Hrvatski predsjednik Zoran Milanović sumnja da je premijer Andrej Plenković u izravnom telefonskom razgovoru odao Ivanu Turudiću, sucu Visokog kaznenog suda i kandidatu Vlade za glavnog državnog odvjetnika, sadržaj više izvještaja SOA-e koji su klasificirani kao državna tajna. Milanović to sumnja jer je Plenković koncem proteklog tjedna izjavio da je telefonski kontaktirao Turudića i diskutirao s njim o njegovim spornim kontaktima s odbjeglim pravomoćno osuđenim nogometnim moćnikom Zdravkom Mamićem, i to neposredno nakon što je Milanović upozorio na te sporne kontakte.

Milanović je prvo prošloga petka upozorio kako Turudić ne smije postati novi glavni državni odvjetnik jer za to „postoje ozbiljne sigurnosne zapreke“ te prvo dodao da će pričekati par dana prije nego što o tome progovori, a zatim i da će Plenkoviću dati vremena da se informira i reagira. Progovorio je već dan poslije, u prošlu subotu, i iznio niz dodatnih teških optužbi.

Ali već i prije toga, tijekom prošlog petka, Plenković mu je lakonski odgovorio: „Nema tu ništa posebno. Milanović se referira na neke tada tajne izvide iz 2015., uvijek je to vezano za pitanje Turudićeva poznanstva sa Zdravkom Mamićem.“ Tada je Plenković dodao i da je još jednom nazvao Turudića kako bi ga pitao ima li u Milanovićevim tvrdnjama išta novoga što bi se moglo tumačiti kao pogodovanje osumnjičeniku od strane suca.

To je sukus spornog kontakta koji je kod Milanovića pobudio sumnju da je Plenković Turudiću otkrio sadržaj državne tajne.

Ono što Plenkoviću ne predstavlja ništa posebno, Milanoviću je sasvim dovoljno da se u političkom i moralnom smislu prometne u nepremostivu prepreku imenovanju Turudića za glavnog državnog odvjetnika. I to zato što je SOA registrirala da se Turudić vozio s Mamićem u njegovom vozilu i da su konspirativno komunicirali u više navrata u vrijeme dok je Mamić već bio pod istragom. U tim operativnim izvještajima stoji da je Mamić na putu do Turudića dvaput prošao kroz crveno svjetlo, a jednom su prošli kroz crveno i dok je Turudić bio s njime u vozilu.

Plenković je koncem proteklog tjedna izjavio da je telefonski kontaktirao Turudića i diskutirao s njim o njegovim spornim kontaktima s pravomoćno osuđenim Zdravkom Mamićem. FOTO: Zarko Basic/PIXSELL

Jednom prilikom su se na Aleji Bologne naglo okrenuli i prešli preko pune crte te neočekivano promijenili smjer kretanja. Drugom prilikom parkirali su se u blizini željezničke pruge i dugo sjedili u autu i razgovarali.

Izvor blizak Turudiću na ta zbivanja gleda sasvim drugim očima te ni u tim kontaktima ne vidi ništa sporno.

„Turudić se sastao s Mamićem i otišao s njim na kratku noćnu vožnju jer mu nije želio okrenuti leđa kad se našao u pravnim problemima. To je bilo ljetno doba, u devet sati. Mamić je došao pred Turudićevu zgradu blizu Črnomerca, napravili su krug do Bologne i on je izišao. Turudić to nikada nije poricao i u njihovom sastanku nema ništa sporno. Svi znaju da su Turudić i Mamić bili prijatelji, štoviše, još 12. srpnja 2015. godine Turudić je u velikom intervjuu Jutarnjem listu javno potvrdio da je s Mamićem prijatelj i dao mu je savjet da svoje probleme rješava pravnim sredstvima. U noćnoj vožnji tog dana, otprilike mjesec dana nakon intervjua, ponovio mu je to isto”, rekao je taj izvor.

Milanović je tada bio otkrio da su se Mamić i Turudić tajno noću vozili automobilom, ali je izjavio da sadržaj njihovih razgovora nije poznat čak ni SOA-i.

Nacional je, međutim, od izvora bliskih samom Ivanu Turudiću sada doznao što oni tvrde da je bio sadržaj tih razgovora, jer Turudić je to prepričavao svojim najbližim prijateljima. Jedan od izvora koji je neposredno od Turudića čuo kako prepričava o čemu je razgovarao s Mamićem, tvrdi da je Turudić rekao sljedeće:

“Mamić me je nazvao i pitao hoćemo li se naći. Nisam htio biti pi..a da ga otfikarim kada je bio u lošoj situaciji. Sada mi je žao što smo se našli, ali u tom našem razgovoru nema ništa sporno. On se žalio i govorio o svojoj nesretnoj sudbini, a ja sam ga samo pitao: ‘Možeš li ti pred institucijama odgovoriti na sva pitanja?’ On je rekao: ‘Mogu, kunem se.’ Na to sam ga pitao: ‘Pa dobro, zašto se onda bojiš?’ I to je bio naš razgovor. Još sam mu rekao, doslovno: ‘Prestani lajati!’ A tko god je razgovarao s Mamićem, zna da većinu vremena kad s njim razgovarate ne možete doći do riječi jer je njega teško ugasiti, on ne prestaje govoriti, njemu je ‘posjed lopte’ 95 posto.”

Predsjednik Zoran Milanović sumnja da je premijer Andrej Plenković sucu Ivanu Turudiću odao sadržaj više izvještaja SOA-e. FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

Turudićeva vožnja s Mamićem nije bila njihov jedini sastanak, ali izvori bliski Turudiću tvrde da su se njihovi razgovori više-manje svodili na isto.

Međutim, isticanjem tih detalja, o kojima nije eksplicitno govorio, predsjednik Milanović doveo je u pitanje i način na koji je Turudić naknadno prošao sigurnosnu provjeru. Što izravno dovodi u pitanje način postupanja SOA-e. Izvor blizak Vladi na tu situaciju gleda drugačije i tvrdi da je SOA dostavila spomenuta izvješća DORH-u te se očekivalo da DORH započne postupanje ako smatra da je u tim susretima bilo išta sporno. Ali kako ništa nije poduzimao, to je, prema navodima istog izvora, navelo SOA-u na zaključak da za Turudića nema zapreke u prolasku sigurnosne provjere. Isti izvor navodi kako je Turudić tijekom razgovora s agentima SOA-e ponudio da ga i poligrafski testiraju po pitanju odnosa sa Zdravkom Mamićem. Ali to se nije dogodilo.

Turudić je još u to vrijeme već itekako vješto manipulirao svojom pozicijom u javnom prostoru. Bivši ministar pravosuđa i aktualni bliski suradnik predsjednika Milanovića Orsat Miljenić podnio je u rujnu 2014. kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja kako bi se rasvijetlile tvrdnje tadašnjeg predsjednika zagrebačkog Županijskog suda Ivana Turudića, koji je sredinom kolovoza 2014. u medijima izjavio da je žrtva nezakonitog praćenja i prisluškivanja.

U operativnim izvještajima soa-e stoji da je Mamić na putu do Turudića dvaput prošao kroz crveno svjetlo, prošli su kroz crveno i dok je Turudić bio s njim u vozilu, a prešli su i preko pune crte

Bio je to znakovit i u neku ruku ironičan politički manevar nominalno poduzet kako bi se zaštitio predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, ali i dignitet sudbene vlasti. Jer da se pokazalo da su Turudićeve tvrdnje istinite, bilo bi počinjeno teško kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti.

Sumnju da ga prate i prisluškuju Turudić je iznio 12. kolovoza 2014. na HTV-u, ističući da su mu to rekli “ljudi iz policije”.

Dva dana ranije u opširnom razgovoru za Večernji list Turudić se okomio na vlast Zorana Milanovića, što je u drugim medijima interpretirano kao isticanje kandidature za HDZ-ova ministra pravosuđa. Turudić je to prokomentirao rekavši da je očekivao burne reakcije, ali da ga je „malo začudio“ predsjednik Republike Ivo Josipović koji je ustvrdio da politički angažman sudaca smatra neprimjerenim i inkompatibilnim s dobrim demokratskim načelima i podjelom vlasti te da bi sudac s političkim ambicijama trebao odstupiti iz pravosuđa.

“U pravu je predsjednik RH kad kaže da nemaju formalne ovlasti da me smijene, međutim, ja sam posve siguran da represivni aparat radi na tome”, rekao je tada Turudić.

Premijer Plenković u ponedjeljak navečer još uvijek nije bio uskratio svoje povjerenje Ivanu Turudiću unatoč sve izraženijim pritiscima. FOTO: Ivana Ivanovic/PIXSELL

Ravnateljstvo policije oštro je tada demantiralo Turudićeve tvrdnje o praćenju i prisluškivanju, ističući da on “nije bio predmetom niti jednog kriminalističkog istraživanja koje je policija provodila odnosno provodi”.

Ali je to ubrzo na zamolbu DORH-a počela raditi SOA, i to zato što se već tada sumnjalo da Mamiću cure povjerljivi podaci iz policijskog i pravosudnog sustava. Da je Mamiću dojavljeno i za te mjere, jasno se vidjelo kada je portal Direktno.hr u listopadu 2015. počeo propitivati njihovu zakonitost. “Još u vrijeme privođenja Zdravka Mamića, Dinko Cvitan navodno je naložio SOA-i tajno praćenje, kako braće Mamić tako i njima bliskih osoba. Upitno je jesu li mjere provođene protiv Mamića uopće bile zakonite, a kroz prisluškivanje su ‘zakačeni’ i neki razgovori koje je vodio s članovima Nogometnog saveza, nekim pravnim ekspertima, ali i šefom Hrvatskog helsinškog odbora Ivanom Zvonimirom Čičkom. Mamić se, navodno, konzultirao je li novi zakon o sportu, koji je stupio na snagu 9. kolovoza ove godine, u skladu s Ustavom”, objavio je portal Direktno.hr u listopadu 2015., navodeći da je SOA u to doba zabilježila kontakt sutkinje Slavice Banić s Mamićevim bliskim prijateljem Paškom Dodićem u njegovu kafiću Gold, u zagrebačkoj Dubravi, gdje je bio prisutan i Mamić.

‘pitao sam mamića: ‘Možeš li ti pred institucijama odgovoriti na sva pitanja?’ On je rekao: ‘Mogu, kunem se.’ Na to sam ga pitao: ‘Pa dobro, zašto se onda bojiš?” rekao je Turudić u društvu bliskih prijatelja

Potom se tvrdilo da je 6. listopada 2015. izdan nalog za provođenje tajnih mjera i izvida koji je uključivao praćenje i prisluškivanje više sudske savjetnice na Ustavnom sudu Karmen Gospodinović, sudaca Slavice Banić i Marka Babića te Paška Dodića, Damira Vrbanovića i Zdravka Mamića. Ta je informacija bila točna. Međutim, u operaciji zamjena teza dovodilo se u pitanje to što ga je, izvan uobičajenog protokola, umjesto tadašnjeg predsjednika Županijskog suda Ivana Turudića potpisao sudac Krešimir Devčić.

Da je Turudić za Mamićevu situaciju bio itekako zainteresiran, sugeriraju i okolnosti koje je Nacional objavio u srpnju 2016.

“Turudić je zbog toga poludio. On je taj koji je uveo sistem rada da sve obrade tog tipa moraju biti zavedene tako da on o njima bude informiran. Postoji više razloga zašto Državno odvjetništvo sumnja da je upravo Turudić dojavio Mamiću i tom društvu da su mjere naložene. To bi DORH, izgleda, mogao i dokazati, pa bi Turudiću bilo bolje da o tomu šuti”, izjavio je tada Nacionalu izvor sa zagrebačkog Županijskog suda nesklon Turudiću i dobro upoznat s njegovim tadašnjim manevrima. Po izbijanju afere otkrilo se da je sutkinja Slavica Banić imala više od osamdeset kontakata s Mamićevim prijateljem Dodićem, a nakon pritiska javnosti odlučila je da će se obratiti javnosti te je potvrdila da poznaje Mamića, no tvrdila je da su susreti njih dvoje bili “površni” i da joj je žao što je time narušila vjerodostojnost Ustavnog suda.

Turudić se s Mamićem vozio u kolovozu 2015., nakon što mu je javno davao savjete putem Jutarnjeg lista

Upravo je Županijski sud u Zagrebu početkom srpnja 2015., dok mu je Turudić bio na čelu, potvrdio istražni zatvor Zdravku Mamiću, i to po odluci nadležne sutkinje istrage, pa su 5. srpnja 2015. i Zdravko Mamić i njegov mlađi brat Zoran Mamić po nalogu USKOK-a uhićeni i odvedeni u Remetinec, zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke. Braću Mamić USKOK je tada osumnjičio da su, uz pomoć tada već pritvorenog poreznika i tada izvršnog predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Damira Vrbanovića, oštetili Nogometni klub Dinamo te da je Zdravko Mamić iz Dinama nezakonito izvukao 52 milijuna kuna, a Zoran Mamić 38,1 milijun kuna. Kasnije je suđenje Mamićima premješteno u Osijek upravo zbog njegovih veza sa sucem Turudićem, ali i s još nekim sucima.

Turudićeva vožnja s Mamićem u kolovozu 2015. odvijala se, zapravo, nakon njegova izlaska iz pritvora. Kad je Turudić tijekom te vožnje rekao Mamiću da “prestane lajati”, vjerojatno je mislio na njegove tada javne istupe u kojima se obrušavao na SDP-ova ministra policije Ranka Ostojića.

U velikom intervjuu Jutarnjem listu od 12. srpnja 2015. godine, naslovljenom “Sudac Ivan Turudić samo za Jutarnji list: Evo što savjetujem svom prijatelju Zdravku Mamiću” – dakle, svega tjedan dana nakon Mamićeva uhićenja – potvrdio je da je prijatelj s Mamićem, a na pitanje kakav bi savjet dao Mamiću o njegovoj situaciji, rekao je sljedeće:

“Da upotrijebi sva pravna sredstva koja mu stoje na raspolaganju i da se brani na sudu kao jedinom mjestu gdje se to treba raditi, a ne u medijskom prepucavanju s ministrom policije.”

Milanović je, pokušavajući osporiti izbor Turudića za šefa DORH-a, rekao da se Turudić, dok je bio predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, sastajao sa Zdravkom Mamićem, i to najprije dok je Mamić bio osumnjičenik, ali i kasnije kada je bio pod istragom, te je o tome izjavio i sljedeće:

“To su bili sastanci pod vrlo čudnim okolnostima. Nije to krstitka, krsna slava, bar micva, teferič, nego to ima obilježja konspirativnosti od koje bi i Kominterna imala što naučiti… Ali tada Mamić još nije pod istragom. Cijelu tu (2015.) godinu Turudić je predsjednik Županijskog suda. Krajem osmog mjeseca gospoda opet imaju tajni susret pod plaštom noći, voze se satima, skrivaju na tajnim mjestima. Tada Mamić više nije bio osumnjičenik, nego pod istragom, dao je jamčevinu da neće utjecati na postupak.”

Milanović se pritom referirao na službene dokumente SOA-e u koje je imao uvid kao premijer, a potom i kao predsjednik države, a na koje je sada, nakon što je Turudić postao i službeni kandidat za šefa DORH-a, upozorio premijera Andreja Plenkovića. Na pitanje postoje li u tim dokumentima SOA-e eksplicitni podaci o razgovorima Turudića i Mamića, Milanović je rekao:

“Ne, jer to nije zabilježeno, ali svakom je jasno da takva vrsta kontakta nije dopustiva.”