Nedavno se pojavio treći album grupe nemanja „Voodoo Beat“ iz zamišljene trilogije lidera Luke Šipetića kojom je ispričao konceptualnu priču o nizu uzastopnih smrti, referirajući se na tarot karte, ‘’Tibetansku knjigu mrtvih’’ i na novom albumu na mit o Orfeju i Euridici.

Spiritus movens grupe nemanja Luka Šipetić ponovo je dokazao da razmišlja izvan standardnih glazbenih okvira te je na novom albumu ponovo posegnuo za glazbenim motivima i ritmovima, ne toliko bliskim i poznatim prosječnim konzumentima pop rock glazbe, unatoč tome što je ponovo stvorio plesni album. Tako je prvi album grupe nemanja, koja je ime dobila po neimanju, „Tarot Funk“ (2019.) posvetio thai funku, afro funku, anatolijskom rocku sedamdesetih i kambodžanskom psych rocku šezdesetih. Drugi album „Cosmic Disco“ (2020.) inspiriran je bio glazbom Gane, Nigerije, Lagosa, Tajlanda, Turske, Libanona, Kambodže i Perua. Oba albuma imala su svoju popratnu inspirativnu priču koja je Šipetića odvela na ta putovanja. Prvi album je tako bio inspiriran tarot kartama, drugi „Tibetanskom knjigom mrtvih“, a novi mitom o Orfeju i Euridiki. Točnije, njihovom tragičnom ljubavlju ispričanom u filmovima „Orfej“ Jeana Cocteaua iz 1950. i „Crni Orfej“ Marcela Camusa iz 1959., dok se glazbeno vezao za afro kolumbijske ritmove, karipski dub i glazbenu egzotiku tropskog pojasa. S obzirom na to da je prvi album dobio niz pozitivnih kritika širom svijeta te se zavrtio na brojnim radijskim postajama, i novi „Voodoo Beat“ ima sve predispozicije da potvrdi status grupe nemanja i autora Luku Šipetića na globalnoj glazbenoj sceni.

NACIONAL: Kako ste došli na ideju slušati glazbu iz Turske, Libanona, Kambodže i Perua, Gane, Nigerije, Lagosa, Tajlanda, pa tako i na posljednjem albumu glazbu Kolumbije?

Nema tu velike ideje ili povoda, slušanje glazbe je melem za dušu. Nikad nisam stavljao neki prefiks na glazbu u smislu od kuda je, volim slušati i želim poslušati sve – tako da kreneš kopati malo dublje i odjednom naiđeš na razna glazbena bogatstva i oblike izražavanja koji iako su udaljeni tisućama milja, čine se jako “blizu”. Nevezano o geopolitičkim, religijskim ili ekonomskim situacijama – svaki kutak ovog planeta ima glazbu koja priča svoju priču i dok se istovremeno slaže u jedan veliki muzikalni narativ koji se neprekidno razvija. Kao jedan nevidljivi živi organizam koji na ovom planetu diše kako mi svi sviramo.

NACIONAL: Zbog čega ste se odlučili napraviti taj pomak ili odmak od klasičnog zapadnoeuropskog i američkog pop rock trenda i pronaći svoj glazbeni put?

Nije to toliko odluka, koliko je to jednostavno ekspresija mene – a teško se boriti protiv samog sebe. Mogu se slijediti trendovi do neke mjere, ali na kraju se uvijek sve svodi na isto – radiš li nešto jer je trend ili radiš nešto jer imaš ideju u glavi i razmišljaš o njoj čak i kad spavaš i imaš osjećaš da ćeš umrijeti ako je ne uspiješ ostvariti. Mislim da čime god se baviš – bez obzira na to radiš li kao kuhar, krojač ili glazbenik – moraš naći put koji omogućuje da komuniciraš ideje i sebe na način koji najbolje reprezentira tebe. Tako da nema druge opcije osim traženja vlastitog puta.

NACIONAL: Slušajući vašu glazbu stječe se dojam da vam je najvažnija potpuna sloboda izražavanja bez povinovanja ikakvim pravilima stvaranja pop rock glazbe. Koliko se uspijete odmaknuti od zadanih pravila suvremene pop produkcije?

Sloboda izražavanja je najbitnija, no nije da namjerno odmičem od suvremene pop produkcije. Neki elementi i tehnike suvremene produkcije se mogu naći na albumu, no naglasak nije na njima i većinom su maskirani jer je glavni naglasak na “vintage vibeu” određenih žanrova. Moja muzika se možda više vodi suvremenim pravilima DIY i lo-fi produkcije, no to ne znači da škiljim na trendove, uši i oči su uvijek otvorene – samo što nemanjina muzika u tijeku ove trilogije nije zahtijevala naglasak na suvremenu pop produkciju.

NACIONAL: Na drugom albumu „Cosmic Disco“ ste uspjeli spojiti nemoguće. Koliko je bilo zahtjevno i izazovno spojiti turski i tajlandski funk s peruanskom chica cumbrijom u kombinaciji s libanonskim i jugoslavenskim discom sedamdesetih?

Pa nisam razmišljao koliko je nešto teško, više sam se fokusirao na realizaciju detalja koje sam zamislio, tada se miks svega dogodi sam od sebe. Ponekad si unutar okvira, nekad izvan okvira, a ponekad nisam ni siguran što ću i kako napraviti dok ne dođem do završnog procesa miksa i masteringa pa mi se retrogradno kristaliziraju neke stvari. Mislim da je stvar u tome da probam otvoriti sve čakre, isključiti um, opustiti se i vjerovati samom sebi i svojim hirovima u tom procesu – i stvari se same poslože kroz rad.

NACIONAL: Novi album „Voodoo Beat“ je završni album vaše zamišljene trilogije. Zašto trilogija? Što ste htjeli postići tom trilogijom?

Pri snimanju prvog albuma „Tarot Funk“ imao sam ideju o nastavku cijele priče kroz albume koji će se zvati „Cosmic Disco“ i „Voodoo Beat“. Imao sam otprilike zacrtan zvuk svakog albuma, ali on se, pokazalo se, dodatno razvijao i mijenjao kroz snimanje i koncerte s bendom, ali imao sam kostur ideje o konceptu: prvi album prikazuje smrt, drugi put duše kroz bardo i treći – uskrsnuće. Tu su se onda i upleli motivi koji će dodatno naglasiti različite aspekte te ideje – tarot, ‘’Tibetanska knjiga mrtvih’’ i mit o Orfeju i Euridici. Cijela trilogija se radi o nizu “uzastopnih smrti”, u ovom slučaju tri, kroz koje čovjek mora proći prije nego što bude vječno promijenjen u samoga sebe. Glazba bi trebala opisivati taj proces, proces transformacije u vječnost koji bi trebao biti pozitivan – zato možda i sva tri albuma zvuče veselo i plesno i kao da su od svugdje, ali istovremeno i nigdje. To je svijet za sebe koji postoji onkraj ovog, a ovo je moj put u njega.

NACIONAL: Za razliku od velike većine vaših kolega s hrvatske ali i svjetske scene, svi vaši dosadašnji radovi inspirirani su konkretnim ezoteričnim ili pak umjetničkim motivima, a ne trenutnim ljubavnim ili društvenim problemima. Koliko vam je uz glazbu koju stvarate važna ostala umjetnost za inspiraciju?

Osobno mi je vrlo važna – smatram da rad na albumu i nije toliko različit koliko rad na romanu ili filmu. Pristup je isti, samo su instrumenti i mediji drugačiji. Tako da scena filma može probuditi ideju za sound, poglavlje romana može inspirirati pjesmu. U mom slučaju riječ je i o fokusu – ako uz jednu stvar na kojoj radim vežem više značenja i interesa dulje mi je fokus na tome jer sadrži puno više “mene” u svemu tome – i time se povećava šansa da ću se potruditi završiti album.

NACIONAL: Za novi album „Voodoo Beat“ inspirirao vas je mit o Orfeju i Euridici, točnije filmovi iz pedesetih godina posvećeni tom mitu. Kako ste otkrili te filmove i što vas je posebno inspiriralo da se posvetite tome kroz svoje pjesme?

Filmova sam se sjetio nakon što sam se odlučio posvetiti tom mitu. Cocteauov „Orfej“ donosi jako zanimljiv prikaz svih tih “uzastopnih smrti čovjeka”, dok „Crni Orfej“ ima jako vibrantnu kinematografiju koja je inspirativna. Svaki od tih filmova interpretiraju mit na svoj način i pružaju mi izvrstan poligon s kojeg mogu krenuti u svoju interpretaciju – i povezati to u koherentnu priču.

NACIONAL: Vaš prvi album „Tarot Funk“ završio je na brojnim top ljestvicama u SAD-u, Kanadi, Turskoj, Cipru, Japanu, Brazilu, Meksiku, Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji, Italiji, Australiji i Španjolskoj itd. Jesu li nastavili pratiti i vaše druge albume?

Nisam to baš previše pratio jer nisam ni siguran kako su svi stigli do tog albuma, ali znam da su se neki od njih kasnije i osvrnuli na ‘’Cosmic Disco’’.

NACIONAL: Kako na svjetskom tržištu trenutno prolazi novi album „Voodoo Beat“?

Izašao je prije nepunih mjesec dana pa je prerano govoriti o ulasku na svjetsko tržište, treba prvo pustiti malo da album prodiše i uđe ljudima u uho, a ako ste iz Hrvatske – treba jako puno vremena i da zapne za oko. No za sada, najviše upita za vinile stiže izvan regije, a album je imao osvrt i u britanskom Songlinesu, najvećem časopisu world music glazbe, tako da – pomalo ide.

NACIONAL: Što to znači gledano kroz broj streaminga, recenzija u glazbenim medijima i koncerata?

Ovisi. Primjerice, nemanjina glazba je “specijalizirana” i pojavljuje se, barem vani, na portalima i u medijima koji su specijalizirani za world/psych glazbu i to prati određen broj ljudi iz cijelog svijeta koje ta vrsta muzike zanima. Tako da na primjer neki bendovi mogu imati pet tisuća slušanja na Spotifyu, ali i turneju po Europi i prodavati ploče preko Bandcampa. Ovisi sve kakvu glazbu radiš, pratiš li aktualnosti u pojedinim žanrovima, kome se obraćaš i pokušavaš li doći do nove publike vani. U našem slučaju, tu na Balkanu, ljude vani ne zanima što tu rade autorski bendovi, osim ako nije riječ o pomalo stereotipnim momentima tradicijske/Balkan gypsy glazbe tako da treba malo više truda.

NACIONAL: Kada i gdje u Hrvatskoj planirate promovirati novi album?

Sljedeće postaje su nam festivali Lost in renaissance na Korčuli i Lastovo – otok glazbe u kolovozu, Ship konferencija u Šibeniku u rujnu i potom kreće regionalna promocija od Zagreba do Skoplja.