Grupa Elemental obilježit će 3. lipnja velikim samostalnim koncertom na Šalati 25 godina vrlo uspješne karijere tijekom koje je objavila osam albuma s nizom hitova. Jedan od osnivača Elementala je Luka Tralić – Shot, autor, izvođač i glazbeni producent koji se glazbom intenzivno bavi od početka devedesetih godina kada se nametnuo kao jedan od važnih aktera tek nastale hrvatske hip-hop scene. Tako je od početka devedesetih do danas skladao i napisao preko stotinu pjesama, a kao glazbeni producent u cijelosti je uredio više od deset albuma hrvatskih izvođača. Od 2011. godine surađuje s EMI Institutom (danas United Pop) iz Zagreba kao predavač na tečajevima audio produkcije. U lipnju prošle godine preuzeo je dužnost potpredsjednika Hrvatske glazbene unije. Grupu Elemental osnovao je s Mirelom Priselac Remi i Gordanom Radočajem Inkom 1998. godine te su kao reperski trio objavili debi album „Moj, njegov i njen svijet“ 2000. godine za diskografsku kuću Kondorcomm. Od tada do danas Elemental je postao sedmeročlani sastav s osam objavljenih albuma, nizom nagrada i priznanja za svoju glazbu, kao i brojnim hitovima koji su osvojili publiku u Hrvatskoj i regiji. Novinar Marko Podrug napisao je 2018. godine biografiju grupe Elemental „Sve samo ne romantika“.

NACIONAL: Kakvi su bili planovi Elementala 2000. godine kada ste objavili svoj prvi album „Moj, njegov i njen svijet“? O čemu ste tada sanjali?

Sada mi se čini da je to bilo neko drugo vrijeme, bilo je samo bitno snimiti album! Prvi album ti je u tom trenutku sve. To je kruna svih demo snimki, to je potvrda da to što radiš ima smisla jer se našao netko, izdavač, spreman to objaviti to na CD-u. Ma to je bilo nešto ogromno za nas tada. I zapravo nismo ništa više od toga sanjali. Bili smo klasični rap trio, ja sam komponirao beatove na kompjutoru, a instrumentalisti u bendu nisu još bili ni na vidiku. Bend se okupio tek kasnije. U tom trenutku želiš napraviti što više pjesama, zaokružiti to u album i postati dio, tako smo tada to gledali, „elite“ koja ima svoj CD.

NACIONAL: Nastali ste u vrijeme kada je hip-hop bio dominantan glazbeni žanr, ali s vremenom ste se više okrenuli popu. Koliko vam je danas važna ta stilska pripadnost, a koliko uspjeh same pjesme i njezin airplay u eteru?

Elemental se zapravo vrlo malo držao zadanosti glazbenog žanra i zbog toga smo otpočetka bili negdje na margini tadašnje hip-hop scene. A kada smo za svoj treći album „Male stvari“ okupili stabilnu postavu benda i krenuli snimati nove materijale bez beatova, samo sa živim instrumentima, tada smo se još više odvojili od hip-hopa. I to nam je zapravo odgovaralo.

NACIONAL: Zašto?

Svaki glazbeni žanr želi ti postaviti svoja pravila, a to neminovno vodi prema ukalupljivanju. Tako tada nismo bili potpuno hip-hop, a ni danas nismo potpuno pop iako je današnji hip-hop, a posebno trap, postao novi pop. A mi smo uvijek bili tu negdje sa strane. Zapravo se previše ne opterećujemo time u koju ladicu pripadamo. Ali dogodilo se da smo par puta uspjeli uhvatiti nešto što bi se nazvalo hitom, to se zavrtjelo na radiopostajama onda dok je još radio bio relevantan i tako smo upali u taj ešalon bendova za koje se zna. Da smo to htjeli planski napraviti, vjerojatno ne bismo uspjeli. Imali smo sreće pa nam se dogodilo. Time stvoriš svoju publiku pa te ljudi prate i kasnije je sve puno lakše. No, iskreno da ti kažem, nas su uglavnom iznijele svirke.

NACIONAL: Kako?

One su nas održale jer smo uspjeli tamo od 2004. do danas, izuzev, naravno, ove dvije nesretne godine s pandemijom, konstantno svirati po cijeloj regiji pa je to dovelo do toga da puno manje pazimo hoće li nam singlovi biti radiofonični, hitoidni ili kako god to vole nazvati.

NACIONAL: Koliko često pristajete na kompromise kada radite nove pjesme, da nešto možda i ne bude po vašem ukusu i volji, ali mislite da će se češće emitirati na radiostanicama?

Apsolutno nikada! Često čak i sami sebi pucamo u nogu time što neku pjesmu, koja bi možda mogla biti malo mekša i pitkija, napravimo previše hermetičnom jer nam to u tom trenutku dobro zvuči. No u tom komercijalnom pogledu spasi nas koji put činjenica da smo bend sa ženskim lead vokalom, bez puno gitarskih prangijanja, pa to po defaultu zvuči pitko. Vjeruj mi da nikada nismo žrtvovali vlastiti ukus i napravili nešto što nam se ne sviđa. Prvi filter smo ipak nas sedmero i tek ako pjesma valja svakome od nas ponaosob, snimit ćemo je i objaviti. A posljednjih godina se ni ne oslanjamo na to što bi se moglo emitirati na radiostanicama jer su sada konzumiranje muzike na internetu i na radiju postali dva odvojena svijeta. Preteško bi nam bilo prilagođavati se ukusu radijske publike. No, eto, srećom neke pjesme i na radiju dobro prođu.

NACIONAL: Kako najčešće nastaju nove pjesme Elementala? Počinjete li od tekstova koje ti i Remi donesete ili netko ima neku glazbenu temu koju potom razrađujete?

Zapravo, nema nekog jasnog pravila. Koji put pjesme nastanu od nekih instrumentalnih komadića koji se zavrte na probi pa Remi i ja kasnije na to napišemo tekstove. Koji put Remi donese već gotov tekst pa na to pokušamo složiti muziku i ja uskočim sa svojim tekstom. Nema pravila. Dosta na to utječe i u kojoj prostoriji radimo probe jer smo ih mijenjali gotovo za svaki album. Zvuk prostorije definira proces komponiranja, ali i zvuk na snimkama. A o temama se Remi i ja uvijek dogovorimo. One dosta ovise o tome u kakvoj smo životnoj fazi, koje su to stvari koje nas u tom periodu okupiraju. Zato nam albumi uvijek ispadaju različiti.

NACIONAL: Zanimljivo je da gotovo svi članovi Elementala imaju neki projekt sa strane, odnosno, još jedan bend u kojem sviraju, osim vas. Kako to?

Moj svijet je moj studio. Imam tu privilegiju da mogu birati s kim surađujem i zato se jako intenzivno dajem u to što u studiju produciram. Svaki projekt koji mi prođe kroz mikrofone je moj drugi bend na neko vrijeme. Tu se dosta kreativno uspijem ispucati tako da nisam imao potrebu okupiti neki svoj privatni projekt.

NACIONAL: A ostali?

Ostali stvarno imaju puno svojih projekata sa strane. Mislim da je to normalno. Kada si po profesiji glazbenik, onda se imaš potrebu na sto različitih načina izraziti. U jednom bendu možeš nešto što u drugom ne možeš. Njima su to ABOP, Chui, Kries, Mi Vida, Mixed Up Mary, Kwaka, Marisol… meni su to studijske produkcije koje dolaze i odlaze na mjesečnoj bazi. I super je to!

NACIONAL: S obzirom na svoj primarni posao glazbenog producenta, često se susrećete s novim imenima glazbene scene. Koga biste izdvojili?

Fascinira me moja draga prijateljica Ivona Eterović koja radi pod pseudonimom tonota. Ona producira izuzetno interesantnu mjuzu za sebe, ali i za druge izvođače. Odlična je! Naravno, tu je i Kandžija s kojim obožavam raditi jer je to ipak ono srce koje ostavljam u hip-hopu, a dovoljno je lud i drugačiji, posebno kada snima sa svojim bendom Gole Žene. Ma stvarno svakakve muzike ima koju bih izdvojio. Evo, sad miksam album grupe Farma Pasa, vrlo alternativni rap dvojac koji čine jedan slikar i jedan kipar. Ludilo!

NACIONAL: Jeste li u nekome prepoznali neki novi Elemental?

Nisam. I ne trudim se. Elemental je takav kakav jest, previše sam u njega upleten pa mi se čini da mu ništa nije slično. Ne znam, teško mi je iznutra gledati i uspoređivati. Netko izvana lakše će povući neku paralelu nego što bih ja to mogao.

‘Elemental nikada nije žrtvovao vlastiti ukus i napravio nešto što nam se ne sviđa’, kaže Shot. FOTO: Press

NACIONAL: Dugo ste objavljivali albume za diskografsku kuću Menart, ali u jednom momentu, tamo negdje nakon albuma „U redu je“, odlučili ste osnovati vlastitu diskografsku kuću 383 Records i Umjetničku organizaciju Elemental. Zašto?

Nama se dogodilo da smo vrlo rano, više od deset godina prije odlaska iz Menarta, posložili neku svoju konstrukciju da sami radimo booking koncerata, sami snimamo pjesme kod mene u studiju i brinemo se o cijelom vizualnom identitetu benda. Za Menart nas je držala potreba za njihovim PR-om i marketingom. No kako su oni ipak velika diskografska kuća, stalno smo osjećali da moramo neke stvari u tom segmentu dodatno sami napraviti. I tako je sazrela odluka da pokrenemo svoju diskografsku kuću i bacimo se na posao sami. Nismo time ništa loše mislili o Menartu ni ostalim diskografima, dapače, i danas smo s njima u super odnosima. To je bila poslovna odluka, s obzirom na to da toliko toga sami financijski ulažemo onda ‘ajde da se još malo rastegnemo od posla, ali da onda i profit uzimamo sami.

NACIONAL: Je li se u međuvremenu ta odluka pokazala pametnom i opravdanom ili razmišljate da se ipak možda vratite u okrilje neke diskografske kuće?

Savršeno smo zadovoljni ovako. Surađujemo s Menartom i PDV Recordsom koji nam obavljaju distribuciju fizičkih izdanja i merchandise. Trebalo nam je vremena da se uštimamo tko će što raditi, ali sad je to već uhodano i dobro je.

NACIONAL: Tko se najviše iz Umjetničke organizacije Elemental bavi administrativnim poslovima i zapravo vodi vašu diskografsku kuću?

Zapravo se teret tog posla nekako raspodijeli na više nas. Zadnju riječ uvijek ima Ante Zvonimir Stamać, naš menadžer koji i vodi label. Ali tu je i Ivana Lulić koja radi sav PR, no u svemu je tome i Remi dosta angažirana, Zvone radi sav booking koncerata, ali mu tu Erol, gitarist, uskače po potrebi oko logistike. Meni je u ruke palo sve oko zvuka, produkcije, snimanja i tih stvari. Koni, basist, preuzme dio oko društvenih mreža – ovih postojećih i onih koje će tek izmisliti.

NACIONAL: I vi ste se u međuvremenu dosta angažirali u Hrvatskoj glazbenoj uniji i dogurali do potpredsjednika. Što vas je najviše motiviralo na to da se posvetite radu HGU-a?

U Hrvatsku glazbenu uniju ušao sam prije petnaestak godina na poziv, sada nažalost pokojnog, Dražena Buhina, tadašnjeg tajnika. U početku sam bio suzdržan jer baš i nisam previše razumio pozadinu glazbene profesije. No s godinama sam postajao sve angažiraniji i eto, imao sam tu privilegiju da su me izabrali u najviše tijelo, predsjedništvo, koje puno stvari operativno rješava i aktivno mora raditi. Stvar je u tome da sam uvijek bio jezičav kada se trebalo boriti za prava glazbenika i umjetničke struke. A s obzirom na to kako se i danas, nažalost, gleda na glazbenike, posebno na izvođače, tema o kojima se mora govoriti i koje treba isticati ima napretek.

NACIONAL: Što to konkretno znači? Koje su to teme?

Mi smo čudno društvo – svima je prisutnost glazbe potpuno normalna stvar, od kafića do velikih festivala, koji, usput rečeno, generiraju ozbiljne prihode državi, no profesiju glazbenika još uvijek ne cijene dovoljno. Mi smo struka koja teško nalazi svoje mjesto u društvu. Većina glazbenika nije kreditno sposobna, ako smo samostalni umjetnici, što vrlo teško postajemo, koeficijent nam se obračunava bezobrazno nisko, a o bolovanju i tim nekim „normalnim“ stvarima možemo samo sanjati. To je tzv. prekarni rad koji ne podrazumijeva stalna primanja i egzistira se od projekta do projekta, od svirke do svirke. Ja sam prihvatio da je to moja struka i neću je mijenjati, ali istovremeno ne moram prihvatiti da mora biti tako tretirana.

NACIONAL: Vratimo se Elementalu. Godine 2018. objavljena je biografija grupe „Sve samo ne romantika“. Je li vas bilo strah što će obožavatelji saznati neke stvari o vama koje možda niste htjeli da se znaju?

Pa možda je na početku bilo malo zadrške. Ali moralo se uspostaviti povjerenje s Markom Podrugom, autorom biografije, i kada smo znali koji su njegovi motivi, onda je sve išlo. Mi baš i nismo tako kontroverzni da bismo se bojali nekog prljavog veša koji bi se otkrio. Da, bilo je svakakvih stvari, prvenstveno dolazaka i odlazaka ljudi iz benda koji se nisu uvijek odigrali na najljepši način, ali toga se ne sramimo. Sve je to život. I na kraju je knjiga ispala stvarno super. Sjećam se da sam na promociji knjige u Šibeniku rekao Podrugu da sam čitao puno tuđih biografija, ali da je to što je on napisao, neovisno o tome što se radi o nama, stvarno odlična i zanimljiva knjiga. Ponovit ću i danas – odlično ju je napisao!

NACIONAL: Iza vas je 25 godina vrlo uspješne karijere i spomenuta biografija. Jeste li razmišljali možda o kakvom dokumentarnom filmu?

Hehe, pa evo, sada si ti prvi to spomenuo! Iskreno da ti priznam, nije nam palo na pamet. I to prvenstveno zato što bi produciranje dokumentarnog filma bio strahovito kompliciran i skup pothvat. A i teško bi to bilo. Naši su počeci u vremenu kada nije bilo digitalnih kamera na mobitelima pa gotovo nikakve video-materijale iz tog vremena nemamo. Jedva par fotki imamo sačuvano. A kakav bi to bio dokumentarac bez autentičnih snimki? Možda eventualno da napravimo mini dokumentarac koji bi pratio neku turneju. Neka ruta Zagreb-Kotor-Tolmin-Skoplje-Zagreb koja se potegne u tri dana sa svim veseljima ATA Karneta na granici i sendviča na benzinskim pumpama!

NACIONAL: Nema sumnje da je posljednjih 25 godina bilo uspona i padova. Uspone svi pamte i rado ih se sjećaju, no koji je po vama bio neki najteži moment u kojem ste pomislili da je sve gotovo?

Ma ja mislim da svima dođe nakon četvrtog dana svirki i putovanja kažu da je sve gotovo. Iscrpi to. Ali onih pravih raspada zapravo nismo nikada imali.

NACIONAL: Kako je to moguće?

A valjda imamo sreće da dosta dobro funkcioniramo pa sve trzavice uspijemo izgladiti. Naravno da tih „letećih“ trzavica uvijek bude. Ali među nama je uvijek na prvom mjestu međusobno uvažavanje, dobri smo frendovi i možemo razumjeti jedni druge. Pa onda kada krene neka nervoza na putovanju ili ako se zakačimo oko nekih koncepata kako bi trebalo ili ne bi trebalo napraviti nešto u pjesmi, sve to uspijemo srediti. Postoje situacije u kojima svatko od sebe daje 120 posto i naravno da je u tom stanju jako zaštitnički nastrojen prema svojoj koncepciji i ideji. Tu onda može eskalirati sukob.

NACIONAL: Kako to onda rješavate?

Naučili smo to ostaviti za neki drugi dan i hladne glave sve riješiti. A imamo i dobar princip, tzv. Erolovo pravilo, da se na sastanku više ne raspravlja ni o čemu ozbiljnom nakon drugog piva. Pa uspijemo uvijek ostati konstruktivni i fokusirani da se stvari obave i odluke donesu.

NACIONAL: U subotu, 3. lipnja, na Šalati ćete proslaviti 25 godina karijere. Koliko je bilo teško složiti set listu i kako ste zamislili sam nastup?

Mislili smo da smo složili set listu, ali sada kako je uvježbavamo, stalno imamo neke sitne promjene. Valjda će se to do zadnjeg trenutka dotjerivati. Ideja je da odsviramo presjek svih ovih 25 godina, probamo sabrati sva ludila koja su se slučajno odsvirala na koncertima u svim tim godinama i napravimo dva i pol sata super audio-vizualne vožnje. Angažirali smo se dosta i na vizualnom dijelu koncerta, da budu što bolji i projekcije i svijetlo tako da ljudima napravimo nezaboravno večer. I dovodimo kao predgrupu Dinu Jashari iz Skoplja s kojom smo dijelili stage u par navrata i koja s bendom jednostavno razvaljuje. Još samo da nas i vrijeme posluži i bit će savršeno!