Iako je još 2018. godine zakonom definirana obveza uspostave registra državne imovine on još ne postoji, a nezaposlena Maja Đerek trenutno honorarno radi na popisivanju gradske imovine u Splitu čekajući na pravomoćnu presudu o povratku na posao direktorice u Državnim nekretninama

Zviždačica Maja Đerek iz Udruge Razvoj u suradnji s GONG-om u srijedu, 19. listopada, na konferenciji za novinare predstavit će svoje istraživanje o upravljanju državnim nekretninama, a na toj konferenciji svoja će iskustva iznijeti i predstavnici poslovne zajednice. Tim povodom Maja Đerek rekla je za Nacional: „Kaos u upravljanju državnim nekretninama okupit će civilno društvo, zviždače i poslovnu zajednicu na tom događaju, u sklopu projekta Center for International Private Enterprise (CIPE), koji za cilj ima jačanje demokracije kroz privatno poduzetništvo i tržišno orijentirane reforme, u organizaciji GONG-a“. Odsustvo tog registra državnih nekretnina otvara prostor korupciji na lokalnoj i državnoj razini.

Maja Đerek je članica udruge Prospectus pa je s predsjednicom te udruge Viktorijom Knežević, odvjetnicom iz Dubrovnika, posjetila i predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića. Udruga Prospectus svojedobno je pokrenula i internetsku stranicu „Ocijeni me“ na kojoj su građani mogli ocjenjivati službenike i zaposlenike u javnim tvrtkama. Ta je internetska stranica sadržavala imena i prezimena svih službenika i namještenika gradskih uprava četiriju gradova, Dubrovnika, Zagreba, Varaždina i Pule. „Išle smo kod Dobronića sa zahtjevom za objavom svih presuda na stranicama Vrhovnog suda zajamčene propisima Republike Hrvatske. Dobronić je obećao da će sazvati kolegij da se vidi u čemu je problem jer na temelju istraživanja koje smo provele u Prospectusu zaključeno je da je samo 6 posto presuda bilo objavljeno i dostupno na stranicama Vrhovnog suda“.

Zašto im je bila bitna ta sudska praksa? Evo što je odgovorila Maja Đerek: „S jedne strane, ta sudska praksa je bitna za revidiranje rada svakog suca u istim činjeničnim i pravnim predmetima, a s druge strane i javnost mora imati pravo biti upoznata s presudama. Naime, nemoguće je podnijeti izvanrednu reviziju, odnosno izvanredni pravni lijek na Vrhovnom sudu u slučaju pravomoćne sudske odluke ako ne dokažete pred Vrhovnim sudom da postoji različita sudska praksa u istim pravnim stvarima. To onemogućuje odvjetnike i njihove stranke u ostvarivanju njihovih prava. Bez objavljenih takvih presuda ne može se dobiti dopuštenje za reviziju, a to onda blokira cijeli pravni sustav. Nadamo se da će i u tom pitanju biti načinjeni pomaci, a Dobronić se izjasnio da se i on za to zalaže“.

I gradonačelnik Splita Ivica Puljak angažirao je Maju Đerek na projektu popisa gradske imovine u Splitu. „Radim na projektu popunjavanja registra splitske gradske imovine na temeljem podataka iz zemljišnih knjiga i Grada Splita, a radim to sa službenicima Grada. Uskoro ćemo imati i podatke koliko nekretnina dosad nije bilo upisano u registar. Ono što je bitno to je da je Grad Split 2019. nabavio skupu aplikaciju s registrom nekretnina, ali se nije koristio. Sukladno zakonskim propisima svaka jedinica lokalne samouprave mora imati registar nekretnina, a nema ga ni država. Krećemo s popunjavanjem tog registra u kojem će biti unijeti svi relevantni podaci, ali to je živi organizam koji se stalno mijenja. Kada završimo taj posao, moći ćemo pokazati i građanima podatke o imovini koju Split doista ima. U prijašnjoj aplikaciji bio je popisan samo dio te imovine, dio poslovnih prostora, stanova i javno prometnih površina“.

Prema njenim riječima, kada se rade takvi registri moraju se popisati i svi njihovi pojavni oblici, a zadao ih je zakon. Ne odnosi se to samo na poslovne prostore, stanove i zemljišta, nego i na cjelokupnu komunalnu infrastrukturu. Državni ured za reviziju već nekoliko godina upozorava lokalnu samoupravu da takav transparentan registar moraju imati. Većina jedinica lokalne samouprave ga nema ili je samo djelomično popunjen.

Kad završe ovaj projekt, Grad Split će biti primjer ostalim jedinicama lokalne samouprave. Ono što je bitno za državnu razinu to je da je još krajem 2018. donijet Zakon o registru državne imovine, a da u taj Središnji registar imovine podatke moraju dostavljati i sve jedinice lokalne samouprave, odnosno sve pravne osobe koje su u vlasništvu takve imovine. „Međutim, taj Središnji registar još je u testnoj fazi premda su prošle četiri godine. Za taj registar nadležan je SDURD, Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva. Taj zakon je donijela država koja ga nije ispoštovala. Ni danas ne znamo koje sve nekretnine imaju jedinice lokalne samouprave, kao što ne znamo koje nekretnine ima država. Zakon je ostao mrtvo slovo na papiru“, naglasila je Maja Đerek.

Pitanje je hoće li ona uspjeti završiti taj posao prije nego što se vrati na svoj stari posao direktorice Sektora za poslovne prostore u Državnim nekretninama, gdje je dobila otkaz na zahtjev Marija Banožića, tadašnjeg ministra državne imovine koji je protivno propisima sam sebi dodijelio stan od 92 kvadrata centru Zagreba. No  nepravomoćnom presudom Općinskog radnog sudu u Zagrebu 4. listopada ove godine utvrđeno je da je Maja Đerek dobila „nedopušteni otkaz“ i sud je naložio njen povratak na radno mjesto.

Iako Maja Đerek kao pravnica s položenim pravosudnim ispitom zna da s njenim povratkom na posao priča još nije završena jer za epilog mora pričekati potvrdu prvostupanjske presude na višem, Županjskom sudu, za Nacional govori da se „jako veseli povratku“ na stari posao u Državnim nekretninama. Zašto? „Povratku na posao jako se veselim jer želim izvući sve one moje prijave o nepravilnostima koje još uvijek stoje, a predala sam ih Renati Sabo, tadašnjoj direktorici Državnih nekretnina. Želim vidjeti jesu li te nepravilnosti ispravljene i tko je za njih bio odgovoran“, rekla je za Nacional Maja Đerek.

Iako je sutkinja zabranila novinarima praćenje tog suđenja zbog epidemioloških mjera u epidemiji, a nije zabranila i nazočnost na suđenju Renati Sabo, kasnije smijenjenoj direktorici Državnih nekretnina koja je pomno pratila svjedočenja svojih zaposlenika kao svjedoka instruiranih da svjedoče protiv Maje Đerek, prvostupanjski postupak je završio pozitivno za Maju Đerek. Bilo je to iznad svih očekivanja i u novinarskim krugovima. Evo što je o tome rekla Maja Đerek: „Suprotna strana ima pravo na žalbu, a to odgađa izvršenje presude o mom povratku na posao. To će ići u drugostupanjski postupak na Županijski sud. Ipak, veselim se presudi i zato što je sutkinja saslušala 20 svjedoka i to pod nadzorom Renate Sabo. Sutkinja je zaključila da nije bilo ništa sporno u mom radu, a utvrdila je i da je došlo do proceduralne greške. Meni nikada nije bila uručena i opomena pred otkaz. To dokazuje da su me se htjeli riješiti u jako kratkom roku zbog mojih prijava nepravilnosti. U otkazu stoji da mi opomena pred otkaz nije mogla biti uručena jer sam prijavljivala upravu, odnosno Renatu Sabo.

Činjenica je da sam prijavu protiv Renate Sabo poslala Nadzornom odboru. Međutim, tadašnji predsjednik Nadzornog odbora Hrvoje Ćosić priznao je na sudu da je on tu prijavu o nepravilnostima na koje sam upozoravala poslao Renati Sabo. To vam je isto kao da podnesem kaznenu prijavu USKOK-u, a USKOK proslijedi tu prijavu optuženiku i onda taj predmet smatra riješenim“, objasnila je jedan detalj iz svoje pravne bitke na sudu. Na kraju je
i ponovila i ono na što je već upozorila osvrćući se na svoj odnos s ministrom Banožićem.

“Sve to oko mog otkaza počelo je davno prije, a zahuktalo se nakon onih prijetnji koje mi je uputio Banožić, tadašnji ministar državne imovine. Tražio je od mene da otpečatim dva ekskluzivna prostora koja je koristila obitelj Rodić u najužem centru Zagreba, u Ulici Frane Petrića 1 i u Dežmanovu prolazu 2. Dug za korištenje tih poslovnih prostora bio je veći od 4 milijuna kuna. Na njegovu inicijativu ti su poslovni prostori otpečaćeni. Mediji su došli i do zapisnika koji sve to potvrđuje. Zapisnik s tog sastanka je predan USKOK-u 2020. Na temelju tog zapisnika i na temelju odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa prema kojoj je Banožić kao tadašnji ministar državne uprave izvan uredbe i državne procedure sam sebi dodijelio stan od 92 četvorna metra u centru Zagreba, ja sam protiv njega podnijela i kaznenu prijavu USKOK-u.”