Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture prošle je godine u rujnu raspisalo natječaj za nabavu brodice za traganja i spašavanja na moru koji je izazvao veliku reakciju u krugovima malih domaćih brodogradilišta jer je u natječajnoj dokumentaciji Ministarstvo objavilo tehničke nacrte na kojima je stajao logo talijanskog brodogradilišta Vittoria, jednog od ponuđača u natječaju. Nacional je tim povodom, uz pomoć portala Pomorac.net, stupio u kontakt s izvorom iz redova brodskih projektanata koji je iznio ozbiljne optužbe na račun Ministarstva mora, prometa i infrastrukture da natječajnom dokumentacijom posve otvoreno daje prednost talijanskom brodogradilištu Cantiere Navale Vittoria na štetu domaćih, a njegove su riječi potom potvrdili još neki predstavnici domaće brodograđevne industrije. Natječaj je u međuvremenu poništen i objavljen je novi, no mali brodograditelji i dalje upozoravaju da Ministarstvo, u vrijeme kada se hrvatska mala brodogradilišta bore za opstanak, namještanjem natječajne dokumentacije neopravdano favoriziraju inozemna brodogradilišta koja ni financijski ni kvalitetom gradnje plovila nisu u prednosti pred domaćima te da takva praksa nije rijetka i da se događa i u natječajima za održavanje pogonskih motora i sustava na brodovima u vlasništvu Jadrolinije, MMPI-a i MUP-a koji su godinama pisani tako da pogoduju točno određenim tvrtkama.

Spomenuto je Ministarstvo još u srpnju 2015. godine raspisalo natječaj za nabavu prototipne brodice za traganja i spašavanja na moru. Postupak nabave provodio se u dva kruga. U prvom krugu ponuditelji su trebali dokazati da zadovoljavaju kriterije sposobnosti gospodarskih subjekata, a u drugom krugu se tvrtkama koje su u prvom krugu dokazale zadovoljavanje kriterija sposobnosti, dostavio zahtjev za dostavu ponude. U prvom krugu su, kako je Nacionalu potvrđeno iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, zahtjev za sudjelovanjem dostavile ukupno četiri tvrtke, dvije strane i dvije hrvatske.

Pregledom pristiglih ponuda jedna hrvatska tvrtka je eliminirana jer nije zadovoljila kriterij sposobnosti gospodarskih subjekata, a u drugom krugu od tri preostale tvrtke hrvatski je ponuđač – pulsko brodogradilište Tehnomont – odustao od sudjelovanja u natječaju. Nakon što su u uži krug potencijalnih isporučitelja ušli talijansko brodogradilište Cantiere Navale Vittoria iz Adrie i estonski Baltic Workboats AS, izabran je talijanski brodograditelj. Vrijednost nabave iznosila je 7.290.000 kuna (bez PDV-a). No Nacionalov izvor tvrdi da je već u prvom krugu natječaja iz dokumentacije bilo jasno da je nadmetanje „skrojeno“ za točno određenog ponuđača – talijansko brodogradilište Cantiere Navale Victoria. Naš izvor tvrdi:

„Iz datuma dijela dokumentacije i tehničkih nacrta broda vidljivo je da je dio nacrta rađen i prije konačne odluke o odabranom ponuđaču, iz čega je jasno da se prema dokumentaciji Cantiere Navale Vittoria radila dokumentacija za natječaj MPPI-a.“

Bura koja se 2018. podigla među malim brodograditeljima u Hrvatskoj i otvoreni protesti dijela stručne javnosti, natjerali su Ministarstvo da preispita uvjete natječaja i da ga na kraju – poništi

Prototip brodice je isporučen 2017., nakon čega je Ministarstvo u rujnu 2018. raspisuje novi natječaj za nabavu brodice za istu namjenu, po uzoru na raniji prototip. Ovaj put vrijednost nabave je veća – 10,5 milijuna kuna. Na taj su se natječaj javila tri domaća brodogradilišta – Tehnomont Brodogradilište Pula, Kvarnerplastika Rijeka i NCP Šibenik te talijanski Cantiere Navale Vittoria iz Adrie. Tri domaća brodogradilišta – od kojih, prema Nacionalovom izvoru, svako ima reference u gradnji sličnih brodica – ponudila su isporuku brodice po cijenama nižim od 10,5 milijuna kuna, no talijansko je brodogradilište ponudilo cijenu od čak 11,6 milijuna kuna. Bura koja se tada podigla među malim brodograditeljima u Hrvatskoj i otvoreni protesti dijela stručne javnosti natjerali su Ministarstvo da preispita uvjete natječaja i da ga na kraju – poništi. U Ministarstvu tvrde da je natječaj poništen zbog toga što dio ponuda nije zadovoljio zahtijevane kriterije sposobnosti prijavljenih tvrtki, dio ih nije zadovoljio tehničku specifikaciju, „a u pojedinim ponudama premašen je procijenjeni iznos nabave“. Ministarstvo je u kolovozu ove godine objavilo novi natječaj koji je još uvijek u postupku.

Nacionalovom izvoru koji je, kako je rekao, zbog straha od posljedica po poslovanje njegove tvrtke inzistirao da ostane anoniman i koji optužuje Ministarstvo za favoriziranje talijanskog brodogradilišta, sporna je, između ostaloga, i razlika u nabavnoj cijeni nove brodice u odnosu na prototipnu od 2,7 milijuna kuna:

„Ne mogu razumjeti ni logički objasniti odakle proizlazi razlika u cijeni. Naprotiv, bilo bi razumno i logično da prototip brodice za spašavanje košta više nego brodica koja se kasnije prema tom prototipu proizvodi serijski jer kod gradnje prototipa brodice potrebno je obaviti razna tehnička ispitivanja, preliminarna testiranja, maritimna ispitivanja plovila, kao i izradu tehničke dokumentacije i nacrta da bi se prototip brodice doveo u status da je spreman za isporuku naručitelju. Tek kada se pokaže da je brodica sukladna zahtjevima naručitelja tada se po takvom prototipu kasnije mogu serijski raditi ostala plovila i ona cijenom moraju biti povoljnija od prototipa.“

U Ministarstvu pak razliku u cijeni nove brodice objašnjavaju izmjenama tehničke specifikacije do kojih je došlo nakon ispitivanja prototipa, nakon čega je zatraženo da se nadgrađe i trup brodice produlje za jedan metar zbog dodatnih potreba prijevoza bolesnika i medicinskog osoblja, ali i činjenice da je u dokumentaciji iznesen i zahtjev održavanja plovila u jamstvenom roku od 24 mjeseca. Cijena brodice je tada, objasnili su u MPPI-u, povećana na 10,5 milijuna kuna bez PDV-a.

Boris Vukušić, predsjednik Udruge male brodogradnje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) kao krovnog udruženja čiji je cilj štititi interese malih brodograditelja, Nacionalu je potvrdio kako se nijedna od tvrtki koje su se prijavile na natječaj koji je potom poništen, nije javio Udruzi kako bi prijavio nepravilnosti ili se požalio na navodno favoriziranje jednog ponuđača na štetu ostalih:

„Nitko nas nije zvao niti smo primili službeni prigovor na natječaj Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Teško mi je povjerovati da bi Ministarstvo odlučilo poslužiti se takvim nedopustivim načinom kako bi dalo prednost talijanskom brodogradilištu. Ovakvi slučajevi nisu uobičajeni, zadnji prigovor o favoriziranju inozemnih ponuđača imali smo prije 10-ak godina i tada smo kao udruga reagirali.“

No spomenuti Nacionalov izvor tvrdi kako je posve logično da se nitko od sudionika na natječaju službenim putem nije žalio Udruzi pri HGK, jer bi tada, objasnio je, došli u loš položaj kod prijave na natječaje za održavanje i servisiranje postojećih plovila MMPI-a ili ostalih državnih naručitelja.

No Gordana Deranja, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca, ujedno i predsjednica Uprave tvrtke Tehnomont, u čijem sastavu posluje i Tehnomont brodogradilište, demantira riječi Borisa Vukušića. Ona nam je potvrdila da je i kao predstavnica HUP-a, nakon što je sporni natječaj izazvao ogorčenje domaćih malih brodograditelja, kontaktirala Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te je prigovorila zbog, kako kaže, očitog favoriziranja talijanskog brodogradilišta pred domaćima:

„Iz uvjeta natječaja je bilo jasno da je talijanski Cantiere Navale Vittoria u boljem položaju jer se posebno bodovalo vrijeme isporuke. Naime, brodogradilište Vittoria već posjeduje svu potrebnu dokumentaciju za naručenu brodicu jer je 2017. isporučilo prototip brodice identičan ovoj koja je naručena. Naša brodogradilišta tu dokumentaciju nisu imala, čime su u startu bili zakinuti za predviđeno vrijeme isporuke jer je samo za nacrte i potrebnu dokumentaciju potrebno utrošiti najmanje tri ili četiri mjeseca.“

Gordana Deranja dodaje kako je i iz ostatka tehničke specifikacije bilo jasno da natječaj ide u korist talijanskoj tvrtki jer su svi nacrti objavljeni u natječajnoj dokumentaciji nosili logo talijanskog brodogradilišta. Stoga je, kaže, zahtijevala od Ministarstva da ne favorizira inozemna brodogradilišta i da dade priliku i domaćim brodograditeljima koji imaju i reference i iskustvo u gradnji sličnih radnih plovila.

Da su riječi Gordane Deranja doista točne jasno je iz natječajne dokumentacije objavljene na Elektronskom oglasniku javne nabave (EOJN), na kojem je pod oznakom 2018/S F14-0031985 objavljen natječaj Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za gradnju brodice za traganje i spašavanje procijenjene vrijednosti 10 milijuna kuna (bez PDV-a). U natječajnoj dokumentaciji objavljeni su i nacrti brodice koji redom imaju jasan logo talijanskog brodogradilišta Cantiere Navale Vittoria iz Adrie, iz čega je jasno da je Ministarstvo bez ikakvih preinaka prenijelo nacrte talijanskog ponuđača izrađene za prototipnu brodicu, uz dodatni zahtjev da se nova brodica produži za jedan metar kako bi, temeljem ranije potpisanog sporazuma (iz svibnja 2018.) s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskim zavodom za hitnu medicinsku pomoć, po potrebi služila i za prijevoz bolesnika u hitnim slučajevima.

Predsjednik Uprave Tehnomont Brodogradilišta Tomislav Smirčić Nacionalu je potvrdio da nije uobičajeno da se u okviru natječaja objavljuje dokumentacija koja nosi logo jednog od ponuđača:

„Doduše, Ministarstvo je od talijanskog isporučitelja otkupilo nacrte prototipa brodice koja je isporučena 2017. i ti su nacrti vlasništvo MPPI-a, no bez obzira na to objaviti nacrte jednog od ponuđača nije uobičajeno i može se protumačiti kao favoriziranje talijanskog brodogradilišta jer je posve razvidno da Cantiere Navale Vittoria već ima nacrte koje ostali ponuđači tek trebaju načiniti i za koje im treba dodatno vrijeme kako bi ih izradili.“

‘Cijena gradnje u domaćim brodogradilištima manja je nego u europskim, a mi imamo dovoljan broj projektanata i znanja ljudi koji mogu pripremiti zahtjevan projekt’, kaže Tomislav Smirčić

Na pitanje je li se Tehnomont Brodogradilište javilo i na natječaj za izgradnju prototipa brodice koji je objavljen u srpnju 2015., Smirčić kaže da su se javili i na taj natječaj, no da su – kako je potvrdio i MPPI – odustali u drugom krugu:

„Zbog nerealno malog navedenog budžeta i velikih zahtjeva što se tiče nacrta brodice kod predaje na natječaj, nismo se javili u drugom krugu. Obično se u natječaju traži manji obim nacrta koji definira brod ili brodicu jer je izrada cijelog seta sa svim detaljima kada se javljate na natječaj skupa i dugotrajna. Sve ostale nacrte izrađuje samo onaj tko pobijedi i prema njima gradi brod. Tako je barem bilo na svim dosadašnjim natječajima, a takva je praksa i na europskim natječajima. Međutim, na ovom natječaju za prototip brodice tražio se obim nacrta koji prelazi uobičajene standarde i taj obim su imali spremni samo neki ponuđači. Ili, preciznije, samo jedan ponuđač.“

Upitali smo ga i koliko često se u javnim natječajima koje raspisuju državne institucije događa da potencijalni sudionici posumnjaju u moguće „namještanje“ natječajne dokumentacije u korist točno određenog ponuditelja. On odgovara:

„Ne mogu reći koliko se to često događa, ali je sigurno da se događa, barem na onim natječajima na kojima smo mi sudjelovali za gradnju brodova i brodica za naša ministarstva. Na jednom prijašnjem natječaju koji je raspisao MUP odbili su nas zbog sitnih nedostataka, prigovorili su nam da naša ponuda ne sadržava prijevod certifikata negorivosti madraca na hrvatski jezik, a posao su dodijelili strancima za 60 posto veću cijenu.“

Smirčić dodaje kako je posve siguran da hrvatska brodogradilišta mogu ponuditi dobar proizvod po cijenama manjim nego u europskim zemljama koje se natječu na našim natječajima:

„Cijena gradnje u domaćim brodogradilištima je posve sigurno manja nego u europskim, a domaća brodogradilišta imaju dovoljan broj projektanata i znanja ljudi koji mogu pripremiti projekt za sve zahtjeve hrvatskih službi. Domaći proizvođači imaju velik mogućnost pobijediti na domaćim natječajima za različita ministarstva i državne tvrtke, ako su natječaji provedeni fer i bez privilegija za nekoga.“

Njegove riječ da „ostale nacrte izrađuje samo onaj tko pobijedi i prema njima gradi brod“ postaju vrlo zanimljive stave li se u kontekst vremena izrade nacrta. Naime, dio detaljnih nacrta broda kakav, prema riječima Smirčića, izrađuje samo onaj tko je siguran da je dobio posao, stručnjaci Cantiere Navale Vittorije načinili su već u listopadu i studenome 2015., šest mjeseci prije odluke MPPI-a da njima dodijeli posao izgradnje brodice. Na pitanje Nacionala vjeruje li da je natječaj MPPI-a iz 2018., s obzirom na detalje tehničke dokumentacije, sastavljen tako da u potpunosti odgovara talijanskom brodogradilištu, Smirčić odgovara:

„Da, to je sigurno bio slučaj. Isti je slučaj bio i 2015. s natječajem za prototip, a onda su 2018. u natječaju samo dodali zahtjev da brodica bude duža za jedan metar, a sve drugo su iskopirali kako bi brodogradilište koje je sagradilo brodicu imalo prednost.“

No problem je nastao kad je talijansko brodogradilište ponudilo cijenu osjetno veću od predviđenog budžeta i on vjeruje da je to bio jedan od razloga za poništenje natječaja i raspisivanje novog.

Odgovor koji smo dobili iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture dobrim dijelom potvrđuje riječi predsjednika Uprave Tehnomontovog brodogradilišta. Iz Ministarstva su potvrdili da je prethodni natječaj, onaj raspisan u rujnu 2018., poništen zbog činjenice da „pojedine ponude nisu zadovoljavale zahtijevane kriterije sposobnosti gospodarskih subjekata, pojedine ponude nisu zadovoljavale uvjete vezane uz predmet nabave i tehničku specifikaciju, a u pojedinim ponudama premašen je procijenjeni iznos nabave te je iz tog razloga donesena odluka o poništenju nadmetanja“. Razlog zbog kojeg su u natječaju iz rujna 2018. objavljeni detaljni nacrti s logom talijanskog brodogradilišta u Ministarstvu objašnjavaju ovako:

„Načelna ideja provedbe ovakvog postupka bila je omogućiti poboljšanje sadržaja ponude, odnosno eliminaciju ranije navedenih pogreški ponuditelja (na natječaju iz 2015.), a što u redovnom postupku nabave nije moguće“ te da su ti nacrti služili „samo kao orijentacija za izradu ponude.“

‘Iz uvjeta natječaja koji je raspisalo MMPI bilo je jasno da je talijanski Cantiere Navale Vittoria u boljem položaju jer se posebno bodovalo vrijeme isporuke’, tvrdi predsjednica HUP-a Gordana Deranja

No detaljni nacrti brodice, s logom talijanskog brodogradilišta, nestali su iz dokumentacije novog natječaja raspisanog u kolovozu 2019., iz kojeg su uklonjeni svi tehnički nacrti, a ostavljeni su tek osnovni dijelovi tehničke dokumentacije i specifikacija. U odgovoru na pitanja Nacionala u Ministarstvu priznaju pogrešku i potvrđuju da su uvjeti izneseni u novom natječaju izmijenjeni:

„Napominjemo kako su, u ovom postupku nabave, a zbog izmijenjenih zahtijeva, izmijenjena tehnička specifikacija odnosno izbačeni su nacrti prototipa koji su u prethodnom nadmetanju služili samo kao orijentacija za izradu ponude, što podrazumijeva da svaki od ponuditelja u ovom nadmetanju može ponuditi drugačiju brodicu od prototipne ako ta brodica udovoljava tehničkim zahtjevima.“

Isti Nacionalov izvor tvrdi i da su neki tehnički detalji navedeni u natječajnoj dokumentaciji također sporni. Prema uvjetima natječaja, brodica za traganje i spašavanje trebala bi biti opremljena IPS pogonskom propulzijom. No naš izvor tvrdi: „Nigdje u svijetu se ovakva propulzija ne ugrađuje na brodice za traganje i spašavanje. IPS propulzija, ili tzv. viseća propulzija na podvodnom dijelu trupa okreće se za 360 stupnjeva i u pravilu se ugrađuje na manje jahte za rekreaciju te je po iskustvima dosta kvarljiva. IPS propulzija nije predviđena za radnu upotrebu, a i održavanje je poprilično skupo. Sa sigurnosne strane nije pogodna jer prilikom spašavanja unesrećenih u brodolomima postoji mogućnost da ih prilikom vrtnje propulzije zahvate propeleri i teško ozlijede ili usmrte, ili da se u propelere prilikom vrtnje upletu konopi ili drugi predmeti koji nakon potonuća broda plutaju na površini mora i tako onemoguće spasilački brod za daljnju plovidbu. Većina brodica za spašavanje u svijetu koriste tzv. water jet propulziju koja nema propeler, već koristi morski mlaz za pogon i bezopasna je za sobe koje se nalaze u moru, a ako i koriste propelersku propulziju onda se koristi klasična i najpouzdanija direct ili V drive propulzija koja je ujedno najzastupljenija propulzija u pomorstvu jer je pouzdana, jednostavna i jeftina za održavanje.“

U Ministarstvu se s takvim mišljenjem ne slažu. „Netočno je da se takva vrsta propulzora ne koristi na brodicama za traganje i spašavanje, što potvrđuje ugradnju tog propulzora na brodice za traganje i spašavanje drugih država. Osim navedenog, takva vrsta propulzora proizvodi se i u rekreacijskoj i u radnoj izvedbi, a iskustva ovog Ministarstva, u odnosu na radnu izvedbu propulzora, u održavanju te vrste propulzora su pozitivna.“

Nacionalov izvor kategoričan je u jednome: „Nije sporno da talijansko brodogradilište Cantiere Navale Vittoria ima jako dobra iskustva i reference, ali ništa više negoli hrvatska poput Brodosplita, Tehnomonta, NCP-a ili Kvarnerplastike. Većina plovila koja se koriste za traganje i spašavanje na Jadranu izrađena su u hrvatskim brodogradilištima i pokazala su se kao pouzdana i kvalitetna.”