Etnonimi su naziv za pripadnika ili pripadnike nacije, naroda, plemena, roda ili kakve druge veće ili manje narodnosne ili etničke skupine. Primjerice Albanci, Slaveni, Siouxi, Eskimi i tako dalje.
Prilikom tvorbe etnonima u hrvatskom jeziku, standardno je niz zavrzlama. Primjerice imamo dvojne oblike, koji uz standardni imaju i oblike koji su se udomaćili u hrvatskome iz drugih jezika i vremena, premda su izvan norme ili izvan preporuka jezikoslovaca.
Najbolji primjer etnonima koji je izvan norme, a često ga se može čuti je Litvanac, koji uistinu sasvim dobro zvuči, budući da je naziv zemlje u potpunosti uklopljen u taj etnonim. Ipak, u hrvatskom jezičnom standardu ispravno je Litavac i Litavka.
Belgijac ili Belgijanac?
No, postoje i dvojni oblici etnonima, od kojih su oba oblika dozvoljeni za korištenje u standardnom jeziku. Takav je primjer Belgijac i Belgijanac, s tim da je opća preporuka prilikom tvorbe etnonima, da se prednost da sufiksu -ac pred -anac. Argument jezikoslovaca za tu preporuku je učestalost, a kao još jedan, iako ga ne navode, bi mogao biti jezična ekonomičnost.
No, u primjeru Korejac ili Koreanac, hrvatski enciklopedijski rječnik kao isključivi ispravni oblik navodi Korejac, dok je na tome tragu i Vladimir Anić (Veliki rječnik hrvatskog jezika, 2003.) koji drži ispravnim oblikom Korejac, dok Koreanac navodi kao oblik prisutan u razgovornom stilu. Korejanac je pak potpuno neispravan oblik.
Kada je riječ o sufiksima -ac i -anac, bitno ih je spomenuti i u kontekstu sklapanja etnonima od država čiji naziv završava na -ija.
Kudikamo plodniji je sufiks –ac. On se dodaje na skraćenu osnovu imena države ili kontinenta, odnosno na osnovu bez završnoga –ija.
Azija > Azijac, Bolivija > Bolivijac, Gambija > Gambijac, Gruzija > Gruzijac, Indija > Indijac, Kolumbija > Kolumbijac.
Kada je riječ o sufiksu -anac, on se upotrebljava tek u rijetkim primjerima, kakvi su Austrijanac, Perzijanac ili Venecijanac, piše Srednja.hr.
Komentari