Zapadni čelnici i makedonska vlada opisuju referendum o promjeni imena Makedonije u nedjelju kao povijesnu priliku da se prekine grčka diplomatska blokada, no nije jasno što će se dogoditi ako rezultat bude negativan ili ako referendum ne uspije zbog slabog odziva građana.

Prihvaćanje promjena imena države prilika je vladi da dobije potvrdu povjerenja građana i možda poduzme prve korake prema pristupanju NATO-u i otvaranju pristupnih pregovora s EU-om.

No prvo bi bilo nužno da građani glasaju za novo ime – Sjeverna Makedonija – kako je dogovoreno s Grčkom u lipnju tzv. Prespanskim sporazumom.

Po sporazumu koji su potpisali grčki i makedonski ljevičarski premijeri, Aleksis Cipras i Zoran Zaev, bivša jugoslavenska republika bit će preimenovana kako bi se riješile dugogodišnje napetosti s Grčkom, koja tvrdi da se Makedonijom može zvati samo njezina sjeverna pokrajina.

Parlament u Skoplju podržao je sporazum sa 69 od ukupno 120 glasova. No, promjena ustava puno je teži korak i Zaev će trebati dvotrećinsku većinu.

Tek kada se to provede, Grčka će moći ratificirati sporazum i prekinuti blokadu Makedonije na putu prema EU-u i NATO-u.

U međuvremenu, Zaev je zakazao referendum kao ključni test popularnosti svoje vlade, iako to po Prespanskom sporazumu nije morao učiniti.

Zapadni čelnici pohrlili su u Skoplje pred referendum i pozivali Makedonce da se odazovu, signalizirajući da će samo prihvaćanjem sporazuma s Grčkom pomoći svojoj zemlji.

Njemačka kancelarka Angela Merkel i ministar vanjskih poslova Heiko Maas, američki ministar obrane James Mattis, austrijski kancelar Sebastian Kurz, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg i europski povjerenik za proširenje Johannes Hahn osobno su prenijeli tu poruku zadnjih dana.

Zaev je bio izravniji upozorivši Makedonce da će ili prihvatiti sporazum o promjeni imena ili i dalje biti izolirani. Tako je sastavljeno i referendumsko pitanje: “Jeste li ste za članstvo u EU-u i NATO-u, uz prihvaćanje sporazuma o imenu između Republike Makedonije i Grčke?”.

Zašto referendum?

No dok vlada i međunarodni gosti opisuju glasanje kao povijesnu priliku za Makedoniju, i dalje nije posve jasno što vlada ima od toga.

Referendum nije obvezujući pa bi Zaev mogao pokrenuti promjenu ustava čak i ako odgovor većine bude negativan ili odziv nedostatan.

Nacionalistička oporba protivi se promjeni imena zemlje smatrajući da je riječ o izdaji nacionalnog identiteta, a kritizira se i procedura kojom Zaev želi sporazum pretočiti u zakon.

“Referendum je savjetodavan… pa je njegov rezultat apsolutno irelevantan za moguću ratifikaciju sporazuma”, rekla je profesorica i politička analitičarka Biljana Vankovska s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Skoplju.

Premda je Ustavni sud odbacio zahtjeve da se referendum proglasi nezakonitim, ona inzistira da on to doista jest.

Ako je referendum neobvezujući i pravno kontroverzan, zašto se uopće održava?

“Velik pritisak izvana pokazuje da je referendum važan međunarodnim igračima, jer mu je cilj da se stvori dojam da su Makedonci demokratski i dragovoljno prihvatili sporazum”, kazala je.

“Na referendumu građani odlučuju, a političari slušaju. Referendum je uspješan, neovisno o tome kako glasa većina, ako je proveden po pravilima pravne države. Ovaj to, nažalost, nije”, kazala je. On krši “sva zakonska načela”, uključujući Kodeks dobre prakse Venecijanske komisije, kazala je.

Venecijanska komisija je savjetodavno tijelo Vijeća Europe za ustavna i izborna pitanja.

Vankovska ne vjeruje da će odziv na referendum biti veći od potrebnih više od 50 posto kako bi bio valjan, ali upozorava da će Zaev ipak nastaviti s provedbom Prespanskog sporazuma iako je “on već u neregularnom procesu”.

Neuspjeli referendum bi “delegitimizirao” Zaeva. A eventualnim nastavkom procesa ratifikacije on “će zaobići narod, izvor svojeg autoriteta i… izazvati nepredvidljivu političku i socijalnu krizu.”

No kada bi odustao od Prespanskog sporazuma, Grčka bi i dalje nastavila blokirati primanje Makedonije u NATO i njezin napredak prema EU-u, što bi moglo povećati rizik od političke nestabilnosti. Zemlja je, naime, već bila na rubu rata 2001. kada su se pobunili etnički Albanci, koji čine oko četvrtine od ukupno 1,7 milijuna stanovnika, tražeći veća prava.