Književnik Luko Paljetak rođen je 19. kolovoza 1943. godine u Dubrovniku. U punoj je snazi. Ni na što se ne žali. Piše pjesme. Piše i drame. Slika. Puno radi i zbog toga je sretan. Teoretičar je književnosti. Akademik. Ima božanstveni dar: pjesnik je. Paljetak, po narodnom tumačenju u Konavlima znači: ljetna berba, ljetna žetva. Uz rodni Dubrovnik još mu je jedan jadranski grad u srcu.

“Završio sam Filozofski fakultet u Zadru. Studirao sam kroatistiku i anglistiku. I rusistiku. Proveo sam u Zadru 15-ak godina svog života. Meni kao Dubrovčaninu zatvorenom u ljušturu dubrovačkih zidina bilo je beskrajno korisno naći se u jednoj sredini koja nema toga. Zadar ima i previše neba i mora. Ima s jedne strane Dugi otok, Kvarnerske otoke, a s druge strane, iza sebe velebni Velebit. Zatim taj čakavski izgovor, pa tvrdi kontinentalni vlajski govor, bili su za mene veliki dobitak. Time sam se obogatio. Bilo je to sjajno iskustvo prostora. Vrlo je važno upiti prostor. Onaj tko ne zna upiti prostor pogriješio je i ne mora nikamo putovati. Bitno je maknuti se iz mjesta svog podrijetla kako bi mogao shvatiti smisao tog podrijetla. Ne možeš pravo razumjeti svoje ishodišno mjesto ako se ne makneš iz njega. To mi je vrijeme u Zadru bilo lijepo, ali i vrlo teško. Nisam imao stipendiju, živio sam u vrlo teškim uvjetima, biološki, fiziološki, jedva sam izdržavao. Usput, ako se smijem hvaliti, završio sam fakultet u Zadru kao jedan od najboljih studenata u njegovoj povijesti. Postao sam asistent profesoru novije hrvatske književnosti. Ne želim ga sada spomenuti. Zasitio se mene. Pa sam postao asistent na katedri svjetske književnosti. U Zadru sam radio u kazalištu lutaka. Najprije kao glumac, a potom i kao dramaturg i redatelj. U tom razdoblju smo postigli najveće uspjehe toga kazališta. Postali smo jedno od najboljih lutkarskih kazališta u svijetu. Predstava koju sam napravio, ‘Postojani kositreni vojnik’, bila je izvedena više od stotinu puta gotovo na svim kontinentima na svijetu.”