Predsjednica Sindikata novinara Hrvatske (SNH), dugogodišnja urednica i novinarka HRT-a i građanska aktivistica Maja Sever prošlog tjedna izabrana je za predsjednicu Europske federacije novinara (EFN), a u razgovoru za Hinu istaknula je prioritet budućeg rada – jačanje sigurnosti novinara, osnaživanje njihovih prava te borbu za slobodne medije.

“Prioritet organizacije kao što je Europska federacija novinara, nažalost, danas je sigurnost novinara i njihova zaštita. Naše kolege i kolegice ginu u Ukrajini, ali novinari su i meta drugih napada – fizičkih i online. Tu je i zaštita i jačanje njihovih radničkih prava kako bi se osigurala njihova egzistencijalna sigurnost jer jedino tako novinari mogu slobodno pisati”, rekla je Maja Sever koja je na skupštini EFN-a u turskom Izmiru dobila veliku podršku europskih kolega – za nju je glasalo 137 članova od njih 144.

Na imenovanju Maji Sever čestitali su predsjednik Republike Zoran Milanović, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, glavni ravnatelj HRT-a Robert Šveb i ravnateljica programa HRT-a Marija Nemčić.

Maja Sever diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a u informativnom programu HRT-a počela je raditi početkom devedesetih. Bila je ratna reporterka, a tijekom gotovo tri desetljeća uređivala je i vodila niz emisija informativnog programa HRT-a. Jedna od najpoznatijih bila je „ Hrvatska uživo“ koju je 2017. tadašnje vodstvo HRT-a ukinulo „zbog previše politike“. Otkad je vlast na HRT-u preuzela Karamarkova ekipa, na čelu s Katarinom Periša Čakarun, Maja Sever i niz drugih „nepodobnih“ novinara i urednika koji se ne sviđaju vladajućem HDZ-u stavljeni su na led. Odnosno, nisu dobili otkaz, ali ni novinarski angažman u skladu sa svojim znanjem i iskustvom. Na poziv Aleksandra Stankovića, Maja Sever postala je dio ekipe koja priprema njegovu emisiju „Nedjeljom u dva“. Godine 2019. izabrana je za predsjednicu Sindikata novinara Hrvatske i na toj je funkciji bila izuzetno aktivna i vidljiva i na međunarodnoj novinarskoj sceni. U javnosti je odjeknuo skandal, kada je vodstvo HRT-a, na Svjetski dan slobode medija, 3. svibnja 2020., zabranilo gostovanje Maje Sever u emisiji „Nedjeljom u dva“ , gdje je bila pozvana kao predsjednica Sindikata novinara Hrvatske. Novinarima HRT-a zabranjeno je javno istupati bez dopuštenja rukovodstva te kuće, pa čak i u vlastitim programima.

O tome što znači njeno imenovanje na poziciju predsjednice Europske federacije novinara za hrvatske novinare i kako ocjenjuje medijsku situaciju u Hrvatskoj i na HRT-u, tjednik Nacional razgovarao je s Majom Sever.

NACIONAL: Nedavno ste imenovani predsjednicom Europske federacije novinara. Što to znači za vas, a što za hrvatsko novinarstvo?

Meni je to iznimna čast. Izabrana sam na godišnjoj skupštini, na kojoj su sudjelovali delegati iz preko 40 zemalja. Inače, na skupštini se biraju predsjednik, zamjenik predsjednika i Upravni odbor. Ja sam dobila veliku podršku kolega jer su me ljudi imali prilike upoznati posljednjih nekoliko godina, onakvu kakva jesam. Velika mi je čast da su me prihvatili i da su prihvatili da ih predstavlja osoba kao što sam ja. Europska federacija novinara osnovana je 1994. i broji preko 320 tisuća novinara iz 72 novinarske organizacije. Međutim, nisu samo brojke važne. Važna je i pozicija te organizacije u europskom medijskom okruženju. To uvelike možemo zahvaliti jakom timu ljudi koji Europsku federaciju novinara profesionalno vode – izvršnoj direktorici Renati Schroeder i generalnom tajniku Ricardu Gutiérrezu koji su vrlo aktivni u svim europskim institucijama. Naravno da moj izbor ima određeni značaj i za hrvatsko novinarstvo i nama je u našim borbama za prava novinara i slobodu javne riječi EFN više puta pomogao priopćenjima, zahtjevima, pritiskom na europske institucije. Zajedno s njima sudjelovala sam na pripremama za rasprave o vladavini prava i zakonima o digitalnim medijima ili autorskim pravima. Europska federacija novinara radi na nekoliko razina, jedna je direktno pomaganje članovima na terenu, upozoravanjem na napade na novinare ili pritiska na medije preko svojih europskih mehanizama, u suradnji s različitim međunarodnim organizacijama. Druga razina je jačanje sindikata novinara i novinarskih organizacija, poput Sindikata novinara Hrvatske i HND-a. EFN organizira i različite edukacije za novinare kojima nastoje pomoći da ojačaju svoju poziciju i zaštite svoja radnička prava kroz kolektivne ugovore i pregovore o nacionalnim kolektivnim ugovorima.

NACIONAL: Kao predsjednica Sindikata novinara Hrvatske posljednjih godina bili ste vrlo aktivni i upozoravali na brojne probleme s kojima se novinari u Hrvatskoj susreću, od cenzure, autocenzure, loše socijalne pozicije do SLAPP tužbi. Koliko su ti hrvatski problemi i međunarodni problemi?

U potpunosti. Iako se nama čini da smo među lošijima i iako to pokazuju i statistike, hrvatski problemi su i međunarodni problemi. Osobito oni koji nas sada sustižu – sigurnost i zaštita novinara, zlostavljanje, online nasilje, rodna neravnopravnost, seksualno uznemiravanje na poslu – to su sve problemi koji su rezultat slabljenja zaštite radničkih prava i nepostojanja kolektivnih ugovora koje dijelimo s europskim kolegama. I naravno, te SLAPP tužbe, u kojima Hrvatska drži neslavan rekord. Takve tužbe prepoznate su i na razini cijelog EU-a, a njima se služe uglavnom politički, ali i drugi moćnici kao sredstvom pritiska na medije i predstavljaju prijetnju za slobodu izražavanja. Taj akronim u prijevodu znači strateške tužbe koje su usmjerene protiv javnog djelovanja. Radi se o tužbama čiji je cilj vršiti pritisak i iscrpljivati medije i novinare, financijski ih uništiti, a na kraju ušutkati i zastrašiti, odnosno uzrokovati autocenzuru. Problem je u Hrvatskoj da politički moćnici, a osobito serijski tužitelji, tuže i kad znaju da neće dobiti. Jer će tako iscrpiti novinare, urednike, medije i samim time što moraju ići na sud ih onemogućiti u njihovu radu. Milijan Brkić, na primjer, digao je gotovo 50 identičnih tužbi protiv različitih medija i u tom iscrpljivanju bio je uspješan.

NACIONAL: Prošle godine u Hrvatskoj je bilo preko 1000 tužbi, a ove godine dignuto je 900 tužbi protiv novinara i medija. Europska komisija osnovala je posebno tijelo koje se bavi tim tužbama, no na koji način EFN može utjecati da ta praksa prestane?

Kao prvo, surađujemo s međunarodnim organizacijama koje na tome rade kao što su Media Freedom, Rapid Response i drugi. Te organizacije imaju i sredstva za pravnu pomoć, edukaciju i slično. Drugo, na europskoj razini EFN intenzivno sudjeluje na svim raspravama u Europskom parlamentu Europskoj komisiji o zakonima i dokumentima koji se donose. Prihvaćena je Direktiva Europske komisije o suzbijanju SLAPP tužbi plus preporuke, koje se u mnogim točkama dotiču i naših problema. Jedan od naših zahtjeva je i dekriminalizacija klevete koja je u Hrvatskoj još uvijek u Kaznenom zakonu. Preporuka Europske komisije je i jačanje vijeća medija po državama članicama. No u Hrvatskoj je najveći problem neujednačena sudska praksa. To je strukturalni problem našeg pravosuđa kojem ja često u praksi svjedočim i zato je i u preporukama Europske komisije među prioritetima i edukacija sudaca. Hrvatski specifikum je i da sami suci vrlo često tuže medije i novinare koristeći svoju poziciju moći. U Ministarstvu kulture i medija, u Odjelu za medije, formirana je jedna radna grupa, u kojoj su naši kolege Dušan Miljuš i Suzana Štefančić, a pokrenute su i radionice u koje su uključili i suce. To jedan mali korak, ali je ipak korak naprijed. Inače, SLAPP tužbe česte su u BiH i Srbiji, a osobito u Mađarskoj.

‘Idealist sam kada je u pitanju uloga javnog medijskog servisa koji treba očuvati pod svaku cijenu’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Poznato je i da je HRT bila jedina javna televizija u Europi koja je tužila svoje novinare, profesionalno nacionalno novinarsko udruženje HND, njegova predsjednika i niz drugih medija i novinara. Kako se to komentiralo u EFN-u? Je li novi glavni ravnatelj HRT-a Robert Šveb doista povukao te tužbe, kao što je obećao?

Znam da je povukao tužbu protiv Sanje Mikleušević, predsjednice ogranka HND-a na HRT-u, koju je bivše vodstvo tužilo zbog priopćenja koje su potpisali i podržali svi članovi Izvršnog odbora. Protiv Hrvoja Zovka tri tužbe još uvijek su u tijeku, povučena je samo žalba na nepravomoćnu presudu u radnom sporu u kojem je mu otkaz proglašen nezakonitim. Za EFN to je bilo skandalozno i do dana današnjeg kolege u Europi ne mogu shvatiti kako je to bilo moguće. To da tuže političari, tajkuni, to je uobičajeno. Međutim, da javna televizija tuži vlastite novinare i ostale medije, to je nezamislivo.

NACIONAL: Jedan od velikih problema u cijeloj Europi je i prekarni rad, novinari nisu stalno zaposleni, imaju vrlo nesigurne ugovore s poslodavcem i takav oblik rada gotovo da je postao pravilo.

Točno, postao je pravilo zato što poslodavci zaista mogu što žele, osobito u Hrvatskoj. Mi imamo samo dva medija u kojima su zaposleni pokriveni kolektivnim ugovorom, većina radničkih uvjeta i socijalnih prava su u rukama poslodavca, odnosno privatnih vlasnika i velikih medijskih korporacija. To je kod nas izuzetno veliki problem, svjedočimo slučajevima kada ljudi dobivaju otkaze bez prava na obranu ili na zaštitu. Te plaće su minimalne, sve je više freelancera, odnosno labavih uvjeta, zbog kojih poslodavac može s novinarima raditi što god želi.

NACIONAL: Tome svjedočimo još od devedesetih – novinari koji pišu o kršenju radničkih prava u javnom sektoru su u ropskom odnosu. No nakon prvih 10 godina vladavine HDZ-a, nijedna SDP-ova vlada nije učinila ništa da to promijeni.

Što se tiče posljednje SDP-ove vlade, upravo je ona donijela Zakon o radu koji je bitno pogoršao poziciju radnika i uveo „fleksibilizaciju“ zapošljavanja. Jedna navodno socijaldemokratska vlast oslabila je naša radnička prava i naše pravo na štrajk. A što se medija tiče, oni gotovo nikada nisu ni bili tema SDP-ovih vlada – u krajnjoj liniji, vlada Zorana Milanovića donijela je postojeći Zakon o HRT-u koji je bitno lošiji od prethodnog. U vrijeme te vlade ja nisam bila predsjednica Sindikata novinara Hrvatske, ali sam uvijek bila aktivna u Sindikatu, HND-u i na HRT-u i mogu zaključiti da, kada sve saberemo, nikakve razlike u odnosu prema medijima između HDZ-a i SDP-a zapravo nema.

NACIONAL: Nema, osobito prema javnom servisu jer svaka vlast HRT smatra političkim plijenom.

To je točno. Iako je meni, iz moje perspektive, u mojoj novinarskoj karijeri, bilo bolje kada je SDP bio na vlasti jer sam radila „Hrvatsku uživo“ koju sam voljela raditi kao emisiju od javnog interesa na javnom servisu. Onda se promijenila vlast, a to možemo povezivati s politikom, i meni je preko noći na odvratan način ukinuta emisija. Tadašnji ravnatelj programa Renato Kunić pred mene je bacio papir na kojem mi je dao da se tražim po jesenskoj shemi, iako ni mene ni emisije tamo nije bilo. Pri tome su Katarina Periša Čakarun, vječna šefica Informativnog programa i Bruno Kovačević, bivši urednik svih programa, sjedili u toj sobi i čekali da se ja nađem u toj shemi, znajući da nisam nigdje. A oni su šutjeli. Da su mi barem odmah rekli da su me ukinuli, bilo bi mi lakše. To je uobičajeni odnos HDZ-a prema programu HRT-a. Na žalost, i SDP koji je sada u opoziciji, isto kao i HDZ, uvijek je pokazivao potpuno nerazumijevanje smisla novinarstva i javnog medijskog servisa. Kao da nisu u ovih 30 godina navodne demokracije naučili čemu služe slobodni mediji i čemu služe novinari. Tome da postavljaju pitanja koje javnost zanima.

NACIONAL: Je li vama na HRT-u pomogla ili odmogla činjenica da ste predsjednica Sindikata novinara Hrvatske?

Bez obzira na brojne pokušaje, meni nisu uspjeli dati otkaz na HRT-u, kao što su bili prisiljeni vratiti na posao i predsjednika HND-a Hrvoja Zovka. Kako god bilo i koliko god su nas se željeli riješiti, novinari zaposleni na javnom servisu, u državnoj instituciji, uvijek su deset puta zaštićeniji od onih u privatnim medijima. Odnosno, najzaštićeniji smo na medijskoj sceni jer imamo dobar Kolektivni ugovor i tu je naša odgovornost izuzetno velika. Moja je dužnost da se borim i za prava kolega u privatnim medijima. Osim toga, čini mi se da činjenica da sam zaposlenica javnog servisa Hrvatske daje na težini i jača moju poziciju i u Sindikatu i na međunarodnoj novinarskoj sceni. Ja sam zato i krenula graditi svoju karijeru u Sindikatu novinara Hrvatske i EFN-u. Tu bih čak mogla i zahvaliti trojcu koji sam spomenula jer, kada su mi ukinuli emisiju, odjednom sam imala vremena. Doduše, milošću Ace Stankovića koji me nazvao i rekao: vidim da si ostala bez emisije, hoćeš li doći u moju ekipu, iako znam da to za tebe nije dovoljno, ja radim za ‘’Nedjeljom u dva’’. No meni to nije dovoljno i zato sam se mogla posvetiti Sindikatu, ojačati ga, a ojačati i Sindikat na HRT-u.

NACIONAL: Vi ste primjer toga što se događa s nepodobnim novinarima na HRT-u kada se promijeni vlast. Prema uhodanom komunističkom modelu, takvi kadrovi ne dobivaju otkaz, ali im je zabranjeno raditi ono što znaju i za što su kvalificirani. Veliki broj odličnih novinara, kao i vi, već je godinama u zapećku, ne smiju na ekran. Možete li s ove pozicije nešto učiniti?

Mi smo zaista mnogo puta govorili o tome i ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek i novom ravnatelju Robertu Švebu i govorim to javno. S time da bih ja okrenula taj narativ. Pitam se tko će obraniti taj javni servis koji smatram važnim europskim nasljeđem, ako ne svi mi zajedno? Jer javni servisi svugdje su na udaru. U Francuskoj smo prošloga tjedna gledali demonstracije jer je Macron najavio smanjenje naknade za javni medijski servis, britanska vlada također je najavljivala smanjenje pretplate za BBC. To se događa svuda u Europi, komercijalne televizije i medijski moguli u medijima vide samo sredstvo za ostvarivanje profita, a ne instituciju čiji je prvotni cilj ispunjavanje javnog interesa, preuzimaju televizijsko tržište. Idealist sam kada je u pitanju uloga javnog medijskog servisa koji treba očuvati pod svaku cijenu. Tko će ga obraniti ako svi ne upregnemo iskustvo i znanje i pokažemo da vrijedimo, da građani dobivaju kvalitetu za novac koji uplaćuju preko TV pristojbe.

NACIONAL: Novi glavni ravnatelj HRT-a Robert Šveb obećavao je velike zaokrete u financijskom i programskom vođenju kuće. Do sada je odradio samo par kozmetičkih imenovanja, nova ravnateljica programa je Marija Nemčić, nova šefica produkcije Marija Kosor, nova ravnateljica Poslovne jedinice poslovanja Gordana Grandov. I tu je stao. Najproblematičnije urednice informativnog i mozaičnog programa, Katarina Periša Čakarun i Ana Milić i dalje su na svojim pozicijama i ništa se nije promijenilo. Jeste li od njega više očekivali?

Ja još uvijek očekujem. Smatram da informativni program vuče na dno medij, ili ga diže. Sve ostalo se može „popeglati“. Svi mi u medijima znamo da Marija Nemčić zna znanje i da su sve emisije koje ona potpisuje vrhunske. Za Šveba još uvijek ne mislim ni da je toksičan niti da ima zle namjere, ali mora pokazati jasnu namjeru, snagu i odlučnost da korjenito promijeni informativni i mozaični program.

NACIONAL: Čega se on boji?

Ja smatram da se on ničega ne bi trebao bojati jer ima dovoljno iskustva, ima više od pedeset godina, ne ovisi o politici, kao poduzetnik se dokazao na hrvatskom i međunarodnom tržištu, pa čak i da izgubi ovaj posao, opet bi se snašao. Doći na HRT u ovakvom stanju, naslijediti sve ono što je Kazimir Bačić ostavio i nemati jasnu viziju o radikalnoj i profesionalnoj promjeni koja se treba dogoditi, to se ne isplati. No ja se još uvijek nadam. Uostalom, vidjet ćemo jesensku shemu. Možda se dogodi revolucija. Možda u njoj vidimo tri jake emisije koje neće biti samo istraživačko novinarstvo, već i novinarstvo koje će nuditi konstruktivna rješenja, što je novi trend u kojem se razvijaju moderne javne televizije.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da su svi ljudi koji su držali leđa Kazimiru Bačiću, koji je smijenjen zbog sumnje na korupciju, ostali na savjetničkim funkcijama i dobili visoke plaće. Na primjer, vječni Stipić i Novinić.

A što da vam kažem. Ako to komentiram, mogla bih imati problema na HRT-u.

NACIONAL: Medijska situacija se pogoršala, osobito u novim zemljama članicama. Međutim, EU nema mehanizme da ih prisili da se drže onoga što su potpisale prilikom stupanja u punopravno članstvo. Sankcija uglavnom nema. Ima li efekta godišnji izvještaj o vladavini prava koji objavljuje Europska komisija?

Nema. Često o tome govorim kolegama u EU-u, kada pogledate medijsku sliku Hrvatske, mi smo u godinama prije ulaska u članstvo imali zlatno doba. Imali smo i financijsku podršku i vlast se trudila provoditi europske zakone jer je postojao monitoring. I onda kada smo ušli, a EU rekao super, ispunili ste sve uvjete, dogodio se veliki pad, vrlo brzo su i političari i poslodavci shvatili da im se ništa neće dogoditi ako nastave s pritiscima i otada tonemo. Posljednju godinu-dvije malo smo se oporavili jer smo se vratili u borbu, ali ne po razini medijskih sloboda. To što je Hrvatska skočila na ljestvici slobode medija koju objavljuju Reporteri bez granica ne znači da je situacija kod nas bolja, već da su drugi postali lošiji, poput Slovenije za vrijeme Janeza Janše. No nadam se i da će činjenica da sam sada tamo gdje jesam, na čelu EFN-a, hrvatskim novinarima dati vjetra u leđa.

NACIONAL: Nezavisni mediji uvijek su više štitili javni servis od zaposlenika HRT-a jer ne smiju javno istupati. Zašto se nikada niste digli kao kolektiv i prestali emitirati vijesti? Zar nema solidarnosti?

Digli smo se nekoliko puta, doduše, uvijek nas nekoliko istih. No tijekom svih ovih godina ljudima je vrlo jasno pokazano što će im se dogoditi ako dignu glas. Pogledajte gdje su danas Sanja Mikleušević, Stipe Alfier, ili na primjer Domagoj Novokmet i Ivana Dragičević koji su otišli, kao i većina drugih kolega koja se usudila pobuniti. Ljudi su kažnjeni kad su digli glas i zato se mnogi to ne usuđuju. No ja mogu govoriti samo o sebi. Ja ga uvijek dižem.

NACIONAL: Hoćete li zbog ovog intervjua imati problema na HRT-u?

Ja nisam shvatila da ste me zvali kao zaposlenicu HRT-a, već kao predsjednicu Sindikata novinara Hrvatske i predsjednicu Europske federacije novinara. Ne vidim da sam rekla bilo što utuživo ili pogrešno. Sve je točno.