Luka Tomac, predsjednik Zelene akcije Hrvatska i voditelj Programa klimatskih promjena, govori o alarmantnom upozorenju IPCC-a da cijeloj Zemlji prijete katastrofalne posljedice ubrzanih klimatskih promjena ako se hitno ne promijene načini proizvodnje energije. Tomac je prokomentirao i nedostatke ‘’Strategije niskougljičnog razvoja’’, Vladina programa koji bi trebao biti okosnica klimatske politike Hrvatske.

MEGAWATT: Pretpostavljam da vas nije iznenadilo nedavno izvješće IPCC-a (Međuvladina panela o klimatskim promjenama) koje pokazuje da je upaljen crveni alarm za cijelu Zemlju. Koji je vaš generalni komentar na ovo izvješće?

Kao i u izvještajima IPCC-a proteklih dvaju desetljeća, još jednom smo čuli jasan i poziv na uzbunu koji glasi: civilizacija ima manje od 10 godina da promijeni način prometa, proizvodnje energije i proizvodnje hrane. Skrenuo bih pažnju na IPCC-ov “Izvještaj 1.5C” koji pokazuje razliku između ograničavanja porasta globalne temperature između 1,5 i 2 stupnja Celzija. Tih 0,5 stupnjeva Celzija možda se ne čine puno, ali u stvarnosti, tj. u odgovoru klimatskog sustava znače veliku razliku u milijunima ljudi koji su pogođeni sušama, poplavama, postotku gubitaka biljnih i životinjskih vrsta i šteti za ekonomiju.

MEGAWATT: Gdje je Hrvatska u klimatskim promjenama i zašto smo po nekim procjenama među najranjivijim zemljama?

Detaljne klimatske projekcije za pojedine regije Europe govore nam da se zbog geografskog i klimatskog položaja Hrvatska nalazi u skupini klimatski najranjivijih zemalja. Klimatske promjene nisu nešto što će se desiti u budućnosti i nije istina da o tome naša generacija ne treba brinuti. Trenutno smo globalno na porastu od 1,1 stupanj Celzija u odnosu na predindustrijsko doba i to je globalni prosjek. Za neke gradove i regije u Hrvatskoj to već sada znači odskakanja od prosjeka veća od 2 ili 3 stupnja Celzija te se osjeti u režimima padalina, što direktno utječe na proizvodnju hrane, turizam i zdravlje ljudi. Potrebno je pogledati tekuću 2021. godinu i vidjet će se da se događaji koji se pojavljuju ‘’jednom u 100 godina’’ sada pojavljuju i nekoliko puta u desetljeću te su učestali i na mjestima na kojima se najmanje očekuju.

Tornado ovoga ljeta u Češkoj i Velikoj Britaniji, ogromne poplave, klizišta i bujice u Njemačkoj koje su odnijele desetke života, a posebice događaji izvan Europe gdje su ogromne površine na rubu Arktičkog kruga zahvaćene požarima, suše u SAD-u pa onda suprotnost kao što su ekstremi u padalinama i sve snažniji i učestaliji uragani samo su neki od indikatora. Temperaturni rekordi su punili naslove u medijima većinu godine te je za očekivati da će se 2021. poput prethodnih godina ovoga stoljeća naći na top listi najtoplijih u povijesti. Sve to dokazuje navode da što više odgađamo akciju, to će nam troškovi prilagodbe i sanacije nepovratnih šteta u situacijama, gdje se više nije ni moguće prilagoditi, biti skuplji te da osim borbe protiv smanjenja emisija moramo u fokus staviti i prilagodbu postojećim promjenama te ozbiljno krenuti planirati budućnost.

MEGAWATT: Hrvatska se već suočavala s ekstremnim klimatskim promjenama, poput suša i velikih poplava. Hoće li se to ponavljati?

Za odgovor nije potrebna kristalna kugla. Klimatski rekordi količine padalina, visina lokalnih temperatura i trajanje suše se obaraju iz godine u godinu te su oni pokazatelj i projekcija u budućnosti. Predviđanje IPCC-a za područje Mediterana i zapadnog Balkana je svedeno na kratku definiciju: predviđaju se ekstremne suše, ekstremne padaline u kratkom roku i poplave te brze izmjene tih promjena. Ne tako davno nam se desila Gunja i velike poplave u susjedstvu i bitno je iz toga naučiti kako smo odgovorili na tu katastrofu, sustavno putem razrađenih mehanizama pomoći. Naši gradovi i njihova infrastruktura su građeni za drugačiju klimu od one koja nam dolazi, građeni su za određenu količinu padalina i manji intenzitet ekstremnih toplinskih valova.

Ove godine smo imali nekoliko klimatskih šokova u poljoprivredi, posebice je bila pogođena proizvodnja voća i vinogradarstvo jer je proljetni mraz devastirao voće u cvatu. Sve te troškove gubitaka ne smijemo zaboraviti staviti u kontekst troškova prelaska u niskougljično društvo jer tek tada je lako vidjeti da su gubici izuzetno visoki i skupi. Ako pređemo granicu od dva stupnja Celzija po IPCC-u, možemo očekivati da troškovi od posljedica raznih vremenskih nepogoda rastu i do 4-5% globalnog BDP-a. Što ranije napravimo zaokret u niskougljičnu energetiku, promet i poljoprivredu to će nam troškovi adaptacije u budućnosti biti manji.

MEGAWATT: Što čini svijet, a što Hrvatska da se buduće katastrofe spriječe?

Svijet se definitivno pomaknuo, a tome u prilog idu brojni pozitivni projekti i progresivne politike na razini gradova i država koje su primjeri i inspiracija za ostale. No većina politika i klimatskih ciljeva je za sada samo deklarativna. Bitno je prepoznati i priznati da su neke strategije došle izuzetno kasno i još uvijek su preslabe u kontekstu ukupnog zbroja nacionalnih ciljeva unutar Pariškog sporazuma. Bitno je razlikovati napore za smanjenje emisija, tj. politike i strategije vezane za tranziciju u niskougljično društvo i politike prilagodbe na postojeće i očekivane klimatske promjene. Kod ovog prvog hrvatska politika se bori s dvama konceptima, a možda ih je bolje nazvati alibijima: “Mi smo mala zemlja s malim emisijama i naš doprinos ne radi promjenu na globalnoj razini” i “mi već radimo dovoljno u odnosu na druge.”

Upravo je izazov u tome da svaka zemlja, a posebice razvijene zemlje globalnog sjevera uključujući i Hrvatsku moraju uložiti napore i prepoznati svoju povijesnu odgovornost za doprinos ovom problemu. Na žalost, od posljedica klimatskih promjena najviše će patiti one zemlje i lokalne zajednice koje su najmanje doprinijele problemu.

MEGAWATT: Nedavno je NASA objavila interaktivnu kartu svijeta o budućem podizanju razine mora. Jadransko more, po tim procjenama, do 2050. će narasti za 20 centimetara. Kakve će to imati posljedice?

Imat će devastirajuće posljedice već 2050., a pritom treba staviti u kontekst i još katastrofičnije projekcije ako se otopi sav led samo na Grenlandu, razina mora na globalnoj razini rast će 6 metara, a da ne spominjemo ostatak Arktika i Antarktiku i moguće topljenje leda na cijeloj Zemlji te povećanje razine mora za 70-ak metara.

Treba imati na umu ne samo projekcije budućeg porasta razine mora, nego već vidljive posljedice za lokalne zajednice ovisne o planinskim glečerima u Andama, Alpama ili Himalajama, gdje više od milijardu ljudi direktno ovisi o vodi za život koju dobivaju iz velikih planinskih rijeka.

Pogled na kartu izgleda jako loše jer najveći dio globalne populacije živi u nizinama, uz ušća velikih rijeka te će morati potražiti novi dom pa će biti potrebna velika solidarnost država.

‘Smatram da hrvatski cilj od 65,6 posto za udio obnovljivih izvora do 2050. treba biti ambiciozniji kako bismo puno prije sredine stoljeća bili na 100 posto OIE-a u proizvodnji električne energije’, kaže Luka Tomac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

MEGAWATT: Koliko može učiniti pojedinac, a koliko vlast u zaustavljanju globalnog zatopljenja u Hrvatskoj?

Tranzicija u niskougljično društvo mora biti pravedna i politički snažno vođena, treba dati ambiciozan ritam tranziciji s jasnim ciljevima i rokovima, ambicija se treba reflektirati i u velikim projektima i građani moraju biti uključeni u procese donošenja odluka. Vlada mora dati jasnu viziju gdje i kako idemo te u izgradnju te vizije uključiti građane.

Kao pojedinci na razini kućanstva možemo puno toga napraviti kako bismo smanjili svoj ugljični otisak vezan za transport, prehranu ili potrošnju energije i to je bitan dio rješenja. Naglasak bih ipak stavio na našu ulogu i odgovornost da budemo aktivni građani te od vlade i naših gradova, općina i županija zahtijevamo hitnu klimatsku akciju, ulaganja u čiste tehnologije te se usprotivimo fosilnim projektima koji produbljuju klimatsku krizu.

MEGAWATT: Što mislite o dokumentu ‘’Strategija niskougljičnog razvoja’’ koji bi trebao biti okosnica klimatske politike u Hrvatskoj?

Prva kritika strategije je manjak hrabrosti i ambicije, još uvijek vozimo na dva kolosijeka te nema političke volje da prelomimo jesmo li ozbiljni oko nacionalne klimatske politike. NUS se bazira na zastarjelim energetskim modelima koji se temelje na korištenju fosilnih goriva do sredine stoljeća, a ne smiju biti dio Niskougljične strategije, jednog od ključnih dokumenata za nacionalnu akciju protiv klimatskih promjena.

Ambiciozna tranzicija, osim doprinosa rješavanju klimatske krize, omogućava stvaranje novih radnih mjesta, smanjenje troškova za zdravstvo te jamči brz i učinkovit iskorak ka društvu bez nejednakosti, s otpornim i konkurentnim gospodarstvom. Iako je Hrvatska svojim brojnim strateškim dokumentima načelno iskazala opredjeljenje za zeleni razvoj, Niskougljična strategija sadržajno je manjkava i neambiciozna. U svojim projekcijama ne uključuje scenarij nulte emisije koji nas najkasnije 2050. dovodi do potpune dekarbonizacije, iako je javnosti predstavljen još prošle godine. Ovo je ključno jer bi scenarij tzv. klimatske neutralnosti trebao biti naš razvojni pravac, na koji se opredijelio i EU. No njegovu integraciju u strategiju Hrvatska je odlučila odgoditi za nekoliko godina, što je potpuno promašeno.

S druge strane, Strategija predviđa daljnje ulaganje u proizvodnju, uvoz i korištenje fosilnih goriva sve do sredine stoljeća. To uključuje nova istraživanja nafte i plina na teritoriju Hrvatske, uvoz plina preko LNG terminala na Krku, korištenje ugljena još skoro 20 godina, korištenje plina i goriva baziranih na plinu u sektoru toplinarstva i transporta itd.

Kada su u pitanju obnovljivi izvori energije (OIE), potrebno je osigurati građanima mogućnost samoopskrbe, proizvodnje energije i udruživanja u zajednice proizvođača energije, vodeći računa ne samo o zakonodavnom okviru u području energetike, nego i o barijerama koje proizlaze iz drugih zakona i planova. Smatram da cilj od 65,6 posto za udio obnovljivih izvora do 2050. treba biti ambiciozniji kako bismo puno prije sredine stoljeća bili na 100 posto OIE-a u proizvodnji električne energije.

MEGAWATT: Na koje će sve segmente života utjecati klimatske promjene ako čovječanstvo ne učini zaokret?

Neće biti segmenta života na koji neće utjecati. Samo o nama ovisi hoće li se obistiniti projekcije pa i najgori mogući scenariji budućnosti, u kojem zbog kolapsa nekih vitalnih prirodnih ciklusa i ekosustava Zemlja neće biti mjesto pogodno za život kakav poznajemo danas. Ipak moram zadržati optimizam jer iskreno smatram da iako je minuta do 12, još nije prekasno da napravimo zaokret jer druge opcije nemamo.