Objavljeno u Nacionalu br. 362, 2002-10-23

Ubojstva zastupnika, poduzetnika, novinara i političara posljednjih su godina postali gotovo uobičajeni dio ruske svakodnevice: no u petak je usred Moskve, u veoma prometnoj ulici Novi Arbat, ubijen 54-godišnji Valentin Cvetkov, gubernator dalekoistočne oblasti Magadan, nakon čega je ruska država najavila odlučnu akciju protiv kriminala

Usred Moskve, u prometnoj ulici Novi Arbat, ubijen je 54-godišnji Valentin Cvetkov, gubernator dalekoistočne oblasti Magadan. U Moskvu je službeno doputovao sa suprugom i svojim zamjenikom. Bili su upravo izašli iz predstavništva Magadana u Moskvi, u Novom Arbatu. Cvetkov je razgovarao mobitelom kad se ispred njega pojavio nepoznati mladić, dotad skriven iza ulične reklame, i ispalio mu metak u glavu. Potom je uperio pištolj u njegova zamjenika i opalio, ali je promašio. Bacio je pištolj na zemlju, otrčao do obližnjeg automobila tipa VAZ kojim se izgubio u gustom moskovskom prometu. Auto je poslije pronađen ostavljen u nekoj ulici.

Samo u kolovozu ove godine u Rusiji je ubijen jedan zamjenik gradonačelnika, jedan zamjenik gubernatora i jedan zastupnik Ruska tranzicija provodila se u mafijaškom miljeu, gangsterske grupe infiltrirale su se u političke i ekonomske strukture te stekli bogatstvo kroz nasilnu privatizaciju: ti biznismeni i danas velike međunarodne poslove kombiniraju s najbrutalnijim kriminalom, pa i naručenim ubojstvima Mrtvo Cvetkovo tijelo ostavljeno je na ulici nekoliko sati, dok se obavljao policijski uviđaj. Ubijen je pištoljem “makarov”, kakve imaju ruski policajci, na kojem nije bilo otisaka prstiju. Napravljen je fotorobot ubojice, čije lice svjedoci nisu baš najbolje vidjeli, jer je bilo djelomice pokriveno kapom. Policija je smjesta zaključila da je riječ o djelu profesionalnog ubojice. Ruski predsjednik Putin naredio je da istragu preuzmu glavni državni tužitelj Vladimir Ustinov i ministar unutarnjih poslova Boris Grizlov. Ubojstvo Cvetkova Putin je nazvao “zločinom protiv države”, jer je prvi put ubijen jedan od 89 gubernatora ruskih oblasti. Državni tužitelj Ustinov, naprotiv, smatra da ubojstvo Cvetkova nije političko nego naručeno iz podzemlja.

U Rusiji ni zbog njene glomaznosti ni zbog političke tradicije nije moguće uspostaviti djelotvornu centralnu vlast, iako su to pokušavali i ruski carevi i komunistički generalni partijski sekretari. I oni su uvijek morali prisiljeni vlast prepuštati lokalnim moćnicima, gubernatorima ili oblasnim partijskim sekretarima. Neki od današnjih lokalnih gubernatora, poput onoga u Jekaterinburgu, postali su iznimno samostalni. Oblast Magadan, na pacifičkoj obali, na krajnjem ruskom Dalekom istoku, na prostoru dvostruko većem od Britanije, gdje vlada vječna zima, ima samo 250.000 stanovnika, ali potencijalno je vrlo bogata.

Još 1933. toj su oblasti, nazvanoj po pacifičkoj luci Magadan, pronađena velika nalazišta zlata, a Staljin je naredio da se intenzivno eksploatiraju.
Sljedećih desetljeća onamo je dovedeno 20 milijuna političkih zatvorenika koji su radili u najtežim uvjetima pa ih je većina stradala. Logorski kompleks Kolima, stotinjak kilometara sjeverno od luke Magadan, bio je posebno strašan, potresno ga je u svojim memoarima “Stroga maršruta” 1967. opisala nevino osuđena Jevgenija Ginzburg koja je ondje provela 18 godina.

Logori su raspušteni potkraj 50-ih godina, no neki bivši logoraši ostali su ondje raditi pa se današnje stanovništvo Magadana sastoji gotovo isključivo od njih i njihovih potomaka. Magadan je ostao zatvoren grad sve do 1991., kad su sve političke zabrane bile ukinute. Tamo su počeli stizati razni poduzetnici ne samo radi zlata, nego i radi nafte i bogatog ribljeg fonda. Početkom 90-ih, u prvoj fazi novog divljeg ruskog kapitalizma, neki su od njih bili povezani s organiziranim kriminalom, odakle su i crpili početni kapital.

No 1996. gubernatorom Magadana imenovan je bivši komunistički privredni funkcionar Cvetkov, stručnjak za šumarstvo i rudarstvo, član ruskog parlamenta (Dume), koji je odlučio promijeniti tamošnje stanje. Revidirao je koncesije, energično reorganizirao eksploataciju zlata, zahtijevajući veću državnu kontrolu. Stoga je podigao novo postrojenje za obradu iskopanog zlata, što se nije svidjelo tamošnjim poduzetnicima, no Cvetkov je energično slamao sve otpore. Imao je u tome i podršku predsjednika Putina, a novi zakoni dali su veće ovlasti gubernatorima, ali i povećali središnju kontrolu nad njima. Zbog toga je Putin ocijenio da je riječ o “zločinu protiv države”, jer on to ubojstvo vidi i kao akciju protiv svojee politike, dok je državni tužitelj Ustinov zaključio da je neki od tamošnjih poslovnih ljudi, povezanih s organiziranim kriminalom, ljut na Cvetkova što preuzima kontrolu nad proizvodnjom zlata i drugim lokalnim resursima, naručio njegovo ubojstvo.

Iako je Cvetkov prvi dosad ubijeni gubernator, njegovo se ubojstvo uklapa u opći trend nasilja prema osoba na istaknutim položajima u vlasti i privredi posljednjih tjedana. Tako je 26. kolovoza ubijen zamjenik gradonačelnika Novosibirska (drugi zamjenik gradonačelnika Novosibirska ubijen u 11 mjeseci), 7. kolovoza zamjenik gubernatora Smolenske oblasti, 19. kolovoza član uprave moskovske podzemlje željeznice koji je pokrenuo veliku akciju protiv krivotvoritelja karata. Posebno je odjeknulo ubojstvo Vladimira Golovjeva, zastupnika u Dumi, 21. kolovoza.

Golovjeva su ubojice dočekali nedaleko od njegove kuće u sjevernoj Moskvi, ubili ga iz pištolja i pobjegli ukradenim automobilom. Još nisu otkriveni. Nekoliko mjeseci prije atentatora na Golovjeva omeo je njegov pas. Jedni su tvrdili da je ubojstvo je politički motivirano, jer je Golovjev, koji je svojedobno bio veliki desničar, nedavno napustio stranku Desne snage i bio jedan od osnivača nove Liberalne stranke, koja ima političku i financijsku podršku ruskog tajkuna Borisa Berezovskog, koji je u strahu od ruskog pravosuđa prebjegao u Britaniju. Predstavnici Desnih snaga opovrgnuli su optužbe prijatelja ubijenog zastupnika u Dumi da je ta stranka naručila ubojstvo. Oni kažu da bi motiv ubojstva trebalo tražiti u mračnim poslovima kojima se Golovjev bavio, bio je pod istragom zbog velike pronevjere s nekretninama u svojoj rodnoj oblasti Čeljabinsk, pa mu je bila oduzeta i putovnica i ukinut zastupnički imunitet.

Golovjev je bio osmi ubijeni zastupnik Dume. Prvi je ubijen u travnju 1994., član Liberalnodemokratske stranke Andrej Aidzerdiz. Većina je ubijena pištoljem, a jedan, komunisti Valentin Martemjanov, pretučen je i ostavljen da iskrvari. Najveću pozornost izazvalo je 1998. ubojstvo zastupnice i predsjedničke savjetnice Galine Starovojtove.

Ona se 20. studenoga 1998. navečer sa svojim pomoćnikom penjala stubištem zgrade u kojoj stanuje u Sankt Peterburgu, kad su ih sustigla dvojica muškaraca koji su ih pratili. U njih su ispalili kišu metaka. Ona je pogođena u tijelo i glavu i na licu mjesta je poginula. Njezin pomoćnik teško je ranjen, prevezen u bolnicu, gdje je podvrgnut višesatnoj operaciji kojom su mu liječnici spasili život.

Galina Starovojtova bila je jedna od rijetkih žena koja je na suvremenoj ruskoj političkoj sceni imala istaknuto mjesto. Bila je svojedobno u reformističkom timu sovjetskog vođe Mihaila Gorbačova, potom bliska suradnica ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, a neposredno prije ubojstva bila je vrlo aktivna u Dumi, okupljajući reformističke zastupnike u stalnim okršajima s komunistima i nacionalistima koji su imali većinu. Najavila je da će se kandidirati na sljedećim predsjedničkim izborima, vjerujući da bi mogla okupiti snage koje su tada podržavale Borisa Jeljcina. Bilo je znakova da ima podršku i samog Jeljcina, koji je tek poslije našao nasljednika u sadašnjem predsjedniku Vladimiru Putinu.

Njeno ubojstvo zgranulo je rusku političku javnost. Predsjednik Jeljcin naredio je energičnu istragu. Iz Moskve je u Sankt Peterburg stigla posebna ekipa iskusnih istražitelja. Nikada se, međutim, nije doznalo tko je naručio to ubojstvo. Nisu otkriveni ni nalogodavci brojnih ubojstva istaknutih poslovnih ljudi, novinara. Ubojstva Galine Starovojtove, Vladimira Golovjeva, Valentina Cvetkova samo su neka u dugom nizu krvavih likvidacija u ruskom političko-mafijaškom miljeu, logičan rezultat trenda koji je u Rusiji vidljiv u cijelom posljednjem desetljeću.

Ruska tranzicija provodila se, – više nego igdje drugdje, u mafijaškom miljeu. Nakon propasti komunizma gangsterske grupe infiltrirale su se u političke i ekonomske strukture, povezujući se sa starim ekonomskim strukturama, koje su bile sklone korupciji, jer su i svoje novo bogatstvo u nasilnoj privatizaciji stekle uvelike korupcijom. Iako mnogi novi ruski bogataši i kapitalisti nastoje preko medija koje sami kontroliraju stvoriti sebi imidž uspješnih poslovnih i uglednih članova visokog društva, s vezama u politici, medijima i crkvi, riječ je ipak o tipovima koji velike međunarodne poslove kombiniraju s najbrutalnijim vrstama kriminala, pa ne prezaju ni od naručenih ubojstava.

Ubojstva i likvidacije neugodnih protivnika, suparnika i svjedoka samo su dio tog kriminalnog djelovanja, uz ucjene, zastrašivanje poslovnih konkurenata, medijski reket, politički reket kroz stranke u koje su ušli pripadnici te “nove klase”. Tako je i u političku sferu ušao gangsterski stil, u koji spadaju i fizičke likvidacije političkih protivnika. Jesu li ubojstva istaknutih osoba samo usputne, ružne pojave jednog u biti pravilnog puta reformi ili su ključni sastavni dio sadašnjih političkih procesa u Rusiji, kojih se ona neće moći osloboditi? Za odgovor na to pitanje posebno su zainteresirani u inozemstvu, jer i strane investicije uvelike ovise o tome kako rusku poslovnu scenu percipiraju potencijalni inozemni ulagači. Oni su posebno bili šokirani nedavnim kriminalnim slučajem, u kojem nije bilo mrtvih, ali je u središtu pozornosti opet bila jedna poznata osoba.

Nepoznati maskirani napadači oteli su 12. rujna ujutro, nedaleko moskovskog aerodroma Vnukovo, Sergeja Kukuru, potpredsjednika najveće ruske naftne kompanije “Lukoil”. Kukura ima 48 godina, u “Lukoilu” je od 1993. i jako je zaslužan za rast te tvrtke posljednjih godina. “Lukoil” pokriva 20 posto ruskog izvoza nafte, ima 130.000 zaposlenih diljem svijeta, naglo širi poslove. Riječ je o kompaniji u kojoj 16 posto vlasništva ima država, ali ostalo je u rukama ruskih i inozemnih investitora. “Lukoil” je prva ruska naftna kompanija koja je izašla na londonsku burzu. Posebno širi svoje poslovanje u istočnoj Europi.

Kukura je bio s vozačem i tjelohraniteljem kad su njegov automobil zaustavili maskirani muškarci naoružani “kalašnjikovima” na jednom željezničkom prijelazu, tobože da vozaču provjere dokumente. Vozač i tjelohranitelj su onesposobljeni, vezani i drogirani, a nekoliko sati kasnije probudili su se u svom automobilu i alarmirali policiju. Kukuru su otmičari odveli u automobilu s plavim tablicama, kakve voze pripadnici službe sigurnosti, ali ruska policija i tajna služba nisu imale nikakve veze s tim događajem. Kukura uopće nije bio javno eksponiran pa se nagađalo da je otet zbog svog položaja u “Lukoilu”, možda kako bi se ucijenila sama tvrtka, a možda kako bi se iz njega izvukle informacije, jer je bio upućen u njene poslove. Oleg Morozov, zastupnik u Dumi, izjavio je da je otmica “agresija ruske mafije na rusko veliko poduzetništvo”. Čim je “Lukoil” izvijestio javnost o otmici, naglo je pala vrijednost njegovih dionica na moskovskoj burzi. Poslovni krugovi procijenili su da se mogu očekivati i drugi slični incidenti i da je nesigurnost u Rusiji mnogo veća nego što se mislilo. Istina je da je početkom 90-ih, kad je Rusija tek prelazila iz socijalizma u kapitalizam, i na poslovnoj sceni bilo jako mnogo nasilja, jer je mafija pokušavala preuzeti brojne legalne poslove. Nisu bila rijetka ubojstva poduzetnika, ubijen je čak i jedan američki poduzetnik u Moskvi, ali je to bilo ipak u sferi nižeg poduzetništva. Za razliku od stanja u političkoj sferi, gdje se nasilje nije smanjilo, u poduzetničkim krugovima posljednjih godina situacija se prilično stabilizirala, što je pridonijelo procvatu ruske privrede.

Vladimir Putin je borbu protiv kriminala uvrstio među svoje prioritete, jer samo pravna država može očekivati napredak u suradnji sa zapadnim svijetom. Rusija je po kriminalu jedna od najugroženijih zemalja svijeta. Lani je u Rusiji bilo čak 32.000 ubojstava, dvostruko više nego u SAD-u. Broj teških razbojstava, silovanja i drugih slučajeva nasilnog kriminala uopće nije poznat, jer se ne vode točne središnje statistike. Vrlo je razvijen i privredni i korporativni kriminal, jer su zakoni u toj sferi neprecizni a pravosuđe neiskusno. Situacija je posebno teška u unutrašnjosti Rusije.

Putin je smjesta pokrenuo široka potraga za otetim financijskim potpredsjednikom “Lukoila”, a i ruska tajna služba FSB dobila je naredbu da se uključi u istragu. “Lukoil” je ključan u sadašnjoj naftnoj strategiji Rusije kojom ta zemlja pokušava postati najveći dobavljač nafte i plina za Zapad i nadmašiti Saudijsku Arabiju. Ako to uspije, mogla bi se promijeniti strateška energetska situacija u svijetu, kao i odnos SAD-a prema arapskim zemljama, odnosno Rusiji. “Lukoilovi” poslovi stoga duboko zadiru u geostratešku sferu, a o njima je Kukura, barem što se tiče financija, sve znao.

Kukura je 23. rujna pušten, otmičari su ga doveli do njegove vikendice nedaleko od Moskve. Policajcima je rekao da otmičare ne bi mogao prepoznati, da je bio skriven u mračnom podrumu. Bio je drogiran heroinom, pod njegovim utjecajem još i kad je bio pušten. Ruske su novine tvrdile da su otmičari nekoliko dana nakon otmice od “Lukoila” za Kukuru zatražili 6 milijuna dolara, no “Lukoil” tvrdi da nikakva ucjena nije plaćena. Možda je Kukura ipak pušten zato što je otmičarima ucjena plaćena, ali ne novcem.