Objavljeno u Nacionalu br. 805, 2011-04-19

U rujnu će u Hrvatsku stići prvi medicinski turisti, koji će osim klasičnog odmora i razgledavanja kod hrvatskih liječnika dobiti medicinske usluge, a od tih se specijaliziranih gostiju zarada procjenjuje u milijunima eura

Već se nekoliko godina govori o prednostima koje bi hrvatskom gospodarstvu donio razvoj medicinskog turizma te o milijunima eura koji na svijetu cirkuliraju u toj branši, a dio čega bi se mogao privući i u Hrvatsku. Organizirane su konferencije, osnivane udruge, najavljivani su razni projekti, međutim cijela se stvar sporo pokretala. No nedavno se ipak počelo događati nešto konkretno: lani je osnovan Klaster medicinskog turizma, koji za sada obuhvaća 42 što medicinska, što turistička subjekta iz Hrvatske i koji je krajem godine završio svoje prve kataloge i ponude za inozemno tržište. One su prezentirane na raznim svjetskim turističkim, ali i specijaliziranim sajmovima medicinskog turizma i zainteresirale su neke strane agencije, koje su ih ponudile svojim građanima. Tako na jesen, u rujnu ove godine, u Hrvatsku prvi put organizirano stižu tzv. medicinski turisti.

Dosad se uglavnom radilo o individualnim slučajevima, koji su zbog povoljnijih cijena u Hrvatskoj dolazili po neke medicinske usluge, najčešće stomatološke, a rijetki su liječnici u Hrvatskoj imali ugovore s inozemnim agencijama koje su im organizirano slali pacijente. Osnivanjem klastera i ovakvim načinom poslovanja sa stranim agencijama u Hrvatskoj se stvari mijenjaju, a prve organizirane grupe koje stižu na jesen dokaz su toga. Radi se o dvije grupe od 40 norveških umirovljenika, koji dolaze na tjedan, odnosno dva u Opatiju.

Dogovoreni aranžman zove se “revitalizacija”, a obuhvaća kompletni zdravstveni pregled, nutricionističko savjetovanje te fizioterapeutske tretmane, sve skupa u trajanju od četiri sata dnevno. Drugim riječima, ne radi se o pacijentima koji ciljano dolaze na određeni medicinski zahvat, već o aktivnim ljudima od 50 do 75 godina koji žele dobiti neke općenite medicinske usluge i provjeriti kakvo im je zdravlje, ali i razgledavati zemlju, ići na izlete, kušati hranu i raditi sve ostalo što rade klasični turisti. Samo te dvije grupe turista u tom će aranžmanu u Hrvatskoj za tri tjedna potrošiti gotovo miliijun kuna samo na medicinsku uslugu, što je njima i dalje dvostruko jeftinije nego što bi ih stajalo kod kuće. Medicinski turizam trenutačno je jedna od najpropulzivnijih gospodarskih grana u svijetu, od koje se u ovoj godini očekuje više od 100 milijardi dolara prihoda. Taj je tip turizma na svjetskoj razini buknuo u posljednjih 10 godina zbog sve većeg nezadovoljstva stanovnika razvijenih zemalja medicinskom uslugom koju dobivaju za skupo plaćene police osiguravajućih društava. Razlog tome velikim je dijelom i produljeni životni vijek stanovništva, čije se životno razdoblje u kojem mu je potrebna medicinska pomoć značajno produljilo u odnosu na nekad. Rezultat su milijuni ljudi nezadovoljni zdravstvenim sustavom vlastite zemlje, spremni otići liječiti se negdje drugdje za višestruko nižu cijenu. Medicinski turisti uglavnom su umirovljenici treće životne dobi i zbog nižih temperatura u principu ne dolaze u turističkoj sezoni. Zbog toga su oni idealni gosti, budući da je Hrvatskoj ionako najveći problem privlačenje gostiju izvan sezone. Međutim, Hrvatska za takav oblik turizma još uvijek nema ni dovoljno kapaciteta, ni stručnjaka, a ni cjelokupna percepcija zemlje strancima ne ulijeva povjerenje. No u sličnoj su situaciji donedavno bile i Turska i Mađarska, koje su u posljednjih nekoliko godina značajno razvile medicinski turizam. O tome što se u tim zemljama dogodilo govori Damir Jandriček, direktor Klastera medicinskog turizma te šef Centra za gospodarske misije, čija je svrha pronaći najadekvatnije hrvatske proizvode i plasirati ih u inozemstvu. On se time počeo baviti prije pet godina, te je procijenio kako je medicinski turizam jedna od rijetkih hrvatskih gospodarskih grana s potencijalom. “kad se pogleda što su postigle zemlje poput Mađarske i Turske, vidi se da to možemo i mi. Turska nam je direktnija konkurencija čak i od Mađarske, jer smo mediteranska zemlja. U Mađarsku gosti češće dolaze zbog određenih medicinskih usluga, a u Turskoj je to uglavnom kompletnija usluga, koja obuhvaća više pregleda i tretmana. Mađarskoj je glavni adut cijena i ona je gotovo najjeftinija destinacija u Europi. Tamo je to krenulo dosta stihijski, nakon otvaranja granica, jer su bili cjenovno povoljniji. Naknadno su u priču ušli i europski fondovi te sama država potičući taj oblik turizma, a sve skupa je rezultiralo značajnim porastom BDP-a Mađarske. Turci su, pak, krenuli u sveobuhvatniju akciju na razini države. Jedna od važnijih stavki u angažmanu države je i dogovor s tamošnjom nacionalnom aviokompanijom Turkish Airlines, koja daje 25 posto popusta svima koji u Tursku putuju radi medicinskog turizma, a omogućava im i promjenu datuma povratka bez naknade. Izgrađeno je i barem pet velikih medicinskih centara. Jedan od njih je i brendirana bolnica John Hopkins, jedina u Europi, što je važna referenca za američke goste. Također, većina tih medicinskih ustanova ima međunarodne akreditacije koje gostima garantiraju određeni nivo kvalitete – oni su svjesni toga da postoji određena percepcija kod Europljana kojima nije ugodno doći k doktoru s takvom fizionomijom, tako da su se baš zbog toga orijentirali na visoku kvalitetu, vrhunsku opremu klinika te na međunarodne akreditacije. Tako su u 5-6 godina stvorili imidž destinacije za rehabilitaciju, a sad pokušavaju zauzeti pozicije i u naprednijoj medicini poput oftalmologije.

OFTAlMOLOG NIKICA GABRIĆ smatra da bi se Hrvatska, za početak, trebala orijentirati na umirovljenički turizam, koji zbog velikog broja medicinskih usluga potrebnih ljudima treće životne dobi smatra usko vezanim za medicinski turizamMeđutim, prije svega nastupaju kao mediteranska zemlja i u kontekstu zdravlja im je na prvome mjestu mediteranski način života. Taj adut, za sada jedini, ima i Hrvatska i to bi trebalo iskoristiti. Mi realno nismo medicinski vrhunska destinacija poput Izraela ili Švicarske i moramo imati jednu jasnu stvar kojom ćemo privući goste, a onda kad dođu, možda se odluče za neki drugi zahvat ili nas preporuče nekom drugom. Za sada bi to bili nutricionizam, koji je povezan s mediteranskim načinom života, te dermatologija, jer naš obalni dio ima idealne klimatske uvjete za oboljele od, recimo, psorijaze, kojima boravak u takvoj klimatskoj zoni, uz morske kupke i ljekovito blato, često ima bolji efekt od bilo kakve farmaceutske terapije. No za to treba napraviti studiju klimatskih utjecaja na takve bolesti, što je za sada, koliko znam, napravio samo Lošinj.” Tako bi se jedan od centara medicinskog turizma koje Klaster najavljuje trebao nalaziti upravo na Lošinju, a ostali u Istri, na Kvarneru, u Vodicama, Cavtatu, Makarskoj i na Braču. No najveći problem im je “šok u kojem su se u ovoj krizi našli vlasnici zemljišta, banke i investitori”, koji trenutačno “vrlo teško i oprezno ulaze u bilo kakve projekte”. “U Hrvatskoj, trenutačno, vlada mentalitet da je bolje ne raditi ništa. Slično je u svim projektima, a poseban su problem vlasnici zemljišta, koji se ne mire s padom cijena na tom tržištu – a te vrtoglavo visoke cijene zemljišta su dovele naše projekte u turizmu u stanje neisplativosti”, objašnjava Jandriček. Dok ne realiziraju najavljene projekte, ideja članova klastera je koristiti postojeće privatne klinike i poliklinike i u njih organizirano dovoditi goste. Uloga klastera je, kaže, da pacijente koji dođu preko stranih agencija raspoređuje, brine se za njih, organizira im prijevoz između hotela i klinika, ali i izlete i razgledavanja, osmisli dodatni sadržaj za goste koji dođu s pacijentom i drugo.

Njega su, priča, prvi pokrenuli stomatolozi, a zatim su se priključile i medicinske ustanove poput Thalassoterapije u Opatiji, Sanus poliklinike u Zadru, Salus u Splitu, Akromion u Krapinskim toplicama i drugi. Procjena je, kaže, da bi Hrvatska u sedam godina mogla osjetiti ekonomske rezultate od medicinskog turizma ako bi se udružile sve relevantne interesne skupine kao što se to dogodilo u Turskoj. U Hrvatsku za sada još uvijek dolaze prije svega Talijani, i to po stomatološke usluge, najčešće u Istru i na Kvarner, ali i u Split i Vodice. Tu su i Nijemci i Austrijanci, koji medicinske usluge najčešće uklapaju u godišnje odmore, a u novije vrijeme i Rusi, koji često traže estetske tretmane. No klaster se, kaže Jandriček, orijentirao i na druga tržišta poput Norveške, Velike Britanije, sjeverne Njemačke i SAD-a. Da su stranci skeptični prema Hrvatskoj i nemaju povjerenja u hrvatske liječnike kaže i splitski stomatolog Niki Ružević, koji se medicinskim turizmom počeo baviti još krajem ‘80-ih u Austriji. “Zato prostor, oprema, zaposlenici i organizacija trebaju biti na najvišem mogućem nivou, cijena mora biti znatno niža nego u EU, a usluga ista ili bolja nego tamo. Uz to im treba i osmisliti cijeli boravak u Hrvatskoj, a o ljubaznosti ne moram ni govoriti”, kaže. Niki Ružević jedan je od najposjećenijih splitskih stomatologa kad je o strancima riječ, ali oni i dalje, kaže, u principu dolaze individualno. Oglašava se u inozemstvu putem specijaliziranih agencija, a dosta ih dolazi i preko njegove web stranice. Međutim, najveći broj ipak dolazi usmenom predajom. Gosti mu dolaze tijekom cijele godine, pogotovo od siječnja do travnja kada nudi popuste. Za veće zahvate daje im besplatan smještaj. Organizira im izlete na susjedne otoke i obilazak Splita, a svoju je ponudu proširio i na estetiku lica, vrata i ruku pomoću estetskih filera i botoksa. O tome koliko mora ulagati u vlastitu edukaciju i opremu ne bi li zadržao dovoljno visoku kvalitetu za strane goste Ružević kaže: “Godišnje imam desetak seminara što u zemlji, što u inozemstvu. Moja ordinacija ima Iso certifikat 9001 kao jedna od rijetkih ordinacija u zemlji, što stranci jako cijene. Ulaganje u prostor i opremu je priča za sebe. Prva smo ordinacija u Hrvatskoj koja od 2007. ima i koristi ozonoterapiju u svakodnevnom radu, a od ove godine smo postali i laser ordinacija, što nam još više podiže rejting te znatno olakšava svakodnevni rad. Stalno napredovanje kroz standardizaciju postupaka i praćenje svjetskih standarda košta jako puno i iziskuje strašno mnogo energije i vremena.” Smatra da država putem svojih institucija nije sposobna bitno pridonijeti da se taj oblik turizma unaprijedi, ali kaže da je menadžment klastera “uobličio i bitno popravio zakonsku regulativu”. “Sad su se uvjeti u mnogočemu promijenili i stekli su se preduvjeti za sve veći priljev stranih pacijenata. Kroz menadžment klastera smo stvorili određenu bazu koju treba nadopuniti, ali ne po svaku cijenu, već podizanjem kvalitete kroz standardizaciju postupaka. Za nas je osnovno da svi koji smo u klasteru imamo zadovoljene iste procese, implementaciju Iso standarda, procese certificiranja i standardizaciju postupaka, a sve to utječe na brendiranje klastera i njegov brz razvoj i prepoznatljivost. Put kojim smo krenuli je pionirski spor i trnovit, ali prve rezultate već vidimo i očekujemo da oni budu vrlo brzo još i bolji. U konačnici želimo da nam u Hrvatsku radi medicinskog turizma dolaze avioni i autobusi stranih pacijenata.” Da su pomaci evidentni kaže i Goran Nedoklan, vlasnik stomatološke poliklinike Matell Dental Centar iz Vodica, jedan od suosnivača Klastera medicinskog turizma te predsjednik sekcije Medicinskog turizma pri HGK.

“Nastupom prema ministarstvima zdravstva i turizma na dobrom smo putu da se kroz razne poticaje etabliramo na tržištu te da nas počnu prepoznavati kao granu industrije poput izvoznika. Kroz aktivnosti pri HGK u direktnoj smo suradnji s ostalim subjektima u turizmu i radimo na formiranju raznih paketa koji uključuju sve segmente usluge. U suradnji s HGK radimo i na hrvatskom modelu certificiranja koji će u suradnji s najpoznatijim certificirajućim kućama iz Norveške, Njemačke i SAD-a biti fundament kvalitete usluge, zaštite pacijenta-gosta kao i preduvjetom ulaska u klaster”, kaže Nedoklan. Šansa Hrvatske je, tvrdi, u spajanju ljepote destinacije s kvalitetnom medicinskom uslugom “uz veliku uštedu”. Na same niske cijene, kaže, nema smisla ići, jer su zemlje poput Rumunjske, Bugarske i Turske cjenovno prihvatljivije te “tu bitku i ne možemo dobiti”. Uz spomenute prednosti razvoja medicinskog turizma Nedoklan ističe da bi se time privuklo i domaće stručnjake koji rade u inozemstvu i među kojima, tvrdi, ima mnogo onih koji bi se željeli vratiti. To, kaže, zna iz prve ruke, jer je upravo u njegovu polikliniku nedavno došao raditi stomatolog Branko Kašaj, svjetski poznati stručnjak na području problema čeljusnog zgloba, koji je godinama radio u Njemačkoj. Međutim, tvrdi da će se ulaskom Hrvatske u EU povisiti cijene medicinskih usluga, kao što su se povisile i u susjednim zemljama, zbog čega Nedoklan upozorava: “Upravo zato je vremena jako malo i već kasnimo.” I on ističe da su jedna od ciljanih skupina upravo umirovljenici, koji mogu omogućiti da sezona traje cijelu godinu. S njim se slaže i oftalmolog Nikica Gabrić, koji je u tom kontekstu otišao još dalje. On smatra da Hrvatska, ako se intenzivno na tome počne raditi sada, tek za 10 godina može postati konkurentna u medicinskom turizmu. Do tada bi se, smatra, kao prvi korak u tom smjeru trebalo orijentirati na tzv. umirovljenički turizam, koji smatra usko vezanim za medicinski. “Hrvatska u globalnoj podjeli rada nema šanse natjecati se s razvijenim zemljama; ona ima blagodat toplog mora u centru Europe i ona treba postati Florida za sjeverne Europljane. U SAD-u se godišnje 50 milijuna umirovljenika od listopada do travnja spusti na Floridu, gdje uživaju u blagodatima klime, druže se, šeću i bave se stvarima za koje nisu imali vremena za aktivnog života. To nisu starci, već ljudi pred kojima je još barem 15 godina aktivnog života. Živjeti u Londonu, Edinburghu, Stockholmu, Oslu za te ljude predstavlja određenu traumu, jer su dani kratki, hladno je, mogućnost socijalnih kontakata, druženja, sporta mnogo su manji nego u Hrvatskoj. To, naravno, za sobom povlači i niz medicinskih usluga koje oni trebaju, jer su to ljudi koji vode računa o svom zdravlju.” Po njegovu bi mišljenju u Hrvatskoj trebalo napraviti niz naselja namijenjenih stranim umirovljenicima, koji bi dio godine dolazili živjeti u Hrvatsku. Za to bi, tvrdi Gabrić, država trebala omogućiti lokacije, odnosno dati ulagačima koncesije na neke nekretnine koje se ne koriste te smanjiti PDV na zaradu od turizma u zimskim mjesecima. “Kad bi se njima omogućilo da borave ovdje za 50 eura dnevno, to bi im bilo dvostruko manje nego što troše u domicilnoj zemlji i to bi ih privuklo.

To su ljudi u godinama, njima treba liječnička skrb i oni bi se ovdje liječili, odlazili na tretmane, terapije i preglede – tu postoji ogromna prilika da se brinemo o njihovu zdravlju i životu te da zaposlimo kapacitete. Kad bi se država odrekla dijela PDV-a zarađenog u vrijeme kad su hoteli ionako prazni, potaknulo bi se jednu industriju. I ja to, kao privatnik, isto radim: u ljetnim mjesecima imam manje posla, ali dajem popust od 50 posto i imam istu količinu novca kao kad sam radio s punom cijenom.” Također, ističe Gabrić, za razvoj medicinskog turizma treba promijeniti percepciju Hrvatske kod stranaca. “Albanija je također sunčana i lijepa, ali da li bi se Hrvati išli tamo operirati? Ne bi. Moramo shvatiti da nas sjeverna Europa doživljava isto kao što mi vidimo Albaniju. Turska je imala isti problem, ali oni su izašli u susret američkom kapitalu, turski su liječnici odlazili na edukaciju u SAD. Jedno je doći u Hrvatsku popraviti zub, drugo operirati kuk. Ako nešto pođe krivo pri popravku zuba, ništa se neće dogoditi tom čovjeku. Da bismo se bavili ozbiljnom medicinom, moramo imati ozbiljno organiziranu privatnu zdravstvenu službu, koja osigurava kvalitetu, daje osiguranje stranim pacijentima da se mogu u slučaju nezgode naplatiti iz štetnog događaja, moramo imati ljude koji perfektno govore jezike i cijela ukupna slika Hrvatske mora biti drukčija da bi netko došao operirati srce, oko ili koljeno. To je proces koji moramo sad početi, da bismo imali rezultate za 10 godina. Nas Europa doživljava kao zemlju u kojoj su se do prije 10 godina ljudi klali i ubijali, sada svi govore o presudama generalima i zločinačkom pothvatu – kako da se netko dođe ovdje operirati? Ulaskom Hrvatske u EU i priznanjem da smo ispunili što je Europa tražila bit ćemo na boljem putu da nas se počne percipirati kao uljuđenu zemlju, zemlju sigurnosti, reda i uređenog pravnog sustava.”