Ravnateljica Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević Alemka Markotić potvrdila je za RTL.hr prvi slučaj majmunskih boginja u Hrvatskoj.

“Prvi slučaj majmunskih boginja dijagnosticiran je u našoj Klinici”, izvijestila je dr. Markotić. Bolest je muškarcu potvrđena sinoć pomoću testova u klinici, a riječ je o muškarcu koji je boravio u Italiji i Španjolskoj. Ima blaži oblik i nije hospitaliziran, nego je na kućnoj izolaciji.

Majmunske boginje virusna su infekcija koja je češća u zapadnoj i središnjoj Africi. Simptomi su povišena temperatura, glavobolja, zimica, iscrpljenost i pojava osipa.

Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) naveli su da je to virusna bolest uzrokovana virusom koji je sličan virusu velikih boginja, ali se ne širi među ljudima tako efikasno i manja je smrtnost nego kod velikih boginja.

Prirodni rezervoar virusa najvjerojatnije su neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini u zemljama centralne i zapadne Afrike. Iako se bolest zove majmunske boginje, izgleda da majmuni nisu rezervoar virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama. Bolest prelazi na ljude u kontaktu s izlučevinama bolesnih životinja putem sluznica ili oštećene kože čovjeka. Također, može se prenijeti ugrizom ili ogrebotinom bolesne životinje.

S čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem (bliskim kontaktom) i kontaktom s kožnim promjenama koje nastaju kod oboljeloga. Bolest se kod ljudi najčešće javlja u ruralnim sredinama u nekim državama centralne i zapadne Afrike (DR Kongo, Nigerija).

U SAD-u potvrđen lokalni prijenos majmunskih boginja

Obično se zaraze putnici u Africi

Povremeno su se javljale majmunske boginje izvan Afrike, najčešće kod putnika koji su se zarazili u Africi i kod osoba koje su s njima došle u bliski kontakt (dijelile kućanstvo, njegovale ih…). U SAD-u je 2003. godine zabilježena jedna epidemija majmunskih boginja među djecom i mladima koji su se zarazili u kontaktu s prerijskim psima (glodavac), koji su se bili zarazili od glodavaca uvezenih iz Gane.

Tijekom svibnja ove godine izvan endemskih zemalja zapadne i centralne Afrike, detektirano je 605 slučajeva majmunskih boginja, od toga 355 slučajeva u zemljama Europske unije, uključujući naše susjedne zemlje, Sloveniju, Mađarsku i Italiju. Izvan EU najviše je oboljelih u Velikoj Britaniji (190 slučajeva).

Za sada, većina oboljelih su muškarci koji se deklariraju kao MSM, tj. muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima. To, naravno, ne znači da se radi o spolno prenosivoj bolesti. Radi se o prijenosu bliskim kontaktom i svatko u bliskom kontaktu s bolesnom osobom može se zaraziti i oboljeti.

Temeperatura, glavobolja, zimica

Bolest se očituje povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, zimicom, isrpljenošću, umorom, bolovima u mišićima i leđima, oticanjem limfnih čvorova i osipom koji liči na osip koji se javlja kod vodenih kozica.

Smatra se da cijepljenje protiv velikih boginja pruža solidnu zaštitu od majmunskih boginja, ali ne zna se koliko dugo traje zaštita nakon cijepljenja. Tako da ne znamo koristi li danas nama koji smo se cijepili protiv velikih boginja. Cijepljenje protiv velikih boginja je krajem sedamdesetih, početkom osamdesetih godina ukinuto svuda u svijetu, nakon proglašenja eradikacije velikih boginja.

Valja imati na umu da bolest nije jako zarazna, tj. u većini slučajeva potreban je vrlo bliski kontakt s bolesnikom. Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe kroz dva do četiri tjedna.