljnih HDZ-ovim tretmanom Splita i činjenicom da je na jedinom pristojnom stadionu u državi nacionalna reprezentacija u proteklih 17 godina bila domaćin tek na jednoj službenoj utakmici, i to protiv Gruzije jer je Maksimir bio zauzet jednim koncertom, što je izazivalo revolt i stvaralo političke poteškoće – izvršio pritisak na strukture u Hrvatskom nogometnom savezu. Nacional je još tada razotkrio manevar vodećih ljudi Saveza: domaćinstvo su dodijelili Splitu nakon što su doznali da je UEFA kaznila Hrvatsku odigravanjem utakmice bez publike, ali prije nego što je ta informacija izašla u javnost. HNS je u to doba svim silama izbjegavao bilo kakav kontakt sa Splitom i Dalmacijom, dok je Hajduk bivao sustavno oštećivan od sudačke organizacije, kako bi se u njemu potpuno održao Mamićev utjecaj – ali i u znak svojevrsne odmazde jer su upravo s juga stizale inicijative za demokratizaciju nogometa, za usvajanje i provođenje novog zakona o sportu i izgon optuženih i osuđenih kriminalaca iz tog sporta, kao i za davanje većih ovlasti samim klubovima nasuprot Nogometnom savezu nad kojim je potpunu kontrolu imao Zdravko Mamić. I to zahvaljujući, između ostalog, podršci niza HDZ-ovih dužnosnika koji su činili većinu u Izvršnom odboru HNS-a.

Nacionalnom savezu incident sa svastikom zapravo je savršeno odgovarao jer je nakon njega reprezentacija ponovno igrala većinu svojih velikih utakmica na Maksimiru, mjestu koje se otvoreno nazivalo „domom“ i „nacionalnim stadionom“, a u javnosti su dodatno stigmatizirani navijači Hajduka kao rijetka artikulirana oporba Mamićevoj kriminalnoj kliki u nogometu. Informacije da je upravo HNS imao potpunu višednevnu kontrolu nad Poljudom, u tom kontekstu poprimaju značajnije dimenzije, a u drugom svjetlu gleda se i na evidentne propuste u osiguranju samog stadiona.

Sugovornici Nacionala, naime, objasnili su da je to relativno jednostavan posao: na njegovu vanjskom perimetru potrebno je danonoćno prisustvo po jednog zaštitara na prilazu svakoj od četiriju tribina, a u samoj unutrašnjosti još četvorice uz svaku stranu terena. Tako bi teško bilo kakvo kretanje ostalo neprimijećeno. Pored toga, Poljud je neposredno prije te utakmice opremljen modernim videonadzorom s čak 80 kamera, no one nisu bile korisne u razotkrivanju incidenta jer je noć uoči utakmice sama rasvjeta stadiona – suprotno uobičajenoj proceduri kod osiguravanja stadiona – bila isključena.

Tako su nastale bizarne fotografije svastike doslovno nekoliko metara pred nadzornim kamerama, ali je i nepoznatim počiniteljima ostavljeno dovoljno vremena da u miru obave svoju diverziju. U daljnjem istraživanju incidenta neuspješna su bila čak trojica ministara unutarnjih poslova – Ranko Ostojić, Vlaho Orepić i Davor Božinović – no vodila su se dva postupka. Jedan protiv samog HNS-a i njegova direktora Damira Vrbanovića zbog nepoduzimanja mjera pregleda sportskog objekta i travnjaka prije utakmice, a drugi protiv Zorana Cvrka, povjerenika za sigurnost HNS-a, kao voditelja javnog okupljanja, jer nije poduzeo mjere pregleda igrališta radi uklanjanja svastike.

U oba slučaja bilo je izrazito vidljivo odugovlačenje, više puta ročišta su odgađana zbog neodazivanja na sudske pozive, odluke su donošene na nižem i ukidane na višem sudu, pa su na koncu i jedan i drugi slučaj otklizali u zastaru bez pravomoćne presude. Ako se „slučaj svastika“ u jednom trenutku ipak odluči rasvijetliti, čini se da bi ključne informacije – barem sudeći po dezinformacijama koje pokušava plasirati u javnost – mogao imati upravo Zdravko Mamić.

‘Apsolutna je neistina da su tvrtka Pit Bull Security ili bilo koji naši djelatnici na bilo koji način bili angažirani na bilo kakvim poslovima u svezi navedene utakmice’, tvrde iz tvrtke Pit Bull. PHOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL