Na hrvatskoj glazbenoj sceni često se pojave novi, talentirani glazbenici koji kreativnim pristupom pop glazbi uspiju privući publiku. Jedan od takvih bendova je Pocket Palma, synthwave duo koji čine 26-godišnji Luka Vidović i Anja Papa. Oni su prijatelji iz srednje škole koji su se glazbom počeli baviti iz zabave koja je s vremenom prerasla u posao od kojeg žive. Godine 2015. su pod imenom Side Project objavili prvi album ‘’Things Which No One Else Should Know About’’, s pjesmama na engleskom jeziku i mračnim indie elektro zvukom koji su nastavili istraživati i na sljedećem albumu ‘’Lonely Boys’’ 2017. koji je privukao više pažnje od debi albuma, ali nije primijećen jer glazbeni urednici ignoriraju hrvatske glazbenike koji stvaraju na engleskom jeziku. I onda su otkrili retro synth zvuk osamdesetih i retrowave pokret istražujući estetiku osamdesetih, ali prije svega glazbu s naglaskom na ex YU scenu. Rezultat ovog zaokreta bio je singl ‘’Godišnji’’ na hrvatskom jeziku koji je počeo osvajati eter hrvatskih radijskih stanica i publiku koja se zagrijala za ‘’novi’’ bend Pocket Palma. Uslijedio je uspješan singl ‘’Ono što nam inače nedostaje’’, a potom i album s 11 pjesama koji je naišao na pozitivne recenzije kritičara, dok ih je publika prigrlila kao odličan novi bend. Novi studijski album trebao bi se pojaviti na jesen ove godine, a publika će ih uskoro moći vidjeti uživo jer nastupaju na ovogodišnjem Motovun film festivalu koji se održava od 27. do 31. srpnja.

NACIONAL: Odrasli ste pod utjecajem brojnih glazbenih žanrova koji se danas u popularnoj glazbi presijecaju, ali ste se priklonili synth popu i retro zvuku 80-ih. Zbog čega?

Za retro zvuk 80-ih više je odgovorna Anja jer je nešto prije nastanka Pocket Palme počela slušati i stvarati synthwave glazbu, a onda i mene uvukla u to. Synthwave je cijeli pokret – audiovizualni – koji uzima inspiraciju iz glazbe, filmova i igrica iz 80-ih i stvara novu, svježu, a opet nostalgičnu i donekle poznatu glazbu.

NACIONAL: Što je to toliko privlačno u tom desetljeću?

U 80-ima je naglašen taj dramatični emocionalni element koji je vidljiv u svim instrumentima i u vokalnim dionicama, od dramatičnih gitarskih solaža, preko reverbiranih stadionskih bubnjeva, pa sve do tekstova i emotivnih vokalnih izvedbi.

NACIONAL: Anja i vi ste rođeni sredinom devedesetih. Na koji način istražujete glazbenu ostavštinu osamdesetih?

Dio glazbe 80-ih otkrili su nam naši roditelji koji su nas od malih nogu glazbeno educirali, a kasnije, kako se pojavio YouTube, pa kasnije i streaming servisi, postalo je jednostavno i zabavno samostalno istraživati. Dosta glazbe otkrijem i u filmovima iz 80-ih, ili u novijim filmovima čija je radnja u 80-ima; ali ipak veći dio dogodi se putem streaming servisa.

NACIONAL: Koliko je važno za stvaranje glazbe biti informiran i u tijeku s aktualnim trendovima i novim žanrovima?

Uvijek je bitno biti informiran i u toku s onime što se događa na regionalnoj i svjetskoj sceni, ali već smo stvarno puno puta potvrdili da te trendove ne treba slijepo pratiti ili kopirati, jer sve što nije autentično brzo bude zaboravljeno. Tako se sad događa da se jako puno stranih, ali i domaćih izvođača ukrcava na synthwave vlak, s kojim nemaju nikakve veze i već će im sljedeća pjesma imati sasvim drukčiji zvuk; ali to tako ide s trendovima. Mi se držimo svojeg zvuka koji smo razvili i razvijamo se prirodnim tokom, a ako tu i tamo pogodimo da je to ono što je trenutno u trendu, svi zadovoljni.

NACIONAL: Synth pop zvuk Pocket Palme naslanja se na engleske i američke izvođače, ali ponajprije na ex YU synth pop scenu. Kada ste je otkrili i što vas je najviše oduševilo?

Svu glazbu do kraja devedesetih su mi predstavili moji roditelji, pa tako i ex YU. Denis & Denis oduvijek su velika inspiracija, a kroz zadnjih par godina otkrio sam i Max & Intro i Videosex. Često zalutam u YouTube vode ex YU izvođača i uvijek se iznenadim koliko ima i underground elektronike i eksperimentalnih umjetnika.

NACIONAL: Je li vam palo na pamet pozvati na suradnju neke od zvijezda synth popa 80-ih?

Razmišljali smo o tome i sigurno će se dogoditi u budućnosti, ali zasad nije došla prava pjesma za takvu suradnju. Imamo to na umu za skoriju budućnost.

NACIONAL: Sve češće surađujete s ostalim domaćim glazbenicima. Osim dueta sa Željkom Veverec producirali ste pjesme Niki Turković, Idi Prester kao i nekim novim, još uvijek nepoznatim pjevačicama. Na koji način birate s kim ćete surađivati?

Anja i ja poslovno djelujemo doslovno kao jedna osoba, pogotovo što se tiče odluka i odabira suradnji i novih projekata. Često se ljudi jave i direktno nama, a dosad su nam se javljali samo ljudi koje mi dosta cijenimo i koji su nam kul pa smo i htjeli raditi s njima.

NACIONAL: S kime biste voljeli ostvariti suradnju i čije biste pjesme voljeli remiksirati s obzirom na to da se sve češće čuju vaši remiksevi na radiju?

Često nas pitaju za suradnje, ali nam je to uvijek teško pitanje, suradnje koje smo dosad odradili i koje su već u pripremi za sljedeći album dovoljno nas ispunjavaju da o sljedećima ne moramo puno razmišljati. Što se tiče remikseva, u slobodno vrijeme volim raditi synthwave-verzije svojih najdražih pjesama iz tinejdžerskih dana kao što su Linkin Park, Green Day, Evanescence i mnogi drugi, možda bih to jednom htio podijeliti sa svijetom.

NACIONAL: Kako se u današnje vrijeme kada je tehnologija dostupna gotovo svakome nametnuti kao glazbeni producent?

Mislim da i dalje, bez obzira na to, nije lako nametnuti se kao glazbeni producent, barem ne u Hrvatskoj gdje postoji određena skupina ljudi koja i dalje apsolutno svima na sceni producira glazbu već desetak ili čak dvadesetak godina. Pristup produciranju većim izvođačima gotovo je onemogućen upravo zbog toga što je ta stara garda zacementirana u tome što radi. Čak se ni nas koji smo već devet godina aktivni na sceni i imamo kvalitetne i uspješne radove, ne doživljava pretjerano ozbiljno u tim krugovima.

NACIONAL: Koliko vas je iznenadio uspjeh prve pjesme na hrvatskom jeziku nakon rada u Side Project u kojem ste stvarali pjesme na engleskom jeziku?

Na početku nam je bilo čudno da se dogodila tolika razlika u uspjehu prve pjesme na hrvatskom jeziku i svih pjesama koje smo prethodnih godina izbacivali na engleskom; ali kasnije smo shvatili da iako hrvatski igra veliku ulogu u tome, puno se toga zapravo poklopilo i osvojili smo mnogo srca već s tim prvim singlom ‘’Godišnji’’.

NACIONAL: Je li Side Project bila ideja da pokušate nešto napraviti izvan Hrvatske ili je to bio odraz vašeg tadašnjeg ukusa i utjecaja angloameričkih izvođača elektroničke glazbe?

Čak i nismo imali planove da pokušamo uspjeti izvan Hrvatske, ali kad smo mi kretali sa Side Projectom, hrvatska alternativna/indie/underground scena tek se kretala razvijati pa je bilo dosta lako osjećati se kao da nema medijskog prostora za izvođače kakvi smo mi bili. Međutim, to se kroz godine promijenilo i shvatili smo da se možemo koncentrirati na to da si karijeru izgradimo upravo ovdje gdje jesmo jer postoji dovoljno ljudi koji će nas uvijek podržati.

NACIONAL: U svibnju prošle godine snimili ste album ‘’Drop of Comfort Session’’ s brojnim obradama. Zašto takav potez nakon što je Pocket Palma zaintrigirala publiku?

U cijeloj situaciji početkom prošle godine, kada smo svi bili zatvoreni po stanovima i kućama, ‘’Drop of Comfort’’ služio mi je kao svojevrsni ispušni ventil. Počelo je dosta neozbiljno, no kao i uvijek u suradnjama s fotografom i redateljem Benjaminom Strikeom koji je zadužen za veći dio našeg vizualnog identiteta, on je to vizualno dignuo na skroz drugu razinu pa smo se tog projekta odmah ozbiljnije prihvatili.

NACIONAL: S obzirom na učestalu prisutnost pjesama Pocket Palme na hrvatskom radiju, kao i sve češće suradnje i angažmane vezane uz produkciju, očekujete li da se u potpunosti posvetite glazbi i živite od nje?

I Anja i ja od prošle godine živimo isključivo od glazbe. Bilo je dosta riskantno baciti se u to, pogotovo prošle godine kad nismo znali kako će uopće izgledati kada si glazbenik u doba korone, ali baš zbog sve većih suradnji i produciranja sve većih i većih projekata, nekako nam se taj rizik i isplatio i ne možemo se požaliti. Ono što bi nam još puno značilo je da se koncerti mogu vratiti na razinu na kojoj su bili prije ovog svega.

NACIONAL: Taman kada je Pocket Palma postala značajno ime na domaćoj glazbenoj sceni koronavirus vas je spriječio da živim nastupima promovirate album. Što dalje ako nas najavljeni četvrti val pandemije ponovo zahvati na jesen?

Naš je koncert u Tvornici Kulture prošle godine bio jedan od zadnjih koncerata prije lockdowna, a prošao je toliko dobro da nam je služio kao odlična odskočna daska za dalje. Međutim, onda se dogodila korona i otkazani su koncerti i festivali. No već na ljeto prošle godine okuražili su se pojedini organizatori tako da u valovima uspijemo održati i koji nastup u razdobljima kad mjere popuste. Nadamo se da nas na jesen ne čeka ponovno veliko postroživanje mjera jer bismo voljeli promovirati i novi materijal koji spremamo za jesen.

NACIONAL: Vaš novi album trebao bi izaći na jesen ove godine. Po čemu će se razlikovati od prethodnog?

Osjećamo da smo napredovali u produkciji i puno naučili od silnih suradnji koje su se dogodile otkad smo radili na prvom albumu. Prvi je album nastao na pola kao šala, a ovaj je potpuno suprotno tome. Posvetili smo se miksanju i masteriranju kao nikad do sada, tako da će zvuk biti puno dotjeraniji, ali ostajemo vjerni svojem stilu i emociji koju najviše volimo prenositi, a to je nostalgija.

NACIONAL: Nastavljate li estetiku 80-ih ili ste se odlučili pomaknuti u glazbenu sadašnjost?

U našoj glazbi ostat će osjećaj 80-ih, a ako malo poslušate najveće svjetske hitove današnjice, vjerujem da ćete tamo naći velik broj singlova koji su dosta inspirirane upravo 80-ima. Međutim, kao što sam i prije napomenuo, trendove ne pratimo u tom smislu, tako da će osamdesete u našem stilu ostati prisutne i dugo nakon što The Weeknd i Miley Cyrus otkližu na neki drugi žanr koji će već tada biti popularan.

NACIONAL: Krajem mjeseca nastupate na Motovun film festivalu koji svake godine ugosti najznačajnije glazbene izvođače iz Hrvatske i regije. Imate li tremu pred taj nastup ili na njega gledati samo kao na još jedan nastup u rijetkom nizu nastupa uživo?

Volimo nastupati i nemamo tremu, jako se veselimo Motovunu jer, koliko čujemo, tamo je super atmosfera i vjerujem da ćemo se zabaviti. Bilo je čudno početi nastupati prije par mjeseci nakon duge stanke, ali brzo smo se vratili u formu i nadamo se da će barem do kraja ljeta uletjeti što više nastupa dok su još izvedivi. Vjerujemo da će se uskoro sve vratiti u normalu i da ćemo svoj novi album moći predstavljati u punom sjaju u punim klubovima.