Francuski predsjednik Emmanuel Macron sljedeći će se tjedan suočiti s javnim otporom svom programu reformi na prvom nacionalnom štrajku od njegovog ponovnog izbora u travnju.
Šef države (44) ponovno je obećao da će povećati dob za odlazak u mirovinu nakon što mu je pružen otpor zbog tog vrućeg pitanja u prvih pet godina na vlasti.
No s gubitkom parlamentarne većine u lipnju, pro-poslovni centrist suočava se s ozbiljnim poteškoćama u donošenju zakona, dok galopirajuća inflacija urušava nacionalno raspoloženje.
Unatoč upozorenjima saveznika da riskira neuspjeh, Macron je zadužio svoju vladu da povisi dob za mirovinu s trenutnih 62 na 64 ili 65 godina, a promjene bi trebale stupiti na snagu iduće godine.
“Uvjeren sam da je to nužnost”, rekao je Macron kanalu BFM prošlog četvrtka.
Uz rastući deficit i javni dug na povijesno visokim razinama, bivši investicijski bankar tvrdi da su povećanje dobi za umirovljenje i zapošljavanje više ljudi jedini načini da država poveća prihode bez povećanja poreza.
Francuski ljevičarski sindikat CGT, uz potporu lijevih političkih stranaka, organizira u četvrtak nacionalni dan štrajkova, što je prvi udarac u, kako se očekuje, višemjesečnim previranjima.
Iako su prosvjedi prvotno planirani radi povećanja plaća, sad im je namjera signalizirati široko protivljenje vladinim planovima.
“Protivimo se podizanju dobi za odlazak u mirovinu”, rekao je čelnik CGT-a Philippe Martinez za televiziju LCI prošlog tjedna. “Argumenti vlade nemaju smisla”, dodao je.
Reforma “nepopularna” među Francuzima
Javno mnijenje o mirovinskoj reformi, kao i štrajkovi vjerojatno će presuditi hoće li Macron uspjeti progurati reformu od koje je odustao 2020. godine suočen s prosvjedima i covidom-19.
Prošlotjedna anketa, koju je provela Odoxa, pokazala je da se 55 posto ispitanika protivi reformi, a 67 posto ih je navelo da su spremni podržati prosvjede protiv nje.
No odvojeno istraživanje Elabe pružilo je nijansiraniju sliku.
Samo manjina, njih 21 posto, želi povećanje dobi za odlazak u mirovinu, ali ukupno 56 posto ispitanih smatra da sadašnji sustav više ne funkcionira, a 60 posto smatra da je financijski neodrživ.
“Ne poznajem nikoga tko želi raditi dulje, ali ne poznajem nikoga tko misli da neće raditi dulje”, rekao je ministar blizak Macronu prošli tjedan za AFP pod uvjetom anonimnosti.
“Možda griješim, ali nisam siguran da će odaziv biti toliko velik, kakvom se sindikati i LFI nadaju”, rekao je ministar, misleći na krajnje lijevu političku stranku Nepokorena Francuska (LFI) koja je podržala štrajkove.
Drugi odlučujući faktor bit će način na koji će vlada uvesti reformu u parlament u kojemu Macronovim saveznicima nedostaje oko 40 mjesta da bi imali većinu.
Neki žele da se to ubaci u nacrt proračuna o kojem će se glasati u listopadu – tajni potez koji će kritičari osuditi kao podmukao.
Macron je sklon bržoj opciji, rekao je za AFP ugledni zastupnik pod uvjetom anonimnosti.
U oba scenarija, promatrači očekuju da će vlada pribjeći kontroverznom ustavnom mehanizmu “članku 49.3” koji omogućuje izvršnoj vlasti da provuče zakone kroz nacionalnu skupštinu bez glasanja.
Ako se oporbene stranke ujedine protiv te mjere ili zatraže izglasavanje nepovjerenja vladi, Francuska bi mogla na nove izbore.
Reforma je “hrabra, ali opasna”, rekao je jedan saveznik francuskim medijima prošli tjedan.
Macron II
Uspjeh s mirovinskom reformom i odvojene izmjene sustava naknada za nezaposlene pomoći će predsjedniku da obnovi svoj imidž reformatora, tvrde stručnjaci.
Od osvajanja povijesnog drugog mandata u travnju, Macron je okupiran ukrajinskom ratnom krizom i pogođen napisima da ga je neuspjeh na parlamentarnim izborima u lipnju dezorijentirao, pa čak i učinio depresivnim.
“Malo smo izgubili narativ makronizma”, rekao je nedavno za AFP politolog Bruno Cautres, istraživač na pariškom sveučilištu Sciences Po.
Bilo je izazovno dati drugom mandatu “smjer” i pokazati “kako se nadovezuje na rezultate prvog”, rekao je Cautres.
“Bit makronizma, koji nema dugu povijest, jesu vođa i program”, rekao je Benjamin Morel sa sveučilišta Paris II.
Macron je 2017. godine izabran za najmlađeg francuskog predsjednika, a otad je reformu socijalne sigurnosti i radnu regulativu učinio dijelom svoje političke DNK.
“Emmanuel Macron ne može lako odustati od reforme jer pokopati reformu je kao da se odričete samog sebe”, rekao je Morel.
Komentari