Luka Šamanić 24-godišnji je košarkaš koji nikada nije profesionalno igrao u nekoj hrvatskoj momčadi. Već sa 16 godina, kao iznimno talentiran, otišao je u Barcelonu u kojoj je proveo dvije sezone, nakon čega je još jednu sezonu igrao za ljubljansku Olimpiju i nastavio dokazivati svoj enorman talent. Sin poznatog nekadašnjeg košarkaša Cibone Marka Šamanića s 19 godina je izašao na NBA draft te su ga, kao 19., izabrali San Antonio Spursi.

Sve je do tada Šamaniću išlo po planu koji je sa Spursima potpisao trogodišnji ugovor. Ipak, nakon dvije sezone, Spursi su ga otpustili, američki mediji su pisali kako je glavni razlog njegovo nezalaganje na treninzima i utakmicama. Slijedio je odlazak u New York Knickse koji su ga poslali u rezervnu momčad u G ligu. Isto se dogodilo i u sljedećoj sezoni, kada je potpisao za Boston Celticse, za koje nije zaigrao, već je sezonu ponovo proveo u G ligi igrajući za rezervnu momčad. Ipak, potkraj te četvrte sezone, Šamanić je potpisao za Utah Jazz te je za njih igrao do kraja i cijelu sljedeću sezonu. Ovog ljeta, nakon pet godina u Americi, Šamanić se vratio u Europu i potpisao za turski Fenerbahçe. Međutim, pod nerazjašnjenim okolnostima, nakon samo dva mjeseca, napustio je klub navodeći kao uzrok obiteljske razloge.

Luka Šamanić je, nakon toga, trenirao sa Cibonom a početkom tjedna je i potpisao ugovor sa zagrebačkim klubom. Pomalo iznenađujuće, u reprezentaciju ga je pozvao izbornik Josip Sesar. Na utakmici Hrvatska – Bosna i Hercegovina, u sklopu kvalifikacija za Europsko prvenstvo, Šamanić je debitirao za reprezentaciju. Kako nam je rekao u razgovoru za Tempo, još uvijek se nada da s 24 godina ima vremena da ostvari respektabilnu karijeru.

TEMPO: Nakon koliko ste vremena odigrali košarkašku utakmice i k tome je započeli u prvoj postavi?

Nakon šest mjeseci. Posljednju službenu utakmicu odigrao sam za Utah Jazz, bilo je to u četvrtom mjesecu. Ovo je bilo super. Bio sam uzbuđen i malo nervozan, ali najljepše je bilo to što sam doma, igram pred obitelji, pred svojima, a još smo i pobijedili.

Marko Šamanić, otac Luke Šamanića, bio je košarkaš Cibone u generaciji s Veljkom Mršićem i Slavenom Rimcem, a kao igrač Zadra osvojio je 2003. godine Goodyear ligu. FOTO: Privatna arhiva

TEMPO: Jeste li se pribojavali da će vam izbornik Sesar reći da ne možete igrati jer nemate klub i niste u natjecateljskom ritmu? Ili ste, s druge strane, imali njegovo obećanje da će te igrati.

Izbornik mi nije ništa obećavao. Posljednjih nekoliko godina puno sam radio i znao sam da, gdje god da se pojavim, izborit ću se za mjesto u momčadi. Kada smo razgovarali, rekao sam izborniku da me, ako to želi, pozove na trening i pruži mi priliku. Ako ne zaslužujem igrati, onda i ne moram igrati. Sve ide po zaslugama, a ja sam znao da ću zaslužiti mjesto u momčadi.

TEMPO: Vratimo se na vaš početak, na draft 2019. godine, kada su vas kao 19. izabrali San Antonio Spursi s trenerom Greggom Popovichem koji je uvijek volio europske igrače. Tada ste rekli da ste, dolaskom u NBA, vidjeli da tek trebate sazreti. Kako sada gledate na te prve dvije godine u NBA ligi?

Još uvijek stojim iza toga da, kada sam došao u Spurse, nisam bio spreman i to je realna slika. Međutim, puno sam naučio, sve me to spremilo za današnje izazove. Dalo mi je iskustva i pomoglo mi je da se pripremim za budućnost. Iako s košarkaške strane sigurno nisam bio spreman, danas ništa ne bih mijenjao. No kroz vrijeme provedeno tamo, kroz treninge i rad, spremio sam se.

TEMPO: Znači li to da tjelesno ili igrački niste bili spremni?

Oboje, i tjelesno i igrački. I mentalno. Dođeš u Ameriku sam, roditelji su u Hrvatskoj, dođu u posjetu, ali oni imaju svoj život. Teško je očekivati da će oni živjeti s tobom cijelo vrijeme. S tjelesne, mentalne, ali i emocionalne strane bilo je teško. No naučiš živjeti sam i brže sazreš. Ali bilo mi je teško.

TEMPO: Mislite li da ste možda mogli pričekati godinu, dvije s izlaskom na draft?

Mogao sam pričekati, ali nisam htio. Svakom je san igrati u NBA ligi pa tako i meni. Čim se prva prilika ukaže, želiš je uzeti.

TEMPO: Kako vas je Gregg Popovich tretirao, i s ljudske i s igračke strane?

Na ljudskoj je super. I na igračkoj je super, ali posebno je super na ljudskoj. Izvan terena je bio super. A na terenu on je vidio puno vrhunskih igrača, tako da kod njega moraš sve zaslužiti. S treninzima, radom, ponašanjem, sa svima time. Jedino tako to ide. Netko tko je s njime već nešto osvojio imat će malu prednost pred nekim kao što sam bio ja koji sam s 19 godina došao u Spurse. Ali ako pokažeš da zaslužuješ mjesto, on će ti sve dati.

Za LeBrona Jamesa Šamanić je rekao da ga je najviše impresionirao dok je u dresu Utah Jazza igrao protiv njega i Losa Angeles Lakersa. FOTO: JIM RUYMEN/UPI/Profimedia

TEMPO: Nakon dvije sezone u Spursima proveli ste neko vrijeme u Knicksima i Celticsima koji su vas odmah proslijedili u G ligu. Tamo ste imali dobru statistiku, birani ste za igrača tjedna i mjeseca, ali vas nisu vratili u matičnu NBA momčad. Znači li to da G liga nije tako dobra, što se u posljednje vrijeme i tvrdi?

Nije tako, G liga je slična NBA ligi, samo što se tvoja pozicija i tvoj status u ekipi drastično promijeni. Odeš iz G lige gdje si u momčadi imao, recimo, poziciju jednog od glavnih igrača, u NBA momčad. U NBA momčadi, kao i svugdje, postoji hijerarhija pa si ti zadnji igrač. To je najveća promjena. Nisu svi iz G lige za NBA, ponekad ne dobivaš puno prilika, nekada igraš neku poziciju koja ti nije prirodna, ali moraš popuniti to mjesto. Ponekad na tvojoj poziciji već netko postoji. Ima puno dobrih igrača u G ligi, ali u NBA ligi je jako bitna situacija u kojoj se nađeš. Ljudi, koji nisu bili tamo, to ne razumiju. Imate igrače koji možda nisu jako dobro igrali u G ligi, ali su dolaskom u NBA stavljeni na dobru poziciju i sada su postali super igrači. Nema pravila, ali situacija u kojoj se nađeš je najbitnija.

TEMPO: Jeste li u nekim situacijama, dok ste igrali u G ligi, bili demoralizirani, jeste li izgubili nadu da ćete ponovo igrati u NBA ligi? Govorimo o vremenima prije potpisa za Utah Jazz.

Nisam izgubio nadu da bih mogao igrati, ali sam u nekim trenucima mislio da možda postoji neka druga ruta do NBA, a da to nije kroz igranje u G ligi. Kao što ste već rekli, bio sam igrač mjeseca, bilo sam igrač tjedna, super sam igrao, a poziv nikako da dođe. Neki dečki su sa slabijim brojkama dobivali pozive tako da sam mislio da možda postoji ruta kroz Europu, ali na kraju se pokazalo da se trud i upornost isplati.

TEMPO: Jeste li, igrajući u G ligi, sanjali o tome kako bi bilo dobro zaigrati za Boston Celtics?

Ja sam odradio i trening kamp s Celticsima prije odlaska u G ligu. Sigurno je da sam htio igrati za Celticse, ali to nije bilo u planu u tom trenutku pa sam završio u Utah Jazzu.

TEMPO: Je li za vaš angažman u Utah Jazzu zaslužan trener Will Hardy koji je bio pomoćni trener Gregu Popovichu u vrijeme dok ste igrali za San Antonio Spurse?

To je zanimljivo zato što je puno ljudi govorilo o nekim mojim problemima u San Antoniju, a onda te pozove trener iz San Antonija. Ako me pozvao trener iz Spursa, možda tih problema ipak nije bilo, ali u to neću ulaziti. Možda je situacija ipak bila drugačija. Bilo mi je super ponovo vidjeti Hardyja, on je super trener i čovjek, imali smo super odnos, imamo ga i danas.

TEMPO: Kada govorite o tim navodnim problemima u San Antoniju, tada su se na društvenim mrežama i internetu općenito pisalo kako se na treninzima ne zalažete dovoljno kao drugi igrači iz vaše generacije. A vi sada i sami spominjete te događaje.

Ljudi koji su to pisali ne znaju kakva je bila prava situacija. Mogu samo nagađati kao što se uvijek nagađa. Kažem, Will Hardy me pozvao u Utah Jazz, znači da nešto tu nije istina. Kada sam došao kod njega, nastavio sam raditi kao što sam radio do tada, mislim da je bio jako zadovoljan. Godinu i pol dana sam proveo tamo, bilo nam je super.

TEMPO: Problem je što Utah Jazz u te dvije posljednje sezone nije ušao u play off. Kako je uopće Hardy ostao trener nakon takvih rezultata?

To bi se dogodilo u Europi, ali u Americi ekipe imaju neki svoj smjer. Ako front office odluči da ekipa ide u remodeling gdje se okreću prema mlađim igračima koje razvijaju, onda odnos pobjeda i poraza nije bitan. Bitno je razviti mlade igrače u pravom smjeru, a onda u dvije godine dođeš iz gubitničke pozicije u play off. Mislim da je Utah na tom putu.

TEMPO: Najveća zvijezda Jazza je Lauri Markkanen. Kako je bilo igrati s njim s obzirom na to da ste, igrački, pomalo slični?

Bilo je super, on je vrhunski igrač, super dečko izvan terena, volimo jako puno istih stvari. I Simone Fontecchio je tada bio tamo, tako da smo se baš dobro družili i bilo nam je super.

TEMPO: Je li to znači da se europski košarkaši lakše međusobno zbliže, dok se američki košarkaši druže jedni s drugima?

Pa ne, mi se svi družimo, ali kada dođeš tako daleko od doma, onda ti je lakše sprijateljiti se s nekim tko ti je koliko toliko sličan zbog neke kulture, ali nema tu diskriminacije. Mi se svi družimo, svaki dan provodite zajedno. Imao sam prijatelje iz Amerike, recimo Johnny Juzang, ja se i dan danas svaki dan čujem s njim, a on je Amerikanac. Nema tu pravila, ali da, nas trojica smo se baš dobro skompali.

Na utakmici protiv Bosne i Hercegovine, u sklopu kvalifikacija za Europsko prvenstvo, Šamanić je bio u početnoj petorki. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

TEMPO: Poznate su priče o američkim košarkašima koji vode mlade europske košarkaše na svoje tulume. Jesu li i vas tako vodili?

Nisu, nisam ja od toga, ja sam išao doma. Otišli smo koji put na ručak i večeru. Neki ljudi to vole, ali ja ne.

TEMPO: Posljednjih godina odlučili ste se s tjelesne strane maksimalno ojačati. Jeste li shvatili, gledajući suigrače, da je za uspjeh u NBA ligi bitan atletski izgled?

Ne znam je li to bila svjesna odluka, imao sam 21 godinu kad sam intenzivno počeo raditi s kondicijskim trenerom Slavenom Hlupićem. Slaven, moj tata i ja smo razgovarali, ja sam ih u tom trenutku slušao i radio te treninge. Drago mi je da sam ih poslušao. Sigurno je da ću tako i nastaviti. Zato postoje treneri i roditelji, oni su mi dali tu opciju, ja sam je prihvatio. Bez toga ne bih mogao uspjeti ne samo u NBA ligi, već bilo gdje. Današnja vrhunska košarka zahtijeva dobre fizikalije. Prije si mogao igrati bez toga, sada je toga sve manje i manje.

TEMPO: No postoje dvojica igrača koji igraju bez takvih fizikalija, to su Jokić i Dončić.

A ne bih rekao, ni slučajno. Dončić je visok 205 cm, ima 115 kg i jak je k’o konj. Možda oni ne izgledaju tako, ali ja sam vidio Jokića kada smo igrali protiv Denvera, on je nakon utakmice odmah odlazio u teretanu. Igra 45 minuta, postigne triple-double i prvi je u teretani. Takav je i Dončić, nakon utakmice ide u teretanu. No mediji nagađaju neke stvari, ali daleko su od istine.

TEMPO: Ima li neki igrač kojeg ste gledali na televiziji, a kada ste igrali protiv njega, da vas potpuno je zapanjio?

Sigurno LeBron James, to je bilo dobro iskustvo, i Kyrie Irving, kojeg sam susreo kada sam sa Spursima igrao protiv Brooklyna. On i James Harden su tada igrali na bekovskim pozicijama, bilo je baš zanimljivo čuvati njih dvojicu.

TEMPO: Kada ste došli u NBA, već se bilo etabliralo pravilo za visoke igrače da, ako ne pogađaju šuteve za tricu, nemaju što tražiti u toj ligi. Je li vam bilo teško priviknuti se na to?

Ne, jer ja nikada nisam bio centar. Uvijek sam volio imati loptu u rukama, dodavati, šutirati, tako da mi je to godilo. To je u Europi malo teže za visoke igrače jer imate puno bekova, pa ako visoki igrači počnu šutirati, onda ne znam što će bek raditi. U Americi se to dopušta tako da mi je sada teže vratiti se u Europu nego što mi je bilo otići u Ameriku.

TEMPO: Vaš dolazak u Fenerbahçe, a zatim i brzi odlazak, obavijen je velom tajne. Rekli ste da ste zbog privatnih razloga napustili taj turski klub, ali ta situacija nikada nije razjašnjena.

Pa nikada i neće biti. Šalim se. To su neke obiteljske stvari, to je samo između meni i njih. Sve je sada iza mene i sve je super, a ja sam zahvalan Feneru, stvarno su super postupili prema meni, imali su razumijevanja. To je velik klub, on su pri raskidu insistirali da zadrže prava na mene. Ako im treba visoki igrač, a ja se odlučim vratiti, moram se prvo njima javiti. Oni imaju pravo izjednačiti ponudu bilo kojeg europskog kluba. Ja sam odlučio sačuvati svoju privatnost, privatnost obitelji, bio sam korektan prema njima, oni su bili vrlo korektni prema meni. Možda ćemo jednog dana ponovo raditi skupa.

TEMPO: Ovaj novi početak će za vas biti težak jer imate imidž igrača koji nije uspio u NBA ligi i koji je propustio dio ove sezone, a sada tražite dobar klub i dobru igru. Je li vam to daje dodatnu motivaciju ili vas pomalo izluđuje?

Ne izluđuje me. Sve je iza mene, sada treba ići prema naprijed, situacija je super. Zadnjih godina sam toliko radio da jedva čekam da to izađe na vidjelo. Igrao sam i s Markkanenom i sa svim tim dečkima koji su jedni od najbolji na svijetu, i bilo je super, tako da se ne brinem.