Mala otočna država Malta je sa svojih 450 tisuća stanovnika uspjela privući čak 74 tisuće različitih tvrtki od kojih velika većina na otoku nema otvorene podružnice nego posluju putem poštanskih pretinaca. Čak i velike europske kompanije, poput njemačkog BASF-a, imaju svoje pretince na Malti jer ovaj otok nudi sigurnost koju pruža zakon baziran na britanskom korporativnom pravu, poslovnu lokaciju unutar Europske unije i nisku poreznu stopu sličnu onoj na Karipskom otočju.

Europska unija do sada je vrlo malo učinila da zaustavi ovu praksu, a jedan od razloga je i taj što je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker nekada bio premijer Luksemburga, još jedne države koja ima vrlo niske porezne stope te je dom mnogim fiktivnim tvrtkama. Juncker je u suradnji sa svojim prijateljem bivšim šefom Europskog parlamenta i aktualnim kandidatom SPD-a za njemačkog kancelara Martinom Schulzom na sve načine pokušao spriječiti istragu o Panama Papersu te se trudio da pitanje poreznih oaza ne bude u središtu pozornosti europskih medija. Međutim, u posljednja tri mjeseca tim od 38 novinara iz 16 država istražio je više od sto tisuća dokumenata koji pokazuju da Malta ima efektivno najnižu stopu poreza na dobit u Europskoj uniji. Ta stopa najčešće iznosi samo 5%, a u nekim slučajevima porezna stopa pada i na 0%. Dio tih otkrića u subotu je u svojem tiskanom izdanju objavio i njemački tjednik Spiegel, a Nacional ekskluzivno objavljuje prvu od niza priča koje su europski novinari otkrili temeljem proučavanja velikog broja dokumenata s Malte.

Kompanije i porezni obveznici bi na Malti teoretski trebali plaćati porez na dobit po stopi od 35 posto, no u praksi veliki dio tog poreza se vraća tvrtkama ako je profit stvoren na poslovima izvan Malte. „Porezna stopa pada na pet ili čak, u nekim slučajevima, i na nula posto“, napisao je britansko-talijanski profesor u ekspertizi za parlamentarnu grupaciju Zelenih u Europskom parlamentu. Njegovi podaci pokazuju da je Malta vratila oko četiri milijarde eura poreza u 2015. godini, ali i to se isplatilo jer u državnoj blagajni ovog mediteranskog otoka ostalo oko 247 milijuna eura. Osim toga, stvoreno je i oko 10 tisuća poslova u financijskoj i konzultantskoj industriji koje nude savjete svojim klijentima kako da plate što je manje moguće poreza. Međutim, druge države, neke od njih su i članice Europske unije, gube velike količine nenaplaćenog poreza zbog malteške porezne politike. Malteške novine Malta Today procijenile su da godišnji gubitak drugih država iznosi čak 14 milijardi eura. „Malteški porezni sustav nema veze s poštenom poreznom utakmicom“, izjavio je za njemački Spiegel Sven Giegold, glasnogovornik za financijska pitanja Zelenih u Europskom parlamentu.

Osim što ima nisku stopu poreza na dobit, Malta privlači i porezne „izbjeglice“ vrlo privlačnim porezima na razne patente, licence i različita druga prava koje drže tvrtke registrirane na Malti. Prihodi od takvih prava koji su ostvareni u bilo kojoj drugoj državi na svijetu na Malti se ne oporezuju, a ne oporezuje se ni distribucija zarade dioničarima tvrtki. I druge europske države smanjuju poreze na prihode od raznih prava, pa u Francuskoj taj porez iznosi 15 posto, u Velikoj Britaniji 10, ali niti jedna država ne može se usporediti s Maltom i stopom od nula posto.

Europska unija u suradnji sa SAD-om pokušava stati na kraj ovakvom poreznom sustavu na Malti i ova će država do 2021. morati promijeniti neka pravila te će morati svoj sustav prilagoditi velikom broju europskih direktiva. Međutim. Malta se uspješno bori protiv pokušaja Europske unije da bolje nadzire njihov porezni sustav te stalno stvaraju nove porezne olakšice kojima privlače tvrtke na otok, a istovremeno i odgađaju i reforme koje od njih traži Bruxelles. Budući da unutar Europske unije ne postoji jedinstveno stajalište o ovom pitanju, do 2024. svaka država će moći sama regulirati svoj porezni sustav, a tek tada će na snagu stupiti jedinstveni europski standard u svim državama članicama.

Ova odgoda će prije svega razveseliti tvrtke poput BASF-a. Ova velika tvrtka u vlasništvu je i tvrtke BASF Finance Malta GmbH čije je sjedište u gradu St. Julian na Malti. Studija koju je financirala grupacija Zelenih u Europskom parlamentu navodi da je jedina funkcija ove tvrtke da daje zajmove drugim tvrtkama u vlasništvu BASF-a. I dok u drugim europskim državama kamate na takve zajmove smanjuju dobit s velikim poreznim stopama, financijske tvrtke na Malti gotovo uopće ne plaćaju porez na kamate i dodatnu dobit koju stvaraju takvim kreditima.

Njemački tjednik Spiegel u subotu je objavio da je BASF samo jedna od velikih svjetskih kompanija koje imaju urede na Malti. Velika većina njih zapravo i nema urede nego posluju preko poštanskih pretinaca pa neke od tih velikih tvrtki čak i djele istu adresu. Većina njih nema niti telefonske brojeve svojih ureda na Malti i nemoguće je doći i ušetati se u njihove prostorije za vrijeme nekog normalnog radnog vremena. Spiegel otkriva i da je Bosch bio aktivan na Malti do srpnja 2016. kada je sve svoje tvrtke kćeri prebacio u Njemačku i Nizozemsku. Zanimljivo je da se to dogodilo samo dva mjeseca nakon što su mediji objavili dokumente iz afere Panama Papers. Iako Bosch nikada nije službebno iznio razloge povlaćenja s Malte, iz te su kompanije naveli da će se čvrsto držati zakona i moralnih principa biznisa te da će plaćati poreze u onim državama u kojima posluju. No, na Malti posluje cijeli niz njemačkih kompanija, a samo Lufthansa u poslovnoj zgradi Aragon ima 18 tvrtki kćeri. Lufthansa Malta Pension Holding, die LSI Malta Pension i DLH Malta Pension samo su neke od njih. Šef ureda Lufthanse na Malti Markus Pawlik nije imao vremena za razgovor s novinarom Spiegela te je samo spomenuo da na Malti radi 500 tehničara koji se brinu za Lufthansine zrakoplove. Za usporedbu, u Njemačkoj Lufthansa ima 67 tisuća zaposlenih. Međutim, Pawlik nije objasnio zašto onda cijelim mirovinskim fondom Lufthanse upravlja tvrtka registrirana na Malti te je novinare Spiegela uputio da to pitanje postave press službi Lufthanse u Njemačkoj. Njihov odgovor je bio da je to stvar poslovne odluke uprave kompanije koja mora odgovarati na zahtjeve svojih dioničara. No, usprkos svemu ovakav potez Lufthanse je potpuno legalan i s njom su upoznate sve njemačke službe.

Nedaleko od poslovne zgrade Aragon je Mayfair House u kojem je ured tvrtke Jacobs Management Ltd. Zaposlenik te tvrtke je otkrio da od 2004. pomaže njemačkim tvrtkama da pokrenu posao na Malti. Iako su mislili da je tvrtka povezana s poznatim proizvođečem kave, novinari Spiegela su otkrili da razgovaraju s Peterom Braunom koji sa svojim bratom radi za tvrtku koja je pod kontrolom Jacobs Capitala Ltd., tvrtke s Britanskih Djevičanskih otoka. Jedan kat ispod te tvrtke uredi su četiri tvrtke, a među njima su i BASF Finance Service GmbH i Sixt Financial Services GmbH. Tvrtke dijele isto zvono, nemaju telefonski broj i nemaju elektroničku poštu. Novinari njemačkog tjednika su u tom uredu naišli na jednog čovjeka koji im nije htio davati izjave te ih je uputio da se obrate središnjici u Njemačkoj. Naknadno je ustanovljeno da je riječ o Pallu Arnasanu, islandskom državljaninu koji se na svom LinkedIn profilu pohvalio da istovremeno obavlja tri posla. Arnasan je tako istovremeno „Executive Manager“ BASF Finance Malta GmbHa, „Finance Manager“ oK+S Finance Limiteda i „Senior Manager“ Jacobs Management Limiteda.

U studenom 2016. u izvješću grupacije Zelenih u EU parlamentu navodi se da je BASF, preko svoje tvrtke čiji se ured nalazi u Mayfair Houseu i koja kreditira ostale tvrtke u tom poslovnom carstvu, uštedio 923 milijuna eura na porezu između 2010. i 2014. godine. Zastupnik SPD-a u parlamentu Norbert Walter-Borjans je 10. svibnja ove godine izjavio da je „Malta europska Panama“. Borjans se referirao na listu od 70 tisuća tvrtki registriranih na ovom otoku od kojih se 2000 može povezati s njemačkim poreznim obveznicima. Njemačke vlasti do sada su vjerovale da na Malti postoji samo 260 tvrtki u njemačkom vlasništvu. Prema malteškom zakonu svi ovi poslovi su legalni, ali pitanje je je li sve legalno i po njemačkom zakonu. Naime, njemačke porezne vlasti mogle bi naplatiti porez ako se dokaže da su tvrtke na Malti samo pravan i da one na tom otoku ne obavljaju nikakv posao i da nemaju zaposlenih. Za svaku tvrtku trebat će dokazati postoji li operativni biznis, zaposlenici i još niz drugih uvjeta ili je riječ o tvrtkama koje iza lažnih adresa služe samo za poreznu evaziju kao što je primjer komapnija koje imaju ‘urede’ u Mayfair Houseu. U tom slučaju njemačke vlasti mogu dodati prihod kompanije s Malte prihodu središnje tvrtke u Njemačkoj te im mogu naplatiti porez. No, problem je što u većini slučajeva vlasti u Berlinu i Bruxellesu toleriraju ove tvrtke i toleriraju malteški porezni sustav koji njihove države košta milijarde eura nenaplaćenog poreza.