Filmski redatelj Dušan Makavejev umro je 25. siječnja 2019. godine u Beogradu. Na komemoraciji su pročitani  mnogobrojni telegrami sa svih strana svijeta u kojima su upućene iskrene riječi sućuti naglašavajući veličinu redateljevog opusa i dobrotu i veselu prirodu njegovog karaktera. Naglašeno je da je otišao posljednji od velike trojice koji su stvarali zlatno doba jugoslavenskog filma rođenog šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Naime, tada vodeći francuski kritičar Marcel Martin nazvao je malom filmskom planetom djela Saše Petrovića, Živojina Pavlovića i Dušana Makavejeva. Prema njegovim rečima, Makavejev je zauzimao mjesto pobunjenika i vječitog alternativca, intelektualnog kvaritelja svega ustoličenog.

Makavejev je prvi uspio zadobiti naklonost svjetske kritike, a njegovi igrani filmovi postali su dio svjetske filmske baštine i postali su deo svih važnijih filmskih arhiva. Uvijek je tragao za granicama autorske, društvene i osobne slobode. Igrao se, rušio tabue, oslobađao vlastiti svijet i svijet svojih gledatelja. Makavejeva su odredili pojmovi kao što su mašta, sloboda, hrabrost i igra.