Vlada, MUP i AKD sustavno prikrivaju ključne okolnosti, uvjete, opseg i precizan zakonski okvir sukladno kojem hrvatski premijer koristi luksuznu vilu Costabellu na potezu između Rijeke i Opatije.

Izvor blizak policiji otkrio je tijekom proteklog tjedna Nacionalu da hrvatski premijer Andrej Plenković, u najmanju ruku, jednim dijelom neosnovano koristi državne resurse, a tu je tešku kvalifikaciju iznio na temelju načina na koji Plenković koristi vilu Costabellu u Opatiji. Prema navodima istog izvora, Plenković tu vilu koristi u ljetnim mjesecima, i to intenzivno, s članovima obitelji, a u jednom dijelu dodatno je prešao granice primjerenog korištenja.

Taj izvor navodi da Plenković tu vilu koristi tijekom više ljetnih mjeseci iako nije cijelo to vrijeme na godišnjem odmoru, ali dodao je i nešto intrigantno: dobar dio vremena vilu Costabellu koriste članovi obitelji Andreja Plenkovića dok on s njima ondje uopće ne boravi. Opseg njenog korištenja neizravno otkriva i službeni odgovor u kojem je AKD otkrio Nacionalu da ta vila nije tržišno dostupna.

Vila Costabella ima bazen od 174 kvadrata, lučicu i vinoteku. Sagrađena je 1924. godine, smještena je između Bibija i Kantride, u dijelu grada poznatom kao Costabella. Prostire se na 5639 četvornih metara unutar kojih su 3824 kvadrata parka, 500 kvadrata dvorišta, glavna kuća od 288 četvornih metara te manji stambeni objekt od 81 kvadrata. U sklopu objekta je bazen od 174 četvorna metra i dva pomoćna objekta površine 34 i 41 četvorni metar. U kompleksu, koji dijelom ulazi u režim pomorskog dobra, dio je obalnog puta od 325 četvornih metara, dio morske obale od 367 kvadrata i dva gospodarska objekta od dva i tri četvorna metra za zaštitarsku službu. Glavna kuća ima saunu, manju vinoteku, salon za zabavne igre sa stolom za biljar. Vanjski bazen je unutar dvorišta, a dvorišna staza i stepenište izlaze na lučicu ispod južnog ulaza na imanje koje okružuje objekt.

Prema konzervativnim tržišnim procjenama, koje su proporcionalne Odluci Ministarstva državne imovine od 18. srpnja 2018. o visini naknade za korištenje rezidencijalnih objekata u vlasništvu RH, prema kojoj, primjerice, najam vile Kovač na Hvaru u punoj sezoni košta 15.000 kuna dnevno, dnevni najam vile Costabelle trebao bi doseći najmanje dvije tisuće eura dnevno. Stotinu dana tijekom ljetnih mjeseci doseglo bi, po tom izračunu, 200 tisuća eura, a sedmogodišnje razdoblje najma istog opsega 1,4 milijuna eura.

Premijer Andrej Plenković i njegova supruga Ana koja je u vili Costabelli boravila i bez njega. FOTO: Luka Batelic/PIXSELL

Nacional je tijekom proteklog tjedna poslao više upita Vladi i AKD-u s ciljem da se razjasni kako, na temelju kojih propisa i koliko vremena hrvatski premijer koristi vilu Costabellu, prvenstveno zato što se radi o objektu koji nema status državne rezidencije. Vila Costabella u vlasništvu je MUP-a, ali ju je MUP na temelju posebnog sporazuma još 1995. dao na upravljanje AKD-u, tvrtki u stopostotnom vlasništvu RH koja je, među ostalim, registrirana i za upravljanje nekretninama, ali joj to nije primarna aktivnost, nego izrada različitih vrsta dokumenata.

AKD je tvrtka od posebnog interesa Republike Hrvatske, upisana u evidenciju nadležnog ministarstva kao davatelj usluga certificiranja, koja obavlja usluge izdavanja kvalificiranih certifikata te pravna osoba ovlaštena za obavljanje poslova izdavanja kvalificiranih certifikata građanima RH na elektroničkoj osobnoj iskaznici. AKD proizvodi osobne iskaznice, putovnice, vize, vozačke dozvole i druge zaštićene tiskovine, razvija napredna IT rješenja u području identiteta i sigurnosti te pruža usluge bankarskom sektoru. Nigdje ni spomena o upravljanju nekretninama.

Međutim, kako je AKD trgovačko društvo koje upravlja tom nekretninom, morao bi postojati razlog zašto ono njome upravlja, odnosno, trebalo bi od toga ostvarivati i prihode, a ne samo snositi troškove. Kako bi pokušao rasvijetliti intrigantne tvrdnje da hrvatski premijer i članovi njegove obitelji moguće neosnovano koriste državne resurse, Nacional je u više navrata kontaktirao Vladu i MUP te im poslao više pitanja povezanih s tom temom. Do zaključenja ovog teksta oni su odlučili pokušati prikriti odgovore na sljedeća pitanja:

Koliko je puta tijekom posljednjih dvaju premijerskih mandata Andrej Plenković s obitelji boravio u vili Costabelli u Opatiji?

U koliko su navrata i koliko dugo članovi obitelji premijera Plenkovića boravili u vili Costabelli, a da premijer ondje s njima nije bio?

Kako to da vila Costabella nije državna rezidencija, nego ju je MUP predao na upravljanje tvrtki AKD, kako je formalno realiziran boravak premijera Plenkovića i njegove obitelji u toj vili te je li i koliko AKD prihodovao ustupanjem te vile na korištenje premijeru Plenkoviću i njegovoj obitelji?

Ako jest, koliko je plaćen spomenuti mogući odvojeni boravak članova obitelji Andreja Plenkovića u tom objektu dok premijer Plenković nije bio s njima, a koliki su troškovi pripreme i nabave hrane za kompletno razdoblje koje je obitelj Plenković, bilo zajedno bilo odvojeno, provela u tom objektu?

FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

U ponedjeljak u poslijepodnevnim satima stigla je kratka nepotpisana reakcija iz Službe za odnose s javnošću, u kojoj je tek djelomično odgovoreno samo na posljednje poslano pitanje. Evo što u toj reakciji piše: „Kao što je već svima poznato, jer Vlada o tome informira javnost svake godine, predsjednik Vlade s obitelji provodi odmor u MUP-ovom objektu Costabella kod Opatije tijekom ljetnih mjeseci. Troškove ljetnog odmora, uključujući i trošak hrane i pića, predsjednik Vlade snosi sam za sebe i članove obitelji. U mandatu predsjednika Vlade nije bilo nikakvih troškova reprezentacija, za razliku od nekih drugih korisnika u ranijim Vladama, pa vjerujemo da ćete se s jednakim žarom i energijom posvetiti i toj temi te na jednak način propitati troškove i modele korištenja rezidencija od drugih štićenih osoba 1. kategorije.”

Na ponovljenu molbu da konkretno odgovore na postavljena pitanja, nije stigao nikakav dodatni odgovor. Drugim riječima, Vlada ni na ponovljeni upit nije demantirala tvrdnje da su vilu Costabellu članovi obitelji hrvatskog premijera koristili i dok Plenković u njoj nije boravio. Što pomaže razumjeti i zašto je izostao odgovor na pitanje koliko je i kome taj odvojeni smještaj plaćen – ako je te troškove doista snosio hrvatski premijer.

AKD je također do zaključenja ovog teksta odlučio izbjeći odgovoriti na ključna pitanja koja je Nacional u tom kontekstu postavio. Prije svega, na pitanje koliko je puta i u kojem razdoblju tijekom posljednjih osam godina u vili boravio hrvatski premijer Andrej Plenković. Na pitanje jesu li i kako ti boravci ugovorno regulirani, potom na pitanje tko je sve, ako uopće, u tom razdoblju koristio vilu Costabellu osim njega i pod kojim uvjetima, odgovorili su ovako:

„Korištenje i održavanje objekta Costabella regulirano je ugovorom o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim između MUP-a i AKD-a, a sukladno s Uredbom o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja, stranih delegacija i dužnosnika i članova njihove pratnje. Sukladno ugovoru o korištenju, nekretnina se može koristiti za svrhe smještaja i boravka štićenih osoba I., II. i III. kategorije, određene Uredbom o određivanu štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja. Nekretnina nije tržišno dostupna.”

Vila Costabella u vlasništvu je MUP-a, ali ju je MUP na temelju posebnog sporazuma još 1995. dao na upravljanje AKD-u, tvrtki u stopostotnom vlasništvu RH koja je, među ostalim, registrirana i za upravljanje nekretninama, ali joj to nije primarna aktivnost, nego izrada različitih vrsta dokumenata. FOTO: Nel Pavletic, Goran Kovacic/PIXSELL

AKD je izbjegao i precizno objasniti pod kojim je uvjetima možda koriste i drugi državni dužnosnici te koliko AKD od toga ostvaruje prihoda, ako vila Costabella nije državna rezidencija. Nisu odgovorili ni na nešto uopćenija pitanja; niti su pojasnili smisao potpisivanja ugovora o korištenju vile Costabelle s MUP-om, ni koja je, sukladno ugovoru, svrha njenog korištenja, ni kako AKD upravlja tom nekretninom.

Umjesto toga, potvrdili su da je AKD 14. prosinca 1995. sklopio ugovor o korištenju te nekretnine s MUP-om u čijem je ona vlasništvu, da vila Costabella nema status državne rezidencije te da vrše ulaganja u svrhu njenog redovitog održavanja, sprječavanja od propadanja, povećanja vrijednosti nekretnina te osiguranja potrebne razine sigurnosti i mjera zaštite, kao i da poslove sanacije i adaptacije te građevinske radove obavlja neovisno, bez naloga i prethodnog znanja korisnika ili gostiju objekta. Također su ustvrdili da AKD ne nabavlja hranu i piće za njene korisnike i goste.

AKD je Nacionalu odgovorio da su troškovi reprezentacije u vili Costabelli od 2009. do 2017. iznosili 124.953 eura te da u razdoblju od 2017. do 2024. – dakle, dok vilu kao premijer koristi Andrej Plenković, tih troškova nije bilo.

AKD je otkrio i da je samo u tekućoj godini za trošak održavanja vile Costabelle izdvojio 26.165 eura.

Iako institucije prikrivaju okolnosti, osnovu i troškove boravka premijera Plenkovića u vili Costabelli, treba svakako istaknuti da je on postojeću nedorečenu situaciju naslijedio od svojih prethodnika na vlasti te da se u njoj očito nastavio izvrsno snalaziti.

Ministarstvo državne imovine, u vrijeme dok je ministar bio Goran Marić, donijelo je Odluku o visini naknade za korištenje rezidencijalnih objekata u vlasništvu Republike Hrvatske. FOTO: Nacional

Naime, Povjerenstvo za raspolaganje nekretninama u vlasništvu RH trebalo je sredinom 2015. na svojoj 23. sjednici verificirati i predloženi Zapisnik, koji je pod točkom 4. uključivao i sljedeće: „Davanje suglasnosti MUP-u za davanje na korištenje Vile Costabelle AKD-u u komercijalno-turističke svrhe – MUP je uputio Državnom uredu zahtjev za davanjem suglasnosti za korištenje građevinskog sklopa Vila Costabella u komercijalno turističke svrhe u razdobljima kada se ne koristi u službene svrhe – MUP je Ugovorom o korištenju objekta od 14. prosinca 1995. i Aneksom istog od 2. siječnja 2001. poslove zaštite i upravljanje predmetnim štićenim objektom prenijelo na AKD. Međutim, i pored značajnih investicijskih ulaganja u objekt, a kako bi štićeni rezidencijalni sklop Vila Costabella udovoljio svojoj namjerni, ne može se odgovoriti potrebama za novim ulaganjima koja bi udovoljila suvremenoj rezidencijalnoj razini Vile Costabelle kao i povratu samih ulaganja…“

To je bio razlog zbog kojeg je upućen spomenuti zahtjev. Međutim, tadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić intervenirao je i zatražio da se skine s dnevnog reda, tako da je postojeća nedefinirana situacija ostala do današnjih dana. Izvor blizak tadašnjoj administraciji premijera Zorana Milanovića ovako je opisao tu intervenciju Ranka Ostojića: „Ostojić ju je i osobno često koristio, a osim toga i policija je htjela biti blizu premijeru, možda zbog u nekom periodu specifičnih odnosa između MUP-a i SOA-e. Ali pokazalo se da je Plenković tu situaciju naprosto odlučio zacementirati, jer tu vilu otkad je on postao premijer, osim njega i njegove obitelji gotovo više nitko ne koristi.“

Još početkom kolovoza 2016. Jutarnji list je objavio kako od 2015. godine u AKD-u postoji razrađeni plan po kojemu bi se vila Costabella komercijalizirala i umjesto objekta u kojemu dužnosnici aktualne vlasti generiraju troškove na račun poreznih obveznika, postala vila na kojoj bi se dobro zarađivalo. Costabella je po tome planu trebala postati elitna destinacija za odmor bankarima, visokim državnim dužnosnicima, premijerima, ambasadorima, menadžerima… Plan se temeljio na izvješćima interne revizije o gospodarenju vilom Costabellom proteklih godina i programu njene komercijalizacije, a bio je dovršen 2015. Potpisala ga je tadašnja direktorica AKD-a Anita Perković Škalic, prihvatio Nadzorni odbor AKD-a, ali nije ga podržao tada resorni ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, kao ni Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI).

I u tom razdoblju otvoreno je pitanje zašto bi se MUP bavio turizmom. U izvješću o internoj reviziji upravljanja Costabellom tada su se analizirali troškovi održavanja, ulaganja i ostali, poput reprezentacije, koji idu uz taj objekt, od 2011. do 2014. i prvu polovicu 2015. godine, te je revizorski odbor sugerirao da treba donijeti odluku u kojem smjeru dalje razvijati Costabellu, odnosno, treba li je zadržati i pokušati ispravno regulirati njenu punu funkciju preko DUUDI-ja ili odustati od nje ako će biti isključivo trošak AKD-a bez mogućnosti ostvarivanja prihoda barem u visini troškova godišnjeg održavanja.

A samo nužna ulaganja u Costabellu radi održavanja, od 1995. godine kada ju je MUP odnosno AKD uzeo u najam od DUUDI-ja, pa do početka 2015. godine, iznosila su 1,3 milijuna kuna. U troškovima funkcioniranja vile Costabelle u razdoblju od 2005. do 2010. godine AKD je imao ukupni trošak od 3,2 milijuna kuna, u koji su uračunati troškovi investicijskog održavanja, amortizacije, plaće domara koji je radio po ugovoru o djelu i troškovi plaća preostalih dvaju zaposlenika te ostali izdaci. U narednom razdoblju, od 2011. do 2014. godine, troškovi funkcioniranja Costabelle su narasli i ukupno su iznosili 4,8 milijuna kuna, dok su prvih osam mjeseci 2015. iznosili 670.500 kuna.

AKD-ov plan predviđao je osnivanje vlastite tvrtke koja bi se bavila turističkom djelatnošću, dok bi se s DUUDI-jem potpisao novi ugovor o korištenju vile u vlasništvu države. Costabella se trebala standardizirati kao kuća za odmor s pet zvjezdica, a uz nju još apartman s pet zvjezdica, i to bez većih investicija. Vila se trebala komercijalizirati, a određena je i ciljna skupina u koju bi spadali državni, bankarski i gospodarski sektor, vlade, ambasade, ministarstva, parlamenti, banke, korporacije, najviše pozicionirani državni dužnosnici, predsjednici, premijeri, ambasadori, ministri, bankari, predsjednici uprava, menadžeri… Ciljanu skupinu kojoj bi se iznajmljivala vila Costabella činili bi gosti kojima je, uz sav luksuz koji vila pruža, važan diskretan odmor uz najvišu razinu sigurnosti i gosti kojima je iznimno važan odmor bez javnosti i medija.

U početnoj godini komercijalizacije vile kanali prodaje trebali su funkcionirati uz pomoć matične tvrtke AKD, koja ima uspostavljenu komunikaciju prema ministarstvima, ambasadama, bankama i korporacijama, a kasnije bi se kanali prodaje proširili na specijalizirane agencije za prodaju luksuznih proizvoda.

U financijskoj pripremi projekta za razdoblje od 2014. do 2018., uz popunjenost vile koja bi bila od 42 do 66 posto, planirali su se ukupni prihodi od 1,5 milijuna eura, a ukupni plan troškova za to razdoblje od 1,3 milijuna eura. Povrat ukupnih ulaganja u Costabellu trebao se ostvariti već u trećoj godini.

Mladen Pejnović, šef DUUDI-ja u vladi Zorana Milanovića, izjavio je u to vrijeme za Jutarnji list da je Costabella više od dvadeset godina u polulegalnom statusu u kojemu je koristi AKD i u takvome statusu zapravo služi političkim elitama. On je tada izjavio: „Costabella nikad nije bila na popisu državnih rezidencija, a nije ni danas. Državne rezidencije su prazne, a ide se u pararezidencije, objekte koji, poput Costabelle, nemaju do kraja sređen status.“

Vila Costabella privukla je pozornost javnosti kada je – prema konačnom obračunu 2016. – dok je u vili boravila obitelj tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića, na reprezentaciju potrošeno 122.514 kuna, a samo u jednom danu u srpnju 2016. godine račun Grand hotela iznosio je čak 63.095 kuna. Iako je Orešković najavio osobno podmiriti te troškove, u konačnici je izračunao da je njegova obitelj tijekom boravka u vili potrošila više od 18 tisuća kuna, koliko je, kako su tada izvijestili mediji, uplatio u državni proračun. Međutim, mediji su izvještavali da je kasnio s plaćanjem, a prema pisanju Jutarnjeg lista, ipak je i taj račun na kraju podmirio AKD, kao i sve ostale račune. Poreznici su potom počeli istraživati i troškove nastale u vili tijekom mandata premijera Milanovića, kada su troškovi reprezentacije u četiri godine iznosili 746.815 kuna.

Najviše je potrošeno 2015. godine kad je račun iznosio 292.846 kuna. U vili se te godine najviše boravilo od lipnja do listopada kad su većinom nastali troškovi, dio ih je napravljen u trgovinama Žitnjaka i Metroa, a ostale je ispostavio Milenij Grand Hotel 4 opatijska cvijeta. U jednom danu, 19. kolovoza, hotel je ispostavio deset računa u ukupnom iznosu od 112.792 kune. Riječ je o pojedinačnim računima u visini od 24.897 kuna, 20.439 kuna, 23.222 kune…

U vili se manje boravilo 2014. godine, kad je trošak reprezentacije iznosio 109.440 kuna. Također je račune ispostavljao spomenuti hotel, a potrošeno je nešto i u dućanima. Trošak je tijekom 2013. godine iznosio 247.925 kuna, a sve račune ispostavio je hotel. Radilo se o računima u iznosima od, primjerice, 97.908 kuna, koliko je iznosila faktura ispostavljena AKD-u 18. srpnja 2013., te 45.809 kuna, koji su dostavljeni na naplatu 27. kolovoza iste godine. Najmanje je potrošeno u prvoj godini Milanovićeva mandata, 2012. godine, kad je trošak reprezentacije u vili iznosio 96.604 tisuće kuna. Prema pisanju Jutarnjeg lista iz rujna 2017., sve račune za boravak državnih dužnosnika u vili Costabelli plaća državna tvrtka AKD.

Govori se i da je u Costabelli volio boraviti Al Capone, ali ta priča nije u suglasju s povijesnim činjenicama.