Redateljica Maja Šimić voditeljica je umjetničke organizacije Dragon teatar koja 11 godina djeluje u Zadru i u Salima. Ona je i v. d. ravnateljice Centra za mlade u Zadru koji je uredio Grad Zadar, ali još nije otvoren jer ga, kako kaže, gradonačelnik Branko Dukić odbija dati nezavisnoj sceni.

Maja Šimić je dugogodišnja voditeljica umjetničke organizacije Dragon teatar koja djeluje u Zadru i u Salima na Dugom otoku 11 godina, a svoje kazališne predstave uspješno izvodi po zadarskim otocima i mjestima Zadarske županije. Maja Šimić je profesorica hrvatskog jezika i književnosti koja je diplomirala kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zadru i kazališna redateljica koja je kazališnu i radijsku režiju diplomirala na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Od prosinca 2023. godine postala je i v. d. ravnateljice Centra za suvremenu kulturu, umjetnost i mlade u Zadru koji je u nekadašnjoj vojarni JNA uredio Grad Zadar. No Centar nikada nije opremljen i više od godinu i pol dana zjapi prazan, zatvoren i propada. O tome što se dogodilo i zašto Grad Zadar i gradonačelnik Branko Dukić odbijaju dati taj centar na korištenje udrugama i nezavisnoj kulturnoj sceni, prekidu suradnje gradonačelnika sa zadarskom kulturnom scenom, sukobu gradonačelnika i HDZ-a s Gradskim vijećem preko leđa nezavisne kulturne scene i o tome kako je u izgradnju i rekonstrukciju Centra utrošeno 6 milijuna eura, većinom iz europskih fondova koje će Grad morati vratiti ako do konca ove godine Centar ne počne raditi, za Nacional smo razgovarali s Majom Šimić.

Razgovarali smo i o njezinim dramatizacijama i režijama kazališnih predstava koje je napravila s amaterima Dragon teatra, osobito o postavljanju Shakespeareova „Sna ljetne noći“ u Salima na Dugom otoku, pripremljenim na govorima saljanskog kraja i srednječakavskom dijelaktu. Tom i drugim kazališnim predstavama, osobito postavljanjem predstave „Fuenteovejuna/Ovčje vrelo’’ Lopea de Vege, Maja Šimić je postala čuvaricom naših govora, jezika i kulturne baštine.

Plakat predstave ‘Fuenteovejuna’ Lopea de Vege u izvedbi Dragon teatra, FOTO: Nacional

NACIONAL: Zašto ste prije 11 godina osnovali udrugu Dragon teatar i s kojim ciljem?

Dragon teatar osnovan je iz potrebe da se s publikom komunicira otvoreniji, angažiraniji i avangardniji repertoar. Kazališne kuće nude već desetljećima potrošene naslove koji ne intrigiraju, ne propituju relevantne teme, događaje i potencijale. Pedagoški rad i rad s amaterima koji je najjači forte Dragon teatra u počecima rada pokazao se kao potreban. I tako je i postao matrica za rad u Zadru i u Salima na Dugom otoku. Dragon teatar umjetnička je organizacija koja broji više od stotinjak neformalnih članova svih doba i generacija. Dragon generira prostor kreativne slobode, istraživanja i stvaralaštva.

‘Na javni poziv za iskaz interesa za korištenje prostora Centra stiglo je čak 45 prijava raznih udruga. Ali taj proces koji je najavio gradonačelnik nije proveden, već naprasno zaustavljen’

NACIONAL: Što izdvajate kao najznačajniji kazališni doprinos Dragon teatra? Je li to stalna prisutnost predstava koje ste režirali i dramatizirali i u njima glumili na zadarskim otocima i u sredinama gdje kazališne družine rijetko ili nikako ne zalaze?

Dragon teatar je godinama bio „sretni beskućnik“. Lutali smo od skvotova, alternativnih barova i ureda dok nam se nije pružila prilika za prostor i konkretniji rad. Osvajali smo razne otoke i intrigantne mikrolokacije srednje i sjeverne Dalmacije kao što su Preko, Pašman, Ugljan, Kali, Novalja, Biograd, Sv. Filip i Jakov, Obrovac, Karin, Olib, Silba, Molat, Ist, Veli Iž, Pag, Obrovac, Hvar i Brač.

Posebice su nam atraktivne i značajne lokacije koje su u deficitu s kazališnim sadržajima prvenstveno za djecu, ali nakon svakog projekta pokaže se da je stanovništvo udaljenih otoka neizmjerno talentirano i visoko motivirano za teatar.

NACIONAL: U prosincu 2023. imenovani ste za v.d. ravnateljicu zadarskog Centra za mlade? Što je to trebalo značiti vama, nezavisnoj kulturnoj sceni Zadra, a što za Centar koji nije započeo svoje djelovanje?

Moje imenovanje za v.d. ravnateljicu Centra bio je logičan slijed dvadesetogodišnjeg umjetničkog i produkcijskog rada te zagovaračke prisutnosti na nezavisnoj kulturnoj sceni Zadra i Zadarske županije. S obzirom na razvoj događaja, pitanje je što stoji iza odluke da se osnuje nova ustanova s ciljem upravljanja stanovitim obnovljenim kvadratima bivše vojarne, usmjerenim prema širokoj lepezi s naglaskom na populaciju mladih. Riječ o kroničnom deficitu prostora, logistike, programa, umrežavanja, propitivanja, a zaključak je i više nego logičan – Zadar treba kulturni centar šireg spektra, što su i pokazala razna sociološka istraživanja koja su prethodila osnivanju Centra. Ali obnovljeni prostor Centar stoji prazan. Ustanove kojoj sam v. d. ravnateljice još nema.

NACIONAL: Što je Centar za mlade u Zadru? Kako je Zadar 2022. u središtu grada, u bivšoj vojarni, dobio 4500 četvornih metara atraktivnih prostora za mlade i kreativne zadarske snage, financiran prvenstveno sredstvima iz EU fondova?

U ovoj građevini trebala se formirati ustanova pod nazivom Centar za suvremenu umjetnost, kulturu i mlade. Ali radnu skupinu Gradskog vijeća Zadra, koja je formirana nakon javnog natječaja sa zadatkom da provede postupak osnivanja nove ustanove, minirale su političke igre. Radovi na rekonstrukciji ove građevine završeni su u proljeće 2023.. U jesen te godine završilo je i uređenje okoliša i partera, što je financirano kroz drugi EU projekt. Ukupno je u oba projekta uloženo oko šest milijuna eura. S obzirom na to da, osim dijela kojim je proširena Gradska knjižnica, ova građevina nije useljena, mediji su izvještavali o vlaženju pojedinih zidova i drugim nedostacima. Nakon što je potkraj veljače ove godine gradonačelnik Zadra Branko Dukić donio odluku kako će Grad u svoje ruke preuzeti proces kojim se želi dovesti do početka rada Centra. U međuvremenu je na javni poziv za iskaz interesa za korištenje prostora Centra stiglo 45 prijava zainteresiranih udruga civilnog društva i nezavisne kulturne scene. Ali taj proces koji je najavio gradonačelnik Dukić nije proveden, već je naprasno zaustavljen. Zanimljivo je bilo sudjelovati u radionicama koje su prethodile istraživanju modela kojim se trebalo upravljati Centrom. Skupina sociologa je i donijela smjernice o upravljanju, ali sve je dobro dok majstori ne odu. Nakon odlaska majstora, događa se period u kojem stvari stagniraju i svi raspoloživi projekti odlaze u politički bubanj.

NACIONAL: Što se dogodilo početkom ožujka ove godine i zašto prostor zjapi prazan?

Radnu skupinu Centra formiralo je Gradsko vijeće Zadra putem javnog natječaja koncem prošle godine. Na svakom sastanku odrađeni su predviđeni zadatci. Međutim, potpuno neočekivano i iznenada troje od ukupno devet članova radne skupine dalo je ostavke. Za odustajanje od građenja demokratskih odnosa lako je naći razloge koji su bazirani na osobnim okolnostima, za borbu i kreaciju osobnost je samo pozadinska konstrukcija, isključivo adresa na koju stiže pošta. Smatram da se taj trenutak pokušaja rušenja radne skupine trebao jače uočiti i da je skupina, koja je tom situacijom jasno politički očišćena, trebala podržati da dovrši započeti rad. U skupini su ostali iskusni, kapacitirani i snažni predstavnici raznih sektora nezavisne scene i to u natpolovičnoj većini s odabranom v. d. ravnateljicom, korigiranom odlukom o osnivanju i s pripravnošću da se uz primjere dobre prakse složi i statut buduće ustanove. Radnu skupinu su izravno svojim ostavkama i isprikama diskreditirali članovi koji su je napustili. Radnu skupinu time nisu uspjeli srušiti, ali je gradonačelnik Dukić, bez ikakvog sastanka ili obavještenja, u medijima reagirao na ostavke troje članova radne skupine. Dukić je proglasio i objavio da to tijelo više ne udovoljava odredbama odluke Gradskog vijeća, jer su pri donošenju odluka radne skupine ostala „nepokrivena“ područja neformalnog obrazovanja i spektra pomoći i podrške mladima. Gradonačelnik duboko razočarenje iznosi u medijima, a ne na sastanku ili izravnim obraćanjem radnoj skupini. Spočitava joj pravni temelj jer je izglasana bez definiranih predstavnika koji zastupaju interese civilnog sektora iz dvaju navedenih, konkretno definiranih područja. Prigovara se na povjerenju radnoj skupini, manipulira se podacima o donesenim odlukama radne skupine koje su transparentno predložene, raspravljene i donesene. Sve to prenosio je portal Zadarski.hr i mediji iz kojih smo saznavali što se događa. Gradska vlast uopće nije komunicirala razlaz, već ga je samo komentirala u medijima, bez sastanka, obavijesti i napora da se zajednički nađe rješenje.

NACIONAL: Zašto su gradonačelnik Dukić i vladajući HDZ zaustavili ovaj projekt i odbili osnovati novu ustanovu koja će u suradnji s nezavisnom kulturnom scenom upravljati prostorom i događanjima u Centru?

Na to pitanje odgovor mora dati gradonačelnik i HDZ. U više navrata spominjali su kako Centar mora otvoriti vrata svojim korisnicima što prije. Spominjali su i krivnju radne skupine i odgovornost prebacili i proširili na Gradsko vijeće koje za gradonačelnika Dukića nije u stanju donijeti odluku o osnivanju ustanove koja bi upravljala Centrom. Jedini put koji Dukić vidi, zabilježili su lokalni mediji, jest stavljanje Centra u funkciju na drugi način, bez osnivanja nove ustanove. A vrijeme nepovratno prolazi. Dogodio se pad lokalnog političkog imuniteta uoči parlamentarnih izbora, zgradu je trebalo svrstati kao „dijete vojnika“ u prve bojne redove. Izbori su prošli. Zgrada je i dalje zatvorena. I čitav jedan proces demokratizacije zajedničkog upravljanja zavaljen je u plićak. Činjenica je da radna skupina i to u izuzetno kvalitetnoj postavci i dalje postoji i da se statut nove ustanove može skladati u jednom konstruktivnom sastanku. Činjenica je da odlukom gradonačelnika o zaustavljanju cijelog procesa, Grad Zadar ni do danas nije Ministarstvu kulture i medija podnio zahtjev za osnivanje nove ustanove.

NACIONAL: Zašto su upravljački model i pitanje tko će i kako upravljati novom ustanovom postali prepreka?

Važnu ocjenu stanja u zadarskoj kulturi donose autori Jelinčić i Tišma u „Planu razvoja kulture grada Zadra 2019.-2026.“ , koja se odnosi na nedovoljno prepoznavanje kulture u lokalnoj zajednici i nedostatak jasne vizije kulturnog razvoja društvenog i gospodarskog razvoja. Plan ističe problem nedovoljno razvijene suradnje donositelja odluka i neovisnih stručnih tijela Grada Zadra te drugih relevantnih dionika s ciljem demokratizacije razvoja kulture. U tom planu se ističe i potreba za razvojem mehanizama koji osiguravaju demokratizaciju u upravljanju kulturom temeljem primjera dobre prakse koji promoviraju participativni i stručni pristup upravljanju kulturom kao i rad na zajedničkim projektima. Na lokalitetu u kojem ne žive prepoznavanje i vizija razvoja, suludo je očekivati da budete prepoznati kao kvalitetan dio kulturnog pogona i scene. Centar za suvremenu umjetnost, kulturu i mlade prijeko je potreban građanima Zadra. Potrebna je i osoba koja će sudjelovati u njegovu stvaranju, koja će ga voditi i usmjeravati u budućnost. Spoj nedostatka i potreba još jače govore o demokratskoj nespremnosti jer je ta „negacija postojećeg“ krut stav koji onemogućuje rast i napredak. Zaustavljanje razvojnih procesa nema opravdanja. Izlazak pojedinih članova iz radne skupine nema opravdanja. Iznenadno mijenjanje kursa zajedničke plovidbe gradonačelnika i gradskih vlasti nema opravdanja. Iscrpljivanje resursa i nestručan rad devastiraju sve potencijale. Ključ oporavka je u pravilnom promišljanju, stručnosti i radu u zajedništvu u politici, kulturi i suživotu.

NACIONAL: Kakva je sudbina Centra koji je službeno otvoren početkom 2023., prijeti li Zadru vraćanje europskog novca ako do kraja 2024. ne počne djelovati? Hoće li to biti sramotan primjer nebrige Grada Zadra za mlade i udruge u kulturi?

Zanimljivo bi bilo da možemo zaviriti u budućnost kroz kristalnu kuglu. Trenutna zatvorena otvorenost se može promijeniti s dobrom voljom izvršne vlasti. Naravno da Zadru prijeti povrat europskog novca ako do kraja 2024. Centar ne počne djelovati. Ali prijetnje, nedjelovanje i nebriga su posljedice nagomilanih kroničnih problema s kojima se valja uhvatiti u koštac. Potreban je iskorak u lokalnoj kulturnoj politici, pogotovo u smislu demokratizacije i legitimiteta procesa donošenja odluka u kulturi Zadra. Nadam se da će se taj preokret dogoditi i da će stvari krenuti u boljem pravcu. Svima u tom procesu transformacije koja je neizbježna želim puno sreće.

NACIONAL: Krajem lipnja sa svojim prijateljima iz Dragon teatra u Salima ste postavili Shakespeareov “San ljetne noći”, ali na govorima saljanskog kraja i srednjočakavskom dijalektu.

Prijevod “Sna ljetne noći” doživjela sam kao pravi izazov. U otočkom trenutku spojile su se dvije moje struke i zazvonio je govor koji još samo šapću nane na Ravancu. Nisam odustala od tog prekrasnog projekta prije osam godina, kad je naš najagilniji knjižničar Ante Mihić , najzaslužniji za prijevod komada, završio u bolnici. Nisam odustala niti kad su glumci izlazili iz projekta zbog osobnih obveza. Nisam se obeshrabrila kad su me mnogi odbili i pokušali uvjeriti, nakon osam godina čekanja pravog trenutka, da je to prevelika predstava za Sali. Nadala sam se da će te večeri drugog pokušaja premijere nebo biti vedro. „San letnje noći“, tako se govori na saljanskom, na srednjočakavskom dijalektu koji je ikavsko-ekavski, program je koji vraća vjeru u ljude, život i teatar. Program koji nas je nanovo povezao i pročistio.

NACIONAL: No to nije bila prva kazališna predstava koju ste priredili na saljanskom idiomu i čakavskom jeziku? Jeste li čuvarica naših govora, jezika i kulturne baštine?

Prva predstava koja se bavila raznolikošću čakavštine je bila predstava „Nevrime“, nastala prema Shakespeareovu djelu „Oluja“. Nju sam radila kao studentica kroatistike s kolegama na Filozofskom fakultetu u Zadru 2000. Dugo godina nakon „Nevrimena“ dogodio se rad na predstavi „Ovčje vrelo“ Lopea de Vege i prijevod na saljski idiom. “San letnje noći“ zadnja je predstava igrana na prekrasnim idiomima Dugog otoka. Lijepa je to titula čuvarice naših govora, jezika i kulturne baštine o kojoj govorite. Prihvaćam je.

NACIONAL: Zašto ste odlučili prošle godine, u desetoj obljetnici rada, izvesti posljednju dramu Federica Garcije Lorce “Dom Bernarde Albe”? Tko su članovi glumačke i kazališne udruge koji su u stanju izvoditi Strindberga i Lopea de Vegu?

Za „Dom Bernarde Albe“ odlučila sam se prije svega zbog kompatibilnosti kazališne grupe mladih u Salima i zbog njihova oduševljenja likovima i djelom. Radu na predstavi srdačno se pridružila karizmatična ravnateljica osnovne škole „Petar Lorini“ u Salima Nada Dominis, ravnatelj najpoznatije knjižnice na Jadranu, one u Salima, Ante Mihić i dugogodišnja kazališna suradnica Sani Burin. Članovi Dragon teatra su kazališni entuzijasti iz Zadra i s Dugog otoka svih uzrasta i dobi. Na početku pedagoškog rada sam polaznike i članove razdvajala prema starosti, danas ih jedva čekam pomiješati i spojiti u neku novu priču i novu dimenziju.

Kroz takav spoj razmjenjujemo puno toga, podrška je neizmjerna, a rezultati takvog rada zadivljujući. Odabir djela na kojima radimo uvelike se vezuje za moju prvotnu vokaciju kroatistice i opuse značajnih dramskih umjetnika čija su djela marginalizirana ili potpuno nepoznata današnjim generacijama.

‘Prijevod ‘Sna ljetne noći’ na govor saljanskog kraja i srednjočakavskom dijalektu doživjela sam kao pravi izazov. Nisam se obeshrabrila kad su me mnogi odbili’

NACIONAL: Zašto ste s Dragon teatrom odlučili postaviti Strindbergov „Put u Damask“ i „Ovčje vrelo“?

Strindberg je prvi naturalistički dramski pisac koji je shvatio da je za novu dramu potrebno novo kazalište, nov, intimniji odnos scene i gledališta. S polaznicima kazališne škole Dragon teatra za mlade i odrasle, u fuziji s ansamblom Dragon teatra, postavila sam na scenu „Put u Damask“ i prvi put na hrvatskim kazališnim daskama nastalo je nešto novo, intimno i autentično. Iako je Strindberg preteča modernog pravca ekspresionizma koji se na sceni pojavljuje tek 1914., u djelu „Put u Damask“ elementi ekspresionizma i ekspresionističke drame snažno prodiru kroz spiralno-fragmentarnu strukturu djela. Kao ljubiteljica ekspresionizma u umjetnosti s kojim sam se pobliže sljubila pišući diplomski rad, slobodom nastaje vizionarski teatar lirske simbolike sklon totalnom teatru. „Ovčje vrelo“ je predstava koja je nastala u Salima. Djelo španjolskog dramatičara Lopea de Vege, popularno zvanog „Čudovište prirode“, dramatizirano je i prevedeno na saljski idiom. Neprestano su ga pratile dvije snažne strasti: književnost i žene. Znao je biti lucidan, svjež, blistav i dubok i bio je velik pjesnik, jedan od najvećih u svojoj domovini.

Pun krajnosti i paradoksa, život mu je bio sazdan od ljubavnih pustolovina te grozničava književnog stvaralaštva, obiteljskih nedaća i tragedija, trenutaka vjerskog pokajanja i raskalašenosti, što se nije promijenilo ni u poznijoj dobi, kada je postao svećenik. Sadržaj djela je preuzet iz nacionalne povijesti, a sloga i jedinstvo u svrhu spašavanja svojih žena i majki podsjetili su me na jedinstvo stanovnika Dugog otoka kad se potrebno ujediniti, stvarati, gasiti požare i pomagati jedni drugima u teškim i potrebitim situacijama. „Ovčje vrelo“ je njegovo najdemokratskije zamišljeno dramsko djelo. U njemu pobunjeni seljaci posežu za pravdom i silnika složno kazne smrću, pa su za taj nasilnički čin spremni snositi solidarnu odgovornost.

NACIONAL: Što izdvajate iz vašeg opusa lutkarskih predstava za djecu?

Lutkarski opus nastaje kroz suradnji s talentiranom lutkaricom Iskrom Jovanović Glavaš na predstavi za djecu „Alisa u zemlji čudesa“. Suradnju nastavljamo na predstavi „Aladin“ i aktualnoj i vrlo lijepo prihvaćenoj autorskoj ekološkoj predstavi o očuvanju morskog dna „Pinna“.

NACIONAL: Koje biste zadarske udruge s nezavisne kulturne scene mogli istaknuti? Bi li zajednički nastup i pritisak zadarskih udruga i nezavisne kulturne scene pomogli u otvaranju Centra za mlade?

Parcijalna spajanja više nisu rješenja za kronične probleme. Potrebno je sjedinjenje na višoj razini jer će tada biti moguće spojiti male organizacije i pojedince kojima političke igre u kojima su okruženi nisu jasne. Tu je važno naglasiti i istaknuti sve pojedince, vrijedne i požrtvovne entuzijaste, graditelje zadarske nezavisne kulture. Sve one koji su uložili godine truda i rada da bi svojim sugrađanima ponudili kvalitetan kulturni sadržaj. Svaki pojedinac, udruga organizacija ili neformalna grupa zaslužuje pohvalu, podršku i ponajbolje uvjete rada u infrastrukturnom i financijskom pogledu. Nezavisni sektor najveća je snaga lokalne kulture i podržavajući njezin rad i razvoj podržavamo i kulturu na nacionalnoj i međunarodnoj razini.