Glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Hrvoje Stojić prošlog je tjedna u sklopu svog novog formata HUP HORIZONTI predstavio makroekonomske prognoze za hrvatsko gospodarstvo do 2024. godine, koje su prilično optimistične. Očekuje rast gospodarstva od jedan posto u 2023. godini, smirivanje inflacije prema tri posto krajem godine i kontinuirani rast zaposlenosti od dva posto godišnje, ali i poboljšanje trendova u javnim financijama. O tome na čemu temelji takve prognoze, kao i koje preduvjete Hrvatska mora ispuniti da bi dovršila proces ulaska u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), što bi podiglo hrvatski kreditni rejting na A razinu, Hrvoje Stojić govorio je u intervjuu za Business&Banking.

B&B: Na kojim točno pokazateljima temeljite ove pozitivne prognoze za hrvatsko gospodarstvo do 2024. koje ste predstavili u srijedu, 12. travnja? Osnovni scenarij, kako ste naveli, uključuje rast gospodarstva, smirivanje inflacije na prosječnih 6,5 posto u tekućoj godini te kontinuirani rast broja zaposlenih od dva posto. Što je tome najviše doprinijelo?

I nakon pozitivne revizije rasta hrvatskog BDP-a na jedan posto, naša je procjena ispod prognoza mnogih analitičara i institucija uslijed najavljene plitke recesije u SAD-u u drugoj polovici godine.

Blaga zima, visoke razine skladištenja plina i značajne uštede otklonili su potrebu snažne racionalizacije potrošnje ključnih energenata pa je opasnost recesije u eurozoni poput one u 2008. godini očito prošla. Štoviše, fiskalna ekspanzija s ciljem ublažavanja posljedica energetske krize i očuvanja kupovne moći stanovništva se nastavlja, a došlo je i do značajne normalizacije dobavnih lanaca, što pogoduje oporavku industrije te općenito ekonomije u prvoj polovici godine.

Zahvaljujući jačanju turističkih izgleda za nadolazeću sezonu, nizu s(p)retnih okolnosti za eurozonu te robusnom domaćem tržištu rada uz nastavak subvencija za ublažavanje energetske krize, povisili smo procjenu rasta BDP-a Hrvatske na 1,0 posto, dok smo ranije očekivali lagani pad od 0,5 posto.

U nastavku godine očekujemo postupni oporavak realnih primanja stanovništva uz solidan rast zaposlenosti od prosječno dva posto. Štoviše, očekujemo ubrzanje rasta investicija na krilima fondova EU-a, poticajnih (realnih) uvjeta financiranja te integracije poduzeća u globalne lance vrijednosti, što zahtijeva značajne investicije u konkurentnost.

‘Dijalog s Vladom je izuzetno važan i imamo dobru suradnju. Svi imamo isti cilj, a to je bogatija i uspješna Hrvatska’

Nakon prosječnih 10,8 posto u 2022., u 2023. godini očekujemo pad inflacije na 6,5 posto kao i da će inflacija krajem godine usporiti na oko tri posto. To je posljedica Vladina zamrzavanja cijena energenata, povoljnog baznog efekta te slabije inflacije prehrambenih proizvoda. Snažan pad šestomjesečnih očekivanja prodajnih cijena u euro području sugerira znatno nižu uvoznu inflaciju. Također očekujemo pozitivan efekt normalizacije dobavnih lanaca, povoljnijeg kretanja cijena energenata u drugoj polovici godine te općenito usporavanja agregatne potražnje na kretanje cijena dobara i usluga.

B&B: Istaknuli ste značajna poboljšanja trendova u javnim financijama kroz pad udjela javnog duga u BDP-u za koji se očekuje da će se kroz nekoliko idućih godina svesti na maastrichtski kriterij, odnosno, na svega 60 posto. Znači li to da je država počela bolje upravljati javnim financijama ili je to i rezultat pada kamata na državno zaduživanje u proteklih nekoliko godina? Ili je razlog neki treći, poput rasta gospodarstva, a samim time i BDP-a?

Hrvatska je u godinama prije pandemije provela dobre porezne reforme, značajno spuštajući nominalne stope poreza na dohodak. Prema nekoliko nedavnih znanstvenih studija, porezno rasterećenje dohotka od jednog postotnog boda može podići rast BDP-a od 0,7 do dva postotna boda. Ministarstvo financija također je značajno spustilo izdatke za kamate u servisiranju javnog duga, koji na razini 1,5 posto BDP-a u prošloj godini napokon padaju ispod prosjeka euro područja, a u 2024. godini mogli bi biti i do upola niži odnosno svega jedan posto BDP-a. Da se ne radi o pukim blagodatima financijskih tržišta u proteklim godinama, govori činjenica da naš trošak kamata (mjeren udjelom u BDP-u) u naredne dvije godine i dalje pada, dok u eurozoni raste.

Hrvatska se lani vratila u zonu proračunskog suficita od oko jedan posto BDP-a, a javni dug je pao na 68 posto BDP-a. U potonjem slučaju riječ je o trećem najvećem padu javnog duga među članicama EU-a u odnosu na pandemijski maksimalac (prvi kvartal 2021.) te de facto povratku na višegodišnji silazni trend prije pandemije. U 2023. godini vidimo proračunski deficit u okviru 2,5 posto BDP-a, uz daljnji pad javnog duga na 66 posto BDP-a zahvaljujući snažnom nominalnom rastu BDP-a. Procjena stoji čak i kad uključimo prošireni paket mjera za ublažavanje inflatornih učinaka i rasta cijena energenata vrijedan 1,7 milijardi eura (2,3 % BDP-a) te dokapitalizaciju HEP-a od 900 milijuna eura, odakle otprilike polovica direktno i jednokratno utječe na proračun, kao i indeksaciju plaća i mirovina.

Na kraju, mada ne i najmanje važno, kroz nekoliko godina počet ćemo osjećati stabilizacijske efekte drugog mirovinskog stupa u smislu ublažavanja pritisaka na prvi stup, što značajno stabilizira javni dug u drugoj polovici ovog desetljeća te nas pozitivno diferencira u odnosu na većinu članica EU-a.

Nadamo se da ćemo naučiti iz pozitivnih efekata koje porezno rasterećenje ima na rast prihoda proračuna i da će se nastaviti s politikom poreznog rasterećenja.

‘Usudio bih se očekivati priključenje OECD-u za nekoliko godina, ali to ovisi o provođenju nužnih reformi’

B&B: Potencijal rasta BDP-a vidite do tri posto (prosječno) godišnje u ovom desetljeću uz pretpostavku poreznog rasterećenja te provođenja reformi u zdravstvu, obrazovanju, pravosuđu i državnom sektoru. Uvijek ista priča kad je riječ o reformama – privatni sektor traži reforme, država ih koči odnosno uglavnom ne provodi. Vidite li ikakve pomake u tom smislu i što točno očekujete od Vlade?

Viša potencijalna stopa rasta temelji se na rekordnom priljevu fondova EU-a koji doprinosi rastu od 1-1,5 postotnih bodova i direktnih inozemnih investicija, općenito višoj stopi rasta investicija, daljnjem integriranju veza u globalnim lancima vrijednosti te posljedično kontinuirano snažnom rastu izvoza roba i usluga. Pored ulaska u europodručje i Schengen, u pogledu stranih investicija Hrvatska odlično stoji na Savillsovoj ljestvici potencijala nearshoringa – na petom mjestu u EU-u! – prema kriterijima kvalitete te cijeni radne snage, cijeni energenata i poslovnoj infrastrukturi u širem smislu. Neizostavni element su, dakako, reforme koje moramo započeti ili ubrzati u pravosuđu, zdravstvu, obrazovanju i javnom sektoru. Kad govorimo o javnom sektoru, naglasak je na uređivanju sustava plaća u državnoj službi na temelju kompleksnosti i prethodno postavljenih godišnjih ciljeva, jačanju kvalitete korporativnog upravljanja u javnim poduzećima, konsolidaciji atomiziranih, financijski te operativno neodrživih lokalnih jedinica te daljnjem objedinjavanju pozadinskih poslova.

Nedavni ulazak u europodručje, snažniji srednjoročni izgledi rasta, bolji no očekivani trendovi u javnim financijama u kombinaciji s dinamiziranjem reformi mogu potaknuti poboljšanje kreditnog rejtinga do razine ‘A’ u narednim godinama, što podržava poboljšanje investicijske klime u zemlji.

B&B: A što je s rizicima? Hoće li jedan od najbržih ciklusa rasta referentnih kamata centralnih banaka utjecati na pogoršanje uvjeta financiranja te u konačnici „proizvesti“ recesiju?

Ako dođe do stabilizacije financijskih tržišta, centralne banke nastavit će podizati kamatne stope budući da su razine temeljne inflacije i dalje visoke. Svakako, nakon nedavne eskalacije problema u američkim bankama, u fokusu su konačni razmjeri pogoršanja uvjeta financiranja te njihov utjecaj na kreditnu aktivnost. Naime, akademske studije pokazuju da pad cijena dionica banaka te pad kapitaliziranosti po 10 posto negativno utječu na kreditni rast za 2,5-3,5 postotna boda. Pravdajući se pogoršanjem uvjeta financiranja, centralna banka svih centralnih banaka – američke Federalne rezerve – u svojem je osnovnom scenariju nedavno prognozirala blagu recesiju potkraj ove godine. Treba biti svjestan toga da najveća ekonomija europodručja, Njemačka, ni u jednom ciklusu rasta kamatnih stopa u zadnjih 50 godina (s određenim pomakom) nije izbjegla recesiju. Štoviše, kamate su od ljeta lani podignute znatno brže nego u većini drugih ciklusa. Sve spomenuto upućuje na pomicanje scenarija plitke recesije u drugu polovicu godine, pri čemu mnogi konstruktivni trendovi poništavaju negativni efekt rasta troška financiranja. Naime, pad troška energenata uz normalizaciju dobavnih lanaca stabilizirat će gospodarstvo. Nadalje, njemačke tvrtke više su no ikad otporne na usporavanje ekonomije zahvaljujući snažnim bilancama. Shodno tome, poslodavci oprezno pristupaju smanjenju radne snage nakon što su mnogi još donedavno patili od manjka radne snage. U scenariju blage recesije u okruženju, Hrvatska u naredne dvije godine može izbjeći recesiju zahvaljujući jačanju komparativnih prednosti turizma, poticajnim (realnim) uvjetima financiranja nakon snažnog labavljenja regulative po ulasku u europodručje, vodopadu fondova EU-a (dostupno četiri milijarde eura ili 5,5 % BDP-a) u kombinaciji s privatnim investicijama, kao i daljnjoj integraciji naših poduzeća u globalne lance vrijednosti.

Glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić, v.d. direktorica za ekonomska pitanja OECD-a Isabell Koske i glavna direktorica HUP-a Irena Weber na panelu ‘HUP Horizonti’. FOTO: HUP

B&B: Što je potrebno napraviti u obrazovnom sustavu kako bi se Hrvatska, možda i po uzoru na Poljsku i Češku, pozicionirala među uspješnije članice Europske unije? Kojih zanimanja Hrvatskoj nedostaje – osim konobara, kuhara i sobarica?

U više navrata HUP je upozoravao na to da rentijerstvo negativno utječe na ambiciju obrazovanja, ravnomjerni razvoj ekonomije, tržište rada te iseljavanje talenata. Hrvatska ima 35,7 % visokoobrazovanih građana, što je ispod prosjeka EU-a (41,2 %), a manja je i participacija stanovništva u cjeloživotnom obrazovanju od one u EU-u (svega 31,8 % prema 43,7 %). U provođenju obrazovnih reformi ne smijemo se previše opterećivati status quo pozicijama u kojima prevladava potražnja za radnom snagom u turističkom sektoru te građevini.

Reformu obrazovanja treba prilagoditi budućim potrebama tržišta rada te općenito potražnji na svjetskom tržištu gdje su naša poduzeća sve više izložena tržišnoj utakmici. Buduća radna snaga morat će biti agilnija u korištenju primjenjivih digitalnih vještina te imati vještine potrebne za rad u novim „zelenim“ industrijama.

B&B: Kako Hrvatska u kratkom roku može postići povećanje prosječne plaće kako bi zadržala postojeću radnu snagu to jest spriječila još veći odljev radnika u druge zemlje Europske unije gdje su daleko veća primanja i bolji standard? I što biste istaknuli ipak kao prednosti Hrvatske kad netko razmišlja o odlasku u inozemstvo?

Osim što manjak kvalitetne radne snage sam po sebi vrši pritisak na rast plaća, glavni preduvjeti za održiv rast plaća te njihovu konvergenciju k prosjeku EU-a su politike usmjerene prema razvoju znanja, podizanje razine produktivnosti (tri puta niža nego u Njemačkoj), fleksibilnije tržište rada te napokon daljnje porezno rasterećenje tržišta rada. U cilju snažnije valorizacije rada te smanjenja „poticaja“ za poreznu evaziju, HUP se zalaže za porezno rasterećenje rada i izjednačavanje poreznog tretmana prihoda od rada i prihoda od iznajmljivanja nekretnina, kada ono postaje posao, a ne usputna djelatnost. U sustavu poreza na dohodak predlagali smo smanjenje niže stope od 20 posto po uzoru na najbliže zemlje u okruženju gdje mnoge uspješne hrvatske tvrtke investiraju u proizvodnju te s kojima se natječemo za direktne strane investicije.

‘Porezno opterećenje predstavlja ograničenje u jačanju konkurentnosti hrvatskog poslovnog sektora’

Nadalje, predlagali smo povećanje praga primjene više stope od 30 % kako bismo izbjegli pomalo apsurdnu primjenu većeg poreznog klina na razinama dohotka koja u većini članica EU-a budu primijenjena na ispodprosječnim razinama dohotka. Nema puno zaposlenika koji ulaze u taj porezni rang, ali među njima su, primjerice, farmaceuti, inženjeri i informatičari, točnije, ljudi koji rade u inovativnim industrijama. Hrvatska progresivnije oporezuje iznadprosječni dohodak od rada visokokvalificiranih nego što je to slučaj u većini tranzicijskih zemalja CEE regije, koja su nam upravo najžešća konkurencija u privlačenju investicija u sektore s višom dodanom vrijednosti. Između ostalog, zato nam već neko vrijeme raste broj visokokvalificiranih zaposlenika koji odustaju od klasičnih ugovora o radu u korist alternativnih oblika prihodovanja koji višestruko manje doprinose solidarnim zdravstvenim i mirovinskim sustavima, što u konačnici opterećuje državni proračun. Zbog jedne od najnižih stopa aktivnosti i zaposlenosti Hrvatska bi se trebala odlučiti i za hrabrije smanjenje poreznog opterećenja u odnosu na referentne prosjeke članica EU-a ili zemalja CEE regije, prema preporukama OECD-a za kreiranje održivih i kvalitetnih radnih mjesta. Dok sve spomenuto ne pretočimo u porezne reforme, postojeće porezno opterećenje predstavlja ograničenje u jačanju konkurentnosti hrvatskog poslovnog sektora, osobito u odnosu na jedinstveno tržište rada EU-a i konkurenciju koju predstavljaju zemlje članice koje kontinuirano podešavaju politike oporezivanja plaća, uvode značajne porezne i druge benefite za useljavanje kvalificirane radne snage te imaju učinkovitije zdravstvene i mirovinske sustave.

B&B: S obzirom na očekivani početak pregovora o pristupanju Hrvatske OECD-u, organizaciji najrazvijenijih zemalja, u kojem roku mislite da bi Hrvatska mogla ući u taj krug i što će se točno promijeniti za hrvatske gospodarstvenike i građane?

Takve prognoze su vrlo nezahvalne jer cijeli proces, naravno, ovisi o provođenju već spomenutih, a nužnih reformi. No ako je suditi prema brzini pristupanja europodručju te rekordno kratkom vremenu provedenom u tečajnom mehanizmu ERM II, usudio bih se očekivati priključenje OECD-u za nekoliko godina.

‘HUP se zalaže za porezno rasterećenje rada te izjednačavanje poreznog tretmana prihoda od rada i od iznajmljivanja’

B&B: Općenito, jeste li zadovoljni komunikacijom s premijerom Plenkovićem, s nadležnim ministrom gospodarstva i održivog razvoja Davorom Filipovićem, kao i s ministrom financija Markom Primorcem vezano uz teme reformi? A budući da je do prije nekoliko mjeseci bilo dosta trzavica u javnom prostoru između HUP-a i Vlade, jesu li te trzavice riješene?

HUP je socijalni partner i kroz Gospodarsko socijalno vijeće kontinuirano surađuje s Vladom na donošenju rješenja za razvoj poduzetništva i gospodarstva. Imamo dobru suradnju s Vladom i resornim ministrima. Dijalog je izuzetno važan i stoga smo kao najveća poslodavačka udruga uvijek otvoreni za preporuke, razgovore i suradnju, koja će iznjedriti najkvalitetnija rješenja. Svi imamo isti cilj, a to je bogatija i uspješna Hrvatska.

B&B: Očekujete li da bi se mladi koji su otišli iz Hrvatske mogli ipak vratiti kad se ostvare ti preduvjeti koje ste naveli i što bi ih konkretno, po vašem mišljenju, moglo na to motivirati?

Pogrešno je misliti da mladi odlaze isključivo zbog visine primanja na drugim tržištima. Plaća jest važna, ali nije presudna. Današnje generacije žele imati priliku za razvoj, napredovanje, mobilnost i fleksibilne uvjete rada. Da, vjerujem da bi se mnogi vratili u Hrvatsku koja bi im te pretpostavke omogućila, a to nije teško postići. Fleksibilniji Zakon o radu i manje opterećenje rada bili bi veliki korak u ostvarenju tog cilja.