Ekonomistica Maja Vizjak, znanstvena suradnica Instituta za istraživanje migracija, kaže da će digitalizacija bitno ublažiti globalni trend porasta mobilnosti radi prelaska međunarodnih granica, s ciljem obavljanja posla. U knjizi ‘Globalizacija’ govori i o promjenama na hrvatskom tržištu rada
Tema suvremenih ekonomskih migracija i status migrantima sve je više u fokusu javnosti. Osobito kao rezultat globalnih svjetskih zbivanja, s jedne strane efekata globalizacije, s druge kao posljedica ratova i ratnih sukoba. Istraživanjem radnih migracija, promjena na tržištu rada i utjecajem globalizacijskih efekata i odnosa na procese suvremene ekonomske migracije bavi se ekonomistica Maja Vizjak, znanstvena suradnica Instituta za istraživanje migracija u Zagrebu koja je doktorirala na Sveučilištu u Rijeci. Svoje spoznaje i istraživanja suvremenih radnih migracija upotpunjuje i znanjima iz menadžmenta jer je i docentica na Fakultetu ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ u Puli, ali i na studiju Sestrinstva na Medicinskom fakultetu u Puli. Otkud je i njezin poseban interes za istraživanje migracije naših liječnika i medicinskih sestara, za „medicinski vrtuljak“, kako ga je nazvala. Kako živi i radi na relaciji Rijeka – Zagreb – Pula, Maja Vizjak i sama prakticira ekonomski motiviranu migraciju. „Novi fenomeni potencirani razvojem digitalnih tehnologija i rad na digitalnim platformama izravno mijenjaju globalno tržište rada, što će se sve više odražavati na karakter rada i naših života, na sustave vrijednosti i dimenzije poslovanja. Digitalizacija radnih mjesta i razvoj virtualne organizacije zaustavit će i okrenuti procesu porasta mobilnosti i prelazaka međunarodnih granica s ciljem pronalaska posla“, ističe Maja Vizjak, kojoj uskoro iz tiska izlazi knjiga „Globalizacija“, u kojoj će značajno mjesto imati promjene koje su već na svjetskom i europskom tržištu rada započele, a Hrvatsku tek čekaju. „Umjesto kretanja ljudi na posao, organizacije premještaju posao ljudima“, promjena je u smjeru kretanja ekonomskih migracija koju posebno naglašava Maja Vizjak, ujedno i akademska slikarica jer je magistrirala na Akademiji primijenjene umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
NACIONAL: Koji su motivi zbog kojih ste se odlučili na istraživanje radnih migracija, modifikacija tržišta rada i pratećih globalizacijskih odnosa?
Područje moga interesa i središnja istraživačka tema na Institutu za istraživanje migracija u Zagrebu je široko, od stvarnih do virtualnih migracija. Istraživanju migracija danas treba pristupiti usporednim istraživanjima i proučavanjem promjena na međunarodnom tržištu rada i promjenama radnih migracija u kontekstu složenih globalizacijskih odnosa. Ono što istražujem je impuls koji proizlazi iz životnoga iskustva, u mojoj prvoj znanstvenoj knjizi “Globalizacija”. U njoj opisujem nove fenomene koji će bitno utjecati na sustave vrijednosti koji će se odraziti na rad i životne postulate. Stoga analiziram pitanja razina i novih dimenzija poslovanja kojih moramo biti svjesni želimo li se u tim procesima pozicionirati i pronaći vlastitu nišu. Svoju misiju na Institutu doživljavam poput stihova Lady Gage “hundreds of millions of reasons to go… and I just need one good one to stay”… tako da ovim istraživanjima nije mi namjera inspirirati ljude na odlazak, nego upravo suprotno, usmjeriti ih da potraže dobar razlog da ostanu. Ono što me oduševljava jest pozitivna slika koja se gradi kroz ispitivanje čimbenika zadovoljstva stranaca koji borave ili su boravili u našoj zemlji, povratnika s radnih migracija te inih uspješnih poslovnih ljudi. Svi ističu naše prirodne ljepote, način života i vrijednosti kao pozitivno okruženje za život. Zapitala sam se, poput alkemičara Paula Coelha koji traga za zlatom – što to oni vide, imaju ili čemu teže, a nalazi se ovdje. Ali uvjerena sam da imati tu slobodu odabira mjesta boravka, a izvore prihoda osiguravati kroz globalne resurse distribucije novca i kapitala ne bi trebala biti nikakva privilegija, već široko dostupna ljudima bez obzira na to gdje žive.
NACIONAL: Koje ćete globalizacijske momente problematizirati u knjizi “Globalizacija”?
U knjizi znanstveno promišljam o globalizacijskim procesima kroz čimbenike novih trendova razvoja, kako međunarodnih ekonomskih, tako i društvenih odnosa. Globalizacija je kompleksan i višeslojan društveni fenomen, čija suština jest u koliziji. Opisujem utjecaj globalne trijade, pozitivne i negativne efekte globalizacije te utjecaj na ekonomski razvoj i ekološke probleme. Regionalne geopolitičke cjeline otvaraju nove pristupe svjetskoj ekonomiji, stvaraju protuteže pomoću kojih valja balansirati s ciljem održavanja svjetskog mira. Bogati postaju sve bogatiji, dok siromašni upadaju u sve veće poteškoće kao najveći globalizacijski gubitnici. U globalnom svijetu sve više raste i jača svijest o potrebi ograničavanja koncentracije moći i njezina stavljanja pod međunarodnu neutralnu kontrolu i nadzor, kako bi se daljnji globalni razvoj mogao uspješnije usmjeravati i kontrolirati.
‘U sljedećih pet godina promjenama će biti obuhvaćeno 40 posto poslova i 75 posto organizacija. Otvara se potencijal od 149 milijuna novih poslova, a u e-trgovinu ući će 75 % poduzeća’
NACIONAL: Koji će se to novi fenomeni globalizacije i na kakav način odraziti na sustave vrijednosti, karakter života i rada te na dimenzije poslovanja?
Umjesto kretanja ljudi na posao, organizacije premještaju posao ljudima. To je novi proces koji je započeo i uzima sve više maha. Globalni trend porasta mobilnosti radi prelaska međunarodnih granica, s ciljem obavljanja posla, bitno će ublažiti digitalizacija radnih mjesta i razvoj virtualne organizacije. Digitalizacija radnih mjesta omogućuje željeni standard, način poslovanja i prihode, a ostati živjeti u domovini. Globalne zaposlenike digitalnih radnih mjesta promatramo kao nosioce znanja i vještina. Sve to u korelaciji s poslovnom praksom uvjetovanom globalnim virtualnim tržištem rada, u kojem je informacija bitak poslovanja. Prostorna dimenzija nadilazi tradicionalno razumijevanje te kategorije jer je bitno imati i koristiti se pravodobnom informacijom. Stoga digitalizacija radnih mjesta integrira poticaj za progresivne strukturne promjene. Pristup je univerzalan, dok razvoj kapaciteta i raspon korištenja ovisi o razvoju digitalnih vještina. Promjene donose fleksibilne radne aranžmane, kao što su rad od kuće, tzv. home office; samostalni/konzultantski posao; mobilni rad part time work; term-time work; job-sharing, godišnji sati rada, annual hours, tj. ugovoreni broj sati koji je potrebno odraditi godišnje, privremeni i sezonski rad. To se ne odnosi samo na IT poslove, nego i na niz drugih poslova, poput kreativnih usluga, grafičkog i web dizajna, marketinških usluga i prodaje, medicinske konzultacije, usluge pisanja, copywriting, copyediting, usluge prevođenja, transcriptions, tutorstva…
NACIONAL: Što će sve, kao posljedica procesa digitalizacije, biti obuhvaćeno promjenama u sljedećih nekoliko godina?
Istraživanja „Future of Job Survey“ World Economic foruma predviđaju da će u sljedećih pet godina promjenama biti obuhvaćeno oko 40 posto poslova te više od 75 posto organizacija. Otvara se potencijal od oko 149 milijuna novih poslova i mogućnosti, dok će 85 milijuna radnih mjesta u svijetu biti digitalizirano. U posao e-trgovine, odnosno digitalne trgovine, ući će 75 posto poduzeća. Procjenjuje se da će oko 40 posto radnika u skoroj budućnosti trebati prekvalificiranje. Uvođenje promjena i otpornost na prilagodbu novih digitalnih trendova bit će moguće uz stalno usavršavanje, otvorenost novim spoznajama, nadogradnji vještina i osobnom razvoju, odnosno cjeloživotno obrazovanje. Na popisu najtraženijih vještina u 2022. su product design, potting data, statistical visualization, security strategy, supply chain system uz operations i business process management.
NACIONAL: Gdje je Hrvatska u pogledu digitalizacije i razvoja vještina?
Prema Digital Future Indexu i Digital Economy and Society Indexu koji rangiraju zemlje prema razini digitalizacije, Hrvatska je ocijenjena kao zemlja visoke razine digitalnih vještina i talenata, pogotovo kod mladih od 16 do 29 godina. Istraživanje koje provodim će pokazati koliko će se efekt tih promjena tek osjetiti u Hrvatskoj. Za pet godina imat ću precizne podatke koliko je radnih mjesta doista digitalizirano u Hrvatskoj, jer su podaci koji su se pojavljivali prije ili poslije covida bili procjene. Na te informacije nadogradila bih zaključak istraživanja koje sam radila ljetos. Ispitanici smatraju da niti država, niti poslodavac nisu najodgovorniji za razvoj ljudskih potencijala, već je to svatko ponaosob. Ispitanici u nas nisu spremni sami uložiti u razvoj svojih vještina. To mi je razumljivo, jer je oko nas premalo primjera uspješnih poslovnih ljudi koji imaju zavidnu razinu obrazovanja. Diplomu treba učiniti dominantnim kriterijem i pretpostavkom uspješnosti, odnosno učiniti je jamstvom zaposlenja na željeno radno mjesto i posljedično očekivanog poslovnog uspjeha, što sada nije slučaj. I sama u službi naslovnog docenta na fakultetu vidim pozitivne reakcije studenata na digitalne sadržaje koje primjenjujem u radu. Jednako tako se s čežnjom prisjećamo učenja na daljinu za vrijeme covid-krize. Mnogi se opravdano pitaju zašto nismo dalje nastavili razvijati taj modul, pa globalno ponudili usluge obrazovanja.
NACIONAL: Zašto ste uvjereni da će digitalizacija radnih mjesta i razvoj virtualne organizacije biti, ili već jest, protuteža i čimbenik ograničavanja međunarodnih ekonomski motiviranih migracijama i smanjenja broja ekonomskih migranata?
Statistički sve govori u prilog toj tezi. IT sektor i srodne grane, a i cijela paleta zanimanja koju sam spomenula, podatni su fleksibilnim uvjetima poslovanja uz mogućnosti rada na digitalnim radnim platformama. Svi ti sektori i grane kontinuirano bilježe trend rasta, obujam i vrste poslova, njihove poslovne mogućnosti sve su brojnije. Bilježi se sektorski rast investicija, broj tvrtki i ljudskih resursa. Na platformama za zapošljavanje broj ponuda remote poslova iz dana u dan sve je brojniji. Mnoge velike korporacije ističu da nema vraćanja na „staro“, nego razvijaju nove modele rada kako bi svoje zaposlenike učinile zadovoljnijima, zapravo produktivnijima. Posao se tako dovodi ljudima. Stoga nije nužno da migracije ljudi budu potencirane radnom potrebom, odnosno potrebom traženja radnog mjesta preseljavanjem. To mogu simbolički objasniti kroz scenu spota pjesme „Snowman“, australske pjevačice i autorice Sia, kada gura kutiju – mobilni frizer – uz ledenu planinu. Kad se spotakne i padne, pasivni promatrač pomisli „Sizifov posao“. No već u sljedećoj sceni ima istu tu kutiju na leđima i skija poput Janice. I mi smo uz nju radosni jer je uspjela. Prenijela je snjegoviće na snježnu planinu. Stavila je pravu stvar na pravo mjesto i čini to često.
NACIONAL: Može li se taj trend smanjenja broja ekonomskih migranata pratiti i kad je u pitanju karijerno mobiliziranje naših medicinskih djelatnika, liječnika i sestara? Zašto ste to nazvali „medicinskim vrtuljkom“?
Jednu poddionicu moga istraživanja nazvala sam „medicinskim vrtuljkom“, jer ima fokus na grupu medicinskih djelatnika, o kojima se, zbog odlazaka na rad u inozemstvo, zadnjih godina uvijek govori sa zabrinutošću kao najbitnijim ekonomskim migrantima. Ciljevi ovog istraživanja su analiza specifičnosti tržišta rada u medicini i izazovi u obrazovanju medicinskog kadra, integracija i sinteza politika s nacionalnim strategijama, uspješna organizacija sustava i upravljanje promjenama s intervencijama. Naglasak stavljam na razvoj telemedicine i analizu primjera dobre prakse primjerene procesu digitalizacije u medicini. Mediji su nas pravodobno izvještavali o izlaznim migracijama medicinskog kadra, i to još uvijek rade na poticaj Hrvatske liječničke komore. No HLK raspolaže samo podacima o broju liječnika koji godišnje napuštaju Hrvatsku, ali ne raspolaže niti jednim podatkom o liječnicima povratnicima. Filtrirala sam podatke kroz statistiku dobivenu od MUP-a. Mogu reći da su razvidne i povratne migracije medicinskog kadra. Liječnici, medicinske sestre i medicinski tehničari počeli su se i vraćati u Hrvatsku s radnih migracija. Upravo završavam istraživanje i transkribiram intervjue medicinskih sestara i tehničara povratnika s radnih migracija i uviđam jednu značajku. Opetovano navode da kad su bili u fazi izlaznih migracija, nitko ovdje nije pretjerano reagirao. No kad su tamošnjim poslodavcima obznanili informaciju da se vraćaju u svoju domovinu, svi su krenuli u pregovore s ciljem njihova zadržavanja. Zato sam to nazvala „medicinskim vrtuljkom“. Boriti se i brinuti za svoj kadar značajka je dobro vođene organizacije. Migracije zamijeniti karijernim mobilnostima treba podržati. Otići da bi se vratilo, ojačani novim iskustvima i spoznajama, podržavam kao taktički cilj. Baš kao i svaki oblik mobilnosti znanja. Biti škrt po pitanju znanja je besmisleno jer se ono umnožavanjem ne troši, već upravo suprotno – nastaje win-win situacija. Posebno me raduje i intrigira da studenti Medicinskog fakulteta u Puli, studij Sestrinstva, pokazuju interes za navedene sadržaje i žele primijeniti nove spoznaje. Interakcija je obostrana, uvijek sa zanimanjem slušam njihove izjave. Ako sam barem nekoga od njih udaljila od ideje za odlaskom na način da sam poentirala pozitivne učinke i promjene u okruženju, smatrat ću to uspjehom.
‘Najveći su prihodi u u sektoru dostave i taksi usluga, a procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 40.000 radnika na digitalnim platformama, ali reguliranje takvog rada nije jednostavno’
NACIONAL: Kako danas gledamo na fleksibilne oblike rada? Što su donijele digitalne platforme za rad? Što je zapravo promijenilo razdoblje pandemije u razumijevanju poslovnih odnosa?
Fleksibilne oblike rada nekada smo sagledavali kroz pojam gig ekonomije, tzv. ugovorene gaže kao mogućnosti ostvarivanja dodatnih prihoda. Digitalne platforme za rad postaju nove burze poslova. Od studentskih angažmana, koji su bili najčešći i spadaju u kategoriju marginalaca koji se rade manje od 10 sati tjedno te zarađuju do 25 posto svojih prihoda, preko digitalnih platformi i honoraraca koji rade od 10 do 19 sati tjedno te zarađuju 25-50 posto svojih prihoda, do sve više pojedinaca kojima je rad na digitalnim platformama u trajanju od više od 20 sati tjedno postao glavni posao. Rodna zastupljenost je podjednaka, neznatno više muškaraca radi putem digitalnih platformi. Prosječna dob je 30-40 godina i dominiraju oni s visokom stručnom spremom. Covid-kriza je potencirala vidljivost i mogućnost digitalizacije, virtualnih oblika rada i meta workplacea, jer smo preko noći bili gurnuti u home office s digitalnim komunikacijskim kanalima. Prije nekoliko dana je na jednoj od digitalnih platformi social media iskočila snimka princeze Diane kako kupuje knjigu, dok Amazon ističe kako je online prodaju knjiga započeo 1995.
NACIONAL: Kakve je promjene i probleme donio rad na digitalnim platformama unutar EU-a? Kakve se promjene bilježe u Hrvatskoj?
U 2022. više od 28 milijuna ljudi u Europskoj uniji radilo je putem digitalnih platformi. Štoviše, očekuje se da će do 2025. ta brojka narasti na 43 milijuna. Trenutno, u Europskoj uniji postoji više od 500 digitalnih platformi za rad koje bilježe iznimno visok petogodišnji financijski rast. S tri milijarde eura zarade u 2016., na oko 14 milijardi 2020. Pri tome se najveći prihodi ostvaruju u sektoru dostave (npr. Glovo, Cornershop, Deliveroo) i taksi usluga (npr. Uber, BlaBlaCar, Beat, Lyft), dok su često zastupljene i usluge čišćenja, održavanja objekata, IT, kreativne i marketinške usluge i prodaja. Kada govorimo o broju radnika na digitalnim platformama u Hrvatskoj, teško ga je precizno utvrditi. Procjenjuje se da imamo oko 40.000 takvih radnika. Do sada naš Zakon o radu takve fleksibilne oblike rada nije prepoznavao. Koliko točno osoba u Hrvatskoj ćemo prepoznati u fleksibilnim oblicima rada, pokazat će istraživanje koje počinjem provoditi. Glavno pitanje koje se postavlja jest sljedeće – jesu li osobe koje rade putem digitalnih radnih platformi ujedno i zaposlenici digitalne platforme ili imaju status privremeno angažiranih radnika? Biti klasificiran kao radnik znači imati zajamčeno razdoblje odmora i godišnjeg odmora, socijalno, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, rodiljski dopust, naknadu za nezaposlene, naknadu za vrijeme bolovanja, naknadu u vezi mogućih nesreća na radu i osiguranje od potencijalnih profesionalnih bolesti. Pobornici ovakvog modela rada zagovaraju fleksibilnost u radnim odnosima, dok zakonodavci ističu zabrinutost radi nesigurnih uvjeta rada. Reguliranje rada preko digitalnih platformi za rad pokazalo se sve samo ne jednostavno. Osobe koje obavljaju poslove putem digitalnih radnih platformi trebale bi postati radnici u radnom odnosu s kojima se sklapa ugovor o radu i koji imaju sva prava iz radnog odnosa. Hrvatska aktivno promišlja o kreiranju politika daljnjeg razvoja fleksibilnih oblika rada. Osnovan je Sindikat radnika digitalnih platformi (SRDF). Upravo je u pripremi implementacija Jedinstvene elektroničke evidencije rada (JEER), na kojoj će se registrirati posrednici s kojima platforme posluju.
‘Diploma treba biti dominantan kriterij i pretpostavka uspješnosti, treba je učiniti jamstvom zaposlenja na željeno radno mjesto i očekivanog uspjeha, što sada nije slučaj’
NACIONAL: Je li Hrvatska dovoljno učinila kako bi poticala rad na digitalnim platformama ili je dovoljno što se otvorila digitalnim nomadima?
Digitalni nomadi su pioniri u fleksibilnim oblicima rada. Digitalni nomad je poduzetnik ili zaposlenik koji gotovo isključivo rabi digitalne tehnologije za svoju poslovnu djelatnost. Hrvatska je uhvatila korak s globalnim trendom reguliranja statusa digitalnih nomada i visoko kotira na ljestvicama destinacija poželjnih za digitalne nomade. Godine 2022. izdano je 1223, a 2023. izdano je 1398 zahtjeva za privremeni boravak u svrhu boravka digitalnih nomada. Hrvatska je tu dobro detektirala potencijal i pojednostavila procedure. Ono na što se korisnici žale jest činjenica da je jedna godina kratko vrijeme, pogotovo za obitelji s djecom u procesu integracije te su zamijetili značajan rast cijena. Digitalni nomadi su odlični ambasadori turizma jer često migriraju te imaju bogato iskustvo boravka u drugim zemljama, dobro su umreženi i svjesni vrijednost pravodobne informacije. Godine 2023. najviše zahtjeva podneseno je iz Rusije, 600, Ukrajine 211, SAD-a 153, Velike Britanije 60, Australije 45 i Kanade 30. Navest ću neke citate iz intervjua koje sam provela s digitalnim nomadima koji su boravili u našoj zemlji: „Briljantan marketing iz Hrvatske za vrijeme korone, dobro je držao ekonomiju u usporedbi s nizozemskim sustavom gašenja viza do nekoliko mjeseci u sezoni“ ili „Hrvatska je moja najdraža zemlja nakon Portugala. Mislim da ove dvije zemlje imaju najbolje ljude s uistinu najboljim srcima!“. Hrvatska turistička zajednica na svojem webu ima posebnu ekstenziju za digitalne nomade „Croatia, your new office“, koja sadrži sve važne informacije vezane uz prijavu i boravak digitalnih nomada u Hrvatskoj. Inače, globalni marketing radi u interesu naše promocije te se nalazimo visoko na listama poželjnih odredišta za digitalne nomade. Otok Bali ima populaciju sličnu Hrvatskoj i konstantno ima oko 50.000 digitalnih nomada.
NACIONAL: Za kojim se argumentima vode osobe koje su se odlučile za fleksibilne oblike rada? Kako će to utjecati na događaje na tržištu rada?
Mnogi su argumenti zašto se sve više ljudi odlučuje za fleksibilne oblike rada i nakon normalizacije i prestanka kriznog menadžmenta koji je bio na snazi u vrijeme covid-krize. Neki od benefita na koje ljudi računaju su bolja ravnoteža privatnog i poslovnog vremena, trošak puta do/s posla, pad razine zabilježenih bolovanja i radne učinkovitosti, spremnost zaposlenika na različite druge ustupke, neprekinuta karijera radi dugih bolovanja, rehabilitacija i oporavka, rodiljinih dopusta i sl. Dobar dio zaposlenika sve rjeđe radi u fizičkom prostoru koji predstavlja njihovo radno mjesto. Za to je potrebna regulacija na organizacijskoj i makro razini. I to su aktualna otvorena pitanja o kojima će ovisiti daljnje preslagivanje tržišta rada. Fleksibilni uvjeti rada moraju pratiti organizaciju privatnoga i poslovnoga života. Samoupravljanje kao najviši organizacijski oblik sada je ključan, jer delegiranje i problematika vezana uz kontroling, nadgledanje ljudi i procesa ovise o samomotivaciji, samovođenju i samosvijesti vlastitoga angažmana i kvaliteti rada pojedinca. Skrenut ću pozornost na to da riječi – samomotivacija, samovođenje i samosvijest – definiraju pojam emocionalne inteligencije. Stoga se nije potrebno bojati umjetne. Iako su digitalne vještine i mindset spoznaje poslovnih mogućnosti primarni, soft skill, odnosno meke vještine, nisu manje vrijedne. One su osnova za učinkovito i etičko korištenje onih digitalnih. Neophodno je znati zastupati se, prezentirati, dobro upakirati i prodati svoju ideju i rad. Novi fleksibilni oblici rada nastali integracijom tehnologija doživljavaju globalnu ekspanziju te imaju progresivni potencijal. Digitalna transformacija radnih mjesta je započela i tko se ne prilagodi bitno će zaostajati.
Komentari