Objavljeno u Nacionalu br. 778, 2010-10-12

Ankete u Hrvatskoj otkrivaju mračnu stranu spolnosti mladih – nasilje u vezama i pobačaje tinejdžerica – dok informacije o ljubavi i seksu ne dobivaju ni u obitelji ni u školi

Unuk krenuo u prvi razred i baka ga odvela u knjižaru da mu kupi knjigu koju on izabere. On je kao iz topa rekao: “Hoću ‘Seks za početnike’!” „Ali ti si još mali, ništa ne znaš o seksu?”, rekla mu je baka. A on će njoj: „Pa baš zato, bako, da naučim.“ Tu je anegdotu ispričala Jasminka Petrović, jedna od najpopularnijih spisateljica za djecu u Srbiji. Po njezinoj knjizi “Seks za početnike” rade se kazališne predstave, objavljena je u 23 zemlje i jedan je od najboljih priručnika za spolni odgoj za djecu koji se može nabaviti u Hrvatskoj, a izdala ga je Prosvjeta u Zagrebu. A takvih knjiga u Hrvatskoj itekako treba.

U rujnu su objavljeni rezultati dvaju istraživanja koja pružaju razloge za zabrinutost. Prvo su proveli stručnjaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Škole narodnog zdravlja “Dr. Andrija Štampar” i ustanovili da su u ukupnom broju žena koje su abortirale u razdoblju od 1998. do 2007. mlade djevojke u dobi od 15 do 19 godina činile čak sedam posto. Drugo istraživanje, provedeno u svibnju i lipnju ove godine u 56 srednjih škola, otkrilo je da je 65 posto srednjoškolaca bilo suočeno s nekim od oblika nasilja tijekom svojih veza, da je njih 50 bilo nasilno prema partneru te da 40 posto djevojaka smatra da je sasvim normalno da ih dečko udari, ošamari ili opsuje. Mnogi mladi jednostavno nemaju pojma kakav bi odnos s drugim spolom morao biti.

O TEŠKOĆAMA RADA na knjizi koja bi mlade poučila temeljim problemima u odnosima djevojaka i mladića Jasminka Petrović kaže: “Osim urednice imala sam i stručne konzultante, dva psihologa. Vagala se svaka riječ u tekstu. Ideja je bila da se otvoreno govori o svim pojmovima – dlakavost, menstruacija, poljubac, prvi seksualni odnos, homoseksualnost, prostitucija, pedofilija, abortus… Trebalo je sve to objasniti bez uvijanja, popovanja, zastrašivanja, ali i bez stručnih termina i ružnih reči. Moj zadatak je bio da mladog čitaoca podučim, umirim, ohrabrim, posavjetujem, zaštitim, a opet da ga zabavim i po mogućnosti nasmijem.” U tome je nedvojbeno i uspjela. Njezina knjižica na stotinjak stranica blagim humorom i s vrlo mnogo zdravog razuma razjašnjava tabu teme u društvu.

O TOME ŠTO DJECA i mladi u Hrvatskoj o seksu znaju, a što bi trebali znati, kaže gestalt savjetnica i seksualna terapeutkinja Nataša Barolin Belić, iz savjetovališta Korak dalje: “U Hrvatskoj je provedeno nekoliko istraživanja koja pokazuju da je stanje loše. Mladi misle da sve znaju o seksu, ali većinu informacija dobivaju iz medija i od vršnjaka, najčešće nepouzdanih izvora. Odgovore traže na internetu bez kontrole vjerodstojnosti i znanstvene utemeljenosti tih stranica. Mladima nedostaju i komunikacijske vještine, vještine razvoja samosvijesti i odupiranja vršnjačkom i medijskom pristupu te kritički pristup tekstovima, reportažama i iskazima vršnjaka. Mladi o seksualnosti pričaju u istospolnim vršnjačkim skupinama, a najteže im je razgovarati s partnerom jer nemaju potrebne vještine za to, a i boje se da partner ne pomisli da od njega samo žele seks, a ne i emotivnu vezu. Također ne razgovaraju s roditeljima o temama seksualnog zdravlja.” Jedan od razloga zašto roditelji ne razgovaraju sa svojom djecom o seksu – a zbog čega im i ne kupuju knjige o spolnom odogju – jest i mišljenje da će takav razgovor samo raspaliti dječju mštu i potaknuti ih na ranije spolno iskustvo.

O tome doktorica psihologije Bruna Profaca, voditeljica odjela dijagnostike i tretmana u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba, kaže sljedeće: “U ranoj dobi roditelji su primarni edukatori djece o spolnosti, pa će o njihovu odgovaranju na pitanja i pružanju informacija ovisiti i djetetovo znanje. Pokazalo se da s djecom roditelji najviše pričaju o trudnoći, a najmanje o temama kao što su: spolni odnos, kontracepcija, spolno prenosive bolesti i slično. Pri tome roditelji često misle da djeca znaju sve što bi trebala znati, međutim, djeca ipak ne poznaju mnoge važne aspekte seksualnosti. Suprotno uvriježenom mišljenju većine da će se razgovorom o spolnosti potaknuti spolno ponašanje, sada znamo da odgovaranje na djetetova pitanja na jednostavan način u skladu s njegovim kognitivnim razvojem može zadovoljiti znatiželju i smanjiti potrebu za spolnim eksperimentiranjem.”

JASMINKA PETROVIĆ, radeći na knjizi, napravila je anketu iz koje je doznala da su djeci razgovori s roditeljima i nastavnicima o seksu dosadni, kao i stručne knjige i obrazovne emisije školskog televizijskog programa. Da ne ispadne dosadna, knjigu je napisala vrlo šarmantno, a šarmu knjižice svakako pridonose i duhovite ilustracije Dobrosava Boba Živkovića. Na pitanje kako su počeli surađivati, Jasminka Petrović kaže: “Dobrosav Bob Živković i ja uspješno smo napravili knjigu ‘Škola’ u ediciji ‘Bez dlake na jeziku’. Onda nam je urednica Ljiljana Marinković iz Kreativnog razvoja predložila da se bacimo na novu temu – seks za početnike. U prvi mah taj zadatak prihvatila sam s velikim entuzijazmom. ‘Nabavit ću stručnu literaturu, dobro ću se pripremiti i začas ću to napisati’, naivno sam pomislila. Ali to začas trajalo je više od dvije godine. Bilo je devet verzija teksta. Stalno sam nešto izbacivala, ubacivala, ispravljala, dopisivala. Bila sam na rubu živaca i htjela dići ruke od svega. Kad gostujem po knjižnicama i školama, pitam djecu koliko im treba da napišu domaću zadaću. Oni obično odgovaraju: ‘Od 15 minuta do sat vremena.’ Onda im ja kažem da je knjiga ‘Seks za početnike’ bila moja domaća zadaća koju sam pisala dvije godine. Ne možete zamisliti kako se zapanje kad to čuju! Potpuno se slažem s njima, teško je biti ustrajan, naročito kad ti nešto ne polazi za rukom. Naravno, danas mi je drago što sam izdržala do kraja. U tome mi je puno pomogao i Bob Živković. Imali smo bezbroj sastanak na kojima smo razgovarali o izgledu i sadržaju knjige. Jednom prilikom smo nakon sastanka ušli u taksi i u velikom žaru nastavili razgovotr. Sećam se razrogačenih očiju taksista u retrovizoru. Čovjek nije mogao povjerovati svojim ušima.”

VAŽNOST PRIRUČNIKA JOŠ je veća ako se zna da u Hrvatskoj nema seksualne edukacije u školama. Pojedine nevladine udruge nude radionice, seminare i predavanja o seksualnosti, a jednoj od njih pripada Ladislav Ilčić, koordinator zdravstvenog odgoja udruge Glas roditelja za djecu čiji se program spolnog odogoja primjenjuje u 14 škola u BiH. “U spolnom odgoju je važna komunikacija djece s roditeljima jer je spolni odgoj neodvojiv od ljubavi i životnih vrijednosti. Ako se ignoriraju životne vrijednosti i ako se spolni odgoj predaje tehnicistički, svjetska iskustva pokazuju da su programi neuspješni. No istovremeno se pokazalo da roditelji ne znaju kako bi razgovarali s djecom ni što bi im rekli. Zato mi imamo i program za roditelje s kojima radimo na roditeljskim sastancima”.

PRAKTIČNO ISKUSTVO Ladislava Ilčića, nakon deset godina rada sa srednjošlkolcima, jesrt da tinejdžeri doista malo znaju o seksu. Nataša Barolin Belić ukazuje na istraživanje koje je proveo Savezni ured za zdravstveni odgoj u Njemačkoj: “Pokazalo je da se seksualnom edukacijom povećava odgovornost mladih, te da otvoren razgovor i učenje o seksu uvelike pomaže mladima da se ponašaju odgovorno prema sebi i prema svojim partnerima. Njemačko je istraživanje pokazalo i to da je seksualna osviještenost njemačke mladeži rezultat i toga što većina njih s roditeljima otvoreno razgovara o seksu, među dječacima 58 posto, a među djevojčicama čak 69 posto. No razgovor roditelja sa svojom djecom o seksualnim temama je još uvijek nedovoljno prisutan u našem društvu. To nije dobro, no razumljivo je jer ni većina roditelja nije primila nikakvu seksualnu edukaciju od vlastitih roditelja. Ako oditelji i pričaju s djecom, to je uglavnom na razini upozorenja i zabrana: Pazi da ti se ne dogodi … Nemoj se uvaliti u nevolju… Pazi da ne napraviš što ne smiješ…”, kaže Nataša Barolin Belić, a takvom stavu odgovara i sjajan crtež Boba Živkovića u kojem je otac s remenom u ruci prikazan kao sredstvo za kontracepciju. Važnost razgovora s djecom ističe i Bruna Profaca: “Razgovor o spolnosti nije jedan veliki razgovor, nego dio života. Važno je iskoristiti svakodnevne prigode za razgovor, upotrebljavati jednostavne izraze, točne nazive za spolne organe, smireno razgovarati, ne zaboraviti razgovarati o osjećajima. Odrasli mogu pomoći djeci da imaju prirodan odnos prema vlastitom tijelu, ali istodobno razgovarati i o privatnosti i o postavljanju vlastitih granica. Dobro je da roditelji izražavaju svoja uvjerenja i stavove, ali i da dopuste djetetu i adolescentu da izrazi svoje, koji mogu biti različiti. Različita su pitanja koja postavljaju mala djeca, od onih koja, primjerice, postavlja adolescent. Dobro odabrana knjiga, o kojoj će roditelj s djetetom ili mladom osobom moći razgovarati, zato je iznimno važna.”

PRIRUČNIK O PITANJIMA seksa može biti zgodan povod za razgovor roditelja i djece, ali ta se prilika prerijetko koristi. Na hrvatskom tržištu postoji više priručnika o seksualnom odgoju za djecu i za mlade – a kvalitetom se izdvajaju knjige Julije Weidner “Ne zatvaraj oči pred nepoznanicama” naklade Forum i “Seksualnost tinejdžera” Magali Claussener-Petit u izdanju Sretne knjige – no pitanje je koliko su oni dostupni mladeži te preporučuje li uopće itko u Hrvatskoj djeci i roditeljima koji od priručnika ili knjiga o seksualnom zdravlju. No pri izboru knjige valja biti oprezan, upozorava Ilčić: “Nije dobro ako priručnici imaju nakanu da isključe roditelje, a važno je i da budu usklađeni s psihičkim razvojem djeteta. Kad god neki priručnik pruža djeci informacije prije nego što su djeca zainteresirana, kao kad se djeci u vrtićima govori o spolno prenosivim bolestima, riječ je o manipulaciji. Priručnici ponajprije prenose informacije, a one nisu dovoljne da utječu na nečije ponašenje – svi pušači znaju da je pušenje štetno, ali neće zato svi i prestati pušiti. Osim toga, utjecaj priručnika je ograničen, a mladi najviše informacija dobivaju preko medija kojima nije interes sretno spolno odrastanje mladih, nego profit. Većina ionako uči imitacijom i zato najbolji seksualni odgoj svojoj djeci mogu dati muž i žena koji se vole.”

ISKUSNI TERAPEUTI poput Nataše Barolin Belić tvrde da prostora za unapređenje situacije u Hrvatskoj ima puno: “Prvo i najvažnije je uvođenje sustavnog, znanstveno utemeljenog seksualng obrazovanja u osnovne i srednje škole. Nadalje, kroz vrtiće i škole treba uključiti roditelje u edukacije o tome kako razgovarati sa svojom djecom o seksualnosti. Kroz knjižnice i čitaonice omogućiti djeci i mladima da im priručnici i knjige o seksualnom zdravlju i osobnoj odgovornosti budu dostupne te organizirati susrete sa stručnjacima koji se bave područjem seksualnog zdravlja, a koji djeci i mladima, primjereno njihovoj dobi, mogu govoriti o vrijednosti seksualnog zdravlja i vlastitoj odgovornosti za cijeli život.” Osim upornosti, Jasminka Petrović pokazala je i veliku odgovornost prema svojim mladim čitateljima, o čemu kaže: “Tekst sam davala na čitanje i roditeljima i tinejdžerima. Neke od njih sam osobno poznavala, a neke nisam. Tako sam dobila razne komentare. Bio je dogovor da svoje pohvale i kritike bilježe na marginama. Mogli su precrtavati nezanimljive delove i dopisivati nove ideje. Jedan primjerak je tako otišao u Prvu beogradsku gimnaziju, učenicima drugog razreda. Na kraju nastave vratili su mi rukopis s komentarima. Sve stranice bile su na svom mjestu, osim one na kojoj su bila poglavlja o oralnom i analnom seksu. Očito se netko htio temeljitije pozabaviti tim pitanjima. Zahvaljujući tome riješila sam veliku dilemu koja me mučila – da li u knjigu za tinejdžere staviti i ove dvije teme? Neznanje vodi u grešku, tako je u matematici, gramatici, povijesti, pa i u seksu. Ako vladaš materijom, osjećaš se sigurnije, a samim tim lakše donosiš zaključak, tj. odluku. Što više znanja o seksu, manja je šansa da se upadne u mračne strane”, kaže Jasminka Petrović.

DAKLE, AKO STE MLADI i nemate roditelje koji se vole, možete čekati još koje desetljeće da se uvede spolni odgoj u škole ili nabaviti koji priručnik. Isto je i ako ste roditelji koji ne znaju s djecom razgovarati prirodno i otvoreno, nego se crvenite dok pričate o tome kako bumbar oprašuje cvijet. A postoji i treća mogućnost, kao u još jednoj anegdoti koju je ispričala Jasminka Petrović: “U jednom poduzeću zaposleni su poklonili svom kolegi koji je odlazio u penziju fotelju i ‘Seks za početnike’. Poručili su mu: ‘Zavali se u fotelju i popuni rupe u znanju!’“