Maja Đerek za Nacional je dodatno komentirala sramotni Banožićev istup u kojem je reagirao na optužbe koje je iznijela na njegov račun. O tomu je rekla sljedeće: „Omalovažavajući i neprimjeren rječnik kojim se poslužio Banožić najbolje govori o njemu samome. Kao i brojne izjave koje je davao posljednjih mjeseci. Pozivam ga da se oko ove teme pogodovanja obitelji Rodić javno uživo sučelimo – evo, predlažem pred kamerama N1 televizije – kako bismo oboje pred javnošću iznijeli svoje argumente i saznanja. Spremna sam se odazvati takvom sučeljavanju u bilo koje vrijeme. Nije primjereno o tako ozbiljnim stvarima raspravljati preko PR dopisa koje je vjerojatno sastavljao netko drugi. Sličnu ponudu nudim i Renati Sabo oko uočenih nezakonitosti u Državnim nekretninama.”

Đerek je za Nacional izjavila da kada govori o pečaćenju poslovnih prostora, Banožić pokazuje ogromno neznanje materije i pravnih propisa koji su vrijedili u resoru državne imovine za koji je on tada bio zadužen. Ona o tomu nastavlja:

„Sukladno odluci koja je u tom trenutku vrijedila, a on ju je morao poznavati, nije bilo potrebno prisustvo javnog bilježnika pri pečaćenju prostora. Nadalje, moje pečaćenje nije bilo nezakonito, nego upravo normirano odlukom resora kojem je on bio na čelu. Nikakva mogućnost gubitka spora za isplatu nije prijetila, s obzirom na to da je ionako već utvrđeno da su korisnici u vrijeme utuženog perioda koristili poslovni prostor. Vezano uz isto, eventualni spor za ometanje posjeda nema nikakve veze, nego je samo ministrov pokušaj da nađe opravdanje za svoje postupke.“

Maja Đerek kaže da Banožić ne samo da nije zaštitio tri milijuna kuna, kako on tvrdi, nego je prouzročio daljnju štetu za državni proračun, s obzirom na to da od tada do danas korisnici ne plaćaju te su i dalje u posjedu. O tome je dalje rekla:

„Tvrtke koje koriste prostor ili su u stečaju ili već brisane. Tko će biti odgovoran za nenaplatu, ministar i Renata Sabo? Na kraju, ministar opet pokazuje temeljno pravno neznanje kada navodi da sam ja za nekoga čuvala prostor. Da ministar imalo poznaje propise, znao bi da se prostor daje u zakup putem javnog natječaja koji ima propisana stroga pravila, a odluku o uvjetima javnog natječaja donio je on sam. Ili je on možda radio drukčije pa sada ovo tvrdi? Što reći na kraju osim da to pokazuje kako ministar Banožić nikad nije bio kompetentan za resor državne imovine te da je prouzročio ogromnu štetu državnom proračunu.“