“Moj savjet svima vama koji imate maternicu, glasio bi: Stražarite!!! Ne dajte se obmanuti i držite se neposlušnosti!” – tu je preporuku, u intervjuu novom broju Nacionala, ženama u Hrvatskoj uputila Magdalena Sztandara, feministička aktivistica i profesorica na Institutu za etnologiju i kulturalnu antropologiju Jagelonskog sveučilišta u Krakovu.

Sztandara je socio-kulturna antropologinja, a ističe i kako je “građanka države koja ženama oduzima pravo da odlučuju o vlastitom tijelu, kontrolira naš seksualni život i reprodukciju, a njezina vlast i crkvene institucije praktično svakog dana ispoljavaju otvoreni prijezir prema ženama”.

Istodobno, ona dobro poznaje područje bivše Jugoslavije, jer u Srbiji često boravi još od 2013., a živjela je i u Zagrebu, Mostaru i Sarajevu. Za novi broj Nacionala dala je intervju u kojemu je govorila o mizoginiji i represiji prema ženama u Poljskoj i istočnoj Europi.

Istaknula je kako prati što se događa u Hrvatskoj, te smatra kako su “trendovi vrlo uznemirujući”. “Slučaj Mirele Čavajde je nešto što se u Poljskoj događa svakog dana”, kaže.

“Neki slučajevi imali su tragičan kraj. Izabela iz Pščine, recimo, u 22 tjednu trudnoće dospjela je u bolnicu s problemom kompletnog gubitka plodne vode. Strahujući od pravnih konzekvenci, liječnici su ipak čekali da plod sam ugine, pa je Izabela umrla od sepse. Ta tragedija je izazvala političke emocije, srdžbu, bijes. Od rujna do studenoga izlazili smo na ulice, ne samo da odamo počast Izabeli, nego i da taj bijes izrazimo i pošaljemo poruku – ‘Nijedna više'”, ispričala je Sztandara.

Na pitanje kako da se Hrvatska odupre retrogradnim tendencijama poput onih u Poljskoj, odgovorila je kako “ne zna točno kako se može zaustaviti ubrzani proces zaoštravanja prava na abortus, jer još uvijek nismo uspjeli”. Nekoliko stvari ipak ističe. “Prvo: nismo bespomoćne, nismo potpuno podčinjene i nismo same. Drugo, važan je taj bijes koji je rezultirao kolektivizacijom napora da se pobačaj normalizira”.

“Osim prosvjeda važno je i iskazivanje brige, solidarnosti, podrške, što treba ići paralelno s praksama otpora. Jer rezultat tih gesti, za neke možda manje herojskih, mogao bi donijeti dugotrajne efekte. Protesti, ali i „Štrajk žena” stvorili su prostor u kojem se čuju različiti glasovi i iskustva žena koja se ne odnose samo na pravo na abortus, nego i na druga ograničenja koja otežavaju svakodnevni život građanki”, kazala je Sztandara.

“Protesti štrajka žena povezuju mnoge grupe i mnoge zahtjeve, parole koje se tiču klimatskih promjena, proimigracijske, feminističke politike… Čini se, također, da to što se događa u Poljskoj glede prava žena, može utjecati na opadanje utjecaja Crkve, koja kao da gubi moralni autoritet. Naposljetku, moj savjet svima vama koji imate maternicu, glasio bi: „Stražarite!!! Ne dajte se obmanuti i držite se neposlušnosti!”, kazala je u Magdalena Sztandara u intervjuu Nacionalovu novinaru Borisu Paveliću.

Njezinu analizu represivnih praksi u Poljskoj, kao i pregled otpora pritisku Katoličke crkve i ultrakonzervativne poljske vlade, pročitajte u novom broju Nacionala.