Ne prevladava optimizam u EU uoči summita koji bi mogao biti sudbonosan: u petak i subotu čelnici država i vlada EU pokušat će postići kompromis i suglasje o povijesnome paketu pomoći i sedmogodišnjem “korona proračunu” EU u ukupnome iznosu od oko dvije tisuće milijardi eura – ali, nepunih pet dana uoči summita, ključni pregovarači javno priznaju da su stajališta još uvijek udaljena, izražavajući čak sumnju da će dogovor biti moguće postići.

Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel predložio je u petak svoj konačni prijedlog Višegodišnjega financijskog okvira (VFO), proračunskog prijedloga EU za sljedećih sedam godina, od 2021. do 2027, te prijedlog plana za gospodarski oporavak od posljedica pandemije težak 750 milijardi eura. Riječ je o ponešto smanjenome prijedlogu koji je prije nekog vremena predložila Europska komisija (EK), jer je Michel procijenio da bi korigirani plan mogao lakše dobiti suglasnost svih država članica, i iznio ga kao “pregovaračku kutiju”, podlogu za raspravu na summitu u petak i subotu.

Za razliku od EK, koja je bila predložila 1100 milijardi eura za VFO, Michel je prijedlog snizio na 1074 milijardi eura, ali nije smanjivao iznose za poljoprivredu i kohezijsku politiku, koja je naročito važna za manje razvijene članice, uključujući i Hrvatsku. Plan za oporavak od gospodarskih posljedica pandemije, nazvan “EU sljedeće generacije” (“New generation EU”, NGEU), koji je EK predložila u iznosu od 750 milijardi eura, Michel nije mijenjao.

Od tih 750 milijardi, 500 milijardi eura predviđene su za dodjelu članicama kao bespovratna pomoć, a 250 milijardi kao zajmovi. I tu je, čini se, najveća točka prijepora.

Već tjednima traje intenzivna diplomatska rasprava o predloženim iznosima, nezapamćenima u povijesti Europske unije. Krajem prošlog tjedna ona se, razumljivo, intenzivirala, a nastavit će se i ovoga tjedna sve do početka summita u petak.

Prošlog petka, njemačka kancelarka Angela Merkel razgovarala je s nizozemskim premijerom Markom Rutteom, koji slovi kao neformalni predvodnik “štedljive četvorke”, u kojoj su, osim Nizozemske, još i Austrija, Danska i Švedska.

Njemačka, otprije poznata kao jedna od najštedljivijih u EU, posljednjih mjeseci iskazala je spremnost da pomogne ostalim članicama, pridruživši se Francuskoj u podršci “korona paketu” koji je predložio Charles Michel.

Ta je spremnost opetovana u najavi današnjeg susreta Angele Merkel sa španjolskim premijerom Pedrom Sanchezom u Berlinu. “Postoje različite predodžbe zemalja članica oko konačnog rješenja ali njemačka delegacija u Bruxelles putuje sa solidnom količinom spremnosti na kompromis”, rekla je Merkel uoči sastanka sa Sanchezom.

Merkel, čija je zemlja 1. srpnja od Hrvatske preuzela predsjedanje EU-om, i time koordinaciju ovoga ključnog dogovora, u ponedjeljak se sastala s talijanskim premijerom Giuseppeom Conteom koji također ustraje na što bržem dogovoru.

Uoči sastanka s Merkel, Sanchez, premijer Španjolske koja je teško pogođena pandemijom, apelirao je na dogovor u petak i subotu. “Ako odgodimo dogovor, odgađamo i obnovu. A ako odgodimo obnovu, kriza će se još više produbiti. Španjolska će učiniti sve da dogovor bude postignut ovog tjedna na samitu u Bruxellesu”, rekao je Sanchez u Berlinu.

Ali to neće biti lako. Jučer je neugodno odjeknula izjava nizozemskog premijera Marka Ruttea, neformalnog predvodnika “štedljive četvorke”, koji je izrazio pesimizam u mogućnost konačnog dogovora. “Reakcije iza kulisa na naše prijedloge ne ulijevaju mi nadu za postizanje dogovora”, rekao je Rutte u nizozemskom parlamentu.

On se prošlog petka u Haagu sastao s talijanskim premijerom Giuseppeom Conteom, čija zemlja možda i najviše očekuje velikodušan dogovor, jer je među najpogođenijima koronakrizom, koja je samo pogoršala ionako kataklizmičko stanje talijanskih javnih financija. Rutte je, osim toga sastanka, proteklih dana održao niz osobnih pregovora s europskim liderima koji su ga nastojali uvjeriti da prihvati predloženi plan oporavka.

No Rutte nije popustio. Ključni je prijepor petsto milijardi eura iz NGEU fonda od ukupno 750 milijardi, koje su Michel i EK, uz podršku Njemačke i Francuske, predvidjeli kao bespovratni novac. “”Ne bih mogao objasniti kako možemo davati bespovratna sredstva bez obećanja ozbiljnih reformi i osiguranja da se one zaista provedu. Ne vjerujem da će ta ideja biti prihvaćena. Subvencije trebaju doći pod vrlo strogim uvjetima, to je jedini način”, kazao je Rutte.

Charles Michel u svom je prijedlogu ponudio stanovite kompenzacije državama “štedljive četvorke”, ali pitanje je hoće li one biti dovoljne.

U ponedjeljak, održan je sastanak ministara vanjskih poslova EU, prvi uživo poslije 13. ožujka, kada su se ministri posljednji put susreli osobno; od tada su svi sastanci zbog pandemije održani video vezom. No s toga susreta nisu došle važne vijesti o mogućem dogovoru na predstojećem summitu, jer VFO i NGEU paket nisu bili na dnevnom redu razgovora.

Prvi susret na kojemu će se na ministarskoj razini razgovarati o dvije tisuće milijardi spasa za Europu održat će se sutra, video vezom, i na njemu će sudjelovati ministri za europske poslove zemalja članica. Uime Hrvatske na sastanku će sudjelovati ministar vanjskih i europskih poslova Goran Grlić Radman.

Ključni skup, međutim, počinje u petak: Europsko vijeće, summit šefova država i vlada EU, koji moraju odobriti VFO i paket pomoći, kako bi nakon njih svoje odobrenje dao i Europski parlament, čime bi se približila kraju procedura usvajanja tih kapitalnih financijskih dokumenata za europsku budućnost.

Bit će to prvi europski summit uživo nakon posljednjega prije pandemije, 20 i 21. veljače. Svi su svjesni da bi to mogao biti summit maratonskih, iscrpljujućih pregovora, pa je predviđeno da, kao ustreba, bude produžen i na nedjelju, 19. srpnja. Moguće je, štoviše, da se na ovome summitu ne postigne dogovor, pa se već spominje i mogući nastavak 27. i 28. srpnja.

No datumi su manji problem od pitanja postoji li spremnost na dogovor. Ako je suditi po sadašnjim izjavama, prevladava malodušnost. Nije međutim isključeno da je aktualni pesimizam ipak samo taktičko zauzimanje što boljih pregovaračkih mjesta u utrci do konačnog dogovora – jer je teško povjerovati da bi europski pregovarači uistinu bili spremni prokockati novac za koji su svi svjesni da je Europi nužan.

S hrvatskog stajališta, riječ je o najmanje deset milijardi eura, novcu bez kojeg se zemlja vjerojatno neće moći izvući iz krize koja dolazi; ali s europskog gledišta, ulog je mnogo viši: riječ je, ni manje ni više, nego o sudbini Europske unije.