Vinka Luetić Herman, majka predsjednika zagrebačkog HDZ-a Mislava Hermana, pravomoćno osuđena na zatvorsku kaznu u trajanju godinu i četiri mjeseca zbog primanja mita u aferi Rubala, zatražila je u ožujku ove godine odgodu izvršenja kazne. Potvrdio je to Nacionalu glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu Krešimir Devčić. Problem je, međutim, u tome što je sudac izvršenja poziv na izdržavanje kazne Vinki Luetić Herman, kao i njezinoj prvooptuženoj kolegici Neviji Buković, uputio tek nakon godinu i mjesec dana od pravomoćnosti presude.

Kao što je otkrio Nacional, riječ je o vrlo kontroverznom slučaju jer je presuda u tom predmetu postala pravomoćna 28. veljače 2020., ali je potpuno prešućena i skrivana od javnosti gotovo godinu i pol, iako je bila riječ o medijski vrlo eksponiranom predmetu nezakonite dodjele invalidskih mirovina u čijem je središtu bio poznati TV voditelj Drago Rubala, a svjedok na sudu bila je i bivša ministrica u vladi Tihomira Oreškovića, još jedna članica HDZ-a Nada Šikić. Osim što su presudu tajili od javnosti, kao i status osuđenica, sada se ispostavilo da su Vinka Luetić Herman i Nevia Buković imale i povlašteni tretman pri upućivanju u zatvor. Naime, iako nije sporno da svaki osuđenik ima pravo na odgodu izvršenja kazne ako za to ima opravdane razloge, u ovom slučaju glavno je pitanje zbog čega je sud tako dugo čekao s upućivanjem rješenja o izvršenju kazne.

I Vinka Luetić Herman i Nevia Buković, osuđene na zatvorske kazne u aferi Rubala, dobile su poziv na odsluženje kazne s godinu dana zakašnjenja i obje su tražile i dobile odgodu izvršenja do listopada ove godine, ali moguće je da će tada tražiti novu odgodu. PHOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Kako točno zakonska procedura izgleda, Nacionalu je pojasnio jedan odvjetnik specijaliziran za Kazneni zakon, ne želeći se eksponirati u ovom slučaju:

“Nakon što presuda postane pravomoćna, osuđenici od suca izvršenja na nadležnom sudu dobivaju Rješenje o upućivanju na izvršenje kazne. To rješenje obično se dostavlja u roku mjesec dana od pravomoćnosti presude. Svaki osuđenik ima pravo najprije tražiti odgodu izvršenja i mnogi osuđenici koriste tu mogućnost, u tome nema ništa sporno.”

Kako proizlazi iz odgovora Županijskog suda, sporno je, međutim, zbog čega se s upućivanjem rješenja Vinki Luetić Herman, ali i njezinoj kolegici Neviji Buković, čekalo punih 13 mjeseci. U svom odgovoru na Nacionalov upit da pojasni jesu li Vinka Luetić Herman i Nevia Buković započele služiti zatvorske kazne i jesu li im i kada upućena Rješenja o upućivanju na izdržavanje zatvorske kazne te jesu li tražile odgodu, stoji:

“U odnosu na os. Vinku Luetić Herman, u predmetu posl. broja 1 Ik I-116/2021 sudac izvršenja Jasna Pavičić uputila je osuđenu Vinku Luetić Herman na izvršavanje kazne zatvora rješenjem od 23.3.2021., a u Centar za dijagnostiku u Zagrebu ista se bila dužna javiti 13.4.2021. Osuđenica je u zakonskom roku 26.3.2021. po svom opunomoćeniku, Franu Olujiću, odvjetniku iz Zagreba, podnijela molbu za odgodu izvršavanja kazne zatvora iz razloga navedenog u članku 61. stavku 2. točki 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, u kojoj navodi da je osoba visoke životne dobi te ima zdravstvene tegobe u vezi čega je priložila opsežnu medicinsku dokumentaciju. Sud je zatražio mišljenje Zatvorske bolnice u Zagrebu o mogućnosti liječenja osuđenice u zatvorskim uvjetima te je specijalist kirurg Zatvorske bolnice u Zagrebu dana 12. travnja 2021. dao mišljenje da se kod osuđenice radi o znatnom pogoršanu postojeće kronične bolesti koja se ne može liječiti unutar zatvorskog sustava, nakon čega je sutkinja izvršenja Jasna Pavičić, rješenjem posl. broj 1 Ik I-396/2021 od 26.5.2021., odgodila izvršavanje kazne zatvora do 13.10.2021.”

To znači da je sudac izvršenja Rješenje o upućivanju na izdržavanje zatvorske kazne Vinki Luetić Herman uputio s čak godinu dana zakašnjenja, budući da je uobičajeno da osuđenici poziv odnosno rješenje dobiju u roku mjesec do maksimalno dva mjeseca od pravomoćnosti presude, a presuda je postala pravomoćna u veljači 2020. Nacional je od Županijskog suda u Zagrebu tražio dodatno pojašnjenje, to jest odgovor na pitanje zašto su Vinki Luetić Herman rješenje poslali s tako velikim zakašnjenjem i postoji li zakonski definiran rok u kojem su to trebali učiniti. Isto pitanje odnosilo se i na Neviju Buković. Iz njihovog dodatnog odgovora proizlazi da su suci izvršenja i sami dobili presudu s godinu dana zakašnjenja:

“Sudac izvršenja je nalog za izvršavanje kazne zatvora nad osuđenicom Vinkom Luetić Herman zaprimio 1. veljače 2021., a rješenje o upućivanju na izvršavanje kazne zatvora joj je uručio 23. ožujka 2021. Nalog za izvršavanje kazne zatvora nad osuđenicom Neviom Buković sudac je zaprimio također 1. veljače 2021., a rješenje o upućivanju joj je uručio 18. ožujka 2021.”

Kako je pojasnio glasnogovornik suda Krešimir Devčić, nalog za izvršavanje kazne zatvora prvostupanjski sud dostavlja sucu izvršenja nakon nastupanja ne samo pravomoćnosti, već  i izvršnosti presude (to je trenutak uručenja pravomoćne presude osuđeniku).

Devčić dalje navodi:

“Prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora, nakon zaprimanja naloga za izvršavanje kazne zatvora, sudac izvršenja će rješenje o upućivanju donijeti u roku od 8 radnih dana. Radi se o instruktivnom roku (nema procesnih posljedica ako se prekorači). Rok je objektivno nemoguće ispoštovati jer je potrebno izvjesno vrijeme da pošta osuđeniku uruči poziv za ročište, kao i da se sucu izvršenja do dana održavanja ročišta u spis vrati povratnica o uručenju poziva. Urednost/neurednost obavljenog pozivanja osuđenika na ročište, temelj je za daljnje postupanje suca izvršenja.”

Da ne bi bilo zabune, Nacional je zamolio glasnogovornika Devčića da dodatno pojasni tko je točno, koja institucija ili sud i koja osoba trebala sucima izvršenja poslati nalog za izvršavanje kazne zatvora, a on je na to odgovorio:

“Nalog za izvršenje sudac izvršenja dobiva od predsjednika vijeća ili suca pojedinca suda koji je presudio u tom predmetu. Dakle, prvostupanjski sudac dostavlja sucu izvršenja prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu (ako je bila žalba) na izvršenje. “

Sudac Krešimir Devčić, glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu, potvrdio je za Nacional da su suci izvršenja, koji su slali pozive osuđenicama, Naloge za izvršenje kazni dobili tek 1. veljače ove godine. PHOTO: Petar Glebov/PIXSELL

Kako je glasnogovornik Županijskog suda potvrdio u svom prvom odgovoru, i Nevia Devčić dobila je Rješenje o upućivanju na izvršenje zatvorske kazne tek ove godine, godinu i mjesec dana nakon stupanja na snagu pravomoćnosti presude:

“U odnosu na os. Neviu Buković, u predmetu posl. broja 3 Ik I-115/2021, sudac izvršenja Petar Šakić uputio je osuđenu Neviu Buković na izvršavanje kazne zatvora rješenjem od 18.3.2021., a u Centar za dijagnostiku u Zagrebu ista se bila dužna javiti 8.4.2021. Osuđenica je u zakonskom roku 22.3.2021. po svom opunomoćeniku, Janjku Grliću, odvjetniku iz Zagreba, podnijela molbu za odgodu izvršavanja kazne zatvora iz razloga navedenog u članku 54. stavku 3. točki 9. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, nakon čega je sudac izvršenja zatražio i dobio stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Gornji Grad-Medvešćak, od 19. travnja 2021., o teškim obiteljskim prilikama osuđenice, temeljem čega je sutkinja izvršenja Martina Maršić rješenjem, posl. broj 6 Ik I-368/2021 od 28.4.2021., odgodila istoj izvršavanje kazne zatvora do 8.10.2021.”

Iako je tijekom tih godinu dana vladala pandemija, činjenica je da nije bilo razloga da se osuđenicama ne dostavi Rješenje i potom po potrebi dogovori odgoda izvršenja. Tim više što je u tom periodu mnogo drugih osuđenika poslano na izvršenje kazne, neovisno o koroni. Osim toga, iako je pandemija proglašena prošle godine u ožujku, početkom ljeta situacija se znatno popravila te su, kao što je poznato, čak održani i parlamentarni izbori, a nakon toga, u studenome prošle godine, unatoč pooštravanju mjera, i unutarstranački izbori u HDZ-u na kojima je novi predsjednik zagrebačkog HDZ-a postao upravo Mislav Herman, sin Vinke Luetić Herman. Iako sin ne može odgovarati za postupke svojih roditelja, činjenica je da je obznanjivanje presude prema kojoj njegova majka mora ići u zatvor, jako nezgodno odjeknulo kako u javnosti tako i u samom HDZ-u. Zahvaljujući omerti u pravosudnim krugovima, pravomoćna presuda protiv majke Mislava Hermana uspješno je skrivana od javnosti sve do prije dva tjedna, kada ju je objavio Nacional.

Bez sumnje je riječ o politički eksponiranom slučaju jer su i Vinka Luetić Herman i Nevia Buković povezane s HDZ-om. Suprug Vinke Luetić Herman, Radoslav Herman, nekadašnji ravnatelj KBC-a Sestara milosrdnica, bio je i na listi HDZ-a na izborima za Skupštinu Grada Zagreba 2005. Njihov sin Mislav Herman danas je šef zagrebačkog HDZ-a. S druge strane, Damir Buković, suprug Nevije Buković, ginekolog je i član Hrvatskog katoličkog društva, zaposlen u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj, profesor na Medicinskom fakultetu, a često je bio prozivan zbog svojih stavova o izvantjelesnoj oplodnji. Mnogi ga pamte po izjavi da je Biblija najbolja medicinska knjiga te da su neplodne žene bludnice jer je najčešći razlog njihovu sterilitetu nemoralan život koji su ranije vodile. Međutim, Damir Buković najpoznatiji je iz vremena zagrebačke krize 1997. kada je sa stranačkim kolegom Antunom Šporerom, a ušavši u Skupštinu na listi HSS-a, dao presudni glas HDZ-u, koji je nakon toga dobio većinu u predstavničkom tijelu. Time je zapravo bilo omogućeno postavljanje Zlatka Canjuge za predsjednika Skupštine i Marine Matulović-Dropulić za gradonačelnicu.

Majka Mislava Hermana osuđena je u sklopu afere Rubala jer je kao bivša šefica Povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) primala mito kako bi pojedincima sređivala mirovine. Pravomoćna kazna Vinki Luetić Herman, koja je u ovom predmetu bila drugooptužena, kao i prvooptuženoj Neviji Buković, epilog je gotovo desetljeća dugog procesa u čijem je središtu bio bivši načelnik u zagrebačkom HZMO-u Drago Rubala, koji se proslavio kao radijski i televizijski voditelj emisija narodne glazbe. Na samom početku procesa on je priznao krivnju te se nagodio s USKOK-om na dvije godine zatvora i vraćanje nezakonito stečene koristi. Državi je potom vratio 79.000 eura u gotovini i dvosobni stan u Zagrebu, koji su vještaci sredinom 2012. procijenili na 200.000 eura. Rubala je u međuvremenu već odavno odslužio svoju kaznu te na lokalnim hrvatskim televizijama ponovo ima emisiju posvećenu narodnoj glazbi. Nagodbu s tužiteljstvom postiglo je još 58 optuženika, dok ih je 10 ostalo na optuženičkoj klupi. Rubala je nakon izlaska iz zatvora čak i tužio državu jer je smatrao da su uvjeti u zatvoru bili neprikladni, a proces je dobio te mu je država morala isplatiti 10 tisuća kuna odštete.

U središtu afere Rubala bio je Drago Rubala, bivši načelnik u zagrebačkom HZMO-u koji je odmah priznao krivnju i nagodio se s USKOK-om. PHOTO: Petar Glebov/PIXSELL

Nakon što je Rubala priznao krivnju, nekadašnje članice Povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti HZMO-a Nevia Buković i Vinka Luetić Herman postale su prvo- i drugooptužena. Prema optužnici koja je potvrđena i pravomoćnom presudom, Rubala se kao bivši načelnik Odjela medicinskog vještačenja u HZMO-u Područne službe u Zagrebu dogovorio s Ivanom Ostoićem, vještakom varaždinske podružnice, da za iznose od 1000 do čak 7500 eura sređuju braniteljske mirovine, bez obzira na to imaju li ili nemaju tražitelji uvjete za invalidnost. Za tu operaciju bila je potrebna grupa pa su angažirali Zorana Primorca, Romana Slunjskog, Dubravku Margetu Ostoić, Dragicu Čvorig te optužene Neviju Buković i Vinku Luetić Herman.

Primorac je pronalazio klijente, uzimao od njih novac i medicinsku dokumentaciju te ugovarao sastanke s Ostoićem, a sličnu potragu obavljali su i ostali članovi skupine. Ostoić je s Rubalom analizirao dokumentaciju i primao od njega upute koje još preglede trebaju obaviti. Dopunjenu dokumentaciju klijenti su dostavljali Ostoiću, koji im je u statusu vještaka davao pozitivne nalaze o invalidnosti i nesposobnosti za rad. Rubala je, koristeći se poznanstvom s Čvorig, administratoricom Stručnog povjerenstva za revizije nalaza invalidnosti HZMO-a, osigurao da predsjednica tog Povjerenstva Vinka Luetić Herman stavi te predmete na dnevni red. Članica Povjerenstva bila je i Nevia Buković. Ostoić je Rubali predavao 1750 eura po predmetu, Rubala je zadržavao 550 eura, a 1200 eura predavao Dragici Čvorig. Dragica Čvorig je zadržavala 200 eura, a po uputi Rubale 1000 eura davala je Vinki Luetić Herman, koja je novac dijelila s Nevijom Buković.

Osim što su osuđene na zatvorske kazne, Nevia Buković je pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti presude, bila dužna u državni proračun uplatiti 69.350 kuna, koliko se računa da je oštetila državni proračun uzimanjem mita i udruživanjem u grupaciju za izvršenje kaznenog djela, dok je njezina suradnica, drugooptužena Vinka Luetić Herman, morala u državni proračun uplatiti 73.000 kuna.

Afera Rubala je prokazala nakaradnost sustava dodjeljivanja invalidskih mirovina, ali i zaštitu koju je pojedincima pružao HDZ, jer u suprotnom se vjerojatno ne bi ni usudili raditi takve stvari. Istovremeno, to je jedan od rijetkih korupcijskih slučajeva koji su stigli do pravomoćne osuđujuće presude, a razlog njenog prešućivanja vjerojatno leži i u tome što su akteri duboko povezani s HDZ-om. I prvooptužena Nevia Buković i drugooptužena Vinka Luetić Herman.

‘Sudac izvršenja upućuje osuđenike na izdržavanje kazne’

Iz Ministarstva pravosuđa i uprave na Nacionalov upit pojasnili su da Uprava za zatvorski sustav i probaciju, kao ustrojstvena jedinica Ministarstva pravosuđa i uprave, ne upućuje osuđenicima zahtjeve za početak izdržavanja kazne zatvora niti ih poziva na izdržavanje kazne zatvora.

“Upućivanje osuđenika i drugih osoba lišenih sloboda u nadležnosti je sudbene vlasti, odnosno nadležnih sudaca u skladu s načelom o trodiobi vlasti i temeljem Zakona o izvršavanju kazne zatvora koji jasno propisuje postupak izvršavanja kazne zatvora i nadležnosti tijela koja sudjeluju u tom postupku. Člankom 57. Zakona o izvršavanju kazne zatvora propisano je da sudac izvršenja žurno poziva osuđenika radi uručenja rješenja o upućivanju. Prilikom uručenja rješenja o upućivanju sudac izvršenja upoznaje osuđenika s odredbama Zakona o mogućnosti odgodi izvršavanja kazne zatvora. Odgodu izvršavanja kazne zatvora osuđenik koji je na slobodi može zatražiti u roku od tri dana od uručenja rješenja o upućivanju. O odgodi izvršenja odlučuje nadležni sudac izvršenja, a razlozi za odgodu i duljina trajanja mogućnosti odgode propisani su u članku 61. Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Kao što smo naveli u prethodnom odgovoru na upit Vašeg lista, sukladno odredbama iz članka 79. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, podaci o zatvorenicima službena su i profesionalna tajna. U skladu s tim odredbama, Uprava za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave, odnosno tijela zatvorskog sustava ne izvješćuju javnost o informacijama vezanima uz izvršavanje kazne zatvora te se ta odredba primjenjuje u svim predmetima. Ovom prilikom ukazujemo na činjenicu da je, sukladno članku 55. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (NN 14/21), sudac izvršenja nadležan za upućivanje osuđenika na izdržavanje kazne zatvora. Slijedom navedenog, sudac izvršenja i pravni zastupnici osuđenika, mogu izvijestiti o odluci u konkretnom predmetu”, stoji u odgovoru Ministarstva.

Na pitanje je li na Upravu za zatvorski sustav ili Ministarstvo pravosuđa i uprave bilo pritisaka vezano uz odgodu izvršenja zatvorske kazne za Vinku Luetić Herman, zbog činjenice da je riječ o majci predsjednika HDZ-a Grada Zagreba Mislava Hermana, iz Ministarstva su odgovorili:

“Vezano za Vaš upit o pritiscima u predmetu koji navodite, ponavljamo da Uprava za zatvorski sustav i probaciju niti druga tijela zatvorskog sustava ne odlučuju o upućivanju osuđenika na izdržavanje kazne zatvora, već iste zaprimaju u zatvorski sustav temeljem rješenja nadležnog suca izvršenja. Zaključno, ističemo da Ministarstvo pravosuđa i uprave, kao tijelo izvršne vlasti, nije ovlašteno na bilo koji način ocjenjivati zakonitosti postupanja suca u pojedinom sudskom predmetu, utjecati na donošenje odluke, ispravljati suca ili davati mišljenja o sudskim postupcima, obzirom da bi isto predstavljalo povredu odredbe članka 118. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.”