Svjedočenjem Milanke Negić, majke djevojčice Sofije koja je ubijena u pucnjavi u beogradskoj školi ‘Vladislav Ribnikar’ 3. svibnja prošle godine, u četvrtak je nastavljeno ročište u parničnom postupku na Višem sudu u Beogradu koji se vodi protiv roditelja osumnjičenog 14-godišnjaka, temeljem tužbe 27 članova obitelji ubijene djece.
Četrnaestogodišnji K. K. taj dan u školi na Vračaru ubio je osam učenika i domara škole, dok je šestero djece zadobilo teške ozljede. U bolnici je nakon nekoliko dana preminulo još jedno dijete.
Milanka Negić svoju kći Sofiju posljednji put vidjela je 2. svibnja, dan uoči masakra u školi.
Na dan pucnjave, dobila je poruku od prijateljice.
“Ustala sam u 15 do 9 uznemireno, skuhala kavu i sjedila na terasi, kad mi je prijateljica poslala poruku da je bila pucnjava u školi i pitala me što se događa. Dok moje dijete leži mrtvo, odgovaram prijateljici na poruku i kažem: ‘Svašta’. Bilo mi je nepojmljivo. Pisala sam u roditeljsku viber grupu, ali nitko se do tog trenutka nije čuo s djecom i nije znao što se dogodilo”, kazala je majka ubijene djevojčice.
Nakon toga nazvala je Sofijinu kolegicu iz razreda, a ona joj je rekla kako nitko nije ozlijeđen.
“Rekla mi je da je držala Sofijinu jaknu i čekala je da izađe iz wc-a. Kad je počela pucnjava, ona je uletjela u kabinu pored Sofijine i popela se na wc-školjku. Šaptala joj je da ne izlazi, ali Sofija nije čula od pucnjave i istrčala je vani. Kad je izašla, vidjela je Sofiju kako leži pored klavira, ali u školi su, kako je izjavila, rekli da nema ozlijeđenih. Kad sam je nazvala drugi put, mala joj je rekla da je Sofija pogođena u ruku i da ima krvi oko nje, ali da ne brine. Počela mi se ispričavati”, kroz jecaje je ispričala majka, kako prenosi Nova.rs.
Uporno je nazivala kćer koja joj se nije javljala.
“Sjela sam u automobil i krenula za Beograd. Plakala sam i odbijala prihvatiti tu činjenicu, vrištala sam dok sam vozila i nadala sam se da je samo ozlijeđena. Zaustavila sam policajca, objasnila sam tko sam i pitala informacije. Rekao je da nema mrtvih, ali sam mu dala Sofijine podatke i sliku koju je on poslao na njihovu internu viber grupu. Uputio me je na načelnika koji mi je sa suzama u očima rekao da idem ispred škole. Počela sam trčati, a onda sam se vratila jer mi je bilo sumnjivo. Molila sam ga da mi da informacije, a on me uhvatio za ramena i rekao opet da idem ispred škole. Zvao me je sadašnji muž i rekao da na televiziji ide obavijest da svi koji nemaju informacije o djeci odu ispred policijske stanice Vračar”, prisjetila se žena plačući.
‘Pomisao na vrijeme me užasava…Na groblje ne idem’
S bivšim suprugom ispred policije je čekala informacije.
“Kad su nas prozvali, samo su nam rekli da nemaju dobre vijesti. Slobodan je pao na koljena, a ja sam počela vrištati i vikati da je to nemoguće. Rekli su mi da su sigurni da je to ona. Tražila sam da me puste da je odem zagrliti dok je topla, ali mi nisu dali jer je u pitanju nasilna smrt. Molila sam da budem pored nje dok odlazi”, jedva je ispričala majka te rekla da je sada mrtav čovjek koji hoda.
“Pomisao na vrijeme me užasava, ono ništa ne liječi. Muziku slušam na silu jer je to veza sa Sofijom, ali je ne osjećam i ne čujem isto. Sve je na silu, više ništa nije spontano. Tek kad sam otišla na identifikaciju shvatila sam da je to stvarno ona. Njena soba je ista, ništa nisam dirala, njen miris se još osjeća. Kad ustanem, odem u njenu sobu, poljubim njezinu sliku“, rekla je Milanka Negić i dodala kako na groblje ne ide.
“Znam da neki ljudi tamo imaju mir, ali mene užasava jer znam da je tijelo mog djeteta u tom kovčegu”, ispričala je majka ubijene djevojčice.
Komentari